Fanatizam

Šta je fanatizam? Vjerski fanatizam je duhovno sljepilo višeg nivoa, jedna (od mnogih) vrsta ludila. Fanatizam počinje zanesenošću nekom idejom ili vjerovanjem koje nema racionalno uporište niti naučno, vjersko ili ideološko opravdanje. Svi fanatici (razlikuje ih samo tematika kojom su „preokupirani“) su to postali iz istog razloga: nesposobnost razlikovanja bitnog od trivijalnog, stvarnog od nestvarnog, simboličkog i metaforičkog od činjeničnog. Vjerski fanatizam je neminovni ishod indoktrinacije i nedovoljnog kritičkog osvrta u ono što se vjeruje.

Manifestacije fanatizma možemo svrstati u dvije osnovne grupe: 1) fanatizam kao izraz oštećenog razuma i logike; 2) fanatizam u izmijenjenom stanju svijesti (opsjednutost, glasolalija ili govorenje nerazumljivim jezicima, nekontrolisani izlivi emocija, histerija…).

Fanatizam bi bilo vrlo teško grupisati po stepenu potencijalne opasnosti po okruženje kako zbog različitih i teško predvidivih lančanih posledica tako i zbog različitih učinaka na različite profile ljudi. Ono što je izvjesno je da povećanje broja fanatika umnožava opasnosti svake vrste. Ukoliko na određenom području postoji dovoljan broj ili kritična masa ideoloških i/ili vjerskih fanatika, oni će bez sumnje pokušati silom nametnuti svoj koncept ostalima.

Vjerski fanatik zanemaruje zdravu logiku i razum, poznate istine, zakonitosti i činjenice, a svoje stavove gradi iz nerazumnih i neodrživih tvrdnji. Fanatik ono što je u Bibliji simbolika ili metafora proglašava doslovnim, a tekstove koji izlažu činjenice izvrće. Kad prirodan uvid postane oštećen on vremenom biva sve beskorisniji, tako da se u slučajevima vjerskog fanatizma i ekstremizma poništava razlika između duha istine i ispravnosti i duha zablude i fanatizma. To je oboljenje duhovnih sposobnosti kad ljudi umišljaju da vide stvari ili imaju saznanja koja nijesu realna ili koja ne postoje. Oni su zatrovani duhovnom i mentalnom iluzijom, slično kao što se čovjek truje na tjelesnom planu opojnim napicima ili nezdravom hranom. Fanatik ima nadahnuće, ali ne od Boga, i stoga je spreman po svaku cijenu braniti svoje iluzije.

Fanatik takođe ima stalnu tendenciju da Bibliju prikaže kao skup fanatičnih ideja. Sektašu i fanatiku se ne može pomoći da se razuvjeri razumnim stavovima i činjenicama, jer je razum već žrtvovan na oltaru fanatizma. Ljudi često pribjegavaju toleranciji u različitim vjerovanjima ili nivoima razumijevanja vjere i to je korektno. Svaka normalna osoba koja ima pogrešno vjerovanje jer je indoktrinirana ili dezinformisana, lako će se korigovati kad sazna istinu. Međutim, to sa fanaticima nije slučaj.

Fanatike odlikuje neuravnoteženo stanje uma. Sklonost ka fanatizmu ogleda se u tendenciji da se hoda „po ivici“, na granici realnosti i imaginacije, želji da se uhvati nešto čudesno i novo. Fanatik zanemaruje i prezire mudro i obazrivo kretanje, te izbjegavanje pobuđivanja emocionalnih i ekstremnih gledišta, kao što savjetuje i upućuje Božja Riječ.

Da bi prikrili svoje stvarno stanje i da bi se prikrile najapsurdnije zablude, fanatici se pozivaju na doslovno tumačenje i razumijevanje Biblije. Ovo je praćeno nevjerovatnom upornošću u pokušaju dokazivanja nečeg što je očigledno netačno. Fanatik je brz da porekne nadahnuće i Božje vođstvo, ili u najmanju ruku da ga proglasi nepouzdanom tamo gdje mu ne odgovaraju iznesene stvari. Fanatik se hvata za neke minorne detalje koje koristi kao „dokaze“, dok istovremeno potpuno zanemaruje jasno izložene činjenice. Tako, na primjer, postoji sekta koja zagovara tzv. lunarni šabat koji se navodno računa po lunarnom kalendaru umjesto jednostavnim sedmičnim ciklusom kakav je dat prilikom Stvaranja i potvrđen u Dekalogu. Drugi negativni primjer su fanatici zagovornici ravne Zemlje. Obično se radi o osobama koje nemaju ni elementarnog opšteg i naučnog znanja iz geografije i astronomije, ali će sa nevjerovatnom revnošću braniti gledišta koja su, blago rečeno, na nivou idiotizma. Takođe će svoje „dokazivanje“ začiniti tezom o opštoj zavjeri i zabludi o stvarnom obliku Zemlje i ustrojstvu svemira.

Fanatizam ne dolazi slučajno i usko je povezan sa ličnim zanemarivanjem kultivisanja tijela i uma, kao i nepobijeđenim sklonostima ka nemoralu i izopačenosti. Fanatični istupi zapravo predstavljaju „izduvni ventil“ fanatiku. Na društvenom planu, u okviru određene paradigme, vjerske ili ideološke grupe, glavni uzrok fanatizma je konstantno sistematsko ispiranje mozga. Nerazumna i fanatična gledišta sekularnih i vjerskih vođa kroz istoriju su uzrokovala nebrojene žrtve, nepotrebnu mržnju i razdore. Na zemlji se vodi rat oko lojalnosti ljudskih umova.

U ljudskoj prirodi postoji sklonost da se iz jedne krajnosti odlazi u sasvim suprotnu. Mnogi postupaju fanatički. Neki ljudi izgaraju od revnosti koju pogrešno smatraju vjerom, ali samo karakter predstavlja pravi dokaz da je neko zaista na Božjoj strani. Iskustvo je pokazalo da Sotona one duše koje ne može da okuje hladnom ravnodušnošću, nastoji da gurne u neki oblik fanatizma.

Zašto je fanatizam opasan i zašto mu nema mjesta u Božjem djelu? Sektaši i fanatici su sablazan za normalne misleće ljude jer ih mogu trajno odbiti od bilo kakvog dodira sa religijom. Fanatik sramoti Božje djelo i izvrgava ga ruglu na taj način što sve religiozne ljude izlaže preziru. Dovoljan je samo jedan fanatični istup da baci sjenku sumnje na nosioce Božjeg djela i sumnji u ispravnost biblijske religije. Fanatizam postepeno podriva i izvrće biblijsku nauku, pridaje biblijskim tekstovima značenje koje nemaju ili izopačenu funkciju. U osobe koje se uporno drže svog fanatizma, uprkos tako jasnih dokaza da je to djelo sila tame ili da je u oštroj suprotnosti sa zdravim razumom i logikom, ne možemo imati povjerenja. Njihovom sudu ne treba pridavati nikakav značaj.

Kao po pravilu, duh fanatizma je vrlo uporan i tvrdoglav. U najvećem broju slučajeva, nikakav dokaz ne može razuvjeriti fanatika da je u zabludi. Stoga su susreti i kontakti sa fanaticima vrlo neprijatni, kako onima u Božjem djelu tako i prosječno razumnoj osobi koja ne mora biti religiozna. Ta neprijatnost se stvara kroz pokušaj atakovanja na zdravi razum, dok se, s druge strane, pametna i poštena osoba sama stidi umjesto fanatika ili uopšte nerazumnog čovjeka. Kao što kaže poslovica, „čega se pametan stidi, time se budala ponosi.“ Fanatizam spušta masivnu kapiju odbojnosti prema konceptu iza kojeg naizgled stoji.