Dana 28.09.2017. godine svjetski mediji su objavili smrt Hju Hefnera u 91. godini. Za neke je njegova smrt smrt heroja ili ikone jednog vremena.
Ko je zapravo bio Hju Hefner? Gotovo svaka biografija o Hefneru, opisuje ga kao političkog aktivistu i filantropa. Svijet ga percipira kao slobodnjaka koji je pomogao promijeniti našu kulturu. Osoba koja baštini biblijska načela vjere i morala nikako se ne bi složila sa ovakvom ocjenom. Ali bez obzira o kome se radi, smrt bilo kojeg ljudskog bića, stvorenog na sliku Božju, čak i ako je, kao što je to učinio Hefner, zloupotrijebio i izopačio tu sliku gotovo do neprepoznavanja, nije nešto nad čime treba likovati ili se radovati.
Hefner se navodno borio za građanska, homoseksualna i ženska prava. No, istina je da Hefner nije oslobodio ni zaštitio nikoga. Porobljavao je ljude. Na milione i milione njih. I zaradio milione i milione dolara u tom procesu.
Hefner je postao multimilioner objavljivanjem časopisa Playboy. U svijetu prije interneta imao je fenomenalni uticaj na zapadnu kulturu, prenoseći pornografiju sa sporednih ulica na Wall Street. U jednom trenutku prodao je 7 miliona primjeraka mjesečno. Naravno, pornografija, poput prostitucije koja je usko vezana, prisutna je od pada čovječanstva u grijeh. No, Hefner je pornografiju učinio gotovo respektabilnom.
Iako je Hefner tvrdio da je seksualni oslobodilac, zapravo je bio porobljivač. Zloglasno Playboy carstvo okovalo je i osvojilo požudom mnoge muškarce i žene, koji su se rado prepuštali tom uticaju. Davali su svoj novac i svoja tijela, dok je carstvo sticalo slavu i bogatstvo.
Žene i muškarci radosno su nosili odjeću carstva, koje uistinu… nije bilo mnogo. Car je rekao: „Skinite odjeću“, i oni su poslušali. Car je rekao: „Slava tvom sramu pred svijetom“, i oni su zauzeli pozu. Nosili su carski brend (logotip zečjih ušiju). Žudjeli za standardima imperijalnog tijela kao što je Adolf Hitler težio za svojom arijevskom rasom.
Nijesu samo puritanci protivnici ovakvog biznisa. Većina feministkinja s pravom vidi Hefnerovu filozofiju i praksu kao eksploataciju, a ne oslobođenje. Pokušao je tvrditi da je oslobađao žene, ali nekoliko istraga je pokazalo da se način kako je postupao prema ženama graničio sa zlostavljanjem. Godine 2010. je izjavio: „Ideja da Playboy pretvara žene u seksualne predmete je smiješna, žene jesu seksualni predmeti… Upravo privlačnost među polovima pokreće svijet. Zato žene nose ruž i kratke suknje.“
Ta filozofija i stav sada su duboko ukorijenjeni u oglašavanju, medijima i popularnoj kulturi.
U jednoj numeri J Geils benda pod nazivom Centrefold, briljantno je simbolizovan jedan od razornih učinaka pornografije. Jednom kada počnete gledati neke žene (ili muškarce) kao seksualne predmete, vrlo je teško ne vidjeti ih sve na takav način. „Moja krv se hladi, Moja je memorija upravo prodana, Moj je anđeo središte.“
Hefner je prepoznao ono što radi. Rekao je: „Sve, uključujući i seksualne slike, sada je vani, i to je poput Pandorine kutije – više je ne možete zatvoriti… Seks i mnoge druge stvari koje smo pokušali sakriti više nisu sakriveni zbog tehnologije. Sada je sve vani.“
No, upotreba pornografije za zadovoljavanje seksualnih nagona je kao da pijete slanu vodu kako bi utažili žeđ – ona to nikad ne može. Postoji stalna želja za više – tako da se Playboy sada smatra „mekom pornografijom“. Uništio je samog sebe. I iz njega se iznjedrilo hiljadu demonskih potomaka.
Hefner je takođe shvatio da se seksualna revolucija, koje je bio glavni dio, mora nastaviti. Podržao je istopolni brak i izjavio: „Ovo je borba za sva naša prava. Bez njih unazađujemo seksualnu revoluciju i vraćamo se u ranije, puritansko vrijeme.“
Pornografija kao bezazlena zabava, korisni oblik seksualnog oslobađanja ili čak alat za žensku emancipaciju, nepobitno je dokazana pogrešnom u društvu koje je sada prepuno polno prenosivih bolesti, gdje se ropstvo vratilo u obliku trgovine seksom i gdje je dječja pornografija endemična.
Playboy i njegovi učinci
Playboy je uništio mnoge brakove. Muž bi postao razočaran i nezadovoljan tijelom svoje supruge. Stoga, bi se povukao u zemlju fantazije po imenu Playboy, zamišljajući kako se kreće između satenskih plahti i seksa s oslikanim naslovnim stranicama. U međuvremenu, njegova supruga je postala nemoćna u takmičenju sa svojim mitološkim, bezličnim, neemocionalnim seksualnim objektom.
Playboy je uništio mnoge savjesti mladih dječaka. Jedva dovoljno stari da bi razumjeli svoje polne organe, u svojoj znatiželji bili su upoznati s golim ženama u podložnim pozama i sa požudnim izrazima lica. To je razvilo nerealni portret žene, kao one nad kojom treba dominirati i koristiti je za užitak, umjesto poštovanja i vrednovanja cjelokupne ličnosti, a najprije njenog karaktera.
Playboy je uništio imidž žene. Čak i ako se žena zgražava nad idejom skidanja svoje odjeće i poziranja za pornografiju, uspostavljeni obrazac razmišljanja svijeta o Playboyu zahtijevao je da posjeduje određenu sliku tijela. A ako nije mogla ostvariti takav izgled ili je odbila poštovati te standarde, nije bila toliko važna ni vrijedna.
Playboy je uništio smisao seksa za civilizovanu kulturu. Nije više bio rezervisan za brak i prokreaciju, seks je postao revolucionaran. Nije mu namjera više bila privatna; njime se razmetalo i hvalilo. Čovjek koji se nekad nazivao perverznim ili devijantnim, postao je playboy, pjevač ili glumac. Žena koja se nekad nazivala prostitutkom ili kurvom postala je zečica, pin-up djevojka starleta na naslovnoj stranici.
Mnoge od najcjenjenijih slavnih ličnosti u svjetskoj kulturi posjećivale su bordel poznat kao Playboyeva palata, Hefnerov dom ili su sami bili Playboy modeli. Čak je i američki predsjednik bio na naslovnici magazina Playboy, i mnogi „hrišćani“ su ga podržali.
Playboy je uništio mnoge živote – doslovno. Budući da seks više nije bio samo vezan za brak ili prokreaciju, posljedica su bile mnoge vanbračne trudnoće te su mnoga djeca abortirana i ubijena. Normalizacija pornografije takođe je dovela do povećanja seksualnih zločina i trgovine seksom.
Budući da je Playboy bio jedan od najuticajnijih publikacija u seksualnoj revoluciji, i budući da je značenje seksa redefinisano za izgradnju carstva, Hju Hefner je takođe postao prvak za homoseksualna prava, „borbu za sva naša prava“, kako je rekao. „Bez homoseksualnog braka, ugrozićemo seksualnu revoluciju i vratiti se u ranije, puritansko vrijeme.“
Puritansko? Ironično. Hefner nije shvatio da je svojim riječima priznao da je ono što čini nečisto. Nečisto. Grešno. Zlo.
Šta kaže Biblija?
Hefnerova filozofija uperena je direktno protiv Hrista koji je rekao: „A ja vam kažem: Svaki koji pogleda ženu sa požudom, već je počinio preljubu s njom u srcu svojemu.“ (Matej 5:28)
Biblija kaže da su svi porobljeni raznim strastima i užicima (Titu 3:3), osobito seksualnom izopačenošću. Jer od koga je osoba nadvladana, u smislu da dominira njegovim mislima, tome i robuje (2. Petrova 2:19).
Biblijski religiozna, pa čak i prosječno razumna osoba sa osnovim moralnim obzirima, lako može prepoznati istinitost pomenute Isusove izjave. Zbog tendencije naše pale čulne prirode, mi treba da poslušamo savjet patrijarha Jova: „Savez sam sklopio sa očima svojim, pa kako bih onda za djevojkom gledao?“ (Jov 31:1)
Biblija kaže da će o Božjem izvršnom sudu izopačeni i seksualno nemoralni ljudi biti bačeni u jezero koje gori ognjem i sumporom (Otkrivenje 21:8). Rečeno nam da pazimo da „ne postane neko bludnik ili takav da ne cijeni ono što je sveto, poput Isava, koji se za jedan obrok odrekao svojih prava koja je imao kao prvenac.“ (Jevrejima 12:16) Autor poslanice Jevrejima uporedio je seksualni nemoral s prodajom vlastite duše.
Jevrejima 13:4 kaže: „Brak neka bude častan kod svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima.“ Seks je predivan dar od Boga namijenjen za uživanje samo između muža i njegove žene. Bilo kakav drugi odnos izvan braka je nemoralan. Seksualni nemoral uništava vas i uništava druge ljude.
Seksualni grijesi su jedinstveni jer se svaki drugi grijeh čini izvan tijela, ali seksualni grijesi se čine protiv tijela (1. Korinćanima 6:18). Takođe se povezuju sa idolopoklonstvom. Uzima se ono što je napravljeno na sliku Božju i od toga napravi idol, obožavajući stvorenje umjesto Stvoritelja. Ljudi se iskorištavaju za vlastito zadovoljstvo.
Čitamo u 1. Korinćanima 6:9-10: „Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodne odnose, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni psovači [ružitelji], ni otimači neće naslijediti Božje kraljevstvo.“
Samo oni koji su Isusovi sljedbenici oprani su od grijeha, očišćeni u Božjim očima. Sramota njihove golotinje odjevena je u Hristovu pravednost. I više nisu zarobljeni ovim i drugim grijesima, oslobođeni su silom jevanđelja. Jovan 8:36 kaže: „Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“
To znači da više ne možete hodati u grijesima svog bivšeg života. Stari čovjek koji ste bili prije nego što vas je Isus učinio novim sada je iza vas. Ako ste još uvijek u tom grijehu, još ste u ropstvu i još niste oslobođeni. Više ne možete podlagati svoje tijelo kao instrument nepravednosti, već vi morate postati instrument pravednosti (Rimljanima 6:12,13; 12:1,2).
Pavle je rekao u Kološanima 3:5-10: „Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u vašim udovima: blud, nečistotu, polnu požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo. Zbog toga dolazi Božji gnjev na djecu nepokornosti. Tim ste putem i vi nekad hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada odbacite sve ovo: srdžbu, gnjev, zloću, pogrdan govor, a prostačke riječi neka ne izlaze iz vaših usta. Ne lažite jedan drugoga. Svucite staru ličnost i njena djela, i obucite novu ličnost, koja se obnavlja u spoznaji prema obličju onoga koji ju je stvorio.“
Ako iskreno zatražite oproštaj, Isus će vam oprostiti i spasiti vas od vaših grijeha. Daće vam novo srce u zamjenu za staro, mrtvo, izopačeno srce. Psalam 101:4 kaže: „Srce pokvareno daleko je od mene, ni za kakvo zlo neću ja da znam.“
Zaključak
Mi ne treba da se radujemo ničijoj smrti, ali treba da žudimo za smrću Hefnerove hedonističke, mizoginističke filozofije. Ona dolazi sa samog dna pakla; tamo joj je i mjesto gdje pripada i, u konačnici, mjesto gdje će se vratiti. Riječ je o fragmentiranom, slomljenom i perverznom načinu razmišljanja protiv čovjeka (a posebno protiv žena).
Hju Hefner je pokopan uz Merilin Monro, prvu Playboyevu „zečicu“. Nedugo nakon vijesti da je Hefner umro, društveni mediji bili su prenatrpani riječima hvale i opraštanja od ovog pornografskog mogula. Kažu da je Playboyeva palata nebo. Najčešći komentar bio je sljedeći: „Hef je jedina osoba na koju se nakon smrti ne odnosi fraza ‘sada je na boljem mjestu.’“
Međutim, u realnosti koja uskoro dolazi, Hju Hefner će stajati pred Bogom na sudu, a vječna izjava koju Bog polaže na njega biće svetost, pravičnost i pravednost. Gnjev Božji dolazi na svaku nepravdu ljudi.
Mi treba da se klonimo od ove prevarne i izopačene generacije. Možemo da prihvatimo Božju objavu za koju imamo sve dokaze da je tačna i istinita ili da je odbijemo: to su opcije koje odlučuju našu vječnu sudbinu.[1]
______________________
[1] Ovaj članak je kompilovan i adaptiran iz dvije publikacije autora Gabrijela Hjuza (Gabriel Hughes) i Dejvida Robertsona (David Robertson).
