„Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Svetoga Duha, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi“ (Matej 12:31-32).
Zastupnici trojstva kažu da ovaj stih potvrđuje da je Sveti Duh posebna ličnost, jer, prema njihovoj interpretaciji, kako bi to hula na Svetog Duha mogla biti neoprošten grijeh ako on nije ličnost.
Ako je Sveti Duh ličnost, kako zastupnici trojstva kažu, i ako je hula na njega neoprostiv grijeh, onda je po istoj logici Sveti Duh iznad Oca i Sina iako trojstvo kaže da su oni jednaki i su-vječni i čine jednog trojedinog Boga. Niti je Sveti Duh ličnost niti je on iznad Oca i Sina, nego je Njihov Duh kojim su oni sveprisutni i kojim djeluju na srca i umove ljudi da prihvate spasenje koje im je ponuđeno kao besplatan dar zahvaljujući žrtvi Oca i Sina.
Odbijanje Božjeg poziva djelovanjem Svetog Duha na njegovo srce i um čovjek dolazi u stanje hule na Svetog Duha jer na taj način se odupire istini i dokazima i odbija spasenje koje Bog nudi. Svaki grijeh može biti oprošten ako čovjek prihvati Hrista za Spasitelja, prizna grijeh i pokaje se, jer je Hrist platio cijenu za grijehe svojom krvlju, ali ne može biti oprošteno onome koji to neće.
Iz konteksta u kojem se nalazi ovaj stih o huli na Svetog Duha možemo zaključiti da je hula na Svetog Duha svjesno i namjerno odbacivanje istine i njeno izvrtanje, kao i pripisivanje Božjeg djela Sotoni i demonima:
„Potom ode odande [Isus] i uđe u njihovu sinagogu. A ondje je bio jedan čovjek sa osušenom rukom. Oni upitaše Isusa s namjerom da ga optuže: ‘Da li se u Subotu smije liječiti?’ A on im reče: ‘Ko od vas neće uhvatiti i izvaditi svoju jedinu ovcu ako ona u Subotu upadne u jamu? A koliko je čovjek vrjedniji od ovce! Zato se u Subotu smije činiti dobro.’ Onda reče onom čovjeku: ‘Ispruži ruku.’ I čovjek je ispruži, i ona mu postade zdrava kao i druga. A fariseji izađoše pa se dogovarahu kako da ga ubiju… Onda mu doniješe [Isusu] jednog demonom opsjednutog čovjeka, slijepog i nijemog, i on ga izliječi pa nijemi čovjek progovori i progleda. A sav narod se zadivi, govoreći: ‘Da ovo možda nije Sin Davidov?’ Kad su fariseji to čuli, rekoše: ‘Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara…’ ‘Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa. Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Svetoga Duha, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi’“ (Matej 12:9-32).
Nakon što je Isus Hrist Božjom silom činio čuda, a onda i u subotu izliječio teškog bolesnika, tadašnje vjerske vođe su u nedostatku argumenata i sve većem gubljenju autoriteta kod naroda jedino rješenje vidjeli u Njegovom ubistvu. I nakon izlečenja demonizovanog čovjeka koji je bio nijem i slijep narod je prepoznao svog Mesiju, Spasitelja, pitajući Da ovo možda nije Sin Davidov?
Kako su vjerske vođe na to odgovorile? Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara…
Balzevuv ili Balzebul je jedno od imena za Sotonu, vođu palih anđela, demona, i u prevodu znači „gospodar muva“.[1]
U drugom izvještaju u Bibliji zabilježene su sljedeće riječi vjerskih vođa na Isusov račun:
„Opsjednut je Balzevuvom, uz pomoć vladara demona istjeruje demone“ (Marko 3:22).
Kako je Isus odgovorio: Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa. Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Svetoga Duha, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi.
Isus je ovakav odgovor dao na uporno insistiranje vjerskih vođa na sopstvenoj ispravnosti i očuvanju autoriteta kod naroda kojim su vješto manipulisali, što ih je odvelo u ogorčenu mržnju prema Spasitelju, čija su djela pripisali Sotoni. To je bila hula na Svetog Duha, odnosno uporno odbijanje istine, dokaza i Božjeg dara spasenja koji im je bio ispred očiju. Sveštenici su bili previše ponosni, oholi, sujetni i veliki u sopstvenim očima da bi se prepustili Božjem osvjedočenju koje im je nuđeno. Sve su činili da omalovaže Hristovu misiju i druge su odvraćali od Hristovog učenja i zato je njihov grijeh bio teži.
Veoma je jednostavno shvatiti da Sveti Duh u ovom slučaju, kao i u svakom drugom slučaju u Bibliji, nije osoba, već Duh preko kojeg je sam Isus radio i govorio. Baš kao što Pismo kaže na drugom mjestu i u kontekstu ovog događaja, u Riječi i u Djelu:
„Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“ (Jovan 6:63).
„Ali, ako ja u Duhu Božjem istjerujem demone, onda vam je došlo Božije carstvo.“ (Matej 12:28).
Koji profil ljudi najčešće dolazi u stanje hule na Svetog Duha?
Očigledno vjerske vođe koje po svaku cijenu brane svoj uticaj i ustanovu bez želje da se preispitaju, kao i oni ljudi koji vremenom uguše svoju savjest i čine svakakva zlodjela, javno ili tajno.
Bog svojim Duhom radi na čovjekovom srcu i umu, i kada namjerno odbacujemo osvjedočenje Duha, Bog više ne može ništa da uradi da spasi tog čovjeka koji se nalazi u stanju hule na Svetog Duha.[2]
___________________
[1] http://biblehub.com/greek/954.htm.
[2] Djela apostolska 7:51; Jevrejima 6:4-6; 10:26.
