Nebuhadnezar II bio je haldejski car neo Vavilonske imperije koji je vladao od 605. do 562. godine prije nove ere. Ovom caru istorija pripisuje kako čuvene Viseće vrtove tako i razaranje jerusalimskog hrama. U Bibliji on se pominje u više knjiga, a posebno je istaknut u knjizi proroka Danila. Kad je pokorio Judeju i Jerusalim, Haldejci su odveli mnoštvo Jevreja u ropstvo. Među njima nalazila su se tri naročito darovita mladića – Danilo, Ananija, Mišael i Azarija. Njihovi očigledni talenti, znanje, razboritost i mudrost omogućili su im visoke pozicije na dvoru.
Danilo je uz to razumio vizije i snove (Danilo 1:17), naravno ne zbog toga što se bavio astrologijom već zbog svoje posvećenosti Bogu. Slučaj sa snom cara Nebuhadnezara opisan u 2. glavi pokazao je da Danilove sposobnosti nijesu imale ništa zajedničko sa magijom, spiritizmom, astrologijom i paganskim sveštenim službama (Danilo 2:27), već isključivo sa Bogom nebeskim pred kojim nema nikakvih tajni (28-30. stih). Tom prilikom Nebuhadnezar – car tada najmoćnije svjetske imperije – po prvi put se osvjedočio u moć i vrhovnu vlast biblijskog Boga (Danilo 2:46, 47).
Ali od pada čovjeka u grijeh sistem zemaljske uprave suprotstavljen je Božjem poretku i nimalo ne ide u prilog poukama koje bi Bog želio da ljudi prime. Na neki čudan način putem različitih mehanizama ljudskih poslova i sile grijeha čovjek uspijeva da hipnotiše i opčini samog sebe, da se samouzdigne i uzoholi bez ikakvog pokrića. Ovo utoliko prije ukoliko se nađe na pozicijama odlučivanja, vlasti i uticaja nad drugim ljudima. Ne postoji primjer da svjetski vladari nijesu na neki način zloupotrijebili svoj moć. Odatle ne treba da nas iznenađuje što Isus Hrist nije imao nikakvih pretenzija prema zemaljskoj vlasti ili čak involviranju u sistem, iako se to poklapalo sa (pogrešnim) očekivanjima o Mesiji, projektovanim od strane otpalih religijskih vođa. Zbog istog tog razloga, Hrist ne poziva svoje sledbenike u „crkve“ već da izađu iz svijeta i odreknu se svoga JA.
EGO trip nije zaobišao ni Nebuhadnezara, iako je ovaj vladar, za razliku od mnogih, makar imao osnova za hvalisanje. Ali Bog je želio da ga nauči nečem mnogo uzvišenijem i važnijem.
Vizija u snu o ogromnom drvetu
„Ja, Nebuhadnezar, živio sam spokojno u svom domu i srećno u svom dvoru. Tada sam usnio san koji me je uplašio. Viđenja koja sam imao na svojoj postelji i vizije koje su mi prolazile glavom ispunile su me strahom. Zato sam izdao naredbu da se pred mene dovedu svi vavilonski mudraci, da mi kažu šta znači taj san. Tada su došli sveštenici koji se bave magijom, oni koji prizivaju duhove, Haldejci i astrolozi. Ispričao sam im san, ali nisu mogli da mi kažu šta on znači.“ (Danilo 4:4-7)
„A u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom vidio sam usred zemlje jedno drvo ogromne visine. To drvo je izraslo i postalo jako, i vrh mu je dopirao do nebesa, i moglo se vidjeti s krajeva sve zemlje. Lišće mu je bilo lijepo, a rod obilan, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim su zvijeri poljske tražile hlad, na njegovim su granama boravile ptice nebeske i od njega se hranilo svako stvorenje.“ (Danilo 4:10-12)
„Vidio sam u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom svetog stražara [posmatrača] kako silazi s nebesa. On je silno povikao: ‘Posjecite drvo i odsijecite mu grane! Otresite mu lišće i razbacajte njegove plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana! Ali mu panj s korjenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u poljskoj travi! Neka ga kvasi nebeska rosa i sa zvijerima neka dijeli zemaljsko rastinje! Neka mu se promijeni srce ljudsko, i neka mu se da srce životinjsko, i neka sedam vremena prođe preko njega. To je odluka koju su prenijeli posmatrači i presuda koju su objavili sveti, kako bi živi znali da Svevišnji vlada nad carstvom ljudskim i da ga daje kome hoće i da nad njim postavlja najnižeg od ljudi’.“ (Danilo 4:13-17)
Kada je car Danilu predočio svoj san, Danilo je na trenutak ostao zapanjen. Veliko drvo „usred zemlje“ tj. u središtu civilizacije tog vremena koje se vidjelo „do krajeva zemlje“ predstavljalo je carevu veličinu i moć (Danilo 4:20-22).
„A to što je car vidio svetog posmatrača, kako silazi s nebesa i govori: ‘Posjecite drvo i uništite ga, ali mu panj s korjenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i sa zvijerima poljskim neka bude dok sedam vremena ne prođe preko njega’, znači ovo, care, i to što će se dogoditi mom gospodaru caru, jeste odredba Svevišnjeg. Ti ćeš biti prognan od ljudi, živjećeš sa zvijerima poljskim i davaće ti da jedeš travu poput goveda. Kvasiće te rosa nebeska i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Svevišnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće. A to što su rekli da se drvetu ostavi panj s korjenjem, znači da će tvoje carstvo opet pripasti tebi nakon što spoznaš da nebesa vladaju. Zato, care, neka ti bude ugodan moj savjet i ukloni od sebe svoje grijehe čineći pravedna djela, i svoje bezakonje pokazujući milosrđe prema siromašnima. Možda će ti se tada produžiti blagostanje.“ (Danilo 4:23-27)
Dakle, prema ovoj viziji Bog je odredio da najuzvišenija ličnost na zemlji tog vremena praktično postane bezumna životinja. Termin „sedam vremena“ odnosi se na sedam godina. Nebuhadnezar je morao proći školu poniznosti. Ali sama ta činjenica govori nam nešto vrlo važno. Za njega je bilo nade! Nebuhadnezar je mogao da položi ispit pred Svevišnjim, čemu u prilog govori i Danilov savjet. Bog nije želio da primijeni ovaj vaspitni metod ukoliko se car sam popravi. On je Otac neuporedivo milostiviji nego to ikad možemo zamisliti. Ali nebeski sistem vrijednosti koji je odraz savršenog Božjeg karaktera ne može se mijenjati u korist grijeha. I Danilo je savjetovao cara da ukloni od sebe svoje grijehe, da bude pravedan i milosrdan siromašnima. To bi bila neuporedivo lakša škola.
Godina je prošla od ovog događaja, i u umu Nebuhadnezara vjerovatno je već bila izblijedila svečana poruka koju je dobio u snu. Možda je mislio da od svega neće biti ništa i ostavio to iza sebe.
Moje veličanstvo
„Posle dvanaest mjeseci, kada je hodao po krovu carskog dvora u Vavilonu, car je rekao: ‘Nije li ovo Vavilon Veliki, koji sam ja sagradio svojom silnom moći da bude carska prestonica i na slavu moga veličanstva?’“ (Danilo 4:29, 30)
Bog je stvoritelj ove planete. On nam daje život. On nam daje snagu i mogućnosti da činimo dobro. Ali pali čovjek u svojoj oholosti pripisuje slavu sebi ili lažnim bogovima. Nebuhadnezar je nastavio putem oholosti. To je bio trenutak da se ispuni vizija.
„I dok su te riječi još bile u carevim ustima, s neba je došao glas: ‘Tebi se govori, caru Nebuhadnezare: ‘Carstvo ti se oduzima. Bićeš prognan od ljudi, i živjećeš sa zvijerima poljskim. Davaće ti da jedeš travu poput goveda i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Svevišnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće’.’ Istog časa ta riječ se ispunila na Nebuhadnezaru. Bio je prognan od ljudi i jeo je travu poput goveda, i nebeska rosa kvasila mu je tijelo, a kosa mu je porasla kao perje orlovo i nokti kao ptičje kandže.“ (Danilo 4:31-33)
Nesumnjivo, osim što je car izgubio razum, dogodio se i određeni natprirodni fizički preobražaj (metamorfoza). Šta god teolozi, svjetski mudraci, moderni naučnici i psiholozi mislili o ovom događaju, Biblija ne ostavlja mjesta sumnji da je bio stvaran.
Obraćenje Nebuhadnezara
„A posle tih dana, ja, Nebuhadnezar, podigao sam oči prema nebesima i razum mi se vratio. I blagoslovio sam Svevišnjeg, hvalio sam i slavio onoga koji živi vječno, jer je vlast njegova vlast vječna i carstvo njegovo iz naraštaja u naraštaj. Svi što žive na zemlji za njega nisu ništa, i po svojoj volji postupa s vojskom nebeskom i sa onima što žive na zemlji. I nema nikoga ko može zaustaviti ruku njegovu ili mu reći: ‘Šta to radiš?’ U isto vrijeme vratio mi se razum, i na slavu moga carstva vratilo mi se veličanstvo i sjaj.“ (Danilo 4:34-36)
Nebuhadnezar je sada bio duhovno spreman da nosi svoj tjelesni sjaj i uzvišeni položaj koji je imao. Bog je takođe stavio u srca dvorskih službenika vjernost caru i nastojanje da ga vrate na prvobitni položaj. To nam govori o kvalitetima koje je car posjedovao, u suprotnom teško da bi neko tražio da se vrati bezobzirni tiranin. I Bog i ljudi htjeli su cara natrag (vidi 4:36, drugi dio stiha).
„Sada ja, Nebuhadnezar, hvalim, uzvisujem i slavim Cara nebeskog, jer su sva njegova djela istina i njegovi su putevi pravda, i on može poniziti one koji su ponosni.“ (Danilo 4:37)
Zapazimo da je car shvatio ko je jedini vrijedan obožavanja i hvale. I ne samo to, on koji je prošao neobičnu i tešku pouku u trajanju od sedam godina, sada je smatrao Božja djela istinitim i pravednim. Znao je iz iskustva da Bog može poniziti ponosite i da je ponos kamen spoticanja na putu spoznaje istine. Ovo je bila velika pobjeda prave religije.
Neko nas posmatra
Zbog uzbudljive priče o slučaju cara Nebuhadnezara mogli bismo propustiti nešto vrlo važno. Naime, cara je neko posmatrao i na osnovu toga donijeta je odluka o kojoj smo upravo čitali. U većini prevoda Biblije stoji da je to bio „sveti stražar“, međutim ispravno značenje tog termina je „anđeoski posmatrač“.
Savremeni čovjek, ogrezao u ateizam i hedonizam, izgubio je gotovo svaki osjećaj za duhovne realnosti. To nije bio slučaj sa našim precima. Moglo se čuti od mnogih starih ljudi da su se oni kao mladi veoma uzdržavali da ne učine neko zlo, čak i kad naizgled nije bilo nikoga u blizini, jer su imali osjećaj da ih neko posmatra. Istina je da to može biti sugestija primljena od roditelja ili vaspitača, ali još veća istina je da smo mi stvarno predmet posmatranja.
Biblija nas uči da ne postoji ništa, bilo tajno ili javno što Bog neće iznijeti na sud (vidi Matej 10:26; 12:36; Propovjednik 12:14). „Jer smo postali prizor koji gleda svijet, i anđeli i ljudi.“ (1. Korinćanima 4:9). Ljudi nijesu jedini koji mogu biti svjedoci naših (ne)djela. U tom slučaju pravda nikada ne bi bila dostižna, jer mnoga djela ostala su skrivena velom tajni, lažnih svjedočanstava, izvještaja i interpretacije ljudi. Ali postoje i anđeoski posmatrači – svjedoci – koji vjerno bilježe životni put svakog čovjeka. Na osnovu njihovog svjedočanstva vršiće se Božji sud (vidi Danilo 7:10; Otkrivenje 20:12). Sveti posmatrači neće lagati kao ljudi, niti se služiti „poluistinama“ i štelovati činjenice.
Nije li zastrašujuća misao da nas neko posmatra? Naravno da nije ukoliko želimo živjeti pošteno i časno. Kao što djetetu koje ne zna upravljati svojim koracima nije strano da se nalazi pod nadzorom roditelja, tako ni nama ne bi trebale smetati Božje mjere nadzora. Prije svega moramo biti svjesni da je naša planeta neka vrsta karantina u univerzumu i da se nalazimo pod silom grijeha i smrti. Božji anđeli žele da nam služe na spasenje, ne na osudu (Jevrejima 1:14). Spasenje ćemo izgubiti samo ako namjerno odbijemo Božji Plan spasenja. „Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ (Jovan 5:24)
Pavle Simović