Kako je globalni potop vjerovatno spriječio mnoštvo fosila pretpotopnih ljudi i sisara, ali je sačuvao druge vrste organizama u fosilnim evidencijama?
Često se čuje primjedba da se ne mogu naći informacije o ljudskim fosilima u slojevima stijena koje je navodno ostavio potop.
Ako se zaista dogodio globalni potop kako je opisan u Postanju, šta bismo danas očekivali? Milijarde mrtvih stvari zakopanih u slojeve kamena nanijete vodom po cijeloj zemlji. I to je upravo ono što vidimo. Ali među tim slojevima stijena, ljudski fosili su malobrojni, a svi poznati primjerci dolaze iz slojeva stijena nakon potopa. Gdje su svi ti fosili pretpotopnih ljudi?
Ne samo kišna oluja
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo razumjeti prirodu potopa. Potop u Nojevo doba bio je mnogo razorniji nego što je ijedna 40-dnevna kišna oluja ikad mogla biti. Sveto Pismo kaže da su se otvorile „provalili svi izvori ogromnog vodenog bezdana i otvorile se brane na nebesima“ (Postanje 7:11). Drugim riječima, zemljotresi, vulkani i gejziri rastopljene lave i vrele vode istisnuti su iz zemljine kore nasilnom, eksplozivnom provalom. Ovi izvori nisu zaustavljeni do 150 dana od potopa – tako da je zemaljska površina bukvalno buktala ispod vode oko pet mjeseci! Poplava je bila velika, a Noje i njegova porodica bili su na brodu više od godinu dana.
Relativno nedavne lokalne poplave, vulkani i zemljotresi – iako očigledno pogubni po život i zemlju – sićušni su u odnosu na svjetsku katastrofu koja je uništila „svijet koji je tada postojao“.
„Jer namjerno neće da znaju da su nebesa bila od starine i zemlja se pojavila iz vode i kroz vodu riječi Božijom, kroz koju je tadašnji svijet bio vodom potopljen i uništen. A tom istom riječju sadašnja nebesa i zemlja čuvaju se za vatru u dan suda i uništenja bezbožnih ljudi.“ (2. Petrova 3:5-7)
„Bog je rekao Noju: Kraj svakom tijelu dođe pred lice moje, jer je zbog njih zemlja puna nasilja; i evo, uništiću ih zajedno sa zemljom.“ (Postanje 6:13)
Božja namjera i želja bila je ne samo da uništi čovjeka i sve kopnene životinje koje dišu, već i da preoblikuje i očisti samu zemlju.
Šta nalazimo u fosilnim zapisima?
Ova nasilna katastrofa pokopala bi milijarde stvorenja. Zbog morske prirode presude, očekivali bismo da će morski fosili dominirati većinom fosilnih zapisa. I to je upravo ono što vidimo. U fosilnim zapisima:
- otprilike 95% svih fosila su plitki morski organizmi, kao što su korali i školjke;
- 95% od preostalih 5% su alge, biljke i beskičmenjaci, uključujući insekte;
- preostalih 0,25% su kičmenjaci, uglavnom ribe;
- 99% od tih 0,25% uzoraka fosila kičmenjaka sastoji se od samo jedne kosti;
- većina fosila sisara potiče vjerovatno iz vremena nakon potopa.[1]
Stoga je broj fosila kičmenjaka zapravo relativno malen u poređenju sa drugim vrstama stvorenja. Kao što je ranije spomenuto, budući da je potop bila morska katastrofa, očekivali bismo da će morski fosili biti dominantni u fosilnim evidencijama, i to je slučaj.
Broj fosila kičmenjaka zapravo je relativno malen u odnosu na druge vrste stvorenja.
Ni danas kičmenjaci nisu toliko česti kao druge vrste životnih oblika. Ovo ima smisla za ove procente i pomaže nam da shvatimo zašto su kičmenjaci tako rijetki, pa čak i preplavljeni morskim organizmima u fosilnim zapisima. Takođe imajte na umu da nisu svi fosilni zapisi otkriveni erozijom ili otkriveni od paleontologa. Ali prema onome što je pronađeno, znamo da je većina vrsta dobro zastupljena.[2]
U svjetonazoru geologije stvaranja/potopa, geološki zapis potopa može uopšteno predstavljati uništavanje i sahranjivanje različitih pretpotopnih ekoloških zona, zakopanih ostataka biljaka, životinja i drugih organizama koji su nekada živjeli zajedno u istim sredinama. Šetnja zidovima Velikog kanjona i prema sjeveru preko visoravni Kolorado, na primjer, nije šetnja kroz evolucijsko vrijeme. Umjesto toga, to je poput šetnje od dna plitkog morskog dna preko zone plime i oseke, preko obale, preko nizija i do gorja, osim stvorenja koja su pokopana na kontinentu. I svi ti potopni slojevi predstavljaju manje od jedne godine akumulacije.
Zašto je tako malo fosila sisara?
Kako su se odvijale sve ove geološke aktivnosti, ljudi i kopnene životinje su pometeni i na kraju su se utopili ili umrli. Ljudi, kao i većina sisara i ptica koji su umrli tokom potopa, vjerovatno nisu brzo pokopani i fosilizovani. Utopljena trupla su se možda tada „nadula i plutala“, a morska bića ih pojela, kasnije izbačena na obalu i konzumirani kao strvine, ili se prirodno razložila i smiješala sa tlom.
Moramo uzeti u obzir da vodozemci i gmizavci obično žive bliže vodi, sporije se kreću i manje su perceptivni na svoje okruženje od sisara i ptica. Zbog nedostatka pokretljivosti i morskog ili slatkovodnog načina života vjerovatnije je da će biti zatrpani klizištima ili isprani u rovove i zatrpani sedimentom.
Ljudi, sisari i ptice mnogo će vjerovatnije pobjeći iz vode u porastu i potražiti zaklon na višem terenu, na drveću ili na vrhu građevina, tako da ih ne bi tako lako uhvatila klizišta ili odroni. Bilo koja životinja koja nije brzo zakopana, utopila se ili je ubila destruktivna snaga same vode. Dr Džon Moris spomenuo je ovo u članku iz 2014. godine: „Hidrauličke sile koje su istovremeno taložile sedimente i mrtve životinje obično su bile dovoljno jake da budu vrlo destruktivne. Mutni sedimenti koji se kreću velikom brzinom generišu snažne podizne sile. Malo bi životinjskih [i ljudskih] tijela ostalo netaknuto.“[3]
Dr Moris je takođe iznio još jednu vjerovatnu hipotezu za tako malo fosila sisara i ljudi: „Ono što su kopneni fosili sačuvali bilo bi zakopano kasnije u Potopu, blizu površine, i još bi jednom bilo podložno eroziji i razaranju dok su potopne vode oticale sa rastućih kontinenata.“[4] Imajte na umu da Postanje 8:3 i 8:5 spominju nekoliko mjeseci vode koja se neprestano povlačila sa zemlje. Bilo šta ili neko ko je bio zakopan u plitkim površinskim naslagama mogao bi biti odvučen vodom zasićenom sedimentima, a ove vode koje su se povlačile ispražnjene su u more. Uz sve ove činioce, mnogo je manja vjerovatnoća da će postojati fosili ljudi, sisara i ptica prije potopa, ali nije posve nevjerovatno da bi se jednog dana mogli naći fosili ljudi prije potopa. Međutim, do danas je naše stajalište da u bilo kojoj uglednoj literaturi nismo vidjeli konkretne dokaze o bilo kakvim fosilima pretpotopnih artefakata ili ljudi.
Nadalje, moramo se sjetiti da je Bog posebno rekao u Postanju 6:7 , 17 da će „zbrisati“ čovjeka i uništiti svako tijelo koje diše:
„I Gospod je rekao: Zbrisaću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i ljude i stoku i sve životinje što se miču i stvorenja koja lete po nebesima, jer sam zažalio što sam ih načinio.“ (Postanje 6:7)
„A ja ću pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebesima u kome je duh života. Izginuće sve što je na zemlji.“ (Postanje 6:17)
Neki pretpostavljaju da je veliki procenat kostiju ljudi i ostalih kičmenjaka (sačinjenih od kalcijum-fosfata) koje su potopne vode odnijele rastopljen zbog kiselosti vulkanskih komponenata vode. Zatim su taloženi u ležištima bogatim fosfatima (krečnjaci) pronađenim u blizini fosilnih zapisa potopa.[5]
Nasuprot tome, veći dio fosilnih zapisa nakon potopa (i ledenog doba) odnosi se na kopnene životinje i bogat je fosilima sisara. Tokom ranog razdoblja nakon potopa, nije bilo univerzalne i svjetske morske katastrofe, već niz lokalnih poplava, močvara, iznenadnih oluja prašine i drugih katastrofa. Drugim riječima, fosilizacija se dogodila na mjestima gdje su se sisari okupljali i bili sustignuti u nekoj lokalnoj katastrofi koja ih je brzo sahranila ili sačuvala u anoksičnim uslovima.
Zašto postoji red u fosilnim evidencijama?
Relativni poredak fosilnog zapisa na geološkim kartama je uočljiva nauka. Objašnjenje zašto postoji redosled fosilnih podataka zavisi o istraživačkoj polaznoj tački. Evolucionisti vjeruju da je to posljedica miliona godina zemljine istorije i spore i postepene evolucije. Budući da imaju različito polazište, kreacionisti vjeruju da poredak u fosilnim zapisima postoji zbog potopa. Razlozi za uočeni poredak uključuju lokacije pometenih bioloških zajednica prije potopa; redosled i mjesto uspona i napredovanja potopnih voda; način na koji voda koja se kreće sortira predmete različite težine, gustine i uzgona; i pokretljivost stvorenja. Uzeti zajedno, ovi razlozi mogu lako objasniti poredak u fosilnim zapisima.
Fosilni zapisi stoga svjedoče o brzom zakopavanju sedimentom u vodenoj kataklizmi milijardi organizama. Zbog toga se organizmi obično nalaze u stijenama (ili matricama stijena): zakopani su u sedimentno blato, mulj, pijesak ili kreč koji se naknadno stvrdnuo u blatnjake (škriljevce), muljevite kamene, pješčare i / ili krečnjake.
Ukratko, najvjerovatniji odgovor na pitanje zašto je toliko malo fosila ljudi prije potopa (kao i ptica i sisara) je da su ljudi počišćeni i njihova tijela uništena tokom potopa prije nego što su mogli biti zakopani, kao i zbog mehanizama očuvanja fosila koji favorizuju očuvanje organizama sa tvrdom ljuskom u odnosu na one mekog tijela.
________________________
[1] Dr. Andrew A. Snelling, “Where Are All the Human Fossils?”
[2] Kurt Wise, “Completeness of the Fossil Record”.
[3] John D. Morris, “Human Fossils: a Present-Day Flood Example,” Institute for Creation Research, August 29, 2014.
[4] John D. Morris, “Why Don’t We Find More Human Fossils?,” Institute for Creation Research, January 1, 1992.
[5] Harry Dickens and Dr. Andrew A. Snelling, “Terrestrial Vertebrates Dissolved Near Flood Fountains,” Answers Research Journal 8 (2015).
