Ovo je pitanje koje postavljaju mnogi. Razni teolozi daju različite odgovore koji su uglavnom uslovljeni vjerovanjima njihovih crkava. Ali nas zanima objektivan odgovor. Da li se Sotonino otpadništvo i protjerivanje s Neba dogodilo prije stvaranja našeg svijeta? Sveto Pismo po ovom pitanju ne otkriva previše, ali navedeno je dovoljno da bismo mogli dobiti odgovor.
Trajanje ljudske prvobitne nevinosti (stanja bezgrešnosti) očito je bilo vrlo kratko, jer u Postanju 5:3 čitamo da je „Adam živio sto trideset godina i rodio mu se sin … i dao mu ime Set.“ O rođenju ovog djeteta čitamo da je Eva „rodila sina i dala mu ime Set, jer je rekla: ‘Bog mi je dao drugog potomka umjesto Abela koga je Kain ubio.’“ (Post. 4:25). Dvije stvari se jasno ističu: (1) Adam je imao 130 godina kada se Set rodio i (2) Set je rođen nakon što je Kain ubio Abela.
Kain i Abel su već dostigli dob odgovornosti kada su prinosili darove Bogu na poklonjenje. Njihove stvarne dobi nisu zabilježene, ali oni su postali odrasli i odgovorni. Mogli su imati dvadeset pet ili trideset godina kad se zločin dogodio. To bi značilo da je Adam imao stotinak godina prije nego što se Kain rodio. Iz ovoga bi se činilo da se pad čovječanstva u grijeh dogodio vrlo brzo nakon stvaranja svijeta – najviše stotinu godina, vjerovatno čak i puno manje, a sigurno ne više. Još jedan indikator da se radilo o kratkom periodu je činjenica da Adam i Eva nisu imali djece prije Pada.
Sveto Pismo ukazuje da je Lucifer, kada se pobunio protiv Božje vladavine, odveo sa sobom oko jedne trećine anđela (Otkrivenje 12:4). Kao rezultat toga, svi pobunjenici su bili protjerani s neba. Kada se to upravo dogodilo u vezi s istorijom naše planete, Sveto Pismo ne otkriva, iako je pravi uzrok grijeha jasno naveden u odlomcima kao što su Isaija 14:12-15 i Ezekiel 28:12-19. Međutim, na osnovu ovih podataka moguće je napraviti rekonstrukciju redosleda događaja. U Otkrivenju 12. glava stoji da su Lucifer i pali anđeli zbačeni na Zemlju. To znači da je Zemlja bila već stvorena kad se dogodilo zbacivanje.
Dalje, sama pobuna se morala dogoditi još ranije. Koliko ranije ne znamo. Kad uzmemo u obzir istoriju našeg roda i kako je Bog u ljubavi hiljadama godina podnosio grešnog čovjeka, strpljivo rješavajući problem na način koji je najbolji za sve zainteresovane, koji bi se usudio ustvrditi da je išta manje bio trpeljiv u rješavanju problema grijeha među „anđelima koji su veći po snazi i moći“ od ljudi (2. Petrova 2:11)? Dakle, moralo je potrajati neko vrijeme dok pobuna na Nebu nije uznapredovala do vrbovanja tolikog mnoštva anđela i otvorene pobune, kada je bilo nužno preduzeti mjere njihovog izbacivanja iz neposrednog Božjeg okruženja.
Iz Biblije znamo da samo Sin Božji ima neposredan pristup Bogu Ocu. Stoga je glavna meta Luciferove zavisti bio Sin Božji, Lucifer je želio njegov položaj, što bi ga izjednačilo sa Bogom.
Sin Božji, naš Spasitelj, nije težio da sebe uzvisi, već da uzdigne Očevu slavu. Koliko se ovo razlikovalo od stava Lucifera! Dakle, kad se božanska pravda obračunala sa Sotonom i njegovim vojskama? To je takođe nešto što nije definitivno otkriveno; ali u svom ophođenju s grešnim čovjekom Bog je otkrio Njegov karakter. On je Bog koji trpi i oprašta, a koji bi se žrtvovao, a ne izdao svoja stvorenja. Čitamo da On „strpljiv s nama jer ne želi da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja.“ (2. Petrova 3:9)
Ovaj prekid odnosa morao je donijeti tužne i dalekosežne reakcije među nebeskom vojskom. Ljubav je uvijek duboko ranjena kad su veze zategnute, a sva istinska ljubav je od Boga.
Pobuna, međutim, nije promijenila Božju namjeru u vezi sa stvaranjem ovog svijeta.
Međutim, pobunjeni anđeo sada je bio odlučniji nego ikad da osujeti Božje namjere. Stoga je koncentrisao svoje napore na novostvoreno moralno biće po Božjeg obličju – čovjeka.
Zašto je Sotona završio baš na Zemlji? Ako znamo da je pred Adamom i Evom stavljen test lojalnosti Bogu (Post. 2:17) tj. Njegovom poretku života, novostvorena planeta Zemlja je bila zapravo jedino mjesto gdje je Sotona imao izgleda da još neki svijet uvuče u pobunu. Svi znamo tragične rezultate pada u grijeh opisanog u Postanju 3. glava.
Što se tiče Sotone i palih anđela, čini se da se njihovo protjerivanje s Neba moralo dogoditi nedugo posle stvaranja Zemlje. Izvještaj o Sotoninom prvom kontaktu s čovječanstvom, kako je dat u Postanju 3. glava, pokazuje da je on već bio otvrdli grešnik i odlučni neprijatelj Božji; da nije imao skrupula da upotrijebi bilo kakvu spletku i klevetu u agitovanju za nelojalnost i neposlušnost Stvoritelju, i da je bio okrutno sklon porobljavanju i konačnoj propasti čovječanstva putem grijeha. Može se pretpostaviti da je Lucifer bio kivan na čovjeka još od momenta kad je počeo gajiti zavist zato što nije konsultovan u božanskom savjetu Oca i Sina o predstojećem djelu stvaranja. Kad je kušao čovjeka, on je bio tada na Zemlji, već protjeran iz Božjeg boravišta. Dakle, rat na Nebu i prvobitno njegovo zbacivanje, opisano u Otkrivenju 12:7-9 (uključujući i 4. stih), već se bio dogodio. Stoga možemo sigurno pretpostaviti, čak i na osnovu nekoliko stihova iz Biblije koje imamo, da se upuštanje Lucifera u grijeh dogodilo neko vrijeme prije stvaranja Zemlje, možda i malo duže vremena (nemamo podatak koliko je moglo trajati vrijeme milosti za njega do otvorene pobune, rata i zbacivanja). Znamo da je plan otkupljenja napravljen prije početka svijeta (2. Timoteju 1:9-11). No, čini se da se stvarno protjerivanje Lucifera s Neba dogodilo negdje vremenski vrlo blizu po stvaranju našeg svijeta. Ako uzmemo u obzir postojanje drugih svjetova prije našeg (Jov 1:6; 38:7), oni nisu bili opcija za Sotonu i pale anđele, jer su bili dugo i neupitno lojalni Bogu, te tako i zaštićeni od nepotrebnih iskušenja. S druge strane, pred čovjekom kao novostvorenim moralnim bićem morao se staviti test poslušnosti.
