„Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ (Jovan 5:24)
Ova Isusova izjava otkriva nam nekoliko vrlo važnih činjenica: 1) Ko sluša Hristovu riječ i vjeruje Bogu od kojeg je Hristovo poslanje ima vječni život. Slušati riječ znati biti poslušan toj objavi. Kao što smo već naglasili, vjera i poslušnost nikad se ne odvajaju u Bibliji. U protivnom, ako razdvojite vjeru i poslušnost, od vjere možete napraviti šta god hoćete. 2) Ko je poslušan Hristu i vjeruje Bogu ne dolazi na Božji sud. 3) Razlog zašto ne dolazi na sud je prelazak iz smrti u život.
Vidjeli smo da je plata ili kazna za grijeh smrt (Rimljanima 6:23). U svom prirodnom stanju, po Adamu, mi već stojimo osuđeni pred Bogom, bez obzira na lične grijehe i da li su naši grijesi počinjeni u neznanju ili kao prestup u poznavanju Zakona (Rimljanima 2:12; 3:9-12; 5:12-14), jer ovakvi kakvi jesmo nikad ne možemo naslijediti Božje kraljevstvo (1. Korinćanima 15:50). Dakle, Biblija otkriva da ne postoji nijedan način spasenja, osim u Hristu i daje vrlo razložne i ubjedljive argumente za tu tvrdnju.
„Jer plata za grijeh je smrt, a Božji dar je vječni život kroz Hrista Isusa, našeg Gospoda.“ (Rimljanima 6:23)
Prelazak iz smrti u život o kojem je Isus govorio vezan je sa procesom koji se u Bibliji naziva duhovno začeće ili novorođenje u životu odozgo koji nam se daje u Hristu (vidi: Jovan 3:3-7). Isus pominje rođenje vodom i Duhom, što je takođe direktna asocijacija na krštenje. Zbog raznih površnih i neutemeljenih mišljenja, krštenje se često olako uzima kao čin pripadništva nekoj vjerskoj zajednici ili grupaciji. Ali biblijsko krštenje je daleko od toga kao nebo i zemlja. „Zato idite i naučite sve narode u moje ime, učeći ih da drže sve što sam vas uputio.“ (Matej 28:19,20) „Ko vjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne vjeruje, biće osuđen.“ (Marko 16:16) Ove izjave mogu na prvi pogled da djeluju jednostavno ili kao neki legalistički nalozi, ali su od suštinske važnosti. Povjerovati u Hristovo jevanđelje podrazumijeva konkretnu akciju, i to nije pasivna vjera, već potvrda našeg saveza sa Bogom i potvrda da pristajemo da umremo u Hristu, vjerom ne doslovno, jer doslovno je posrednički umro On kao opšti Čovjek, da bismo živjeli, da bismo primili obećanje vječnog života. O tome Pavle govori u Rimljanima 6:2-11 (uporedi sa Kološanima 2:12). „Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj krst i ide za mnom. Jer, ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga; a ko izgubi svoj život radi mene, naći će ga.“ (Matej 16:24,25) Ovo je radikalna promjena. Istinsko jevanđelje ne donosi kompromis nego mač.
„Na ovoj stijeni sagradiću svoju Zajednicu pozvanih, i vrata hada neće je nadjačati.“ (Matej 16:18) Had je sinonim za smrt, za grobnicu čovječanstva. Ali Hrist sada ima ključeve od smrti i hada (Otkrivenje 1:18), jer je On pobijedio smrt (Djela 2:24). Hristovo uskrsenje je garancija našeg uskrsenja (1. Korinćanima 6:14; Rimljanima 8:11).
Hrist je naše jedino utočište, naš Zaklon blagodati.
Slobodni od prisustva na Istražnom sudu
Da bismo razumjeli kako i zašto ne dolazimo na Sud Božji, mora nam biti jasan koncept Suda. Osnovni preduslovi za održavanje suda su postojanje Sudije (Bog), porote (nebeska bića), zakona po kojem se sudi (Božji Zakon), Advokata (Hrista), predmeta ili vrijednosti suda (jevanđelje) i subjekata kojima se sudi (ljudi).
Sud je neminovnost, izvjesnost. „Jer svi se moramo pojaviti pred Hristovom sudskom stolicom, da svako primi prema onom što je činio, bilo dobro, bilo zlo.“ (2. Korinćanima 5:10) Ovo je uopštena izjava u kojoj se naglašava da Sud neće zaobići nikoga. Ali takođe je važno zapaziti da se u ovoj izjavi pominje Hristova sudska stolica.
„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu.“ (Jovan 5:22) „Moj Otac mi je sve predao.“ (Matej 11:27) „Jer je [Bog] odredio dan u kom namjerava da sudi svijetu po pravdi, preko čovjeka [Hrista] kog je za to odredio.“ (Djela 17:31)
Kao Predstavnik ljudskog roda kojem je donio iskupljenje kroz jevanđelje, Hrist ima sve kvalifikacije i sva prava da nam sudi. „Sve će se to pokazati u dan u koji će Bog kroz Hrista Isusa suditi onome što je sakriveno u ljudima, po dobroj vijesti koju objavljujem.“ (Rimljanima 2:16) Usput da kažemo da se u kontekstu ove izjave podrazumijeva i suđenje neznabošcima, koji možda nikad nijesu imali priliku da steknu pravo znanje o Bogu i Hristu, ali su po savjesti i Zakonu upisanom u svojim srcima pozitivno odgovorili na jevanđelje (bez obzira da li su živjeli prije ili posle Hrista).
Prilikom drugog Hristovog dolaska postojaće samo dvije grupe ljudi: pravedni i osuđeni (vidi: Danilo 12:1; Matej 25:31-46; Jovan 5:29). To je sveopšti konačni sud. Dakle, sa sudom se suočavaju svi stanovnici zemlje.
U prethodnim poglavljima naučili smo kako i od čega nas Hrist oslobađa. Zašto je Isus rekao da oni koji istinski prihvate jevanđelje ne dolaze na Sud?
„Jer je vrijeme da sud počne – i to od Božjeg doma.“ (1. Petrova 4:17)
Ovaj tekst nam otkriva da će onima koji se nazivaju Božjim narodom prvima biti suđeno. Da li su oni koji sebe nazivaju hrišćanima ili koji su se nazivali Izraelom prije Hrista stvarno vjerom prihvatili i oživotvorili spasenje biće odlučeno na istražnom sudu (Matej 7:21-23; Jevrejima 10:30; Rimljanima 14:10; 1. Petrova 4:17). Svaku tajnu i učinjeno djelo Bog će iznijeti na sud (Propovjednik 12:14; Matej 12:36, 37; 2. Korinćanima 5:10).
O svom drugom dolasku Hrist donosi nagradu ili kaznu, što nedvosmisleno upućuje na prethodni sud (vidi Matej 25:31-46). Sud počinje od onih koji su ga ikada prihvatili Boga, jer Božji cilj je opravdanje odnosno verifikacija ili pečaćenje na spasenje, ne osuda. „Jer Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega. Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorodnog Sina Božjeg.“ (Jovan 3:17,18) Pošto postoji samo jedan Plan spasenja i jedan način na koji se možemo spasti, gubitak tog spasenja istovremeno znači osudu na smrt, što posebnu težinu ima za nosioce pobune protiv Boga u lažiranoj religiji.
Gdje i kada se odvija istražni Božji sud? U 7. glavi knjige proroka Danila data je vizija koja se odnosi na veliki sud na Nebu (posebno obratiti pažnju na stihove 9, 10, 26 i 27). Već smo vidjeli da je Hrist taj koji ima izvršnu ulogu na Sudu. Da bismo sve ovo bolje shvatili potreban nam je uvid gdje se Hrist u stvari nalazi posle svog uskrsenja. U Djelima apostolskim 1:10 kaže se da je Isus otišao na Nebo k Bogu Ocu (vidjeti takođe Djela 7:55). Poslanica Jevrejima jasno govori o Njegovoj prvosvešteničkoj zastupničkoj službi u nebeskom Svetilištu (posebno 5, 7, 8 i 9 glava) u korist svog naroda, što predstavlja ispunjenje starosavezne tipološke službe koju su vršili sveštenici prema propisima koje je Bog bio uspostavio.
Prema hronologiji vezanih vremenskih proročanstva iz Danila i Otkrivenja[1], posebno u svjetlu najdužeg vremenskog proročanstva o 2300 dana (ili proročkih godina), za koji se iz Biblije i istorije može ustanoviti da je počelo 457. godine prije n.e., dolazimo do 1844. godine kao godine početka antitipskog Dana pomirenja ili Istražnog Božjeg suda. Sud na Nebu koji se pominje u Danilu 7. glava, iza kojeg slijedi Drugi Hristov dolazak, odgovara čišćenju svetinje iz Danila 8. glava, iza čega slijedi natprirodno uništenje. Ovome neposredno prethodi ono što Biblija naziva posletkom vremena.
Veza između istražnog Božjeg suda i jevanđelja najveća je i ujedno poslednja objava čovječanstvu u troanđeoskoj poruci prije Drugog Hristovog dolaska:
„I vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba noseći vječnu dobru vijest da je objavi onima koji žive na zemlji – svim narodima i plemenima i jezicima i ljudima. On je govorio jakim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došao čas njegovog suda! Poklonite se Onome koji je stvorio nebesa i zemlju i more i izvore voda!“ (Otkrivenje 14:6,7) Druga poruka objavljuje pad Vavilona, sistema vjerske zbrke i obmane na zemlji (Otkrivenje 14:8), a treća upozorenje na smrtnu osudu kao neminovni ishod prihvatanja laži (Otkrivenje 14:9-11) Napokon, sastavni dio treće poruke je opravdanje vjerom (Otkrivenje 14:12), o čemu ćemo detaljnije govoriti u narednom proučavanju.
Veza između jevanđelja i Suda dodatno je svjedočanstvo u prilog istini da se spasenje ne završava Hristovom žrtvu na krstu.
Kao što smo vidjeli, istražni sud se odvija na Nebu, i on se prije svega tiče opravdanja pripadnika Božjeg naroda u svim vjekovima, prije Hrista i posle Hrista, upravo kao što je pokazivala služba za Dan očišćenja u zemaljskom svetilištu. Samo je zastupnik Božjeg naroda, prvosveštenik, obavljao pomirenje u Svetinji nad svetinjama, dok je narod čekao napolju. Analogno tome, Hrist kao naš Prvosveštenik vrši pomirenje na Istražnom sudu za nas u nebeskoj Svetinji nad svetinjama, dok mi čekamo u svečanoj pobožnosti da se Njegovo djelo završi.
Ovo je potpuno razumljivo u svjetlu činjenice da će o Hristovom drugom dolasku biti prvo uskrsenje, koje se naziva uskrsenjem života (Jovan 5:29), za sve one koje su primili spasenje. Prema tome, svi koji ne prime život prilikom Drugog Hristovog dolaska, čekaće na drugo uskrsenje (važi za mrtve) ili će biti pobijeni slavom Gospodnjeg dolaska (važi za žive na zemlji koji dočekaju taj dan), a koje opet čeka drugo uskrsenje radi poslednje završne faze Božjeg suda koja se naziva izvršni sud, kad se prima plata ili kazna za grijeh.
Dakle, Drugi dolazak označiće uništenje nepokajanih zlih (Otkrivenje 19:11-21; Jeremija 25:33; 2. Petrova 3:7) i uskrsenje umrlih pravednih (1. Solunjanima 4:16; 1. Korinćanima 15:23; Otkrivenje 20:6) koji će zajedno sa živima spasenima biti odneseni u susret Gospodu i dalje na Nebo (1. Solunjanima 4:17; Otkrivanje 7:9-17).
„Srećan je i svet svako ko ima udio u prvom uskrsenju. Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti Božji i Hristovi sveštenici i vladaće s njim hiljadu godina.“ (Otkrivenje 20:6)
Zemlja biva opustošena, a njeni jedini stanovnici biće Sotona i njegovi demoni koji ostaju vezani lancima okolnosti 1000 godina (Otkrivanje 20:1-3). Za to vrijeme spasenima na Nebu se daje sud (Otkrivenje 20:4) nad nepokajanim mrtvima i palim anđelima (1. Korinćanima 6:2,3). Ovaj sud se može nazvati revizioni i on ne mijenja ishod Istražnog suda, već služi da bi se svi spaseni mogli uvjeriti u pravednost Božje presude, u okolnostima kad će sve činjenice biti dostupne na uvid, uključujući i aktivnosti Božjih anđela i palih anđela. U tom smislu, spaseni će i anđelima suditi.
Izvršni Božji sud
Nakon hiljadu godina, slijedi treći Hristov dolazak zajedno sa Bogom Ocem i anđelima i spasenima, kada će se izvršni sud sprovesti nad zlima (vidjeti Zaharija 14:1-13). Sotona se pušta na „malo vremena“ (Otkrivenje 20:3, poslednji dio; 20:7), mrtvi uskrsavaju u drugom uskrsenju suda (Otkrivenje 20:5) i ponovo se zajedno sa svojim vođom okreću protiv Boga u poslednjem očajničkom pokušaju zbacivanja Njegove vladavine (Otkrivenje 20:8,9). Ovo je jedinstvena prilika kada će biti na okupu svi sudionici velike borbe: vjerni i pali anđeli, pravedni i zli ljudi iz svih vjekova i samo Božanstvo. Tada nastupa vrijeme strašnog suda i Bog sudi zlima ognjem „po djelima svojima“ (Otkrivenje 20:12-15). Sam začetnik i podstrekač grijeha takođe biva kažnjen vječnom smrću (Otkrivenje 20:10,14), što je u starosaveznoj službi simbolički bilo predstavljeno polaganjem grijeha na jarca za Azazela i njegovim izgonjenjem u pustinju u završnoj službi Dana očišćenja (3. Mojsijeva 16:20-22).
Izvršni sud predstavlja završnu fazu Plana spasenja, sa sledećim epilogom: 1) konačna pravda biva zadovoljena a Bog opravdan pred svemirom; 2) grijeh i smrt bivaju potpuno uništeni, zajedno sa svojim nosiocima u ognju koji čisti i kompletnu zemlju od svakog njihovog traga; 3) zemlja će biti konačno obnovljena u svom prvobitnom savršenstvu, uključujući i cijeli naš univerzum (Otkrivenje 21:1,2,5); 4) Novi Jerusalim i Božji presto biće na Zemlji (Otkrivenje 21:2-3, 10-25); 5) spaseni primaju svoje trajno nasleđe (Otkrivenje 21:7; Zaharija 8:8; Rimljanima 8:17; Otkrivenje 2:7; Psalam 37:11; Ovadija 1:17; Matej 5:5; 1. Korinćanima 2:9).
Grijeh i zlo za spasene neće predstavljati više nikakvo opterećenje niti predmet razmišljanja: „Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Ono što je prije bilo neće se u sjećanje vraćati niti će se u srcu javljati.“ (Isaija 65:17) To je očišćenje u apsolutnom smislu te riječi kada će kompletna Božja namjera biti ispunjena i uspostavljen Njegov savršeni poredak.
___________________________
[1] Vidi: „Danilo i istorija svijeta u biblijskom proroštvu“ i „Otkrivenje života i apokalipsa smrti“, Institut za izučavanje religije.
