„Ljudi iz Sodoma bili su zli i mnogo su griješili Gospodu.“ (1. Mojsijeva 13:13)
Zbog događaja opisanih u 1. Mojsijevoj 19. glava, Sodom je postao sinonim otvorenog grijeha i pobune protiv Boga, obraćanja izobilja u propast i pustoš (vidi: 5. Mojsijeva 29:23-28; Isaija 1:9; 3:9; 13:19-22; Jeremija 23:14; 49:17,18; Amos 4:11; Sefanija 2:9; Juda 1:7; Otkrivenje 11:8).
Ovaj istorijski događaj veoma je važan i sadrži snažne opomene date čovječanstvu. To potvrđuje i Hristova najava direktne Božje globalne intervencije kada će grijehu i bezakonju doći kraj: „Isto tako, biće kao i u Lotovim danima: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. Ali onog dana kad je Lot izašao iz Sodoma, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Isto će tako biti i onog dana kad se pojavi Sin čovečiji.“ (Luka 17:28-30)
Zapazite date karakteristike: „jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili.“ Zar ima nešto loše u navedenim aktivnostima? Sve to su uobičajeni poslovi na zemlji. U čemu je zapravo problem?
Pogledajmo jedno proročko poređenje otpalog Božjeg naroda sa Sodomom.
„Samarija sa svojim okolnim gradovima jeste starija sestra tvoja, i ona ti je s lijeve strane, a Sodom sa svojim okolnim gradovima jeste mlađa sestra tvoja, i ona ti je s desne strane. Ti ne samo što si išla njihovim putevima i činila njihove gadosti već si ubrzo počela još gore činiti na svim svojim putevima. Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘Sodom, tvoja sestra, i svi njeni okolni gradovi nisu činili onako kako ste činili ti i tvoji okolni gradovi. Prestup Sodoma, tvoje sestre, bio je u tome što su u njoj i njenim okolnim gradovima vladali ponos, samozadovoljstvo zbog obilja hrane i bezbrižan mir, i što nije pomagala nevoljnicima i siromašnima. Ona i njeni gradovi bili su oholi i preda mnom su gadosti činili, sve dok ih nisam uništio, kad sam vidio da to treba učiniti.’“ (Ezekijel 16:46-50)
Ponos, samozadovoljstvo, bezbrižnost zbog izobilja, ignorisanje siromašnih i nevoljnih, oholost, zadovoljavanje niskih pobuda i strasti. U ovom obrascu nije teško prepoznati ogromnu većinu svjetskih vladara i moćnika tokom vjekova.
Ponašanje palog čovjeka u izobilju
Čovjek nema mjere. Njemu nije dovoljno da se najede i napije kao životinjama. On ide toliko daleko da se jelo i piće završavaju žderanjem i pijanstvom. Ovaj rasprostranjeni grijeh, popuštanje izopačenom apetitu, raspaljivao je ljudske strasti i u Nojevo vrijeme, doprinoseći rasprostranjivanju pokvarenosti. Prestupi i grijesi dopirali su do Neba. Ova moralna pokvarenost bila je potopom konačno zbrisana sa Zemlje. Isti grijesi žderanja i pijanstva otupljivali su moralnu osjetljivost stanovnika Sodoma, tako da je grijeh predstavljao uživanje stanovnika tog zlog grada.
Jedan bitan aspekt Evinog prvobitnog grijeha takođe se odnosio na popuštanje apetitu (1. Mojsijeva 3:6). Zbog toga je Isus morao proći neku vrstu kvalifikacija za predstojeću misiju Mesije i prvo iskušenje upravo je bilo preko apetita na najteži mogući način (vidi: Matej 4:1-4).
Postoji priča u narodu, vjerovatno negdje iz vremena Vuka Karadžića, o grupi ljudi koji su riješli da se počaste pićem. Neko od njih je upitao: „Hoćemo li da pijemo kao ljudi ili kao stoka?“ Drugi su spremno dočekali ovo doskočicu potvrdom da će to činiti kao ljudi, uz pretpostavku da je čovjek mnogo plemenitiji od stoke. Da li je? U stvarnosti, ako pijemo kao stoka – znaćemo kad je dosta, ako pijemo kao ljudi – nećemo znati gdje je mjera.
Ponos i samozadovoljstvo
Prema Bibliji, Božjoj Riječi, čovjek nema nijedan valjani razlog za zadovoljstvo sobom (vidi Rimljanima 3:10-12; 23; 5:12), osim onih koji proističu iz grešnih motiva, oholosti, ponosa i samouzdizanja bez pokrića.
Palom čovjeku je mnogo lakše naučiti lekcije ponosa nego poniznosti. Ponos obično dolazi u paru s onim što ljudi smatraju uspjehom ili mjerilima uspješnosti u poređenju sa ostalima. Uzroci ponosa nijesu samo materijalne već i intelektualne prirode. Ponos takođe prate sebičnost i ljubomora da nam neko ne otme i preuzme ono što nas čini ponosnim.
Samouzdizanje i samodovoljnost su osobine koje su Lucifera obratile u Sotonu, pobunjenika protiv Boga i poretka života. Iste te zamke demoni koriste i pospješuju među ljudskim rodom.
Samozadovoljstvo zaklanja iz vidika najveći Uzor ikad dat čovjeku: Isusa Hrista. Osoba obuzeta samozadovoljstvom postaje svjetovna i čulna, preokupirana usmjeravanjem pažnje drugih na sebe u cilju udovoljavanja sopstvenom narcizmu.
Samozadovoljan čovjek uopšte ne opaža svoju potrebu za spasenjem, za Bogom, čak iako je negdje svjestan da nešto ozbiljno nije u redu sa svijetom u kojem živi. Veliki doprinos takvom stanju pružaju svjetska zvanja i titule, visoki društveni status, manipulativno obrazovanje i drugi mehanizmi izdvajanja koje ovaj svijet nudi. Često smo svjedoci da su najsujetniji upravo visokoobrazovani ljudi po svjetskim kriterijima, nerijetko do te mjere da im je čak uvredljiv bilo kakav savjet ili primjedba od osobe koja ne dolazi iz „akademskih krugova“. Čovjek je U GRIJEHU i nikakav napredak u svojoj sili i samouzdizanje ne mogu izmijeniti to stanje, već ga naprotiv još pogoršati. Zbog toga je Isus regrutovao svoje najbliže učenike i saradnike upravo među onima koji nijesu posjedovali svjetovnu veličinu, ugled i časti. Neki od „velikodostojnika“ tog vremena su prepoznavali istinu ali status im je bio važniji. „Ipak su i mnogi od poglavara povjerovali u njega, ali zbog fariseja to nisu priznavali, da ne bi bili izbačeni iz sinagoge, jer su više voljeli uvažavanje od ljudi nego slavu Božju.“ (Jovan 12:42,43)
Bezbrižni mir
„Kad budu govorili: Mir i sigurnost!, tada će ih iznenada zadesiti uništenje kao porođajni bolovi trudnu ženu, i neće umaći.“ (1. Solunjanima 5:3)
Jednog istaknutog Božjeg čovjeka u prošlosti mučilo je pitanje kako to da bezbožnici dobro žive, u miru i izobilju. Zar je Bog nepravedan? Takvi se nijesu uopšte trudili i zlopatili u životu, i sve im je naizgled cvjetalo. Osim toga, imali su prezriv i podrugljiv odnos prema sirotinji, bili su razmetljivi i nadmeni. Oni su se čak sprdali sa idejom da postoji Bog koji vidi i zna za njihove postupke. Za razliku od njih, ovog pravednika pritiskali su različiti problemi. Sve to izazvalo je njegovo ogorčenje. Riječ je o Asafu. I Asaf u svom psalmu kaže da zamalo zbog svega toga nije zastranio (vidi Psalam 73).
Asafa je dugo mučila ova dilema i nije mogao da shvati zašto je tako. Onda je dobio spoznaju o tome u svetilištu – mjestu gdje se vršila tipska služba Bogu. Asaf je shvatio Plan spasenja! Razumio je da je njegovo ogorčenje bilo proizvod neznanja. Shvatio je da stajanje na Božjoj strani bez obzira na okolnosti koje nam se dešavaju u životu donosi spasenje i vječni život! Da pobuna protiv Boga, makar kakvi je prividni uspjesi u ovom životu pratili, donosi privremene koristi i trajnu propast. Oni koji su odstupili od Boga jednostavno će izgubiti život, ne postoji alternativa.
Stanovnici Sodoma uživali su u materijalnom blagostanju, što ih je učinilo ne samo neosjetljivim za potrebe drugih, već i bezbrižnim u uvjerenju da će takvo stanje trajati zauvijek. Ti ljudi su bili zanemarili činjenicu da je ova planeta pozornica sukoba dva koncepta – Božjeg poretka i Sotonine vlasti zasnovane na mješavini dobra i zla – i da ništa što čovjek poduzima i stvara ne možemo proglasiti vječnim. Imajući ovo na umu, možemo mnogo lakše razumjeti Isusov proročki uvid u opšte stanje pred sami Drugi dolazak i preokupiranost ljudi uobičajenim aktivnostima. U tom svjetlu treba posmatrati i riječi apostola Pavla, jer očigledno je da strategija kreatora Novog svjetskog poretka ide u pravcu materijalne satisfakcije ljudi koje će zbog toga žrtvovati sva druga načela i vrijednosti. Za njih će to predstavljati ispunjenje sna o boljem životu. Naravno taj san potpuno isključuje biblijskog Boga i Plan spasenja a preferira lažnu ideologiju i lažnu religiju koju vode čovjek i Sotona kao njegov glavni mentor.
Perverzija u oholosti
Materijalizam ne može nikad da zadovolji palog čovjeka niti je to moguće. Čovjek kroz materijalizam pokušava zadovoljiti svoje iskonske potrebe koje je imao po stvaranju. Ali te potrebe u uslovima grijeha su izopačene. Zbog toga je čovjeku, šta god imao, uvijek malo, baš kao što narkoman uvijek teži za sve većim dozama i sve jačim narkoticima.
Popuštanje zahtjevima pale prirode stvara loše navike a njihovo ponavljanje vodi u perverziju. Jedan od najsnažnijih primjera kako ti mehanizmi destrukcije funkcionišu je ljudska seksualnost. Bog je namijenio čovjeku brak i porodicu u cilju najvišeg ostvarenja zajedništva i reprodukcije potomstva. Sedma Božja zapovijest upozorava čovjeka da ne čini preljube, jer će višestruko i trajno upropastiti smisao svoje seksualnosti. Kad se pogaze ti principi, dolazi do izopačenosti. Božje prisustvo i zaštita se povlače. „Zato ih je Bog prepustio sramnim strastima: njihove žene su prirodne odnose zamijenile protivprirodnim, a tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženom i u svojoj požudi uspalili se jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima čine ono što je sramno[1] i primaju zasluženu platu za svoje pokvarene postupke. I pošto nisu željeli da znaju za Boga, Bog ih je predao umnoj pokvarenosti, i da čine ono što je nedolično.“ (Rimljanima 1:26-28)
Logično, kad se devijantni oblici ponašanja rašire, oni postaju opšteprihvaćeni i čak podržani i zaštićeni zakonom. Zbog toga nikog nije bilo u Sodomu da podigne glas zbog perverzija i gadosti koje su činili. Čak je i Lot bio u gradskom vijeću, funkcioner, saradnik. To bi povrijedilo njihova „ljudska prava“, tretiralo bi se kao „govor mržnje“ i takvi bi sigurno stradali.
U današnjem vremenu ovaj svijet velikom brzinom ulazi u sodomski scenario. U nekim zemljama, osim dobro poznatih perverzija među ljudima, legalizovan je seks sa životinjama, dok se seks sa djecom ne tretira kao krivično djelo.[2] I sve to prati neviđena oholost i pompa da se čak te manifestacije u svijetu nazivaju „paradama ponosa“.
Božja osuda
„I osudio je gradove Sodom i Gomor i pretvorio ih u pepeo, i time bezbožnicima postavio primjer onoga što treba da dođe.“ (2. Petrova 2:6)
Da li presuda zaista brzo dolazi? Uporedimo karakteristike bezbožnika o kojima govori apostol Petar sa stanjem u današnjem vremenu, onim što nam je pred očima i zaključimo sami.
i) drskost i samovoljnost, isključenje sramote i stida čak i pred pobožnima (2:10);
ii) izrugivanje onog što ne žele da razumiju o Bogu (2:12; vidi takođe 2. Petrova 3:5);
iii) razvrat i neobuzdanost smatraju uživanjem, što potkrjepljuju svojom obmanjivačkom ideologijom;
iv) oči su im pune preljube i ne mogu prekinuti sa grijehom – narkomanska zavisnost (2:14);
v) oni su mamac za kolebljive i nepostojane duše (2:14);
vi) eksperti su u lakomstvu (2:14);
vii) uživaju u svom nepravednom dobitku (2:19);
viii) govore razmetljive i isprazne riječi (2:18);
ix) tjelesnim željama navlače u svoje društvo one koji imaju tendenciju ka čestitosti (2:14);
x) obećavaju ljudima slobodu, dok su sami robovi pokvarenosti i grijeha (2:16).
Koliko čovjek mora biti glup i koliki slabić da podlegne i prepusti se ovakvim promoterima destrukcije i smrti? A poznati svjetski „mislioci“ umiju da prebacuju vjernicima kako je religija namijenjena slabićima. Slabić je onaj koji ide linijom manjeg otpora, širokim putem, a staza Božjeg čovjeka je vrlo uska i puna svakakvih prepreka. Ali to je put koji ima svoj veliki cilj i svrhu, prostranu kao vječnost.
Pavle Simović
__________________
[1] Arheolozi pronašli ostatke homoseksualnog para na lokaciji nekadašnjeg Sodoma i Gomore.
[2] KUDA IDE ČOVEČANSTVO!? Kanada legalizovala seks sa životinjama, bez kazne za seks sa decom!
