Kako Bog može istovremeno slušati milijarde molitava?

Ovo kompleksno pitanje zbunjuje mnoge ljude, a pokušaji teologa i drugih vjerskih „stručnjaka“ da odgovore još su više zbunjujući. Evo nekoliko uzoraka preuzetih s Interneta:

„Ja vidim Boga kao Konačnu Svijest: vječnu, sveznajuću, stvarnost koja voli i koja rađa i nastavlja održavati univerzum… I tako, naše molitve … već su u Bogu. One su dio tkiva ovog strašnog univerzuma…“

„Bog je bezvremenski… Biće veliko poput svemira doživjelo bi cijelo vrijeme istorije u istom trenutku.“

„Bog je u nama, a mi smo u Bogu. To međusobno prebivanje znači da naše molitve nisu čak ni naše molitve: one su Božje i Bog se moli u nama … nema praznine između molitve i slušanja te molitve.“

„Gotovo sigurno Bog nije u vremenu i prostoru … Ako mu se milion ljudi moli večeras u deset i trideset, ne mora ih sve slušati u onom malom isječku koji zovemo deset i trideset. Deset i trideset – i svaki drugi trenutak od početka svijeta – za Njega su uvijek ono prisutno.“

Ako čujemo tako zbunjujuća i potpuno netačna „objašnjenja“ od takozvanih vjerskih „autoriteta“, onda ne čudi što ljudi koji slijede takva „vođstva“ bivaju lišeni razumne vjere i postaju podložni jeresima i duhovnoj narkomaniji. Uz to, većina teologa ima potpuno lažni koncept samog Boga, što samo povećava njihovu zbunjenost.

Treba naglasiti da pravi hrišćanin zna, na osnovu jasnih dokaza iz Svetog Pisma, da Bog može i sluša više molitava istovremeno. „Podrugljivo“ pitanje kako to Bog može činiti postavljaju oni koji sumnjaju u Božje postojanje i koji koriste svoje pogrešno ljudsko rasuđivanje u pokušaju da uvjere sebe i druge da Bog zaista ne postoji, tako da su oni „slobodni“ da žive u grijehu i rade sve što žele.

Polazna tačka u odgovoru na ovo pitanje je shvatanje da je Bog „sveprisutan“, ali šta to tačno znači?

Pitanje Božje sveprisutnosti zbunjivalo je ljude vjekovima, a predloženi su različiti i ponekad nevjerovatni odgovori. Jedna uobičajena ideja u ortodoksnom hrišćanstvu je da je Bog kao Duhovno biće svuda, kao što navodno Duh nema oblik ili obličje – nema ograničenja – nema „djelove“. Bog se shvata kao… bezoblična prisutnost koja prožima sve.

Ova ideja je očito nebiblijska. Bog IMA formu i obličje. Bog je rekao da je Mojsije gledao proslavljenu Gospodnju priliku (vidi 4. Mojsijeva 12:8). Bog je, stvarajući čovjeka, rekao da čovjek treba biti stvoren u skladu s Božjom obličjem i likom (Postanje 1:26-27; 9:6). Bog se, između ostalog, opisuje kao da ima glavu, ruke, tijelo, stopala, oči i kosu. Čovjek je stvoren u fizičkom obličju Boga – on je fizički odraz Duhovnih bića, Boga Oca i Njegovog Sina Isusa Hrista. Takođe imajte na umu da je Hrist opisan kao obličje nevidljivog Boga Oca (2. Korinćanima 4:4). On izgleda kao Bog Otac; zato je mogao reći, čak i kad je bio ovdje na zemlji u ljudskom liku: „Ko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Jovan 14:9). Na isti način – na fizičkom nivou – čovjek je stvoren na sliku Božju.

S obzirom na činjenicu da Bog ima obličje, On JESTE, dakle, u jednom trenutku na samo jednom mjestu u određeno vrijeme. To znači da, kada On sjedi na svom prestolu na nebu, On u tom istom trenutku nije na Zemlji, ni na planeti Mars, ni u drugoj galaksiji udaljenoj milijardama svjetlosnih godina. Zbog toga čitamo da je Sin Božji sišao s neba da bi hodao zemljom; da je Isus Hrist, nakon svog uskrsnuća uzašao na nebo; da je izveden pred Boga Oca na nebu da primi kraljevstvo i vlast; i da će se vratiti na ovu zemlju, u sili ​​i slavi kao Gospod nad svom Zemljom. Naravno, moramo shvatiti i da Bog MOŽE biti prisutan svuda. Ali kada se Bog kao Osoba nalazi na određenom mjestu, u tom istom trenutku, On ne može biti – kao Osoba – istovremeno na drugom mjestu.

Tačno je da je Bog sveprisutan – to jest da je On svuda u svako doba i NIŠTA NE izmiče Njegovoj pažnji ili je skriveno od Njegovih očiju (Matej 6:18).

Hajde da vidimo kako je to moguće. David u Psalmu 139:1,2 piše: „Gospode, ti si proniknuo duboko u mene i poznaješ me. Ti znaš kad sedam i kad ustajem. Izdaleka ti već misli moje raspoznaješ.“ David je znao da Bog može biti „daleko“ i još uvijek razumjeti sve njegove misli… I dalje u stihovima 3-6: „Ti me ispituješ kad hodam i kad se odmaram. I dobro znaš sve puteve moje.  Jer još nema ni riječi na jeziku mome, a ti ih, Gospode, već sve znaš. S leđa i s preda ti si me opkolio, i ruku si svoju na mene stavio [ovo se odnosi na Božju zaštitu i brigu]. To je znanje za mene suviše čudesno. Toliko je visoko da ga dokučiti ne mogu.“

Psalam 139:4 kaže: „Jer još nema ni riječi na jeziku mome, a ti ih, Gospode, već sve znaš.“ Ovo  nas podsjeća na ono što nam Hrist govori u Mateju 6:8: „Jer vaš Otac zna šta vam je potrebno i prije nego što ga zamolite.“

1. Samuelova 16:7 kaže da dok čovjek može gledati na spoljašnost, Gospod gleda u srce. U 1. Kraljevima 8:39 kralj Solomon kaže Bogu: „Ti koji znaš svačije srce, jer samo ti dobro znaš srce svih sinova ljudskih.“ Psalam 44:21 dodaje: „Jer on poznaje tajne srca.“ Isaija 66:18 citira Boga kako kaže: „A za njihova djela i njihove misli, dolazim da skupim sve narode i jezike, i oni će doći i vidjeće moju slavu.“ Jov govori Bogu u Knjizi o Jovu 42:2: „Spoznao sam da ti sve možeš, i da nema zamisli koja je tebi neostvariva.“

Takođe otkrivamo da je Isus ima sposobnost razaznavanja i poznavanja misli ljudi (Luka 24:38; Jevrejima 4:12-13; Otkrivenje 2:23).

Novi Savez takođe vrlo jasno pokazuje da Bog Otac zna naše misli (Luka 16:15; uporedi 1. Korinćanima 3:20). U Djelima apostolskim 1:24,25 učenici su se molili Ocu da im otkrije ko treba da zauzme mjesto Jude Iskariotskog: „Gospode, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da dobije ovu službu i apostolstvo.“ U Djelima 15:8, Petar je rekao da je Bog „koji poznaje srce“ prihvatio pagane u hrišćansku zajednicu dajući im Duha svetoga…

Bog će u pravo vrijeme pokazati i otkriti najdublje misli i savjete ili motive našeg srca (1. Korinćanima 4:5; Luka 2:35). Iako bi nas naša srca mogla osuđivati ​​zbog pogrešno shvaćenih kompleksa krivice, Bog je veći od našeg srca i zna sve stvari (1. Jovanova 3:20). U isto vrijeme možemo zavarati svoja srca, ali ne i Boga (Jakov 1:26).

Pored toga, rečeno nam je da Bog zna koliko je dlaka na našoj glavi (Matej 10:30). Psalam 147:4-5 nas obavještava da je Božje razumijevanje beskonačno.

Ovi biblijski dokazi pružaju nam dio odgovora na naše pitanje; to jest da je Bog ZNAO i čuo svaku riječ koju su David i drugi izgovorili i da je vidio SVE što su učinili u trenutku kad su to učinili. Sve što je Bog otkrio i rekao Davidu odnosilo bi se i na sav Božji narod; to jest, Bog vidi sve što radimo danas, kada to radimo, i čuje svaku riječ [u našim molitvama] koju izgovorimo kad je izgovorimo. Kad, recimo, stotine hrišćana razgovaraju u isto vrijeme, Bog ČUJE svakog od njih ISTO U TO VRIJEME.

Ali kako je to moguće, s obzirom na činjenicu da Bog kao Osoba ne može biti, na primjer, na različitim mjestima u isto vrijeme?

Vraćamo se opet predmetu Božje sveprisutnosti:

David nije zaključio da je Božja čudesna sveprisutnost bila posledica toga što je Bog bio posvuda poput bezobličnog bića; znao je bolje od toga. On u nadahnuću nastavlja objašnjavati KAKO je Bog sveprisutan, U Psalmu 139: „Kuda da odem od duha tvoga, kuda da pobjegnem od lica tvoga?“ (7. stih)

Evo odgovora! Bog Otac i Isus Hrist su obojica duhovna bića. Oboje imaju obličje. Ali sveti Duh, Njihov Duh, NIJE zasebno biće – već je sila koja proizlazi od Boga (uporedi Mihej 3:8; Luka 4:14). Kroz silu Božjeg svetog Duha sve je stvoreno (sjetite se da Bog stvara nalogom da nešto uđe u postojanje, a to može biti djelotvorno samo kroz aktivnu silu Božjeg Duha). A Božji Duh sveti nema obličje – Božji Duh ne postoji u fizičkom obliku. Božji Duh je Božja i Hristova prisutnost tamo gdje oni nisu kao Osobe prisutni. I tako, David nastavlja o ovom predmetu kako slijedi, u stihovima 8-12:

„Kada bih se i na nebo popeo, ti bi tamo bio, kada bih i u grob ležaj svoj prostro, ti bi i tamo bio.  Kada bih krila zore uzeo, da se nastanim na moru najdaljem, i tamo bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Kada bih rekao: Tama će me brzo obaviti, oko mene bi se tada noć u svjetlost pretvorila. Nikakva tama za tebe ne bi bila tama nego bi noć kao dan sjala, tama bi kao svjetlost bila.“

Božji Duh se može upoređivati ​​s dahom ili vjetrom. Božji sveti Duh proizlazi od Boga, a kroz Duha svetoga Bog jeste i može biti svugdje u svako doba.

Biblija upoređuje Božji duh i sa živom, tekućom vodom. Potok ili rijeka vode imaju izvor iz kojeg ističu. Bog je taj Izvor. Otkrivenje 21:6 kaže: „Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Onome ko je žedan daću da besplatno pije s izvora vode života.“

U Jovanu 4:10, 14, Božji Duh se upoređuje s vodom. Isus kaže ženi na zdencu: „Kad bi poznavala Božji dar i ko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi da pijem’, ti bi ga zamolila i on bi ti dao živu vodu…  Ko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koji teče u vječni život.“

Biblija vrlo jasno pokazuje da je Hrist uporedio Duha svetoga sa živom vodom koju treba izliti. Čitamo u Jovanu 7:37-39: „Poslednjeg i najvažnijeg dana praznika, Isus je ustao i povikao: ‘Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode.’ A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen.“

Hrist upoređuje Duha svetoga sa živom VODOM. To se odnosi na Izvor vode, Boga, koji nam je spreman dati svoj Duh. Obratite pažnju na Isaiju 58:10-12, koja govori o budućnosti Božjeg naroda: „Gospod će te voditi bez prestanka i sitiće tvoju dušu u sasušenoj zemlji, jačaće tvoje kosti. Bićeš kao dobro navodnjen vrt i kao izvor koji neće presušiti.“

Moramo shvatiti da Bog živi u obraćenim hrišćanima kroz svog svetog Duha. To je način KAKO Bog može boraviti u hiljadama hrišćana istovremeno (Jovan 14:23) – kroz svog Duha (uporedi Rimljanima 8:9-11,14,15; Galatima 4:6). A kada kroz svog Duha prebiva u hiljadama hrišćana, On takođe može vidjeti, prepoznati, čuti i čitati misli tih hrišćana kroz Njegovog Duha – sve istovremeno. Iako se Hrist Adamu i Evi ili Abramu ili Mojsiju ukazao u određenom trenutku, u fizičkoj manifestaciji, kroz svog Duha, On je još uvijek bio svuda u isto vrijeme. Kad se Isus u proslavljenom tijelu vratio na Nebo, On je i dalje bio prisutan svojim Duhom među ranim hrišćanima, baš kao što je obećao dok je bio na zemlji: „Zatim su prošli kroz Frigiju i područje Galatije, jer im je svetim Duhom zabranjeno da propovijedaju riječ u Aziji. Kad su zatim došli do Misije, pokušali su da idu u Bitiniju, ali im Duh Isusov nije dopustio.“ (Djela 16:6,7) Zapazimo da su „sveti Duh“ i „Duh Isusov“ sinonimi!

Dakle, Biblija uči da je Bog sveprisutan, i to je istina zbog Duha svetoga, koji proizlazi od Oca i kroz Sina se manifestuje gdje hoće, neograničen osobnom formom. Duh sveti NIJE zasebno biće sa obličjem. Može se upoređivati ​​s vodom ili vjetrom koji potiču od Izvora – samog Boga. Zahvaljujući Duhu svetom koji prebiva u svakom obraćenom hrišćaninu Bog je sveprisutan i da može slušati više molitava istovremeno.

Ako je ovaj koncept još uvijek teško shvatiti za ljudski um, imajte na umu da Bog kao Ličnost ne sluša milijarde molitava istovremeno.

Šta to konkretno znači? To znači da postoji božanski Kanal kako Bog čuje molitve, a taj pristup je preko Isusa Hrista! Taj posrednički mehanizam koji uključuje i aktivnosti anđela opisan je simboličkim jezikom u Otkrivenju 5:8; 8:3,4!

Isus je učio da Bog ne sluša sve koji mole! Međutim, za one koji su pozvani i koji su uspostavili odnos s Bogom, molitva je vitalna komunikacija s Bogom kako bi se dobilo Njegovo vođstvo – Njegov nadzor u našem životu!

Novi Savez naglašeno uči da je Sotona bog ovog doba (2. Korinćanima 4:4). Čitav svijet je prevaren (Otkrivenje 12:9), a oni koji su prevareni možda se čak mole Sotoni, a da to ne znaju – ne Bogu Ocu! Isus Hrist ne služi kao njihov Veliki prvosveštenik, niti Bog generalno čuje njihove molitve… Bog čuje molitve svojih „svetaca“ zbog onoga što je Isus Hrist postigao postajući našim Spasiteljem.

Bog je spreman odgovoriti onima koji mu se istinski obraćaju: „Ja ću pogledati na onoga ko je poniznog i skrušenog duha i ko drhti od moje riječi.“ (Isaija 66:2). Nažalost, ovo ne opisuje ljude našeg doba – čak ni bezbrojne milione koji se izjašnjavaju da su Hristovi sledbenici! To smanjuje broj ljudi koji se istovremeno istinski mole Bogu.

U Jovanu 9. glava, Hrist je u subotu izliječio čovjeka koji je rođen slijep. Fariseji i Judejci optužili su Hrista da je prekršio subotu i zaključili da On nije od Boga (stih 16) i da je „grešnik“ (stih 24, na grčkom, „hamartolos“). Kao odgovor, izliječeni čovjek je rekao: „Znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego ako je neko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava… Da on nije od Boga, ne bi mogao ništa da učini.“ (stihovi 31, 33)

Fariseji su izrekli strašne optužbe protiv Isusa. Optužili su ga za izgoni demone uz pomoć Balzevuva, ‘vladara demonima’ – što je još jedno od imena za Sotonu (Matej 12:24). Neki su čak tvrdili da ga je opsjedao Sotona (Marko 3:22). Hrist ih je upozorio u tom kontekstu da im prijeti opasnost od neoprostivog grijeha – hule na Božjeg Duha svetoga koji prebiva u Hristu (Matej 12:31-32; Marko 3:28-30). Isusa su nazvali ‘grešnikom’, rođenim iz razvrata (Jovan 8:41), pod uticajem i posjedovanjem Sotone i njegovih demona (Jovan 7:20; 8:48, 52; 10:20). Čovjek koji je izliječen od svoje sljepoće odgovorio je da Isus nije mogao biti kriv za takve optužbe, jer da je bio takav ‘grešnik’, Bog ga ne bi čuo i upotrijebio Ga da mu izliječi oči.

Biblija ne uči da nas Bog ne čuje kad se povremeno pokliznemo i padnemo, čineći grijeh zbog slabosti ili zanemarivanja. Svi mi povremeno griješimo (1. Jovanova 1:8). Rečeno nam je da ako griješimo, možemo se pokajati i priznati Bogu svoj grijeh, i zamoliti Boga za oprost koji je „vjeran i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde“ (1. Jovanova 1:9). To pokazuje da će nas Bog ČUTI kad mu se iskreno molimo, iako smo zgriješili.

Međutim, Isaija 59:2-3 govori nam da nas Bog ne čuje kad živimo u bezakonju i kad se ne želimo pokajati zbog toga. Bog kaže u Isaiji 1:15: „Mnoge molitve izgovarate, ali ja ih ne slušam, jer su vam ruke pune krvi.“

Bog jasno kaže u Miheju 3:4: „Tada će oni prizvati Gospoda da im pomogne, ali on im se neće odazvati. Okrenuće tada lice od njih, jer su činili zla djela.“ David je razumio da, „da sam vidio bezakonje u srcu svome, Gospod me ne bi uslišio“ (Psalam 66:18).

Bog je rekao Jeremiji da neće čuti one koji su se pobunili protiv Boga i koji su nastavili živjeti u pobuni (Jeremija 14:11,12). Bog NEĆE SLUŠATI molitve ljudi koji ODBIJAJU slušati Njegov zakon (Zaharija 7:11-13).

„Ali oni nisu htjeli da slušaju, nego su tvrdoglavo okrenuli leđa i zatvorili uši da ne čuju. Svoje srce učinili su tvrdim kao kamen korund, da ne bi poslušali zakon i riječi koje im je Gospod nad vojskama svojim Duhom slao preko ranijih proroka. Zato se Gospod nad vojskama mnogo razgnjevio. Kad sam ja zvao, oni nisu slušali, zato kad su oni zvali, ja nisam slušao, kaže Gospod nad vojskama.“

To još više smanjuje broj ljudi koje Bog istovremeno čuje i sluša. Čak i kada je neka osoba pozvana na spasenje i odazove se pozivu, neće je čuti ako odstupi od Istine. S druge strane, Bog može čuti molitve ljudi koji se iskreno kaju zbog svojih djela, iako u sadašnje vrijeme možda neće biti pozvani na spasenje.

Bog je slušao molitvu Ninivljana i poštedio njihov grad (Jona 3:5-10). Isus je kasnije potvrdio da je njihovo pokajanje bilo dovoljno da Bog opozove katastrofu koju je namjeravao na njih donijeti (Matej 12:41).

Hrist je slušao molitvu neznabožačke žene i izliječio njezinu mladu kćer izgoneći demona kad je vidio njenu vjeru (Marko 7:25-30). U tom slučaju, mi čak ni ne znamo je li bila svjesna i da li se pokajala za svoje grijehe, ali Bog je nagradio njezinu vjeru u Njega. Bog kaže da, dok nekoga ne pozove na pokajanje, On previđa vrijeme neznanja (Djela 17:30), ali čak i tada želi „da traže Boga ne bi li ga nekako opipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas.“ (Djela 17:27).

Nekoga ko se obraća Bogu i ko pokušava biti pošten i učiniti ono što je ispravno, koliko god on ili ona to razumio, Bog može vrlo dobro čuti. Hrist je izliječio mnoge ljude koji su vjerovali u Njega, iako nisu razumjeli mnogo stvari o Bogu i Njegovom načinu života. Ali jednom kad nas Bog pozove na spasenje, očekuje od nas da se odazovemo Njegovom pozivu, pokajemo se, bolje upoznamo Njega i Njegov put i pokorimo mu se. Moramo napustiti puteve ovoga svijeta i odlučiti živjeti Božji način života.

Duh dječjeg povjerenja i poniznosti je ono što Bog posebno cijeni. „Istinu vam kažem: ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.  Ko se ponizi kao ovo dijete, najveći je u Kraljevstvu nebeskom.“ (Matej 18:3,4)

Mala djeca nemaju dnevni red. Oni brzo opraštaju. Otvoreni su za podučavanje. Mnogo puta Bog može odgovoriti na njihove molitve ako ‘vjeruju’ u Boga na svoj ograničeni način, jer hrišćani moraju postati ‘poput njih’ da bi mogli ući u Božje Kraljevstvo.

Ipak, kao što vidimo iz prethodnog, broj molitava koje bi Bog istovremeno čuo i slušao znatno je manji od miliona ili čak milijardi molitvi.

„… i što god molimo, dobijamo od njega, jer držimo njegova uputstva i činimo ono što je ugodno u njegovim očima“, kao što čitamo u 1. Jovanovoj 3:22.

Istina je, naravno, da Bog posmatra čitavo čovječanstvo da vidi da li ga neko traži (Psalam 11:4; 14:2-3). Ali On zna da ga generalno većina ne traži u današnje vrijeme, pa tako ni On ne sluša njihove molitve, koje ionako većinom nisu ni usmjerene prema Njemu.

Postoje mnogi spisi koji, prema nekima, izgleda da sugerišu suprotno; to jest, da Bog istovremeno čuje molitve svih, jer navodno svake sekunde pretražuje srca svih. Ali to nije ono što Biblija uči. Već smo citirali nekoliko odlomaka koji pokazuju da je Bog pretražio Davidovo srce i da On poznaje i testira ljudska srca. Ali to ne znači nužno da Bog to čini svake sekunde u svijesti svake osobe. To je sasvim sigurno istinito za one koje je Bog pozvao na spasenje i kojima je dao svog svetog Duha ili u kojima njegov Duh radi, vodeći ih do obraćenja (Djela 15:8; Rimljanima 8:27; 1. Solunjanima 2:4; Otkrivenje 2:23).

Ali, kao što je spomenuto, ovo se odnosi samo na vrlo malo njih danas. Biblija nam ne govori da Bog istovremeno mora slušati molitve milijardi ljudi kako bi odredio njihove misli i srca. Napokon, danas im se ne sudi; njihov će sud tek doći. Niko ne može doći Hristu ako ga Otac ne privuče (Jovan 6:65; 6:44). Bog zna da su svi ostali pod vlašću Sotone i da oni, uopšteno govoreći, ispunjavaju volju svog oca, Đavola (Jovan 8:44). Ali opet zbog raspoloživosti Božje blagodati kroz Plan spasenja i Hristovo djelo, poziv na pokajanje i spasenje ostaje otvorena opcija za svakoga sve do završetka vremena milosti.

Iako izvjesno Bog istovremeno može slušati milijarde ljudi, Biblija nas ne uči da to čini; niti da On to mora činiti. Pored toga, u kontekstu ovog pitanja otkriva se još jedan zapanjujući aspekt o kojem ćemo govoriti u nastavku.

Čovjekovom umu će možda biti lakše shvatiti činjenicu da Bog može istovremeno slušati više molitava i da istovremeno djeluje na njih, kad shvatimo da Bog nije samo jedno Biće, već Porodica, koji se sastoji od dva božanska bića – Oca i Sina Isusa Hrista. Rečeno nam je da kada se molimo Ocu, to možemo i trebamo činiti „u ime Hristovo“ (uporedi Jovan 14:13; 16:23,24,26). Ovaj koncept treba shvatiti u punoj veličini i primjeni.

Kada činimo nešto u ime Hristovo, prepoznajemo Njegovu veliku moć kroz koju On djeluje. Djela apostolska 3:6 kažu da je Petar izliječio hromu osobu rekavši mu da ustane i krene ‘u ime Isusa Hrista iz Nazareta’. Djela 3:16 kažu da je „vjerom u Njegovo Ime“ izliječena jedna osoba – vjera koja dolazi kroz Njega to je i učinila. Djela 4:7 citiraju velikog sveštenika koji je Petra pitao: „Kojom ste silom [dinamis na grčkom; referenca na silu Božijeg Duha] ili u čije ime to učinili?“ Djela 4:10 navode Petrov odgovor: „U ime Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog podigao iz mrtvih, zahvaljujući njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav!“

Jovan 14:13,14 kaže da šta god tražimo u ime Hrista, to će Hrist, kao veliki Posrednik između Boga i čovjeka, učiniti.

Kad nam Otac daje Duha svetoga u Hristovo ime, On nam zapravo daje Hrista. Otac ga daje Hristu, a Hrist nam ga prenosi.

Kada se molimo Ocu u Hristovo ime mi očekujemo da Hrist učini nešto dok se molimo. Hrist je živi provodnik molitve prema gore, i odgovor prema dolje, kada se molimo Ocu u ime Hristovo, mi u određenom smislu tražimo od Hrista da zastupa naš slučaj pred Ocem.

Hrist živi svojim Duhom i vjerom u nama, a kada se molimo u ime Hristovo, zapravo je Hrist taj koji nam daje um da kažemo prave stvari, a On je taj koji čak prenosi Ocu ono što smo možda željeli reći – ali nismo mogli pronaći pravi način da to izrazimo. Čitamo da nas Duh zastupa kada se molimo (vidi Rimljanima 8:26-27). Stih 34 pojašnjava da je zapravo Hrist, svojim Duhom, taj koji nas zastupa ili se zalaže za našu stvar. On je duh koji daje život (1. Korinćanima 15:45).

Dakle, postoji kanal komunikacije između Oca i Hrista. Oboje su uključeni u slušanje i odgovaranje na molitve Božjeg naroda.

Ali postoji još jedan aspekt koji se odnosi na koncept slušanja i odgovaranja na molitve; to jest, ne smijemo previdjeti funkciju anđela.

Mi ne znamo koliko anđela postoji. Otkriveni broj zaista zapanjuje. U Otkrivenju 5:11 broj anđela koji su se okupili pred Božjim prestolom dat je kao „desetine hiljada i hiljade hiljada“. Jevrejima 12:22 ponavlja sličnu misao.

Kakve veze anđeli imaju sa ljudskim molitvama, ako uopšte imaju?

Stihovi u Otkrivenju 8:3-5 pokazuju tu vezu: „Onda je došao jedan drugi anđeo i sa zlatnom kadionicom stao kod oltara. On je dobio mnogo kâda da ga prinese sa molitvama svih svetih na zlatni oltar koji se vidi pred prestolom. I kadioni dim s molitvama svetih iz anđelove ruke uzdigao se pred Bogom. I anđeo je uzeo kadionicu i napunio je vatrom sa oltara i bacio je na zemlju. I nastali su gromovi i glasovi i munje i zemljotres.“

Jasno je da nam ovaj odlomak ne dopušta da se molimo anđelima. Obožavanje anđela je posebno zabranjeno u Svetom Pismu. No pitanje je šta tačno govori ovaj odlomak. Očito je da anđeli aktivno učestvuju u Planu spasenja i da se ovdje radi o anđelima koji služe pred Božjim prestolom, konkretno doprinoseći prenošenju molitava svetih do Boga. Između ostalih anđeoskih aktivnosti, oni donose odgovore na molitve (Danilo 10:5-14; Djela 12:5-10) i pomažu u zadobijanju ljudi za Hrista (Djela 8:26; 10:3). Očito je da postoji neka veza između molitvi Božjeg naroda i anđeoske aktivnosti, uključujući odgovor na te molitve, na koji je anđeo izvršio bacanje kadionice na zemlju, uzrokujući „prirodne“ katastrofe.

Ova anđeoska aktivnost postaje očiglednija kada se uzmu u obzir sljedeće činjenice:

U 1. Mojsijevoj 18:20,21 čitamo da je Gospod rekao: „Velike su pritužbe na Sodom i na Gomor, i njihov je grijeh veoma težak. Odlučio sam da siđem i da vidim da li zaista rade to zbog čega vika dopire do mene, i da znam ako nije tako.“ Čini se da su neki od Njegovih anđela govorili Bogu koliko su ljudi Sodome i Gomore bili grešni. Ali takođe čitamo da je pravednog Lota iz dana u dan mučila zloća ljudi (2. Petrova 2:7,8). Tako se i on molio Bogu za njih. Kao posljedicu, Gospod je želio testirati te ljude da vidi koliko su zli, i poslao im je dva anđela u tu svrhu. Anđeli su imali određenu odgovornost i funkciju koja se odnosila na čovjekovu molitvu.

Biblija takođe govori o anđelima čuvarima koje je Bog posebno odredio za zaštitu svog naroda. U Postanju 48:15,16, Jakov je priznao prisustvo svog anđela čuvara tokom čitavog svog života: „Bog kome su služili očevi moji Abram i Isak, Bog koji je bio moj pastir cijelog života pa sve do danas, anđeo koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake.“ Jakov je bio uvjeren da je Bog bio s njim čitav njegov život, a posebno je bio prisutan kroz određenog anđela kojem je imao zadatak da čuva Jakova.

Djela apostolska 12:15 pokazuju da su učenici mislili da se pojavio Petrov anđeo, jer su vjerovali da je Petar u zatvoru. Oni su konkretno rekli: „To je njegov anđeo.“ Drugim riječima, mislili su da je to bio anđeo kojem je Bog odredio da čuva Petra.

Neposredno prije hapšenja, Hrist se molio Bogu Ocu, govoreći: „Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene. Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja. Tada mu se pojavio anđeo s neba i jačao ga.“ (Luka 22:42,43). Kao odgovor na Hristovu molitvu, Bog je poslao jednog od svojih anđela da ohrabri Isusa Hrista. Ne znamo šta je tačno anđeo uradio, ali rečeno nam da je on „ojačao“ Hrista. Pored toga, Biblija ne ograničava Božju zaštitu za svoj narod samo na jednog anđela. Hrist je rekao Petru da bi mogao tražiti od Oca da mu pošalje više od dvanaest legija ili više od 6000 anđela radi Njegove zaštite (Matej 26:53).

U Danilu 4. glava, kralj Nebuhadnezar pričao je Danilu o snu. Kralj je vidio „čuvara, svetog koji silazi s neba“ (stih 13). Ovaj „posmatrač“ je proglasio „odluku koju su prenijeli stražari i presudu koju su objavili sveti“ (stih 17). Danilo je kralju protumačio san, objasnivši mu da će zbog svog ponosa morati živjeti sedam godina sa životinjama. Kralj je vidio posmatrača svetog kako silazi s neba koji je oglasio odredbu Svevišnjeg za kralja (stih 23).

Ti posmatrači su bili sveti anđeli Božji. Jedan od njih razgovarao je s kraljem u snu, što je Danilo prepoznao i potvrdio. Zanimljivo je otkriće da su ti posmatrači ili anđeli bili uključeni u Božji postupak donošenja odluka na Nebu o Nebuhadnezaru. O drugoj sličnoj epizodi Sveto Pismo izvještava u 1. Kraljevima 22:19-23, gdje je Bog razgovarao sa svojim anđelima o tome kako postići određeni ishod: „Miheja još reče: Zato čuj Gospodnju riječ: Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane. Gospod je rekao: ‘Ko će prevariti Ahaba da krene na Ramot u Giladu i da tamo padne?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako. Na kraju je došao jedan duh, stao pred Gospoda i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ Gospod ga je upitao: ‘Kako?’ On je odgovorio: ‘Otići ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ A on je rekao: ‘Uspjećeš da ga prevariš. Idi i učini tako.’ I evo, Gospod je stavio prevaran duh u usta svim tvojim prorocima, ali Gospod ti najavljuje nevolju.“

Božji anđeli paze na dobro i zlo i svoja otkrića prenose Bogu. U Otkrivenju 5:6 čitamo o Jagnjetu Isusu Hristu koje ima „sedam očiju, koje predstavljaju sedam Božjih duhova poslatih po cijeloj zemlji“. Ovih „sedam duhova“ predstavljaju punoću Božje kontrole na zemlji uz pomoć anđela. Oni se takođe spominju u Zahariji 3:9; 4:10: „Tih sedam pari očiju jesu Gospodnje oči. One pretražuju svu zemlju.“ Izreke 15:3: „Oči su Gospodnje na svakom mjestu, i posmatraju i zle i dobre.“ 2. Dnevnika 16:9 dodaje: „Jer Gospod očima svojim pretražuje svu zemlju da bi pokazao svoju silu štiteći one koji su mu odani cijelim srcem.“

U Zahariji 6:1-7 nalazimo sličan opis: „…Zatim je rekao: ‘Idite, obiđite zemlju!’ I oni su obilazili zemlju.“  Dodatni prikaz može se naći u Zahariji 1:8-11: „…Ovo su oni koje je Gospod poslao da obilaze zemlju…“

Božji anđeli nas gledaju i posmatraju. Oni podnose izvještaje i izražavaju svoja osjećanja Bogu – sudjelujući time u Božjim odlukama i uredbama. Anđeli se raduju kad se grešnik pokaje (Luka 15:10).

Postoji vrlo poseban odnos između anđela i čovjeka. Biblija nam pokazuje da je Bog dodijelio pomoć onima koje On poziva na spasenje. Jevrejima 1:14 o anđelima kaže: „Nisu li svi duhovi službenici poslani na službu onima koji će naslijediti spasenje?“ Psalam 34:7 dodaje: „Anđeo Gospodnji ulogoren stoji oko onih koji se Boga boje, i izbavlja ih.“ Bog šalje svoje anđele da „služe“, to jest da pomažu čovjeku da ostvari svoj potencijal da naslijedi spasenje – vječni život u Božjoj porodici. Anđeli su, u stvari, prisno povezani s našim spasenjem. Oni nisu roboti, mehanički se pokoravajući Božjoj Riječi. Oni radosno i nestrpljivo ispunjavaju svoj zadatak da služe onima koji će naslijediti spasenje.

To uključuje gledanje i posmatranje nas, slušanje naših riječi i molitava, izvještavanje Bogu o onome što su primijetili i na izvjesni način sudjelovanje u predaji naših molitvi kao kâda Bogu. To ne umanjuje ulogu Isusa Hrista, koji je naš jedini Posrednik, ali anđeli su takođe uključeni u „predstavljanje“ naših molitvi. I oni su sasvim sigurno uključeni u praktični aspekt izvršavanja Božjih odgovora na naše molitve – dok mi opet ističemo da je Hrist taj koji prima odgovore od Oca. Ovaj nevjerovatni interaktivni odnos objašnjen je u Otkrivenju 1:1, gdje čitamo: „Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi. I on je to poslao i pokazao u znacima preko svog anđela svom sluzi Jovanu“ (uporedi takođe Otkrivenje 22:6).

Dakle, nije problem za Božju nebesku Porodicu da istovremeno sluša i uslišava mnoge molitve. Nije neophodno da znamo precizne mehanizme kako se to odvija. Mi nikada ne bismo trebali pomisliti da je Bog previše zauzet da bi nas čuo. Umjesto toga, bolje je da razmislimo da nismo mi prezauzeti da bismo mu se molili. Ali bez Njega i njegove pomoći, gdje bismo bili? I što je još važnije, šta bismo mi bili? Sasvim sigurno ne, ono što smo danas ili ono što možemo postati: Njegovo dijete rođeno Duhom, u kojem prebiva Očev i Sinov sveti Duh.