Od 1837. godine, kada je Luis Agasiz (1801–1873) prvi predstavio dokaze o ledenom dobu, sekularni naučnici su bili zbunjeni. Šta je uzrokovalo ledeno doba? Zašto se završilo? Tokom godina, kreacionisti su shvatili da su neobični uslovi stvoreni na Zemlji usled opšte poplave opisane u knjizi Postanja izazvali Ledeno doba. Oni su razvili moćan model koji odgovara na pitanja koja ga okružuju.[1] Tabela 1 prikazuje tri uslova koja moraju biti ispunjena prije nego se razvije ledeno doba. Ovi uslovi su postojali neposredno nakon opšteg potopa.
Pokreću ga vulkani i udari
Uslovi za ledeno doba (formiranje ogromnih naslaga glacijalnog leda) |
1) Mnogo hladnija ljeta nego danas (inače led ne bi opstao – današnje zime su dovoljno hladne da ga izdrže) |
2) Mnogo više padavina (od vlage u atmosferi – na hladnijim geografskim širinama bio bi snijeg) nego što je danas slučaj |
3) Klimatske promjene/poremećaji moraju trajati stotinama godina da bi se formirali ledeni pokrivači |
Tabela 1. Tri glavna uslova za ledeno doba. |
Neophodna hladnija ljeta bila su uzrokovana obilnim vulkanizmom i udarima meteorita tokom Potopa, koji su ispunili stratosferu vrlo malim česticama koje su odbijale dio sunčeve svjetlosti natrag u svemir (Slika 1).
Slika 1. Reflektovanje dijela sunčeve svjetlosti natrag u svemir zbog stratosferskih čestica. Pepeo se taloži sedmicama i mjesecima, ali malim aerosolima su potrebne godine.
Ovaj vulkanizam je ostavio dokaze u geološkim zapisima. Sekularni naučnici procijenili su učinak malih čestica visoko u stratosferi proučavajući uticaj u južnom Meksiku. Otkrili su da je snizila srednju globalnu temperaturu za više od 27°C tokom otprilike 30 godina,[2] a to je bio samo jedan veliki udarac. Neto efekat vulkanizma tokom Potopa bio bi brz početak ledenih doba neposredno nakon Potopa, posebno u osjetljivim područjima kao što je centralna Kanada i u visokim planinama srednjih i visokih geografskih širina. Kako se količina snijega akumulirala, geografsko područje pokriveno ledom se povećavalo. Ledeni pokrivači nisu morali fizički da se pomjeraju sa viših geografskih širina.
Dugotrajni vulkanizam produžava hlađenje
Vremenom bi ove male vulkanske čestice polako potonule iz stratosfere. Međutim, obilan vulkanizam nakon Potopa bi ih obnovio, omogućavajući hladnijim ljetima da traju dugi niz godina. Stručnjak za ledeno doba J.K. Čarlsvort piše: „…znakovi pleistocenskog [ledenog doba] vulkanizma i kretanja zemlje vidljivi su u svim djelovima svijeta.“[3]
Dio ledenog doba Grenlandskog ledenog jezgra pokazuje znakove 1.927 vulkanskih događaja zabilježenih u ledenom pokrivaču.[4] Na Zemlji postoji 700 stratovulkana, što uglavnom predstavlja vulkanizam nakon potopa.
Podaci o erupcijama u posljednjih 2.000 godina otkrivaju da jedna erupcija može uzrokovati globalno i/ili regionalno hlađenje od oko 0,5 do 2,5°C tokom nekoliko godina. Neke erupcije tokom ledenog doba nakon potopa bile su mnogo veće od erupcija u istoriji. Vjeruje se da je velika erupcija Tobe, Sumatra, ohladila globalnu klimu za 3,5°C tokom 9 do 10 godina,[5] prema nekim procjenama i mnogo više.
Kao rezultat ovih erupcija, kopno bi se ohladilo mnogo brže od okeana, posebno snižavajući srednju ljetnju temperaturu. Okeani bi gubili toplotu uglavnom isparavanjem. Ovaj gubitak toplote bi se desio mnogo sporije nego u atmosferi. Hladna zemlja i topli okeani stvorili bi idealne uslove za brzi početak ledenog doba.
Topli okeani osiguravaju vlagu
Topli okean davao je obilje vlage neophodnu za ledeno doba. Isparavanje je povezano s temperaturom površine mora. Nakon globalne poplave, temperature okeana bi bile mnogo toplije nego danas, uglavnom zbog masivnog vulkanizma tokom potopa, kada su „provalili svi izvori ogromnog vodenog bezdana“ (Postanje 7:11). Ovo je u skladu sa mnogo pregrijane podzemne vode, kao i lave iz masivnog vulkanizma koja se izliva u okean, kao što se vidi u geološkom zapisu.
Najveće zagrijavanje u odnosu na današnje okeane bilo bi u srednjim i visokim geografskim širinama. Arktički okean bi bio topao i bez leda sa visokim isparavanjem, stvarajući visoke stope padavina. Snježna oluja za snježnom olujom bacala bi svoje terete na kopno gdje su se na kraju razvili veliki ledeni pokrivači. Niže geografske širine su takođe imale veću stopu padavina tokom ovog vremena, u vidu mnogo više kiše, uključujući i područja koja su sada izuzetno suva.
Ledeno doba bi potrajalo sve dok se okeani ne ohlade i vulkanizam nakon poplava ne popusti, nakon čega bi prestalo. Ledeno doba je trajalo otprilike 700 godina, trebalo mu je oko 500 godina da se razvije i 200 godina da se završi – za ledeno doba nije potrebno 40.000 ili 100.000 godina.
Kratko vrijeme – ključ misterije
Što se tiče vulkanizma, sekularni naučnici priznaju da veliki vulkani hlade klimu nekoliko godina. Kada bi se ovi vulkani iz ledenog doba proširili na desetine hiljada godina ili više, svaka vulkanska erupcija bi imala zanemariv učinak na dugoročno hlađenje. Međutim, ako sve ove vulkanske erupcije sažimamo u nekoliko stotina godina, vulkanizam pruža moćan mehanizam hlađenja za ledeno doba. Kratak vremenski okvir koji Biblija navodi nije naknadna misao, već ključ za rješavanje onoga što je za sekularne naučnike ostalo misterija u poslednjih 200 godina – uzrok čak i jednog ledenog doba.[6]
Zime toplije nego danas
Slika 2. Grafikon kapaciteta vodene pare pri zasićenju (100% relativne vlažnosti) u odnosu na temperaturu. Uočite pad kapaciteta od 60% kako temperature padaju s 10°C na –2°C.
Kreacionističko ledeno doba nakon Potopa veoma se razlikuje od ledenog doba koje su zamislili sekularni naučnici. Pretpostavljaju da su veoma hladne, suve zime, ali u biblijskom modelu zime bi bile mnogo toplije i vlažnije nego danas, posebno tokom ranog i srednjeg dijela ledenog doba. Ova toplota dolazi iz dva procesa jedinstvena za klimatske efekte Potopa. Prvi je zagrijavanje okeanskog vazduha kontaktom sa toplijim okeanom. Ovaj topliji vazduh bi proizveo protok toplog vazduha iznad kopna, posebno u zapadnoj Sjevernoj Americi i zapadnoj Evropi. Današnji kopneni tok je razlog zašto je zapadni Vašington, SAD, mnogo topliji zimi od unutrašnjosti Sjedinjenih Država na istoj geografskoj širini. Kao rezultat ovog kopnenog strujanja vazduha, ledeno doba bi se odgodilo u zapadnoj Sjevernoj Americi i zapadnoj Evropi, osim u visokim planinama.
Drugo, kada se vodena para kondenzuje i taloži, oslobađa mnogo topline u atmosferu. To bi bilo posebno značajno u olujama, koje bi bile najjače zimi na srednjim i visokim geografskim širinama. Ova zimska vrućina proširila bi se po cijeloj Zemlji. Toplije, vlažnije zime proizvele bi mnogo više kiše i snijega, jer što je zrak topliji, to može zadržati više vlage (slika 2).
Rješavanje misterija ledenog doba
Jedinstveni model ledenog doba Biblije rješava tvrdoglave misterije nauke o Zemlji s kojima se sekularni naučnici bore oko 200 godina. Potop iz Postanja objašnjava zašto je Ledeno doba počelo, zašto je stalo i kako je za to trebalo stotine, a ne stotine hiljada godina. Model ledenog doba takođe rješava druge misterije kao što su život i smrt vunastog mamuta u Sibiru, Aljasci i kanadskoj teritoriji Jukon; masovno izumiranje životinja na kraju ledenog doba; mješavina životinja i biljaka tople i hladne klime; i zašto su današnja sušna područja (npr. Sahara, centralna Australija) bila obilna vodom.
Šta je sa drugim ledenim dobom?
Sekularni naučnici kažu da je prvo ledeno doba počelo prije više od dvije milijarde godina i predviđaju da je postojalo pet velikih perioda ledenog doba (vidi tabelu). Smatra se da je svaki od njih trajao od nekoliko miliona do stotina miliona godina. Poslednji veliki period ledenog doba naziva se pleistocen i trenutno je podijeljen na 50 glacijacija različitog intenziteta, od kojih se svaka ponavlja svakih 40.000 ili 100.000 godina u posljednjih 2,6 miliona godina.1 Ovi brojni glacijalni/interglacijalni ciklusi su dedukcije iz astronomske ili Milankovićeve teorije ledenih doba. Kreacionisti uopšteno smatraju da ova teorija nije u stanju objasniti bilo koje ledeno doba. Oni se, međutim, slažu sa sekularnim naučnicima da je poslednje ledeno doba pleistocena stvarno.2 Prethodnih 49 ‘ledenih doba’, za koja kreacionisti tvrde da se nisu dogodila, uglavnom se zasnivaju na spekulativnim interpretacijama oscilacija određenih varijabli u dubokomorskim sedimentnim jezgrima.
To nisu drevna ‘ledena doba’ već ogromna klizišta tokom potopa
Sekularisti izvode zaključak o četiri najstarija pretpostavljena perioda ledenog doba („Drevno ledeno doba“ kako bi se razlikovali od nedavnog ledenog doba koje je uslijedilo nakon Nojevog potopa) na osnovu karakteristika u sedimentnim stijenama sličnim onima u glacijalnim regijama. Jedan od problema je što ove karakteristike nisu uvijek uzrokovane glečerima. Još jedna velika mana u ovoj ‘glacijalnoj’ interpretaciji je to što se stijene nalaze blizu ekvatora, a što je još gore, formirane su ispod nivoa mora. Tako su sekularni naučnici primorani pretpostaviti da je Zemlja bila potpuno zamrznuta najmanje dva puta! Ova hipoteza, takozvane ‘Zemlje snježne grude’4 naučno je nevjerovatna jer bi bilo gotovo nemoguće otopiti led i snijeg zbog refleksije sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Alternativno, logičnije objašnjenje je da su obilježja posledica raširenih podvodnih klizišta, što bi bilo uobičajeno tokom potopa.5,6
Geološki period | Približan sekularni vremenski raspon | Približan kreacionistički vremenski raspon |
Pleistocen | Prije 10.000 do 2,6 miliona godina | Prije 4.500 do 3.800 godina |
Kasni paleozoik | Prije 256 do 338 miliona godina | Nije se desilo |
Kasni ordovicijum | Prije 429 do 445 miliona godina | Nije se desilo |
Kasni prekambrij | Prije 520 do 950 miliona godina | Nije se desilo |
Srednji prekambrij | Prije 2,2 do 2,4 milijarde godina | Nije se desilo |
Tabela: Pet glavnih perioda ledenog doba unutar uniformitarne (‘sporo i postupno’) paradigme i dodijeljeni im rasponi dobi,3 i uporedni kreacionistički stav.
Reference
- Walker, M. and Lowe, J., Quaternary science 2007: a 50-year retrospective, Journal of the Geological Society London 164:1,073–1,092, 2007.
- Oard, M.J., What caused the Ice Age? Creation 36(3):52–55, 2014.
- Crowell, J.C., Pre-Mesozoic ice ages: their bearing on understanding the climate system, Geological Society of America Memoir 192, Boulder, CO, 1999.
- Oard, M.J., ‘Snowball earth’—a problem for the supposed origin of multicelullar animals, J. Creation 16(1):6–9, 2002.
- Oard, M.J., The challenge of ancient ice ages answered, Creation 38(1):38–40, 2016.
- Oard, M.J., Ancient Ice Ages or Gigantic Submarine Landslides? Creation Research Society Books, Chino Valley, AZ, 1997.
Michael Oard, Creation Ministries International
______________________
[1] Oard, M.J., Frozen in Time: Woolly Mammoths, the Ice Age, and the Biblical Key to Their Secrets, Master Books, Green Forest, AR, 2004.
[2] Brugger, J., Feulner, G., and Petri, S., Baby, its cold outside: climate model simulations of the effects of the asteroid impact at the end of the Cretaceous, Geophysical Research Letters 44:419–427, 2017.
Artemieva, N., Morgan, J., and Expedition 364 Scientific Party, Quantifying the release of climate-active gases by large meteorite impacts with a case study of Chicxulub, Geophysical Research Letters 44(20):10180–10188, 2017.
[3] Charlesworth, J.K., The Quaternary Era, Edward Arnold, London, UK, p. 601, 1957.
[4] Abbott, P.M. and Davies, S.M., Volcanism and the Greenland ice-cores: the tephra record, Earth-Science Reviews 115:173–191, 2012.
[5] Timmreck, C., Graf, H.-F., Lorenz, S.J., Niemeier, U., Zanchettin, D., Matei, D., Jungclaus, J.H., and Crowley, T.J., Aerosol size confines climate response to volcanic super-eruptions, Geophysical Research Letters 37(L24705), 1–5, 2010.
[6] Oard, M.J., The Deep Time Deception: Examining the Alleged Millions of Years, Creation Book Publishers, Powder Springs, GA, 2019.