Najbitniji metod identifikacije predstavljen u Svetom Pismu je genealogija odnosno rodoslovlje. Upotreba genealogije u svrhu identifikuje je sasvim jasan referentni okvir za odnos.
Korišćenje genealogije je bilo ključno u Izraelu kao dokaz svog nasledstva i posjedovanja zemlje (vidi: 4. Mojsijeva 36. glava). Genealogija je bila referentna tačka za svaku osobu koja je živjela u Izraelu. U većini slučajeva kada je nova osoba predstavljena u Svetom Pismu, ona se predstavlja kroz referencu odnosa. Zapazite:
„Vizija Isaije, Amozovog sina, o Judi i Jerusalimu, koju je imao u danima Judinih kraljeva Ozije, Jotama, Ahaza i Jezekije.“ (Isaija 1:1)
„Gospodnja riječ dođe Ezekielu, sinu Buzija, sveštenika u haldejskoj zemlji, na rijeci Hevaru.“ (Ezekijel 1:3)
Interesantno je da je u najranijim genealogijama koje su popisane u knjizi Postanja, prva osoba kod koje je napravljen prelaz u referentnoj tački je Nimrod (1. Mojsijeva 10:8-10). Referentni okvir za Nimroda bila su djela koja je činio, a ne zavisnost od odnosa iz kog se rodio. Ovo je suština ideologije duhovnog Vavilona odnosno satanističkog koncepta života.
Nimrod je radije želio da bude poznat po tome šta je činio, po svojim dostignućima i demonstraciji sile, umjesto po onome kome je pripadao. On je bio veliki poduzimač, graditelj, lovac, krotitelj zvijeri, vladar, tumač, povezivan sa mudrošću, plodnošću, ratom, smrću, snagom, znanjem, poezijom, ali i sa haosom, pobunom… Hermes Trismegistus znači „Trostruko najveći Hermes“ (trostruki heroj). Pridavanje božanskih atributa predstavlja kulminaciju „podvižništva“ po učinku. Od Nimroda i njegove jednako problematične porodice paganizam i pseudo religije raširene su svuda po svijetu. Isti duh nalazi se u ateizmu i ateističkom načinu razmišljanja.
Posle pada u grijeh, ljudi su počeli razmišljati na principima Sotoninog kraljevstva. Oni su postali zatrovani lažnom nezavisnošću i lažnim statusom bogova za sebe. „Postati kao bog“ ima višestruko značenje: i) poricanje statusa stvorenja; ii) odricanje od Boga Stvoritelja; iii) proglašenje nezavisnosti i samodovoljnosti, što podrazumijeva odbacivanje autoriteta; iv) prihvatanje ideje o samoodrživosti; v) prihvatanje ideje o besmrtnosti, o mogućnosti vječnog života u odvojenosti od Boga; vi) prihvatanje koncepta mješavine dobra i zla, gdje osoba sama za sebe postavlja mjerila o dobru i zlu, rukovodi se prema vlastitim načelima i mišljenjima i odlučuje šta je za nju prihvatljivo a šta nije. Sistem mješavine dobra i zla je platforma koja omogućava beskrajnu relativizaciju svih stvari. To je srž lukavstva satanizma koja mu daje privid uspjeha i nadmoći, a koja istovremeno pospješuje oholost, gordost, samoljublje, samodovoljnost, samoisticanje, samopravednost, taštinu, sebičnu i bolesnu ambiciju koja se ne zadovoljava ničim manjim do izjednačavanja sa Bogom (Isaija 14:12-14; Ezekijel 28:2,6).
Prevarnost satanizma nije samo u ideji da ljudi imaju moć u sebi, već da i materijalni univerzum posjeduje u sebi stvari čijim posjedovanjem mogu biti još moćniji. Tako umjesto zdravog odnosa prema svom životnom okruženju, ljudi teže da ga prisvoje i iskoriste za povećanje svoje moći kroz posjed. Prema ovom shvatanju, naše okruženje sadrži ljude, stvari i objekte koje, ako ih posjedujemo ili smo udruženi sa njima, mogu da nas učine moćnijima, prosvjetljenijima i ispunjenijima u životu. Ovo se manifestuje beskonačnom jurnjavom za bogatstvom, moći i posjedovanjem.
U kraljevstvu zasnovanom na odnosu, identifikovani ste onim od koga ste, kome pripadate. U kraljevstvu zasnovanom na učinku, identifikovani ste onim što činite.
U Bibliji su ljudi svakako bili pamćeni i po svojim djelima. Ali to je sekundarno u odnosu na njihov identitet kojeg imaju u odnosu. U velikoj većini slučajeva opis djela se tiče problematičnih situacija glavnih aktera. Pogledajte životne biografije nekih važnih biblijskih ličnosti. Na primjer, situacija sa Adamom i Evom detaljno je opisana samo prilikom pada u grijeh, dok se Adam kasnije pominje samo u kontekstu rodoslovlja ili kao sinonim za čovječanstvo. Adam je živio 930 godina ali očito mirno i pobožno. Nakon ubistva brata Abela, knjiga Postanja bilježi jedan interesantan detalj vezano za Kainov život: „Posle toga, Kain je legao sa svojom ženom i ona je zatrudnjela i rodila Enoha. Tada je sazidao grad koji je nazvao po imenu svog sina Enoha.“ (Post. 4:17) Kain je odbacio Boga i nastojao graditi svoj identitet kroz dostignuća. Linija vodećih pobunjenika protiv Boga u pretpotopnom periodu može se pratiti od Kaina, Enoha i Lameha (Post. 4:17-24), da bi se nastavila posle Potopa preko Hamovih potomka Hanana i Huša i dalje od Nimroda (Post. 9:18, 21-27; 10,6-12, 15-20; 11:1-9). Tajna i okultna društva se pozivaju na nasleđe upravo na toj krvnoj liniji. Zanimljivo je da masoni („slobodni zidari“) računaju godine upravo od ove referente tačke! Time pokazuju da ih nipošto ne zanima povezivanje sa Adamom i Bogom, već samo sa dostignućima svog prvog „kolege zidara“ ili, u duhovnoj ravni, sa „Velikim arhitektom univerzuma“ (Luciferom). U istom smislu u okultnom svijetu zmija (Sotona) se smatra prosvetiteljem čovječanstva.
Posle Potopa, dužina izvještaja o biblijskim ličnostima varira od slučaja do slučaja. Dok je recimo život patrijarha Jakova bio prepun „avantura“, Isak je imao posebna iskustva samo u nekolika navrata.
Ali da se vratimo na još jednu jako bitnu ličnost iz pretpotopnog perioda. Pogledajte izvještaj o Enohu (Jaredovom sinu): „Kada je Enoh imao šezdeset i pet godina, rodio mu se Metuselah. Nakon što mu se rodio Metuselah, Enoh je hodio s Bogom još trista godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Enoh živio ukupno trista šezdeset i pet godina. Enoh je sve vrijeme hodio sa Bogom i nestao, jer ga je Bog uzeo.“ (Postanje 5:21-24) Nikakva posebna djela ili „podvizi“ se ne vežu za Enoha. A upravo on je osoba koja je živa uzeta na Nebo! Enoh je „hodio sa Bogom“ i živio normalnim porodičnim životom. Šta to znači? Jednostavno živio je po načelima Božjeg kraljevstva koja počivaju na odnosu sa Bogom i odnosu sa bližnjima! Kao takav, on je bio potpuno spreman za Božje nebesko kraljevstvo! Biblija je genijalna knjiga koja skida duhovno sljepilo koje nam navlači lažni sistem vrijednosti ovog svijeta, uključujući pseudo religiju.
Isusova genealogija
Biblija predstavlja Isusa Hrista kao jedinorođenog i prvorođenog Sina Božjeg. Kroz taj odnos, po nasleđu, Hrist je ne samo Onaj kroz koga i za koga je sve stvoreno, već i Kanal života i Božjih blagoslova. Jedini način na koji je Bog mogao izvući ljudski rod iz ponora grijeha i smrti je kroz ponovno uspostavljanje izgubljenog odnosa preko Sina! To je temelj na kojem se zasniva Božji Plan spasenja. Ali da bi spasao ljudski rod, Hrist je morao da se doslovno poistovjeti sa njim. Jevanđelje je objavljeno još Adamu i Evi odmah posle Pada: „Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog semena. Ono (On) će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti.“ (Postanje 3:15) „Ali kad se vrijeme navršilo, Bog je poslao svog Sina, rođenog od žene i rođenog pod Zakonom, da iskupi one koji su pod Zakonom, kako bismo mogli dobiti posinaštvo. A pošto ste sinovi, Bog je u naša srca poslao Duh svog Sina koji viče: ‘Aba, Oče!’ Zato više nisi sluga nego sin. A ako si sin, onda si i naslednik Božji kroz Hrista.“ (Galatima 4:4-7) Zapazite koliko je Sveto Pismo jasno oko ovoga: „A pošto su ta djeca [ljudski rod] sudionici tijela i krvi, tako i on sam uze udjela u tome, da kroz smrt uništi onoga koji ima silu smrti, to jest Đavola, i da oslobodi sve koji su zbog straha od smrti cio život bili podložni ropstvu. Jer on ne uze na sebe prirodu anđela, već uze na sebe sjeme Abramovo. Zato je u svemu morao da postane poput svoje braće, da bude milosrdan i vjeran kao prvosveštenik u Božjoj službi, kako bi prinio žrtvu pomirenja za grijehe naroda.“ (Jevrejima 2:14-17)
Ako razmišljamo po obrascu duhovnog Vavilona, ako samo zatrovani lažnim sistemom vrijednosti po učinku i moći, to ćemo nastojati projektovati na Boga i Isusa Hrista. Tako je u prvim vjekovima hrišćanstva zapravo i razorena biblijska teologija o Ocu i Sinu i zamijenjena neshvatljivim trojstvom.
Sveto Pismo jasno identifikuje Hrista kroz odnos sa Ocem. Sam Otac potvrđuje taj odnos: „A glas sa neba reče: ‘Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji!’“ (Matej 3:17) Formula je identitet + blagoslov kroz taj odnos. To su dva sastojka koja su potrebna za dosledni identitet koji ima svrhu i smisao. To su Hristove kvalifikacije, kvalifikacije jedinog pravog Mesije i Spasitelja! Osnovni problem lažnih hristosa je upravo nedostatak ovog referentnog okvira. Lažne mesije, slično kao lažni proroci i lažni duhovnici, „uspijevaju“ u svijetu, jer je svijet zatrovan satanističkim konceptom i slijep za jevanđelje (2. Korinćanima 4:3,4).
„Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)
Ovdje je u najkraćem predstavljen ključ spasenja čovječanstva. JEDAN Bog i JEDAN kvalifikovani Posrednik između Boga i ljudi! Ali zapazite da Posrednik ima tu kvalifikaciju kao ČOVJEK, ne kao još jedan Bog. Isus je u tom smislu Prototip, Prvjenac, Predstavnik ljudskog roda kojemu je potrebno spasenje, Opšti čovjek, drugi Adam, Glava, Ugaoni kamen… On je jedini Posrednik koji može nanovo uspostaviti ODNOS ljudskog roda sa Bogom putem posinaštva. Samo kroz Hrista mi možemo postati sinovi i kćeri Božje u smislu primanja spasenja.
Mnogi istraživači Biblije, zatrovani pogrešnom teologijom odnosno vavilonskim vinom, nemaju jasnu predstavu zašto jevanđelja naglašavaju Isusovu zemaljsku genealogiju. Dok jevanđelje po Mateju za polazište uzima Abrama i Davida, referentne ličnosti za jevrejsku naciju (Matej 1:1-16), jevanđelje po Luki, vrlo sistematičnom istoričaru, nabraja Isusovo zemaljsko rodoslovlje sve do Adama (Luka 3:23-38)! To je linija „Ženinog sjemena“ obećanog još u Edenu posle Pada! Tako Hrist obuhvata sav ljudski rod.
Dakle, Isusov identitet definišu dvije ključne stvari: 1) On je doslovni Sin Božji; 2) On je doslovni i stvarni Sin čovječji. To što je zbog Plana spasenja postao Čovjek nije degradiralo Njegov odnos sa Bogom. On je potvrđen kao Sin Božji koji ima autorizaciju i blagoslov od Boga za misiju iskupljenja!
Jevreji, zatrovani nacionalnim ponosom i predstavama o Mesiji koji će demonstrirati svoje moći u njihovu korist, nijesu mogli da prihvate Isusove riječi i podnesu Njegov umni sklop i duh. Dok je Isus objašnjavao potrebu za spasenjem i svoj odnos sa Ocem u tom kontekstu, oni su imali potrebu da Ga na svaki način omalovaže i diskvalifikuju: „Mi se nismo rodili iz bluda [kao ti], mi imamo jednog Oca. Boga.“ (Jovan 8:41) Oni su se pozivali na svoje krvno nasleđe kao garanciju da su „pravi“ i da pripadaju Bogu, ne shvatajući da se duhovno ne razlikuju ništa od neznabožaca koje su prezirali (vidi: Rimljanima 2. glava).
Tako genealogija ima svoju upotrebnu vrijednost za potvrđivanje odnosa i nasleđa kroz odnos, ili se može zloupotrijebiti u obrascu razmišljanja zasnovanog na učinku i ponosu (vidi: Titu 3:9). Cijelo čovječanstvo je od Adama ali cijelo čovječanstvo nasleđuje i Adamovu palu prirodu zbog čega nam je neophodno da imamo drugo nasleđe u Hristu kako bismo bili pomireni sa Bogom za vječni život!
Neprocjenjiva važnost biblijske genealogije
Iako biblijski izvještaji nijesu pisani po klasičnom istorijskom obrascu retrospektive događaja, Biblija otkriva istoriju planete Zemlje i čovječanstva od početka. Obratite pažnju na završetak Isusovog rodoslova: „Enosov, Setov, Adamov, Božji [sin].“ (Luka 3:38) Sveto Pismo je kristalno jasno oko našeg porijekla i prvobitnog identiteta. Ono nam govori da svi ljudi na zemlji imaju zajedničko porijeklo, istu krv (Djela 17:26). Ono nas čuva od lažnih ideologija o porijeklu, duboko ukorijenjenih i raširenih po zemlji.
Bez ove genealogije bilo bi nam nemoguće odrediti ispravnu biblijsku hronologiju. Genealoška preciznost takođe svjedoči o tačnosti Svetog Pisma.
Biblijska genealogija i način na koji su stari patrijarsi vodili računa o tome uči nas i o važnosti porodice i porodičnih odnosa. Ljudi u prošlosti nijesu imali na raspolaganju naučne informacije iz genetike ili molekularne biologije, ali su odlično znali kako da zasnuju dobru i zdravu porodicu, pazeći odakle i kako se žene i udaju, za razliku od savremenih generacija kod kojih je sve stvar „hemije“.
Dakle, nijedan dio Biblije nije za „preskakanje“, kao što mnogi uče, sve je važno i od Boga dato, pa tako i „dosadno“ rodoslovlje.
👍😍