Kad je rođen Mesija – Isus Hrist?

Prije svega, treba znati da je obilježavanje rođendana u direktnoj vezi sa astrologijom, jednom od okultnih praksi, te im se stoga u Božjoj objavi ne pridaje nikakav značaj.

Najveći broj istraživača Biblije i teologa složiće se da Isus nije rođen 25. decembra ali će isto tako tvrditi da je ovaj datum dobar kao svaki drugi za obilježavanje Njegovog rođendana uprkos činjenici da je to prvobitno bila paganska svetkovina poznata pod imenom Saturnalije u čast boga sunca.[1] Iz istorije je poznato da je ovaj datum ustanovio papa Julije I 354. godine. Tradicionalni teolozi uglavnom su uzimali smrt Iroda Velikog (74/73 prije n.e. – 4. prije n.e.) kao referentnu tačku za svoje proračune. Međutim, egzaktni proračuni očito nijesu bili presudni za određivanje 25. decembra (ili 7. januara po julijanskom kalendaru) kao datuma za obilježavanje Hristovog rođenja, već stare paganske svetkovine koje su putem kompromisa uspostavaljane pod okriljem rimskog „hrišćanstva“.

Paganizacija hrišćanstva je glavni i jedini stvarni razlog zašto je 25. decembar određen kao navodni dan Isusovog rođenja

Sada da vidimo šta Bog kaže o pripajanju paganskih metoda bogosluženja Njemu u čast?

Pazi da slušaš sve ove riječi kojima te podučavam, da bi dovijeka bilo dobro tebi i tvojim sinovima posle tebe, jer činiš ono što je dobro i ispravno u očima Gospoda, svog Boga.

Datum Mesijinog rođenja može se odrediti upoređivanjem začeća i rođenja Isusa (Ješue) sa začećem i rođenjem Jovana Krstitelja (Johanana Kupača).

Jevanđelje po Luki daje nam značajne podatke. Luka 1:5-7 – Zaharija i Elizabeta:

U 1. Dnevnika 24:1-19 nalazimo da su Aronovi potomci, 24 sina Eleazara i Itamara, bili podijeljeni u 24 odjeljenja u svrhu službe u Hramu. U 1. Dnevnika 24:10 stoji da je Abijinom redu bila dodijeljena osma smjena službe. Prema rasporedu ta služba je trajala 8 dana, sa početkom i završetkom na Šabat – vidi 1. Dnevnika 9:25 i 2. Dnevnika 23:8. Pored redovne službe, svih 24 odjeljenja sveštenika takođe su služili u Hramu u vrijeme tri glavna godišnja ciklusa praznika, što je za njih značilo dodatnu službu od još sedmicu u prvoj polovini godine i sedmicu dana u drugoj polovini godine (dakle ukupno 5 sedmica tokom normalne godine).

Normalna jevrejska godina sastoji se od 12 lunarnih mjeseci od po 29 ili 30 dana, ukupno 354 dana, što je oko 11 dana manje od solarne godine. Redovnu jevrejsku godinu (koja dolazi 12 puta u 19-godišnjem ciklusu) obuhvata 51 sedmica koje su potrebne da se pokrije služba u Hramu svaki dan tokom čitave godine.

Između 1 i 9 sedmice događala su se dva ciklusa praznika. Prema tome, Abijina 8 smjena službe dolazila je tokom 9-e ili 10-e godišnje sedmice, zavisno od toga kad je padao Praznik sedmica po kalendaru.

Imajući ovo na umu, možemo se vratiti Lukinom izvještaju o začeću Johanana Kupača:

Dakle, Elizabeta je ostala trudna odmah posle Zaharijine službe, što pada krajem mjeseca Šivana ili početkom Tamuza.

Sada je vrijeme da se pozabavimo njenom rođakom Marijom.

Sveti Duh je zasjenio Mariju odmah nakon susreta sa anđelom Gabrielom. Ako je Johanan Kupač začet u periodu od dvije sedmice nakon 19-og Šivana, Isus je morao biti začet oko 6 mjeseci kasnije, krajem Kisleva ili početkom Teveta. 25 Kislev je početak praznika Hanuka (posvećenja) poznatog kao praznik Svjetiljki koje je trajao 8 dana do 2. Teveta.

U Jovanu 10:22 vidimo da je Isus za taj praznik bio u Hramu. U Jovanu 1:4-9 čak se daje naznaka da je Isus začet u vrijeme praznika Hanuka poredivši Ga sa svjetlošću:

U Riječi Božjoj ne koriste se nikakva nepotrebna poređenja i uljepšavanja, tako da ove riječi svakako imaju svoju osnovu, iako se njihovo pravo značenje vremenom izgubilo!

Ubrzo nakon posjete anđela Gabriela i najave rođenja Mesije, Marija je posjetila Elizabetu:

Marija je ostala kod Elizabete 3 mjeseca, što znači da je čekala dokle ova rodi. Prosječno vrijeme bremenitosti je 9 mjeseci / 40 sedmica / 280 dana. Devet mjeseci od začeća Jovanovog početkom Tamuza dovodi nas do jevrejske Pashe (jevrejska 3756. godina) u prvom mjesecu zvanom Nisan, što po današnjem kalendaru odgovara martu 5. godine prije n.e.

Jovanovo rođenje u vrijeme Pashe nije slučajno jer su Jevreji prema proročanstvu iz knjige proroka Malahije 4:5,6 očekivali dolazak Ilije u vrijeme Pashe. Kao što je Gabriel prorokovao i Isus je u Mateju 11:4 potvrdio da je Jovan Ilija koji je trebao doći pred Mesijom.

Pošto je Isus začet tokom Hanuke, šest mjeseci nakon Johanana Kupača, jasno je i da se rodio 6 mjeseci posle Jovana:

Pošto je Jovan rođen na Pashu 15-og dana Nisana (prvi jevrejski mjesec), Isus se dakle rodio 15-og Tišrija (sedmi jevrejski mjesec). 15-og dana tog mjeseca počinje praznik Sjenica ili Sukot (3. Mojsijeva 23:34, 35), što odgovara septembru.

To ujedno objašnjava okolnost zašto nije bilo mjesta u gostionici za Josifa i Mariju pošto je mnoštvo Jevreja sa područja Srednjeg Istoka pristiglo na proslavu praznika Sjenica prema Gospodnjem propisu (vidi 5. Mojsijeva 16:16).  Betlehem je bio samo nekoliko kilometara udaljen od Jerusalima. Takođe je logično da su rimske vlasti sabiranje naroda iskoristile za popis.

Da je Isus zaista rođen na početku praznika Sjenica nalazimo aluziju u Jovanu 1:14:

Grčka riječ koju treba prevesti kao „sjenica“ je „eskenosen“ što znači „postaviti sjenicu“, inače se pogrešno prevodi kao „prebivati“.[2]

Dakle, Mesija je svojim rođenjem djelimično ispunio Praznik sjenica ili prikupljana plodova čiji potpuni antitip radosti spasenja Božjeg naroda će se dogoditi o ispunjenju vizija iz Otkrivenja 7:9-12 i 15:2, 3. Glavni aspekt ispunjenja praznika u oba slučaja je isti:

1. privremeni boravak Spasitelja u ljudskom tijelu – glavni preduslov za pretvaranje pustinje u polje za žetvu, ili sama Riječ Božja koja je došla posijati i „sahraniti“ sebe u zemlji (vidi Matej 13; Luka 8:4-15; Jovan 12:24, 25; 15:1-16);
2. radost sabiranja konačne žetve kroz privremeno putovanje spasenih sa Zemlje do Božijeg prestola i Nebeskog Jerusalima.

Osam dana po rođenju Isus je obrezan po Mojsijevom Zakonu (Luka 2:21), što je bio osmi dan Sabora (Šemini Aceret), još jedan Gospodnji svečani dan (vidi 3. Mojsijeva 23:36).

Kao što možemo vidjeti, istina o Isusovom rođenju daleko je veća od paganskih svetkovina koje su pripisane navodno u Njegovu slavu. To nam takođe iznova potvrđuje potrebu za pažljivim proučavanjem svih djelova Svetog Pisma, posebno praznika koji nam pomažu da bolje shvatimo Njegov Plan spasenja.

Na kraju možemo dodati još jedan tekst koji jasno ukazuje da je gornja računica Isusovog rođenja tačna:

Pastiri se izvjesno ne bi našli noću krajem decembra na otvorenom kod stada, tako da i to možemo smatrati kao dodatni čvrsti dokaz da su gore iznijeti argumenti više nego ubjedljivi. Isto tako, možemo se zapitati zašto su anđeli objavili rođenje Mesije baš tim pastirima. Pored nesumnjive bogobojaznosti i poniznosti koju su imali, razložno je pretpostaviti da su ovi ljudi čuvali i jagnjad namijenjenu za žrtve tako da ih je Bog nagradio viješću o velikom Jagnjetu koje na sebe preuzima grijehe svijeta. Još jedan značajan dokaz protiv tradicionalnog „Božića“ je da popis stanovništva svakako ne bi bio vršen zimi (Luka 2:1-4).

Moguće je izvesti još neke približne proračune datuma Isusovog rođenja, ali svaka ozbiljna studija odvešće nas do septembra mjeseca.

____________________

[1] Saturn je jedno od imena za Nimroda, što nas dovodi do paganskog „trojstva“ – Nimrod, Tamuz, Semiramis.

[2] Na ovom primjeru možemo zapaziti kako neke Božje Riječi izgube svoj pravi smisao uporedo sa zamagljivanjem istine zbog viševjekovnih predrasuda i tradicije i pogrešnih teoloških shvatanja.

Verzija za štampu (pdf)

Dodatak: Kalendar Isusovog rođenja

Napomena: Jevrejski kalendar je baziran na računanju godina svijeta (od Stvaranja), ali broj godina je izvjesno pogrešan. Peta godina prije nove ere, prema biblijskoj hronologiji, najpribližnije odgovara 4219. godini od Stvaranja. Ako uzmemo u obzir vremenska proročanstva iz Danila 9. glava koja predviđaju početak, trajanje i kraj Isusove javne službe, a na osnovu raspoloživih istorijskih podataka, možemo zaključiti da je Isus rođen 4. godine prije nove ere.

Institut za izučavanje religije