Glupost je imanentna paloj ljudskoj prirodi: „Svaki se čovjek ponaša nerazumno.“ (Jeremija 10:14)
Da, to piše u Bibliji! I to je jedan od očekivanih rezultata Pada – ozbiljno oštećeni integritet ličnosti, mentalno i duhovno zdravlje. Ljudski rod „prirodno“ gravitira izvan Božjeg poretka života i takvi putevi imaju ishodište u ludosti. Rimljanima 1 opisuje dokle to ide, kao i „potrebu“ za iracionalnim opravdanjima, upakovanim u lažnu idolatrijsku religiju ili ateističku ideologiju. Krajnji opis budale je onaj koji „govori u srcu svom: nema Boga. Pokvareni su, odvratno bezakonje; nema nikog da dobro čini.“ (Psalam 14:1; 53:1).
Ljudsko razmišljanje je ludost – glupost – u poređenju s mudrošću sveznajućeg Boga. Pa ipak, toliko mnogo hrišćana odlučuje prvo vjerovati ljudskoj riječi, a zatim reinterpretirati Božju Riječ da se nekako složi s tim pogledima. Ljudska riječ je „glupa i bez znanja“. Božja Riječ je mjesto gdje su skrivena blaga mudrosti i znanja.
U Bibliji, glupost (često nazivana ludošću ili bezumljem) se definiše kao moralni, a ne isključivo intelektualni, neuspjeh, koji posebno karakteriše ignorisanje mudrosti, odbacivanje korekcije i nepoštovanje Boga. Knjiga poslovica je primarni izvor, definišući „glupu“ osobu kao onu koja mrzi pouku i ispravku, ponašajući se sebično (samoljubivo), samovoljno i/ili brutalno.
U Izrekama se opisuje pet vrsta budala: prostaci, glupi, tjelesni, podrugljivci i tvrdoglave budale. U Starom savezu, riječ budala je zapravo prevod pet različitih hebrejskih riječi koje odražavaju suptilne razlike u „vrstama“ budala.
Obična budala (Izreke 22:3). – Hebrejska riječ za „običnu budalu“ je peti (פְּתִי). Korijen riječi iz koje je izvedena, pâtâh, podrazumijeva ekstremnu ranjivost, što doslovno znači „biti otvoren“, naivan. Jednostavna budala otvara svoj um svakoj prolaznoj misli i otvara ruke svakom prolaznom strancu. Drugim riječima, nedostaje mu razboritost. Karakteristike obične budale: i) vjeruje svakoj riječi; ii) traži vođu; iii) ne poznaje uzrok i posljedicu; iv) kvare ga podrugljive budale; v) nedostaje mu razboritost i disciplina; vi) podložan uticajima i neformiran u rasuđivanju; vi) nezreo.
Glupa budala (Izreke 20:3). – Hebrejska riječ koja se odnosi na „glupu budalu“ je evil (אֱוִיל). Njena definicija je „biti iskvareno glup“. Karakteristike glupe budale su: i) traži „dobru zabavu“; ii) zabavlja se kršeći pravila; iii) posvećen je pogrešnim prijateljima; iv) osjeća krivicu zbog loših postupaka. Glupa budala često ugađa ljudima. Usta glupe budale često ga dovode u nevolju. Glupa budala vjeruje da je njegov način razmišljanja ispravan (vidi Izreke 12:15).
Čulna (tjelesna) budala (Izreke 13:20). – Sveto pismo daje više upozorenja o tjelesnoj budali (kesil na hebrejskom) nego o bilo kojoj drugoj vrsti budale. Riječ כְּסִיל se pojavljuje oko sedamdeset puta u Starom savezu, uglavnom u Izrekama, Psalmima, Jovu i Propovjedniku, te jednom u istorijskom narativu (2. Samuelova 3:33). Iako se često prevodi kao „bezumnik“, konteksti pokazuju da se ne radi o intelektualnom nedostatku već o duhovnoj i moralnoj tvrdoglavosti. „Kesil“ odbacuje strah Gospodnji, opire se korekciji i istrajava u samodestruktivnom ponašanju ili ponavljanju grijeha (Izreke 26:11). Njegovi motivi i metode su suptilni ali se cijela životna filozofija uglavnom svodi na „u se, na se i poda se“. Treba ga izbjegavati, jer će oni koji ga slijede biti zavedeni.
Podrugljiva budala (Izreke 13:1). – Hebrejska riječ koja označava „podrugljivu budalu“ je luts (לוּץ). To znači „govoriti nešto, tj. rugati se“. Karakteristike podrugljive budale: i) navodi obične budale da čine zlo; ii) prezire pravila i autoritete – duhovno otvrdnuo; iii) stvara nemir i svađu – društveno remetilački; iv) intelektualno nepoučljiv; v) ponosan je na zla djela; vi) istinu i pravednost pretvara u predmet poruge. Psalam 1:1 opisuje napredovanje ludosti, misleći na čovjeka koji prvo hoda po savjetu bezbožnika, zatim staje na put grešnika, i konačno sjeda na mjesto podrugljivaca.“
Tvrdoglava budala (Psalam 14:1). – Hebrejska riječ nabal (נָבָל), koja znači „glup, zao“, identifikuje tu vrstu osobe. Na drugim mjestima u Starom savezu, nabal se takođe prevodi kao podla osoba.
Tvrdoglava budala potpuno odbacuje Boga i Njegove puteve. Karakteristike tvrdoglave budale: i) ima sprženu savjest; ii) vjeruje da je ispravno činiti pogrešno; iii) vješt je u argumentovanju; iv) traži sledbenike radi vlastite koristi.
Hebrejski izraz baar (korišten u Izrekama 12:1) sugeriše nekoga ko je „bezobrazan ili grub“. Glupost uključuje mržnju prema ispravljanju, ponos, djelovanje bez razmišljanja i težnju za zlom dok ignoriše mudrost. Izreke 9 opisuju glupost kao „glasnu, neuku i bestidnu“ silu koja pokušava odvesti ljude s puta mudrosti. Posljedice gluposti uključuju uništenje, nedostatak znanja i samopovređivanje.
Izreke 26 pružaju opsežne savjete o tome kako se nositi s budalama, uključujući i to da se ne upuštate u njihove rasprave kako biste izbjegli da postanete poput njih, te napominjući da je promovisanje budale jednako opasno kao i stavljanje kamena u praćku.
Izreke 12:1 se često koriste kao lakmus test za „glupost“, naglašavajući da je spremnost na prihvatanje ispravke znak mudrosti, dok je njeno odbacivanje suprotno.
Tako je lako uvjeriti sebe da su naše misli ispravne. Ne shvatamo da zapravo nemamo sve informacije potrebne za donošenje jasnih sudova. Samo Bog ima. Ne možemo ni približno shvatiti sve što Njegovo razmišljanje čini stvarnim. Budale smo što mislimo da to možemo.
„Vidiš li čovjeka koji za sebe misli da je mudar? Više nade ima za bezumnika nego za njega.“ (Izreke 26:12)
Ovo nam kazuje da je glupost u sopstvenoj ograničenosti arogantna, sujetna i umišljena.
Glupi ljudi uvijek misle da su u pravu. Mudri ljudi slušaju savjete. Kad je budala ljuta, brzo to dâ do znanja. Pametni ljudi će ignorisati uvredu. Kad govorite istinu, vrši se pravda, ali laži vode do nepravde. Pametni ljudi ćute o onome što znaju, a glupi ljudi objavljuju svoje neznanje.
Da li se glupost ili mudrost stiče kada uradimo nešto pogrešno?
Poslušnost Božjim zakonima i prihvatanje discipline su bitni uslovi za sticanje znanja, izgradnju karaktera i božanske mudrosti. „Uho koje sluša ukor što vodi u život prebiva među mudrima.“ (Izreke 15:31) „Poslušaj savjet i prihvati ukor, da bi posle bio mudar.“ (Izreke 19:20)
Izreke opisuju prednosti mudrosti i upozoravaju na zamke odbacivanja Božjih propisa. Svrha i tema Izreka je da čitalac postigne mudrost i disciplinu poštovanjem prema Bogu, pokoravanjem Njegovim uputima, čineći tako ono što je ispravno, pravedno i pošteno prema svim ljudima. To je vodič za razuman život. Stoga je jedini ispravan stav za nas da budemo pažljivi na Božju Riječ i poslušni Njegovim instrukcijama. Naša sigurnost i sreća zavise od našeg najvišeg poštovanja prema Gospodu.
Da li se glupost ili mudrost stiče neposlušnošću? Biblija nam kaže da su neposlušni budale. Međutim, ne treba nastaviti biti neposlušan i ostati lud. Mudrost se može steći iz neposlušnosti ako neko uvidi pogrešnost svojih postupaka, zatraži oproštaj, prihvati posljedice svojih prošlih grešaka, pokaje se i promijeni. Tada će naučiti lekciju o ludosti neposlušnosti i vrijednosti poslušnosti u sticanju mudrosti.
Isus je ovo rekao na kraju Propovijedi na gori:
„Stoga je svaki koji sluša moje riječi i izvršava ih sličan mudrom čovjeku koji je svoju kuću sazidao na stijeni. Pade kiša i naiđe bujica, i vjetrovi dunuše i obrušiše se na tu kuću, ali ona se ne sruši jer joj je temelj bio na stijeni. A svaki koji sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je ludom čovjeku koji je svoju kuću sazidao na pijesku. Pade kiša i naiđe bujica, i vjetrovi dunuše i sručiše se na tu kuću, i ona se uz silan tresak sruši.“ (Matej 7:24-27)
Osoba se može smatrati budalom ili „glupom“ ako ignoriše ili namjerno krši Božju Riječ. Mnogo je ljudi kojima nedostaje znanja, ali umjesto da ga pokušaju pronaći, oni ga ne pronalaze. Budale ostaju u gluposti i radije žive u zlu nego da uče put pravednosti.
Još jedna kategorija ljudi koji se klasifikuju kao glupi i nerazumni su obožavaoci idola (Jeremija 10:8-9).
„Ne znaju oni i ne razumiju, jer su im oči postale zaslijepljene pa ne vide, a srce takvo da ne razumiju. Niko to ne uzima k srcu, ne zna i ne razume, da bi rekao: ‘Od polovine toga naložio sam vatru i na njegovom žaru ispekao hljeb. Meso sam ispekao i pojeo. Zar ću od ostatka napraviti gadnog idola? Zar ću padati ničice pred komadom suvog drveta?’“ (Isaija 44:18-19)
Dodatni primjeri gluposti u Bibliji
„Moj narod je bezuman. Ne poznaju me. To su nerazumni sinovi, nemaju razuma. Mudri su da čine zlo, ali dobro činiti ne znaju.“ (Jeremija 4:22)
„Soanski knezovi su bezumni. Faraonovi mudri savetnici daju nerazumne savjete. Kako možete reći faraonu: ‘Ja sam sin mudrih, sin drevnih kraljeva?’ Gdje su sada tvoji mudraci, da ti kažu i da saznaju šta je Gospod nad vojskama odlučio da učini s Egiptom?“ (Isaija 19:11-12)
„Moj narod izgibe, jer nema znanja. Pošto si ti odbacio znanje, ja ću odbaciti tebe da mi više ne služiš kao sveštenik. I pošto ti zaboravljaš zakon svog Boga, ja ću zaboraviti tvoje sinove.“ (Osija 4:6)
Važna razlika
Postoji važna razlika između biblijske definicije budale i riječi koju je Isus koristio (raka) u Mateju 5:22 kada je osudio nazivanje hrišćanskog brata „budalom“. Izraz raka, izgovoren iz srca punog prezira, podrazumijevao je potpunu bezvrijednost. Isus nije rekao da ne možemo nazvati tuđe izbore glupima. Ali nazvati nekoga „raka“ značilo je reći da je ta osoba izvan Božjeg dosega i stoga zauvijek osuđena. Reći „bezumniče!“ bratu ili sestri u to vrijeme bilo je ekvivalentno reći „proklet bio!“ nekome danas. Nemamo moć niti pravo osuditi bilo koga na takav način. Taj stav suda pripada samo Bogu.
Psihologija gluposti
Glupi ljudi nisu nužno neuki: često su obrazovani, kompetentni u svojoj profesiji, čak i briljantni. Glupost nastaje kada pojedinac odustane od razboritog mišljenja i primjene toga u praksi.
Glupost se povećava kada se povećava spoljašnja moć i udobnost. Tada se stvara mentalna podložnost u lažnoj sigurnosti i samozadovoljstvu.
Kada sistem pojednostavljuje stvarnost, pruža slogane umjesto misli, nudi emocionalnu sigurnost umjesto istine, ljudi prestanu razmišljati i počnu se ponavljati u ispraznosti.
Glupa osoba ne sluša argumente, ne provjerava činjenice, ne sumnja, uvrijedi se ako joj se protivrječi. Ne zato što ne razumije, već zato što ne želi razumjeti. Njen identitet sada je spojen s idejom tj. životnim kursom koji brani. Zbog toga je rasprava s glupanom nekorisna i opasna.
Glupost može biti opasnija od otvorenog zla. Zlo se može prepoznati, osuditi, boriti se protiv njega. Glupost ne može. Budala opravdava zlo, normalizuje ga, izvodi ga bez savjesti. Ne osjeća se odgovornom, jer „svi to rade tako“, jer „autoritet tako kaže“, jer „to je očito“. To je savršen mehanizam za ostajanje u gluposti.
Glupost može biti i kolektivni izbor; čitave populacije mogu postati glupe. Ne zato što su inferiorne, već zato što se odriču individualne odgovornosti, prihvataju određenu štetnu ideologiju ili nerazumnu religiju. Glupost tada postaje masovna pojava, a ne iznimka.
Glupost se ne može izliječiti većim obrazovanjem. Više informacija ne znači manje gluposti. Ako nedostaje hrabrosti za istinu, ako nedostaje unutarnje slobode i poštenja u duši, obrazovanje postaje samo megafon za sistem, a „školovana budala“ zadovoljni šraf u mehanizmu sistema.
Obrazovanje nije ono što nas oslobađa gluposti, već oslobođenje u istini koju Bog daje. Samo oni koji vrate odgovornost, svijest, sposobnost reći „ne“, mogu istinski ponovno razmišljati.
