Izabranost i slobodna volja

Sigurno ste mnogo puta čuli, možda i sami bili uvjeravani da je dovoljno biti članom neke „Crkve“ da bi bili odabrani za kraljevstvo nebesko. Članstvo u „Crkvi“ garantira vam ulazak u raj jer ste dio zajednice izabranih iz svijeta. Vaša odluka i izbor svodi se samo na pronalazak i odabir prave „Crkve“ koja je nositeljica i nastavljač Kristovog poslanja na Zemlji.

No je li uistinu tako i što mi uopće možemo odabrati svojom voljom?

Božji svemir nije nekakva virtualna simulacija stvarnosti gdje mi možemo odabrati ili stvoriti što želimo, s ishodom kakav god mi poželimo. Gdje je sve podređeno našim željama, ili našoj volji, gdje mi proizvoljno biramo smjer u kojem krenuti i što će se dogoditi na tom putu, gdje mi definiramo izbore i ishode tih izbora.

Zakone koji postoje u svemiru mi ne možemo tek tako redizajnirati svojim mislima kako se nama prohtije, onako kako se to može u kompjuterskoj igrici ili animiranom filmu u kojem je sve moguće i ostvarivo. Nama je ponuđen samo izbor unutar unaprijed definiranog oblika zajednice, kao što je taj izbor bio ponuđen i svim drugim inteligentnim bićima. Naravno da je definicija i uopće oblik postojanja neke zajednice određen Božjim modelom i utemeljenjem i samo ono što Bog dopusti može uopće postojati. To je jako bitno za shvatiti, jer to će nam osvijetliti okolnosti i posljedice naših izbora.

Zamka za čovjeka postavlja se u vidu neograničene slobodne volje koju ograničava samo ljudska mašta i ono što možemo zamisliti. Iza takvih vjerovanja stoji sam Sotona koji poziva čovjeka da stvara zajedno s njim svijet u kojem će sve biti dozvoljeno, sve biti moguće i u kojem će čovjek biti uistinu „slobodan“. „Stvarajte sa mnom“ poziv je upućen otpalom, neposvećenom i zavedenom čovjeku. S druge strane Bog nam je objavio pravila, načela i naličje zajednice koju je on stvorio za svoja bića, kao i poziv da se radi njegovom silom u ostvarenju svih ciljeva. Bog ne očekuje od ljudi da rade s njim kao ravnopravni, nego da rade njegovom silom kao njegova djeca i baštinici.

Što mi onda ustvari biramo?

Mi biramo samo formu, naličje izvršenja, nikako model, ili definiciju modela zajednice inteligentnih bića. Bog je postavio model u kojem postoji stroga hijerarhija koja se zasniva na sposobnosti zadovoljenja potreba bića na nižim razinama. Upravo zato nas je Stvoritelj informirao o namjerama jednog od svojih anđela kerubina:

„Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.“ Ezekiel 28,14-17

„U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’“ Izaija 14,13-14

To je bio izbor koji je Lucifer napravio na nebu, on je odabrao sebe postaviti u središte i na vrh zajednice anđela koje je Bog stvorio. Bog je dopustio aktivnosti koje je Lucifer provodio sa svrhom postizanja tog cilja, dopušta mu ih i danas s istom namjerom kao i nekada, da vidi što će tko odlučiti. Bog želi da mi njega odaberemo, no ukoliko odaberemo bilo koga ili što drugo da nam ispuni naše fizičke i duhovne potrebe, Bog se tome ne protivi, poštuje naš izbor.

Postavljenje bilo koga ili bilo čega drugoga osim Stvoritelja na vrh hijerarhije bilo koje ljudske zajednice vodi u stagnaciju, moralno i intelektualno degradiranje čovjeka i konačno sigurnu propast u grijehu i smrti.

„Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.“ Rimljanima 1,21-23

Bogu se uvijek mora iskazivati čast i slava koja mu pripada. To je jedini način da osiguramo maksimalno blagostanje za sva stvorena bića, to je jedini ispravan način življenja i postojanja. Bilo kakva idolatrija bilo prema anđelima, bilo prema čovjeku, bilo prema životinjama, ili čak prirodnim silama i pripisivanje zasluga njima za čovjekovo blagostanje, izraz je krajnjeg odbijanja Stvoriteljevog karaktera, njegovih namjera, milosti i svih darova koje on nudi čovjeku kao izraz ljubavi Oca prema svojoj djeci.

Ovo je jako važno razmotriti s pozicije odabranosti, jer i neki od Bogu najvjernijih ljudi ikada bili su iskušani po tom pitanju i otpali. Primjer toga je Mojsije koji je jedan od duhovnih velikana koji su hodali ovim svijetom i čovjek koji je zaslužan za obilje Božjih darova koje je Bog izlio na Izraelce.

„Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: ‘Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moabskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.’“ Ponovljeni zakon 32,48-52

Mojsije nije mogao ući jer nije podao slavu Bogu kada je Bog to zaslužio svojim čudom u pustinji. Bogu to nije bilo bitno zbog njegovog ega ili želje za „frajerisanjem“ pred svijetom, nego zbog toga da Izrael vidi da njihov Bog brine za njih, da upoznaju njegov karakter i da vide da će sve njihove tjelesne potrebe biti zadovoljene dok god je on s njima i stoji nad njima.

„On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.“ Ponovljeni zakon 32,4

To ne znači da će Bog ispuniti sve što ljudi zamisle ili što im uopće može pasti na pamet, nego da Bog najbolje zna što im treba i kako im osigurati sreću. Mnogo Izraelaca je izginulo na tom putu u Kanaan, upravo zato jer nisu poznavali, niti cijenili Božji karakter, niti mu vjerovali da je pripremio za njih zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Puno puta Izrael će i kasnije ponoviti istu pogrešku. Božji odabrani narod koji je imao biti primjer svijetu kako izgleda zajednica vjernih i poslušnih Bogu, koja želi i prihvaća Božju vladavinu te tako pronosi svijetom naličje Božje zajednice te privlači iz svijeta sve Božje odabrane, okaljala se gore nego neznabožački narodi oko njih. Njihova izabranost i prvenstvo nije im puno pomoglo nakon niza otvorenih izraza volje za odbacivanjem Boga.

Još zorniji primjer je sam Sin Božji koji je također bio testiran i mogao je odabrati kome će se pokloniti i služiti.

„Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: ‘Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.’ Tada mu reče Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’“ Matej 4,8-10

Čemu testiranje Mesije ako nije mogao otpasti od Oca? Koja je bila svrha ponude Sotone, ako Krist nije mogao svojom voljom odabrati kome služiti? Što je uopće svrha Mesije, ako ju Sin Božji nije svojevoljno mogao odabrati i izvršiti?

Informirani smo da Duh provodi pečaćenje za dan uskrsnuća. Duh nas hoće opečatiti, ali samo ako se kvalificiramo za raj. Upravo „Crkve“ će propagirati tumačenja da smo pristupanjem pojedinoj „Crkvi“ opečaćeni za uskrsnuće bez obzira na naš karakter ili na naše daljnje izbore. Sve ovo treba gledati u kontekstu posredničke službe Mesije dok ona traje, kada jednom završi, tada je ionako sve gotovo, pečaćenje je zauvijek završeno za sve ljude.

„U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim“ Efežanima 1,13

„I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“ Efežanima 4,30

Upravo u prije navedenim tumačenjima izabranosti krije se zamka kojom „Crkve“ pokušavaju regrutirati svoje članove. Te iste ljudske organizacije nakon što im čovjek pristupi neće objasniti zašto su duhovno prazne, zašto ih ne prate duhovni darovi, zašto u njima ne stoluje istina, zašto čovjek ne doživi duhovni rast i zašto ne napreduje Božje djelo, nego napreduje punjenje blagajni i povećanje materijalne imovine „Crkve“.

Koncentrirat ćemo se više na Božji odabir nego na ljudsko odbacivanje istine, jer bilo kakvo odbacivanje Boga svejedno vodi u sigurnu propast.

„Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.“ Ivan 6,44-45

Da li biti Božji učenik znači biti slijepi sljedbenik i apologet neke „Crkve“ ili ljudske organizacije?

Kako će se itko poučiti nego kroz Božji dar spoznaje, mudrosti, itd.?

 „A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.“ 1. Korinćanima 12,11

Nije li to upravo onaj Duh koji vrši pečaćenje?

Sve ovo nam govori da mi ne biramo niti stvaramo nešto novo i autentično, za to nas Stvoritelj nije ni predvidio. Mi biramo između života i smrti, između rasta i degeneracije, između vječnosti i propasti. Na nama je konačna procjena.

„Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?“ Matej 6,22-23

To nam govori Krist o ispravnosti naših procjena. S druge strane žrtvovao je sebe da nam omogući izbor i da možemo napraviti vlastitu procjenu te popraviti pogrešan izbor ukoliko ga shvatimo i uočimo.

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.“ 1. Ivanova 2,1

Svaki čovjek je jako vezan uz Krista zbog njegove vlasti nad duhom životnim u čovjeku, ljudski život i sudbina direktno ovise o Kristu i njegovoj milosti. „Crkve“ to znaju i zato pokušavaju imitirati Kristovu silu i ovlasti koje je dao svojim učenicima da sebe uzdignu pred svijetom.

„Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ Matej 7,22-23

Svaki član bilo koje kršćanske „Crkve“ dobije i više nego dovoljno informacija da može spoznati istinu želi li to. Ovdje namjerno potenciram „Crkve“ jer ukoliko je netko odlučio biti ateist, agnostik ili otvoreni sotonist za njega ustvari nema nikakvog spasa, dok mnogi ljudi ulaze u „Crkve“ tražeći Boga, a „Crkve“ im obećaju da će ga kod njih i naći.

Zašto onda ljudi nisu promijenjeni, zašto im se ništa ne događa u karakteru?

Vrlo jednostavno, zato jer ne cijene Kristov karakter. To je početak svega, to je ustvari sam preduvjet pokajanja pred Bogom, jer zašto bi se netko kajao, ako ne zna protiv koga i čega je sagriješio? A samo netko tko spozna Kristov (ustvari Očev) karakter i zajednicu koja proizlazi iz tog karaktera može shvatiti protiv koga i čega je bio u otvorenoj pobuni i pokajati se zbog toga. Tek nakon toga Krist u suradnji s Ocem može iskoristiti svoje silne ovlasti da čovjeka promijeni i podigne ga iz blata.

„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ Otkrivenje 1,8

Krist će ga kao svog budućeg brata podići do svoje razine.

„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.“ Rimljanima 8,28-30

Ljubiti i cijeniti Božji karakter je početak odnosa s Bogom. Ljubiti, cijeniti i biti odan „Crkvi“ i njenim učenjima kontra onoga što nas je Bog poučio o sebi i poučio nas o nama samima je potpuno promašeno. Uostalom, Bog više nikada neće dopustiti novu pobunu na nebu, to nam puno govori o tome koga uopće Bog želi izabrati u svoju zajednicu. To nisu ljudi velike svjetovne mudrosti ni ugleda, nego ljudi koji vole i slijedit će Boga i Krista ako treba i svojim životom. Nikada im neće pasti na pamet da im se u ičemu suprotstave i ikako dovedu vlast njih dvojice u pitanje.

„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“ Ivan 17,3

To nam govori i prva Božja zapovijed.

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ Izlazak 20,3-4

Svaki put kada biramo nešto izvan onoga što je Bog stvorio, biramo Sotonu, biramo nastavak pobune, biramo stvarati drugačije od onoga što nam je pripremljeno te tako biramo propast, podižemo pobunu protiv Božjeg stvorenja. Svaka sigurnost u samouzdizanju koju nam daju organizacije ovog svijeta lažna je sigurnost. Samouzdizanje i velika djela i podvizi koji se cijene na ovom svijetu ne vode do besmrtnosti i vječnosti kako nas uče sustavi ovog svijeta. Jedino Krist nas može podići do te razine, sve što je stvoreno na ovom svijetu nestat će zajedno sa svijetom kada Bog bude čistio Zemlju od posljedica pobune. Sva velika djela koja danas svijet cijeni, nestat će u plamenu i ognju. Svi životi koje Krist odbaci čeka ista sudbina.

„Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20,15

Krist nas je upozorio da bdijemo, da budemo budni dok god se on ne vrati. Čemu ovo upozorenje ako smo već odavno zapečaćeni?

„Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Marko 13,33

„Svjedok za sve ovo govori: ‘Da, dolazim ubrzo!’ Amen! Dođi, Gospodine Isuse!“ Otkrivenje 22,20

Vlatko Lacković