Kako biblijska doslovna istorija opravdava realnosti u kojima živimo?

Kako možemo da znamo da je Biblija istorijski utemeljena knjiga, a ne zbirka mitova? Ovo je od posebne važnosti kada se bavimo pitanjima porijekla. Ljudi uopšteno, čak i religiozni, često padaju pod pritiskom iskušenja sekularne nauke o porijeklu kao objektivne istine. Zbog vidljivog napretka operativne nauke, ljudi su skloni da vjeruju teorijama i nagađanjima ateističke nauke o porijeklu kao utvrđenim činjenicama.

Većina ljudi ne dolazi do objektivne istine iz nekoliko razloga: 1) Polaženje od sopstvenog čulnog iskustva ili oslanjanje na takva ograničena iskustva iz društva ili tradicije; 2) Površnost koja se zadržava na pojavnom i ne pokušava shvatiti suštinu i koja ni ne želi istinu; 3) Nekritičnost tj. vjerovanje u određene stavove, mišljenja i prakse bez njihove analize i provjere; 4) Nemetodičnost odnosno nedostatak metodologije za utvrđivanje činjenica; 5) Nesistematičnost tj. nepostojanje integrisanog sistema znanja u logično povezanu cjelinu.

Da bismo shvatili objektivu stvarnost moramo imati određenu platformu odnosno standarde na kojima gradimo. To se zove ideološka predkoncepcija. Drugim riječima, mi moramo prepoznati validne standarde koji nisu uslovljeni našim čulnim iskustvima ili karakternim slabostima. I tu nam pomaže nauka kao primijenjena logika. Neko inteligentan je morao da stvori inteligentno organizovan svijet i kosmos. Iza zakona mora postojati Zakonodavac. Samo Onaj koji posjeduje životodavnu silu mogao je da podari život svemu živom. Stvaranje i Stvoritelj su realnosti koje trebamo prihvatiti.

U drugom koraku provjeravamo šta je istina o Tvorcu u odnosu na ljudski rod i gdje se ta istina otkriva. Neprikosnoveni standard kako sa aspekta istine tako i moralne superiornosti nalazimo u knjizi koju nazivamo Biblija ili Sveto Pismo. Autoritet onoga ko govori prepoznajemo i priznajemo zato što shvatamo da je to istina, te po smislenosti i logici stvari koje se sve zajedno mogu uklopiti i sistematizovati u jedan veliki mozaik znanja i istine. Tako dolazimo do pozitivne religije. Religija je pozitivan odnos između apsolutnog subjekta (Boga) koji je davalac otkrivenja, i relativnog subjekta (čovjeka), koji je primalac otkrivenja, te je ona dakle zasnovana najprije na Bogom danom otkrivenju (koje sam čovjek nikad ne bi otkrio) i čovjekovom ličnom odnosu sa Bogom (iskustvom). Ako je Bog davalac otkrivenja, ako je Bog stvaralac svijeta i u isto vrijeme davalac otkrivenja u kojem je saopštio neke prirodno-naučne činjenice o svijetu koji je stvorio, onda ne bi trebalo da bude suprotnosti između religije i nauke. Potencijalni konflikt nastaje iz pogrešnih pretpostavki iz domena religije (iskonstruisanih dogmi) ili pogrešnih pretpostavki iz domena nauke. Vrlo je važno zapaziti da religija pokriva viši ideološki domen naših pogleda na svijet i život, moralnost i duhovnost, dok je nauka progresivna, nije sveznajuća i nije sposobna da riješi sve probleme, prosto zato jer je ograničena ljudskim ograničenjima i (ne)sposobnostima.

Kako Biblija objašnjava savremene realnosti

Kako zapravo znamo da su događaji zapisani u knjizi Postanja stvarna istorija? Ako se ti događaji nisu zaista dogodili, oni ne bi mogli objasniti nijednu savremenu realnost. Iako neka izmišljena priča može ilustrovati istinu, ona nikad ne može opravdati istinu. Imamo primjer izmišljene priče koja služi kao ilustracija određene istine u Jevanđelju po Luki 16:19-31. Priču o bogatašu i Lazaru zabilježio je i Josif Flavije (37-100 n.e.) kao dio jevrejskog folklora donesenog iz vavilonskog ropstva (Josephus Flavius, The Complete Works of Flavius Josephus; Philadelphia: John C. Winston; p. 901). Iako se radi o izmišljenom narativu koji nije stvaran ali uključuje određene značajne biblijske ličnosti, Isus je to iskoristio da ukaže na potrebu pokajanja zbog nevjerstva u Božju Riječ. Međutim, da bi određena istina imala opravdanje, ona mora biti utemeljena na objektivnoj stvarnosti za koju se uzročno veže. Tako kad je Isus argumentovao brak kao zajednicu jednog muškarcu i jedne žene, On se pozvao na Postanje i Božju prvobitnu ustanovu!

Da bismo ovo jasno shvatili, pogledajmo kako ključni događaji iz Postanja potvrđuju savremene realnosti.

• Postoji Bog, inteligentni stvoritelj i prauzrok svega. (Postanje 1:1) Postojanje Boga najbolje objašnjava sve realnosti koje opažamo.
• Zemlja i univerzum su stvoreni na početku naše istorije. (Postanje 1:1) Zemlja i svemir, funkcionalnost i složenost svih njihovih elemenata i zakonitosti koje opažamo nedvosmisleno ukazuju na inteligentno stvaranje.
• Smjena dana i noći. (Postanje 1:5) Položaj, rotacija i revolucija naše planete u Sunčevom sistemu definiše cikličnu smjenu svjetlosti i tame koja čini doslovni dan.
• Nebeski prostor. (Postanje 1:8) Zemljina atmosfera i nebeska prostanstva.
• Kopnene i vodene površine. (Postanje 1:9-10) Iako je struktura Zemljine kore drastično izmijenjena u globalnom Potopu, kopno i vodene površine su osnova njene konfiguracije.
• Biljni svijet po svojim vrstama (prototipovima). (Postanje 1:12) Iako degenerisan i mnogo oskudniji nego u početku, biljni svijet i danas raste i razvija se po svojim vrstama.
• Nebeska tijela koja emituju svjetlost na Zemlju i služe kao astronomske odrednice. (Postanje 1:15-18) Potpuno istu funkciju obavljaju i danas po zakonima nebeske mehanike.
• Vodena stvorenja po svojim vrstama. (Postanje 1:20-21) Postoji oko 228.450 poznatih vrsta u okeanima i još između 500 hiljada i dva miliona drugih koje ostaju potpuna misterija.
• Leteća stvorenja. (Postanje 1:20-21) Smatra se da postoje oko 10.000 živih vrsta koje mogu letjeti, od kojih su mnoge letači sa fantastičnim sposobnostima.
• Sve kopnene divlje životinje, stoka i druga bića. (Postanje 1:24-25) Naučnici procjenjuju da danas živi na zemlji oko 8,7 miliona vrsta. Vjeruje se da su 1-2 miliona tih vrsta životinje. I šta znamo o svim tim vrstama? Ne mnogo! Ista studija procjenjuje da 86% kopnenih vrsta i 91% morskih vrsta još nije dovoljno otkriveno i istraženo!
• Sve žive vrste stvorene su sa sposobnošću razmnožavanja. (Postanje 1:22, 25, 26) Sva poznata živa bića na zemlji se i danas razmnožavaju u okviru svojih vrsta. Iako vrste imaju mogućnost varijacija takođe imaju ograničenje unutar vrste koje varijacije ne mogu da pređu.
• Čovjek je načinjen po Božjem obličju. (Bog je personalno Biće.) (Postanje 1:26-27) Čovjek se razlikuje od svih drugih živih bića kao moralno odgovorno i kreativno biće.
• Bog, čije glavne osobine su ljubav, pravednost, istina i milost, je stvorio čovjeka po svom obličju (Postanje 1:26-27), te otuda mi i naši bližnji imamo svoj identitet, inherentnu vrijednost i dostojanstvo. Svaki pokušaj da se porijeklo čovjeka objasni na neki drugi način urušava ne samo ljudski identitet, već i njegovu vrijednost i dignitet.
• Čovjek je načinjen da upravlja zemljom i njenim resursima. (Postanje 1:26, 28) Čovjek je oduvijek kroz istoriju imao upraviteljsku ulogu nad zemljom.
• Čovjek je stvoren od „praha zemaljskog“. (Postanje 2:7) Preko 95% čovječjeg tijela čine kiseonik, ugljenik, vodonik i azot, a ostatak svi ostali elementi.
• Ljudi su stvoreni kao prvi par – muškarac i žena. (Postanje 1:27) Podjela na muški i ženski pol uvijek je činila osnovnu razliku među ljudima.
• Prvi ljudski par je stvoren u odraslom potpuno funkcionalnom stanju sa mogućnošću daljeg razmnožavanja tj. biološke reprodukcije. (Postanje 1:28) Ljudi su se oduvijek razmnožavali kao muški i ženski par.
• Čovjek je stvoren kao razumno kreativno biće, sposobno da racionalno razmišlja i prosuđuje. (Postanje 2:19) Sposobnost kreativnog i razumnog djelovanja oduvijek je bila odlika ljudskog roda koja pravi drastičnu razliku između čovjeka i svih drugih živih bića.
• Muškarac i žena stvoreni su da se međusobno dopunjuju. (Postanje 2:18) Odnos međuzavisnosti muškarca i žene prisutan je u svim segmentima života.
• Muškarac i žena stvoreni su za bračnu zajednicu u kojoj je muškarac glava porodice. (Postanje 2:22-24) Brak i porodica su osnovne ustanove na kojima počiva ljudsko društvo.
• Ljudi prvobitno nisu imali potrebu za odjećom. (Postanje 2:25) Ljudi su jedina bića na zemlji koja imaju potrebu da pokrivaju svoju golotinju i da se oblače.
• Život čovjeku daje duhovna komponenta od Tvorca. (Postanje 2:7) Postojanje života nije moguće objasniti bez duhovnog principa koji može dati samo Tvorac (sve živo od Živog).
• Biljke sa sjemenjem i jestivi plodovi sa drveća obezbjeđuju ljudima primarnu ishranu. (Postanje 1:29) Savremena nauka potvrđuje da je vegetarijanska ishrana najadekvatnija i najzdravija za čovjeka.
• Prvobitna ishrana svih životinja je bila biljna. (Postanje 1:30) I danas se većina životinja hrani biljem.
• Kompletna Božja tvorevina činila je jedan vrlo funkcionalan sistem. (Postanje 1:31) Čak i danas u uslovima kada su evidentni brojni poremećaji, deformacije i disfunkcije kako u živom tako i u materijalnom svijetu, međusobna funkcionalnost i zavisnost svih stvari je lako uočljiva i glavna odlika.
• Čovjek je stvoren kao slobodno moralno biće sa mogućnošću izbora. (Postanje 2:16-17) Sloboda izbora za dobro ili zlo – nesvrsishodno i (samo)destruktivno djelovanje – uvijek je bila ljudima na raspolaganju.
• Božji zakon života duhovni je zakon najvišeg reda koji definiše poredak života i odnos stvorenih moralnih bića sa Tvorcem i njihove međusobne odnose. Iz tog zakona proizilaze svi drugi zakoni, uključujući i one koji tretiraju prestup. Težnja čovjeka ka pravednim i moralnim zakonima te njegovo suprotstavljanje nepravdi i zlu nisu objašnjivi na drugi način.
• Postojanje sedmice. (Postanje 2:1-2) Dok je trajanje dana, mjeseca ili godine određeno astronomski, sedmica ne zavisi ni od jednog takvog parametra, te stoga ni od različitih kalendara. Postojanje sedmice potiče od prvobitnog stvaranja!
• Sedmi dan odmora. (Postanje 2:3; Izlazak 20:8-11) Sedmični odmor je uspomena na stvaranje i ustanova poznata kroz cijelu istoriju čovječanstva. Originalni sedmi dan je subota, iako su činjeni pokušaji nasilne promjene dana odmora kroz istoriju u sprezi religijsko-državne sile.
• Vrijeme protiče linearno, sve ima svoj početak. (Postanje 1:5, 8, 13, 14, 19, 23, 31) Prostorno-vremenski kontinuum odvija se u uređenom sistemu koji ima svoj početak i svoje zakonitosti.
• Prvi ljudski par je svoju slobodu izbora iskoristio za odabir alternativnog puta neposlušnosti Bogu. (Postanje 3:6) Svi Adamovi i Evini potomci su posledično zahvaćeni tim izborom i nalaze se u pobuni protiv Boga.
• Postoji inteligentno duhovno biće, anđeo, koji je prvobitni začetnik pobune, zvani Lucifer ili Sotona. (Postanje 3:1-5, 13, 15; Isaija 14:12-14; Ezekijel 28:12-19; Otkrivenje 12:4, 7-9). Mnogi zamršeni i zakulisni uzroci zla ne mogu se objasniti prirodnim uzročno-posledičnim vezama i odnosima.
• Palo moralno biće odmah postaje zavodnik i kušač drugima. (Postanje 3:6) Kroz cijelu istoriju ljudi su služili kao inicijatori zla, sablažnjavanja i spoticanja drugih na grijeh. Ako se kritički osvrnete na svoj lični život, lako ćete zaključiti da ste na sve poroke navedeni od nekoga ko je služio kao agent za pronošenje grijeha.
• Posle pada u grijeh, čovjek ima „potrebu“ da izbjegava Boga. (Postanje 3:10) Ignorisanje, izbjegavanje i negiranje Boga je osnovna odlika „savremenog“ čovjeka.
• Negiranje sopstvene odgovornosti i prebacivanje krivice na drugoga je jedna od posledica grešnog stanja čovjeka. (Postanje 3:12-13) Ljudi su kroz cijelu istoriju relativizovali svoje stanje i nalazili različite iracionalne izgovore za svoje loše postupke. Osnovni problem čovječanstva oduvijek je bio moralni problem.
• Otuđenje među ljudima (Postanje 3:12), nepovjerenje, zavist, mržnja, nasilje i osvetoljubivost (Postanje 4:2-12; 23-24) postali su uobičajene pojave u društvu.
• Porođajne i druge ženske muke su posledica pada u grijeh. (Postanje 3:16) Ovo stanje je nepromijenjeno kroz cijelu istoriju.
• Poremećeni odnosi između muškarca i žene su posledica pada u grijeh. (Postanje 3:16) Ženska žudnja za muškarcem ogleda se u iracionalnoj ljubomori i želji za kontrolom, dok muška kontrola nad ženom uključuje grubo gospodarenje „zakonom dominantnijega“. Razni sekularni zakoni koji promovišu raspad porodice, „ljudska prava“, feminizam i sl., doprinose samo još dubljoj moralnoj dekadenciji i kvarenju muško-ženskog odnosa.
• Zemlja je pod prokletstvom zbog pada čovjeka u grijeh. (Postanje 3:17-18) Sva materija podložna je propadanju i degradaciji. Kroz svu poznatu istoriju čovjek se mukotrpno bori za egzistenciju.
• Čovjeku je dodato povrće kao neophodnost za ishranu (Postanje 3:18). To podrazumijeva ratarstvo kao osnovnu djelatnost za prehranu ljudi.
• U prirodi, među biljkama i životinjama, je došlo do posledičnih poremećaja zbog pada čovjeka u grijeh. (Postanje 3:18) Korov i drače, krvoločne životinje, međusobna borba za opstanak i mnoge druge destruktivne i nepoželjne stvari koje vidimo su posledica poremećaja koji je uzrokovao čovjek svojim odvajanjem od Tvorca i Izvora života, a ne „prirodna selekcija“ ili „evolucija“.
• Ljudi i sva živa bića su postala smrtna zbog pada u grijeh. (Postanje 3:19; Propovjednik 3:18-19) Smrt kao suprotnost životu je neminovnost koja slijedi svim živim bićima, bilo nasilna ili kao posledica starenja i propadanja.
• Čovjek se po smrti raspada u prah (Postanje 3:19), a duh životni se vraća Tvorcu (Propovjednik 12:7).
• Čovjek je dobio „pozajmljeni“ životni vijek u uslovima postojanja grijeha da bi se mogao pokajati i ponovno povezati sa Bogom kroz Plan spasenja. (Postanje 3:15) Koliko god ljudi pokušavali smišljati razna humanistička objašnjenja života i njegove svrhe mimo Tvorca, nijedno od njih nije smisleno niti se može uklopiti u veliki mozaik istine zajedno sa svim drugim realnostima i činjenicama.
• Čovjek ima potrebu za odjećom zbog gubitka slave Božje (Postanje 3:7, 21) kao i zbog narušenog prirodnog ambijenta (vrlo promjenljivi klimatski uslovi i dr.).
• Dualna priroda čovjeka u mješavini dobra i zla je okidač za dobro ili zlo, zavisno od toga za šta se opredjeljujemo (Postanje 4:3-13). Sve od pada do danas prisutna je progresija zla u ljudskoj prirodi.
• Zlo proizvodi kolektivno nasleđe i kolektivna usmjerenja (Postanje 4:14, 23, 24; 6:2-3).
• Zlo je progresivno i vodi fatalnom ishodu (Postanje 6:2-6). Širenje nemorala i kolektivno zauzimanje kursa zla uvijek prethodi propasti.
• Zbog sveopšteg zla i ljudske nepopravljive pokvarenosti, Bog je prouzrokovao globalni potop (Postanje 6-8. glava) Globalni potop je potpuno izmijenio lice Zemlje i strukturu zemljine kore. Danas se to ogleda kroz nesrazmjerni odnos kopna i mora, oskudne, nepristupačne, surove i divlje predjele, geološke formacije nastale taloženjem i kasnijim vulkanskim aktivnostima, ledene polove, godišnja doba i područja sa izrazitim klimatskim razlikama, mnoštvu fosila, fosilnim gorivima, kosmičkim zračenjima i sl.
• Mali broj ljudi (8) i osnovnih životinjskih vrsta preživjeli su Potop po Božjoj volji. (Postanje 6-9) Poznata istorija čovječanstva (razvoj antičkih civilizacija), te porast stanovništva do današnjeg broja potpuno se uklapa sa događajima opisanim u Svetom Pismu.
• Znatno oskudniji izbor biljne hrane od mnogih životinja je napravio predatore i mesoždere, a čovjeku je dodata mesna ishrana od životinja klasifikovanih kao čiste (Postanje 7:2-3; Levitska 11).
• Na cijeloj zemlji postojao je zajednički jezik do Vavilonske kule (cca. 2228. prije n.e.; Postanje 11:1-9) Događaj zapisan u Bibliji daje najracionalnije objašnjenje postojanja i razvoja različitih jezika i nacija kroz istoriju.

Zaključak

Kao što vidimo, shvatanje događaja zapisanih u Postanju kao doslovne istorije uspješno objašnjava sve realnosti svijeta u kojem živimo, bilo one vidljive ili skrivene, u materijalnoj i u duhovnoj sferi. Sekularne i ateističke hipoteze, čija osnovna premisa je negiranje inteligentnog dizajna i Tvorca, ne samo što nikako ne mogu uspješno objasniti porijeklo već unose konfuziju, besmisao i iracionalnost u poimanju stvarnosti, ignorišući pri tome stvarne naučne činjenice i informacije koje ih opovrgavaju. Upravo u takvom kontekstu data su ova upozorenja: „Reče bezumnik u srcu svome: Nema Boga. Pokvareni su, odvratno bezakonje; nema nikog da dobro čini.“ (Psalam 53:1) „Ovako kaže Gospod: Proklet da je čovjek koji se uzda u zemaljskog čovjeka i svoje nade polaže u ljudsku mišicu, a srce mu se odvraća od Gospoda.“ (Jeremija 17:5)

Pavle Simović