Jedinstvo Isusa i Oca (25)

Poznavanje Oca

„Isus mu odgovori: ‘Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene. Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga.’ A Filip mu reče: ‘Gospode, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno.’ Isus mu reče: ‘Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji stoji u meni čini svoja djela.’“ (Jovan 14:6-10)

Niko ne dolazi ka Ocu, osim kroz Isusa. Da li je ovo proizvoljna paradigma, jer su tako tri velika nebeska bića odlučila u svom savjetu ili je to zaista tako, u smislu da je to realnost koja postoji u univerzumu, da je nemoguće upoznati Oca, osim kroz Hrista?

Ako čitamo Bibliju onako kako piše, onda moramo „uhvatiti“ Hrista za Njegove riječi da ne postoji nijedan način kako možemo poznati Oca, osim kroz Njega. Zašto?

„Ovako kaže Gospod: ‘Neka se mudar čovjek ne hvali svojom mudrošću… Ko se hvali, neka se hvali time što je razborit i što mene poznaje, što zna da sam ja Gospod i da pokazujem dobrotu, pravdu i pravednost na zemlji, jer mi je to milo’, govori Gospod.“ (Jeremija 9:23,24)

Istinsko poznanje Boga znači znati kakav je Njegov karakter i ličnost. Razmislite o tome samo na trenutak: za nas, kao stvorena bića, bi bilo nemoguće da zaista poznajemo Njega, a ne Njegova djela. Zašto? Ovdje imamo Biće za koje ne znamo odakle je došlo i kako radi sve ove stvari. Jedino što znamo je da On čini ove stvari, uključujući i to da nas održava u životu. To što nema porijeklo, čini za nas nemogućim da Ga poznajemo u čisto odnosnom aspektu. Opet, zašto? Zbog toga što kada znate nečije porijeklo, možete tu osobu poznati na osnovu toga kome ona pripada, a ne nužno na osnovu toga šta ona radi.

Ovo je momenat kada Sin Božji dolazi da nas spasi. Pogledajte pažljivo: „Kao što Mene poznaje Otac i Ja poznajem Oca.“ (Jovan 10:15)

Nasleđe koje je Isus dobio od Oca omogućilo mu je da zaista poznaje Oca u aspektu samog odnosa. Isusova mogućnost da na ovaj način poznaje Oca koji nema porijeklo, dok ga Isus ima, je dovoljan dokaz Njegovog božanskog porijekla. Stvoreno biće nikada ne bi moglo da „poznaje“ biće koje nema porijeklo. To je nemoguće. Ipak, Isus, božanski Sin Božji, poznaje Oca. Stoga, samo kada gledamo u Isusa, možemo se povezati sa Vrhovnim Bićem u aspektu odnosa. Termin Sin Božji je Njegovo najveće veličanstvo i slava. On je Onaj koji je izišao od Oca. Ovo je porijeklo odnosa, odnosa koji postavlja temelj za isto takvo kraljevstvo, kraljevstvo veza, na kome se mogu zidati djela i rad.

Upravljanje univerzumom mora biti kroz Sina zbog toga što Njegovo porijeklo, koje je od Oca, osigurava odnosnu prirodu Očevog kraljevstva (vidi: Kološanima 1:15-17; Isaija 9:6,7). Na ovoj osnovi je poznavanje Sina jedini put kako možemo zaista poznati Očevo srce. Ovo je pravi i jedini razlog zbog čega je Isus dao sledeću izjavu: „Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga.“ (Jovan 14:7)

Jedino kroz Hrista možemo spoznati našeg beskonačnog Boga. Kroz Onog koji ima porijeklo možemo upoznati Onoga koji nema porijeklo. Isus je jedini put do Oca!

Zapazimo da su i Jevreji Isusovog vremena, slično kao trinitarci, bili zavedeni idejom da porijeklo Mesije ne može biti poznato: „A evo, javno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu i poglavari zaista spoznali da je on Hristos? Ali za njega znamo odakle je, a kad Hristos dođe, niko neće znati odakle je.“ (Jovan 7:26,27)

Apsurd trojstva je u sledećem: da bi očuvali i odbranili Hristovo božanstvo, jednakost sa Ocem, oni uništavaju Njegov identitet. Isusovo sinaštvo i Njegovo porijeklo su sve za nas i upravo je u ovome slava Njegove ličnosti. Porijeklo Sina Božjeg je kritična veza koja nam omogućava da zaista poznajemo Oca. Bez ovoga, nikada Ga ne bi mogli zaista poznavati.

 

Ja i Otac jedno smo

U Jovanu 10:30, Isus je objavio: „Ja i Otac jedno smo.“

Ovo je vjerovatno najčešće pogrešno navođeni i pogrešno shvaćeni stih koji danas koriste trinitarci. Mnogi zaključuju da ovo znači da su Isus i Otac isto biće prema dogmi o trojstvu. Ipak ovaj stih nikad ne bi trebalo pogrešno razumjeti pošto je Isus tačno objasnio šta je mislio malo kasnije u jevanđelju po Jovanu. Tako je ovo odličan primjer kako su trinitarci indoktrinirani sa unaprijed stvorenim idejama.

Dio zbrke u pogledu broja bića dolazi iz nerazumijevanja riječi „jedno“. Jednostavno, „jedno“ u Bibliji ne znači uvijek brojčanu količinu. Zavisno od konteksta, „jedno“ često označava jedinstvo.

Ovaj princip zapažamo vrlo rano u Svetom Pismu. „Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i postaće oboje jedno tijelo.“ (Postanje 2:24) „Jedno tijelo“ ovdje ne znači da se bračni par smiješao u jedno ljudsko biće nakon vjenčanja, već da su postali ujedinjeni u jednoj porodici. Rimljanima 12:5 kaže: „Tako smo i mi, iako nas je mnogo, jedno tijelo u Hristu, a kao pojedinci smo udovi jedni drugima.“ Da li nas ovo čini sve jednim hrišćaninom? Trebalo bi da odgovorite potvrdno ako slijedite logiku trojstvene formule.

Jevrejske vođe bili su bijesni zbog Isusove izjave u Jovanu 10:30 i gledali da Ga pogube jer su mislili da Isus tvrdi da je jednak sa Bogom. „Judejci su mu odgovorili: ‘Ne kamenujemo te zbog dobrog djela, nego zbog hule, zato što se ti, premda si čovjek, praviš da si Bog.’“ (Jovan 10:33) Tri stiha kasnije nalazimo Isusovo objašnjenje gdje je rekao da se Njegova tvrdnja odnosi na to da je On Sin Božji. „Kako onda vi onome koga je Otac posvetio i poslao na svijet kažete: ‘Huliš’, zato što sam rekao: ‘Ja sam Božji Sin’?“ (Jovan 10:36)

Tako Isus očito nije mislio da je ista osoba sa Ocem jer je Sin različita osoba od Oca i Otac od Sina. Kao što stoji u jednom biblijskom komentaru stiha Jovan 10:30: „To se dalje pokazuje korišćenjem glagolske množine, ‘Ja i moj Otac [εσμεν] mi smo jedno.’“ (Gill’s Commentary)

U svakom slučaju, ne moramo špekulisati šta je Isus mislio kad je rekao da su On i Njegov Otac jedno, jer kasnije Hristove riječi otkrivaju tačno šta je mislio. Hrist je mislio na jedno u jedinstvu kao što se vidi i iz Njegove molitve da učenici mogu biti jedno sa Njim i Njegovim Ocem. Ova molitva nije imala u vidu jednog učenika sa dvanaest glava, već dvanaest učenika koji djeluju zajedno u duhovnom jedinstvu.

„I dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno.“ (Jovan 17:22)

„Sveti Oče, čuvaj ih zbog svog imena koje si mi dao, da budu jedno, kao što smo i mi.“ (Jovan 17:11)

Jovan 14:11 se često pogrešno citira kao da navodno ukazuje da su Otac i Sin isti Bog. „Vjerujte mi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni.“ Na osnovu ovog pogrešnog razumijevanja, ako slijedimo isti obrazac tumačenja onda bismo trebali objasniti kako smo mi takođe u Njemu i On u nama. „U taj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni, i ja u vama.“ (Jovan 14:20) „Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu.“ (Jovan 17:21)

I pošto doktrina o trojstvu uči o 3 su-jednaka bića, onda prema ovoj doktrini, izjava u Jovanu 10:30 bi trebalo da glasi: „Ja i moj Otac i Sveti Duh smo jedno.“ Ali nema ništa od toga.

 

Ko je vidio mene, vidio je i Oca

U Jovanu 14:9 Isus je rekao: „Ko je vidio mene, vidio je i Oca.“ Da li je Hrist mislio da je On bio Otac ili da je On „jasno obličje Njegovog Oca“ te da tako ima istu prirodu, atribute i slavu? Drugim riječima, ko vidi jednog, vidio je i drugog. Evo nekih teoloških komentara na ovu temu.

„Ko je vidio mene; ne tjelesnim očima, već očima razumijevanja; taj je posmatrao savršenstvo Božanstva u meni:

Vidio je i Oca; savršenstvo koje je u njemu takođe; jer isto što je u meni je u njemu, i isto što je njemu je u meni: ja sam njegovo tačno obličje, i posjedujem istu prirodu, atribute i slavu kao i on; tako da ko vidi jednog, vidio je drugog.“ (John Gill’s Exposition of the Entire Bible on John 14:9)

Hrist je jasno obličje Njegovog Oca. „Onima kojima je bog ovog doba zaslijepio nevjernički um, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vijesti o Hristu, koji je obličje Boga nevidljivog.“ (2. Korinćanima 4:4)

„Ko je obličje Božje – Isus je nazvan obličjem Božjim:

(1) U pogledu svoje božanske prirode, njegovoj tačnoj sličnosti Bogu u božanskim atributima i savršenstvu; vidi Kol. 1:15 i Jev.1:3; i

(2) U njegovim moralnim atributima kao Posrednika, čime pokazuje slavu Očevu ljudima. On je ‘nalik’ Bogu u svakom pogledu pošto je nazvan njegovim obličjem, i kroz njega je božansko savršenstvo obznanjeno ljudima. Poseban predmet nenaklonosti i mržnje Sotone je to što slava Hristova, koji je obličje Boga, treba sjati na ljudima i ispuniti njihova srca. Sotona mrzi ovo obličje, on mrzi da ljudi postanu poput Hrista, i on mrzi sve što ima sličnost velikom i slavnom Jahveu.“ (Albert Barnes’ Notes on the Bible on 2 Corinthians 4:4)

„On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja.“ (Kološanima 1:15)

„Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visini.“ (Jevrejima 1:3)

Sin je u većoj ili manjoj mjeri reprodukcija svog oca. On u određenoj mjeri ima osobine i lične karakteristike svog oca. Ne savršene naravno jer nema savršenstva u ljudskoj reprodukciji. Ali nema nesavršenstva u Bogu ili nekom od Njegovih djela, te je tako Hrist „jasno obličje“ Očeve ličnosti.

Tako je Isus govorio da je On obličje svog Oca i da ima istu prirodu, atribute i slavu. Hrist naravno nije ovo mogao doslovno misliti jer nas Sveto Pismo informiše da „Boga nikada niko nije vidio“ (1. Jovanova 4:2). Samo Sin Božji je vidio jedinog pravog Boga Oca: „To ne znači da je iko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca.“ (Jovan 6:46) Ako su oni „jedno“ tj. „jedan Bog“ kao što tvrdi dogma o trojstvu, onda Sin ne bi imao nikakve potrebe da viđa Oca.

Prema učenju o trojstvu, ovaj stih bi trebao da glasi: „Ko je vidio mene, vidio je Oca i Svetog Duha.“ Ali opet nema ništa od toga.