Kratka priča o Joni, ukupno 48 stihova, prepuna je živopisnih aktera: neizraelskih ribara koji priznaju Jehovinu veličinu i prinose mu žrtvu (Jona 1:16); bogobojaznih pokajanih Asiraca (3:8); ogromne ribe u kojoj preživljava njen plijen (2:1), kao i biljke kikajon koja trenutno raste (4:6).
Da li je priča o Joni i velikoj ribi istinita istorija kako tvrde podržavaoci Biblije, alegorija kako tvrde liberali ili besmislica kao što se skeptici podsmjehuju?
Mnogima se natprirodni događaji zabilježeni u Bibliji čine previše nemogućima da bi bili istiniti. Jedna takva „očigledna neskladnost“ je izvještaj o nevoljnom proroku po imenu Jona kojeg je progutala riba, a ipak je ostao živ u njenoj utrobi tri dana (Jona 1:17 – 2:10).
Koja je riba dovoljno velika da proguta čovjeka? Kako je Jona mogao disati pod vodom? Kako je mogao preživjeti probavne sokove?
Postoje uvjerljiva objašnjenja za svako od ovih pitanja, ali na ovaj događaj moramo gledati sa znanjem o Božjoj potpunoj moći i suverenitetu.
Da li je Bog mogao pripremiti veliku ribu da se nađe u blizini broda koji tone, da izvuče Jonu iz razjarenog mora, prenese ga na obalu i izbljuje ga?
Apsolutno! Ako je On svemoćni Bog Stvoritelj, pripremanje ribe i tempiranje cijelog događaja nije bilo veliko iscrpljivanje Njegove moći ili sposobnosti. On ni na koji način nije ograničen onim što je stvorio.
Biblija tu priču tretira kao istinitu istoriju. Jonina knjiga napisana je kao da je to stvarna istorija. Jona je bio pravi prorok i spominje se u 2. Kraljevima 14:25. Sam Isus je vjerovao u priču o Joni; ne samo da je tvrdio da su se Ninivljani pokajali zbog Jonine propovijedi, već je i svoju buduću smrt i uskrsnuće uporedio s Joninim iskustvom (Matej 12:39–41; Luka 11:29–30). Henri Moris piše: „Ne može se dakle poreći činjeničnost Joninog iskustva, a da se Gospoda Isusa Hrista ne optuži za obmanu i za neznanje, što je i jedno i drugo negiranje njegovog božanstva.“[1] Istorijska činjenica izvještaja o Joni i ribi povezana je s istorijskom činjenicom uskrsnuća Isusa Hrista. Poricati ovaj događaj znači isključiti natprirodno.
Uklapa li se narativ iz knjige proroka Jone u istorijski kontekst tog vremena?
Jona je bio izraelski prorok i identifikovan je kao sin Amitajev. S obzirom na istorijske informacije prenesene u odlomku iz Druge knjige o kraljevima, moguće je da je živio oko 785. godine prije nove ere. U to vrijeme, Asirsko carstvo bilo je jedno od najokrutnijih i najagresivnijih u Mesopotamiji.
Tokom vladavine Jeroboama II, Asirijom su vladala tri kralja: Adad-nirari III (811–783. p.n.e.), Salmanasar IV (783–773. p.n.e.) i Ašur-dan III (773–755. p.n.e.). Jona je vjerovatno posjetio asirsku prijestonicu tokom vladavine jednog od ovih kraljeva. Ako bismo tražili dokaze o Joninom proročkom putovanju, mogli bismo očekivati da pronađemo dokaze o asirskoj brutalnosti koja je dovela do iznenadne promjene uprave u Ninivi, što pokazuje kraljevo pokajanje. I zapravo, postoje neki zanimljivi detalji zabilježeni na asirskoj eponimnoj listi tokom ovog perioda koji bi se mogli poklopiti s biblijskim izvještajem o Joni. Tokom vladavine Ašur-dana III vidimo više pobuna, kuge, pa čak i pomrčinu, nakon čega su uslijedili periodi kada je „kralj ostajao kod kuće“. To možemo uzeti kao potvrdu biblijskog izvještaja o ovom proroku.
Nemilosrdnost Asiraca je važna stvar koju treba spomenuti u ovoj epizodi jer, prema Bibliji, to je jedan od razloga zašto su trebali primiti osudu od Gospoda. Šta je bolje nego iskoristiti glavni grad tlačitelja Izraela u zenitu njegove moći da bi se naučila lekcija o pokajanju i oprostu?
O kojem morskom stvorenju je riječ u knjizi proroka Jone?
U Joninoj knjizi hebrejska riječ za morsko stvorenje je דג (dag), što znači „riba“. U Novom savezu, grčka riječ koju je Matej koristio bila je κήτος kētos, što znači „morsko čudovište“. Prevodioci King James verzije preveli su ovaj pojam kao „kit“, možda zato što je to bilo najveće morsko stvorenje koje su znali. Tekst kaže da je „Gospod poslao veliku ribu da proguta Jonu“ (Jona 1:17). Ove riječi podrazumijevaju ili poseban čin stvaranja ili preinake postojećeg morskog bića kako bi se Jona mogao sigurno smjestiti. Jona se molio Bogu „iz utrobe ribe“ (Jona 2:1). „Utroba“ je prilično neodređen pojam na našem jeziku, a kamoli na starohebrejskom, pa ako je Jonu progutalo biće poput kita ulješure, on je možda bio u velikoj grkljanskoj vrećici; ako je morski pas, možda je bio u želucu stvorenja koje je Bog posebno pripremio da ga zaštiti od uticaja njegovih želudačnih sokova.
Nema sumnje da postoje morska bića sa dovoljno velikim čeljustima da čovjeka mogu progutati cijelog.
Jona: Studija vjerovatnoće
- Postoje li „velike ribe“ dovoljno velike da progutaju cijelog čovjeka?
Naravno! Imajte na umu da moderni sistemi klasifikacije životinja nisu bili baš u upotrebi u vrijeme Jone. Bilo koje vodeno stvorenje moglo bi se nazvati „ribom“. A znamo da postoje kitovi (plavi i ulješura), pa čak i ajkule (velika bijela ajkula i kitopsina) koje mogu progutati cijelog čovjeka. Ulješura naraste do dužine od 21 metra. Njegov jednjak je širok otprilike 50 cm i „ulješure ne moraju žvakati hranu – tako da je Jona mogao biti progutan cijeli.“ Osim toga, poznato je da nastanjuju Sredozemno more, gdje je Jona bačen u more. Dva morska naučnika iz Sea Worlda u San Dijegu pretpostavljaju da je velika bijela ajkula vjerovatno progutala Jonu.
- Može li neko preživjeti tri dana i tri noći u utrobi kita?
Ovo je težak dio pitanja. Postoje vrste riba koje izranjaju iz mora i gutaju zrak u pluća, poput na primjer dvodihalice. Ali ne postoji objašnjenje kako je zrak mogao biti prenesen u želudac. Kako je Jona uopšte mogao preživjeti to iskustvo? Na primjer, da je u pitanju bio ulješura, Jona bi umro u njegovom stomaku mnogo prije nego što su prošla tri dana, osim ako ga Bog čudom nije održao.
Kit ulješura
- Šta je sa probavnim sokovima?
Enciklopedija Encarta izvještava: „Kada kitovi progutaju hranu, ona putuje kroz jednjak do višekomornog želuca koji podsjeća na želuce preživara s kopitima poput goveda, ovaca i jelena. U prvoj želučanoj komori, vrećastom produžetku jednjaka, hrana se drobi. U drugoj komori, probavni sokovi dalje razgrađuju hranu.“ Ako je Jona ostao u ovoj prvoj komori, trebao se brinuti samo o tome da će biti drobljen, a ne svaren! Međutim, ajkule imaju mnogo sporiji metabolizam i ljudsko tijelo bi moglo izdržati tri dana bez pogoršanja.
- Šta je s drugim pričama?
Postoji niz priča koje datiraju već preko 100 godina o kitovima koji gutaju cijele ljude.
Često se navodi priča o izvjesnom Džejmsu Bartliju (James Bartley), kada je bio harpuner na kitološkom brodu Star of the East, 1891. godine, pod zapovjedništvom kapetana Killama, blizu Foklandskih ostrva. U toku lova na kitove, Bartli je pao u more i nestao. Kit je ubijen i sjutradan, kada su ga mornari otvorili, zaprepastili su se kad su pronašli Bartlija još uvijek živog u želucu kita. Oživljen je i s vremenom se oporavio od svog iskustva. Izvještaj kaže: „Tokom svog boravka u kitovom želucu, Bartlijeva koža, gdje je bila izložena djelovanju želudačnog soka, pretrpjela je zapanjujuću promjenu. Lice, vrat i ruke izbijelili su do smrtonosne bjeline i poprimili izgled pergamenta. Bartli potvrđuje da bi vjerovatno živio u svojoj ‘kući’ u tijelu sve dok ne bi umro od gladi, jer je izgubio osjetila zbog straha, a ne zbog nedostatka zraka.“[2]
Navodi se da se ova priča prvi put pojavila u oktobru 1892. godine u engleskim novinama Great Yarmouth Mercury. Zatim je preštampana u drugim radovima, a sir Francis Fox uvrstio ju je u svoju knjigu Šezdeset i tri godine inženjerstva, naučnog i socijalnog rada (Sixty-three Years of Engineering, Scientific and Social Work), objavljenu 1924. godine.
Skeptici su uputili kontra-argument da je anglikanski sveštenik po imenu Canon Williams 1906. godine pisao kapetanu Killamu da potvrdi tu priču, ali je dobio pismo kapetanove supruge od 24. novembra 1906. u kojem je stajalo: „Ne postoji nijedna istinita riječ u cijeloj priči. Bila sam sa suprugom sve godine dok je bio na ‘Zvijezdi Istoka’. Nikad nije bilo čovjeka izgubljenog zbog pada sa broda dok je moj muž bio na njoj. Taj mornar je ispričao sjajnu morsku pripovjetku.“[3]
Iz gornjih kontradiktornih izvještaja čini se da je neko bio ekonomičan s istinom u vezi s ovom stvari. Ono što nije ni približno tako jasno je samo ko!
Dr. Harry Rimmer, doktor nauka, govori o ličnom susretu sa mornarom koji je pao s ribarskog travler broda u kanalu Lamanš i progutala ga gigantska kit-ajkula Rhincodon. Cijela flota kočara krenula je u lov na kita-ajkulu, a 48 sati nakon nesreće, morski pas je opažen i ubijen malim palubnim topom. Trup je bio pretežak da bi ga držala brodska vitla, pa ga je posada izvukla na obalu, namjeravajući svom prijatelju podariti hrišćanski pogreb. Kada je ajkula otvorena, muškarac je pronađen u nesvijesti, ali živ. Hitno je prebačen u bolnicu, gdje je utvrđeno da pati samo od šoka, a kasnije je otpušten. Bio je na izložbi u Londonskom muzeju, a oglašavan je kao ‘Jona dvadesetog vijeka’.[4]
Šta je sa tri dana i tri noći?
Drevni Jevreji idiomatski su računali dio dana kada cijeli dan,[5] tako da je „tri dana i tri noći“ moglo biti kraće od 38 sati. To objašnjava kako je Isus mogao reći da je vrijeme kada će biti u grobu (od kasnog petka popodne do ranog nedjeljnog jutra) slično „tri dana i tri noći“ Jonina iskustva (Matej 12:40). Zanimljivo je primijetiti da je u Marku 8:31 zabilježeno da je Isus rekao: ‘Sin čovječji uskrsnuće nakon tri dana‘, dok u Mateju 16:21 kaže: ‘Uskrsnuće treći dan.’ Isus je na taj način koristio dva vremenska okvira naizmjenično, i nema greške ili protivrječja u vezi s vremenom kada je Isus bio u grobu u poređenju s vremenom u kojem je Jona bio u ribi, kako tvrde skeptici.[6]
Jedan od mnogih upečatljivih djelova ove priče je zašto je Jona čekao toliko dugo prije nego što se iz ribljeg trbuha molio Bogu (Jona 2:1). Možda se onesvijestio i Bog ga je povratio trećeg dana, jer je Božja namjera bila da Jona predodredi Isusovu smrt i uskrsnuće.
Kroz posebnu Božju intervenciju Jona je vraćen opet u život treći dan („Gospod je rekao ribi da izbljuje Jonu na kopno“, Jona 2:10), kao što je Isus posebnom Božjom intervencijom podignut iz mrtvih treći dan. I jedno i drugo čudo nadahnuće povezuje da bismo prihvatili Božja obećanja kao realnost, bez obzira da li se to slaže sa našim „racionalnim“ iskustvima ili ne.
Šta onda trebamo misliti ili vjerovati?
Nema sumnje da je događaj sa Jonom bio čudo. Zapravo, priča o Joni govori o ne jednom već o šest čudesnih Božjih djela, od kojih su neka uključivala božanski usmjerenu upotrebu prirodnih fenomena. To su bili:
„Gospod je podigao jak vjetar na moru, i nastala je velika oluja na moru.“ (Jona 1:4)
„Gospod je poslao (namjenski pripremio) veliku ribu da proguta Jonu.“ (Jona 1:17)
„Gospod je rekao ribi da izbljuje Jonu na kopno.“ (Jona 2:10)
„Gospod Bog je učinio da nad Jonom izraste kikajon, da mu pravi sjenku nad glavom i da mu olakša muku.“ (Jona 4:6)
„Bog je poslao crva da podgrize kikajon, tako da se on osušio.“ (Jona 4:7)
„Bog je poslao vruć istočni vjetar…“ (Jona 4:8).
Božja kontrola nad svim ovim događajima je očigledna. Ova čudesa nisu ništa nevjerovatnija od onih koja su u Bibliji zabilježena u vezi s Potopom, zbrkom jezika u Babelu, pošasti na egipatskoj zemlji u vrijeme Izlaska, podjelom Crvenog mora, iscjeljenjima koja je izvršio Eliša, Isusovim djevičanskim rođenjem, Isusovim čudima i Isusovim uskrsnućem. Hrišćanstvo stoji ili pada uz Bibliju i nikada ne bismo smjeli zaboraviti ili se izvinjavati zbog činjenice da je biblijska religija religija koja uključuje posebne i natprirodne Božje intervencije i ne svodi se samo na puki „prirodni tok“ stvari. Mi ne smijemo upasti u matricu ateista i skeptika koji se isti pozivaju na potpuno nevjerovatne slučajnosti da bi objasnili svoja vjerovanja.
Zašto je Bog trebao učiniti tako neobične mjere, ljudski govoreći, u odnosu na Jonu? Odgovor mora biti da se dobar i dovoljan razlog vidi u potrebi da Bog prenese poruku otkupljenja narodu Ninive. Zaista, cijela priča predodređuje dužinu kojom je Bog išao da bi nas mogao otkupiti, naime žrtvu svoga jedinorođenog Sina, Gospoda Isusa Hrista, na krstu Kalvarije i Njegovo uskrsnuće iz mrtvih, da bismo se mogli pomiriti sa Bogom (1. Petrova 1:18–19).
>>> Slučaj proroka Jone – fikcija ili istorija (predavanje, audio)
______________________
[1] Henry Morris and Martin Clark, The Bible Has the Answer, Creation-Life Publishers, El Cajon (California), 1976, p. 74.
[2] Sidlow Baxter, Explore the Book, Zondervan, Grand Rapids, 1966, Vol. 4, p. 153.
[3] Leslie Rumble, Questions People Ask, Chevalier Books, Kensington (New South Wales), 1972, p. 25.
[4] Harry Rimmer, The Harmony of Science and Scripture, Eerdman’s, Grand Rapids (Michigan), 1952, pp. 188–189.
[5] Unger’s Bible Dictionary, Moody Press, Chicago, 1957, p. 1099.
[6] U Mateju 27:63–64 fariseji su rekli Pilatu da je Isus kazao kako će ustati ‘nakon tri dana’. Oni su zatim tražili od Pilata stražu nad grobom ‘do trećeg dana’. Ako ‘nakon tri dana’ nije zamjenljivo sa ‘trećim danom’, oni bi morali tražiti stražu ‘do četvrtog dana’ – Adapted from Josh McDowell and Don Stewart, Answers to Tough Questions Skeptics Ask About the Christian Faith, Here’s Life Publishers, San Bernardino (California), 1980, pp. 50-51.
