„Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječjega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Duha svetoga, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi“ (Matej 12:31-32).
Referentni stihovi se nalaze još u jevanđeljima po Marku 3:28-30 i Luki 12:10.
Zastupnici trojstva kažu da ovaj stih potvrđuje da je sveti Duh posebna ličnost, jer, prema njihovoj interpretaciji, kako bi to hula na svetog Duha mogla biti neoprošten grijeh ako on nije ličnost. Zašto ovo napominjemo? Razlog je što vas pogrešna doktrinarna premisa ove vrste neminovno vodi u pogrešno rezonovanje i do pogrešnih zaključaka.
Ako je sveti Duh ličnost, kako zastupnici trojstva kažu, i ako je hula na njega neoprostiv grijeh, onda bi po istoj logici sveti Duh bio važniji ili iznad Oca i Sina iako trojstvo kaže da su oni su-jednaki i su-vječni i čine jednog trojedinog Boga. Niti je sveti Duh zasebna ličnost niti je on iznad Oca i Sina, nego je Božji Duh kojim je živi Bog sveprisutan i kojim djeluje na srca i umove ljudi da prihvate spasenje koje im je ponuđeno kao besplatan dar kroz Sina.
Upornim odbijanjem Božjeg poziva djelovanjem svetog Duha na njegovo srce, um i savjest, čovjek dolazi u stanje hule na svetog Duha jer na taj način se odupire istini i dokazima i odbija spasenje koje Bog nudi. To, dakle, ne može biti hula protiv određene osobe ili, kako trinitarci kažu, „trećeg lica Božanstva“. Svaki grijeh može biti oprošten ako čovjek prihvati Hrista za Spasitelja, prizna grijeh i pokaje se, jer je Hrist otkupio grijeh svojom krvlju, ali ne može biti oprošteno onome koji to neće i uporno odbija.
Prorok Isaija je namjerno izvrtanje istine i podmetanje obmane za istinu izrazio sledećim riječima:
„Teško onima koji za zlo kažu da je dobro, a za dobro kažu da je zlo, koji od tame prave svjetlost, a od svjetlosti tamu, koji od gorkog prave slatko, a od slatkog gorko!“ (Isaija 5:20)
Iz konteksta u kojem se nalazi ovaj stih o huli na svetog Duha možemo zaključiti da je hula na svetog Duha svjesno i namjerno odbacivanje istine i njeno izvrtanje, kao i pripisivanje Božjeg djela Sotoni i demonima:
„Potom ode odande [Isus] i uđe u njihovu sinagogu. A ondje je bio jedan čovjek sa osušenom rukom. Oni upitaše Isusa s namjerom da ga optuže: ‘Da li se u Subotu smije liječiti?’ A on im reče: ‘Ko od vas neće uhvatiti i izvaditi svoju jedinu ovcu ako ona u Subotu upadne u jamu? A koliko je čovjek vrjedniji od ovce! Zato se u Subotu smije činiti dobro.’ Onda reče onom čovjeku: ‘Ispruži ruku.’ I čovjek je ispruži, i ona mu postade zdrava kao i druga. A fariseji izađoše pa se dogovarahu kako da ga ubiju… Onda mu doniješe [Isusu] jednog demonom opsjednutog čovjeka, slijepog i nijemog, i on ga izliječi pa nijemi čovjek progovori i progleda. A sav narod se zadivi, govoreći: ‘Da ovo možda nije Sin Davidov?’ Kad su fariseji to čuli, rekoše: ‘Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara…’ ‘Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa. Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječjega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Duha svetoga, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi’“ (Matej 12:9-32).
Nakon što je Isus Hrist Božjom silom činio čuda, a onda i u subotu izliječio teškog bolesnika, tadašnje vjerske vođe su u nedostatku argumenata i sve većem gubljenju autoriteta kod naroda jedino rješenje vidjeli u njegovom ubistvu. I nakon izlečenja demonizovanog čovjeka koji je bio nijem i slijep narod je prepoznao svog Mesiju, Spasitelja, pitajući Da ovo možda nije Sin Davidov?
Kako su vjerske vođe na to odgovorile? Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara…
Balzevuv ili Balzebul je jedno od imena za Sotonu, vođu palih anđela, demona, i u prevodu znači „gospodar bunjišta“.[1]
U drugom izvještaju u Bibliji zabilježene su sljedeće riječi vjerskih vođa na Isusov račun:
„Opsjednut je Balzevuvom, uz pomoć vladara demona istjeruje demone“ (Marko 3:22).
Kako je Isus odgovorio: Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa. Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Duha svetoga, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi.
Isus je ovakav odgovor dao na uporno insistiranje vjerskih vođa na sopstvenoj ispravnosti i očuvanju autoriteta kod naroda kojim su vješto manipulisali, što ih je odvelo u ogorčenu mržnju prema Spasitelju, čija su djela pripisali Sotoni. To je bila hula na svetog Duha, odnosno uporno odbijanje istine, dokaza i Božjeg dara spasenja koji im je bio ispred očiju. Sveštenici su bili previše ponosni, oholi, sujetni i veliki u sopstvenim očima da bi se prepustili Božjem osvjedočenju koje im je nuđeno. Sve su činili da omalovaže Hristovu misiju i druge su odvraćali od Hristovog učenja i zato je njihov grijeh bio teži.
Božje djelo namjerno su pripisali Sotoni kao bi kompromitovali Isusa u očima naroda. U Markovom jevanđelju, preciziran je jasan razlog zašto je hula na Duha svetoga neoprostiva:
To je rekao zato što su govorili: „Opsjednut je nečistim duhom.“ (Marko 3:30)
Zašto je Isus rekao da može ljudima biti oprošteno ako govore protiv „Sina čovječjega“ tj. njega? Jednostavno ljudi, uključujući posebno njegove savremenike, mogli su biti u zabludi oko toga ko je Isus i njegovog pravog identiteta i poslanja. Ovo je nešto što bismo očekivali, jer Isus je bio u potpunosti čovjek i pojavom se nije razlikovao od drugih. Naravno, nakon što su se osvjedočili, mnogi su prihvatili Hrista kao Spasitelja i Gospoda.
Stefanova hrabra izjava dodatno pomaže da shvatimo ovaj predmet:
„Vi tvrdokorni ljudi neobrezanih srca i ušiju! Vi se stalno opirete Duhu svetom – kako su činili vaši praočevi, tako i vi činite.“ (Djela 7:51)
Tvrdo, okorjelo srce, imao je i egipatski faraon koji je uporno ignorisao jasna osvjedočenja o Božjoj sili pred izlazak Izraela iz egipatskog ropstva (2. Mojsijeva 5-11 glava).
To što neko ima religioznu pozadinu ili se smatra vjernikom, nije nikakva garancija da se ne može ili neće odvratiti od Boga i doći u stanju hule:
„Jer one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar i bili sudionici Duha svetoga, i koji su okusili dobru riječ Božju i sile svijeta koji dolazi, a zatim su otpali, nije moguće opet dovesti do pokajanja, jer sami ponovo razapinju Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu.“ (Jevrejima 6:4-6)
Apostol Jovan je takođe pisao o grijehu koji vodi u smrt:
„Ako neko vidi svog brata kako čini grijeh koji ne vodi u smrt, neka moli, i Bog će mu dati život, naime, onima koji ne čine grijeh koji vodi u smrt. Postoji grijeh koji vodi u smrt. Za taj grijeh mu ne kažem da moli.“ (1. Jovanova 5:16)
Međutim, ovo je područje u kojem moramo biti veoma oprezni, jer mi ne možemo čitati ljudska srca da bismo znali sa sigurnošću da li je neko prešao crvenu liniju bez povratka.
Veoma je jednostavno shvatiti da sveti Duh u ovom slučaju, kao i u svakom drugom slučaju u Bibliji, nije osoba, već Duh putem kojeg je sam Isus radio i govorio. Baš kao što Pismo kaže na drugom mjestu i u kontekstu ovog događaja, u Riječi i u Djelu:
„Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“ (Jovan 6:63).
„Ali, ako ja u Duhu Božjem istjerujem demone, onda vam je došlo Božije kraljevstvo.“ (Matej 12:28).
Koji profil ljudi najčešće dolazi u stanje hule na svetog Duha? To svakako mogu biti i nevjernici i oni koji su formalno vjernici.
Najprije to su oni ogrezli u zlu, nemoralu i bezbožnosti, razorene savjesti i lišeni svakog osjećaja za dobro i pravednost, čija jedina svrha je tjelesno samozadovoljstvo (Rimljanima 1:26-31), a zatim vjerske vođe koje po svaku cijenu brane svoj status, uticaj i ustanovu bez želje i namjere da prihvate istinu jednom kad se susretnu s njom.
Bog svojim Duhom radi na čovjekovom srcu i umu, i kada namjerno odbacujemo osvjedočenje Duha, Bog više ne može ništa da uradi da spasi tog čovjeka koji se nalazi u stanju hule na svetog Duha.[2]
___________________
[1] http://biblehub.com/greek/954.htm.
[2] Djela apostolska 7:51; Jevrejima 6:4-6; 10:26.
