Jednom prilikom na provokativno pitanje izvjesnog poznavaoca Zakona, Isus je odgovorio kontra pitanjem: „Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš?“ (Luka 10:26) Isus ga nije pitao „šta čitaš“, već „kako čitaš“, u namjeri da ga usmjeri na razumno rezonovanje. Za naše ispravno razumijevanje Svetog Pisma neuporedivo je važnije kako čitamo nego šta čitamo.
Ukoliko Bibliji prilazimo sa unaprijed prihvaćenim dogmama, pretpostavkama i skrivenim premisama koje su u kontradikciji sa istinama Svetog Pisma, to će posledično zamagliti i praktično onemogućiti naše ispravno shvatanje. U umu će se podići blokada koju je nemoguće ukloniti sve dok gajimo obmanu (vidi 2. Solunjanima 2:10-12). Najjednostavnije izjave Božje Riječi ćemo previđati ili im pridavati čak suprotno značenje sve dok smo robovi indoktrinacije.
Jedan primjer atakovanja na biblijske istine i zdravi razum pokazaćemo kroz čitanje Biblije sa premisom da je Duh Božji ili Sveti Duh zasebna osoba tj. jedan od tri su-vječna ravnopravna Boga trojstva. Takođe imajte na umu da trinitarci selektivno biraju kad im odgovara da je Sveti Duh Bog i osoba, a kada će to prećutati u biblijskim referencama.
Misli iz besmisli
Poznato je da trinitarci imaju „potrebu“ da „dokažu“ kako trojstvo postoji i kroz Stari savez. Pri tome se ne daju obeshrabriti činjenicom da se Bog u Prvom Uputu Dekaloga predstavio u prvom licu jednine, kao jedan i jedini.
Primjer 1:
„Zemlja je postala bezlična i prazna, i tama je bila nad spoljašnjošću bezdana, a duh Božji je treperio nad površinom voda.“ (Postanje 1:2)
Dok nam hebrejski tekst jasno kaže da je duh Božji (duh koji pripada Bogu) treperio (bio intenzivno prisutan) iznad površine voda, u trinitarskom umnom sklopu treći ravnopravni Bog je ostao da „treperi“ nad vodama nakon obavljenog djela stvaranja Zemlje u bezličnom stanju. U najmanju ruku, ponašanje „trećeg“ bilo bi vrlo čudno.
Primjer 2:
„Ja vas krštavam u vodi, za pokajanje. Ali za mnom dolazi moćniji od mene – ja nisam dostojan ni obuću da mu ponesem. On će vas krstiti u Duhu svetom i ognju.“ (Matej 3:11)
Naravno ako imate makar nekog znanja iz grčkog jezika, jasno je da „pneuma hagios“ nikako ne može biti osoba. Ali ako slijedimo trinitarsku dogmu, prema ovom tekstu Mesija je taj koji dolazi posle Jovana da krsti Jevreje „trećim Bogom“. Možete li zamisliti reakciju nekog Izraelca suočenog sa takvom nebulozom?
Primjer 3:
„Kad se krstio, Isus odmah izađe iz vode, a nebesa se otvoriše i on ugleda Božijeg Duha kako silazi kao golub i spušta se na njega.“ (Matej 3:16)
Ovaj stih kaže da je Jovan ugledao vidljivu manifestaciju Božjeg Duha prilikom krštavanja Isusa. Šta je bila svrha ove vidljive pojave otkriva nam tekst u jevanđelju po Jovanu: „Ni ja ga nisam znao, ali zato sam i došao da krštavam u vodi da bi se on pokazao Izraelu. Jovan je još posvjedočio: Vidio sam kako Duh kao golub silazi s neba i ostaje na njemu. Ni ja ga nisam znao, ali onaj koji me je poslao da krštavam u vodi rekao mi je: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krštava Svetim Duhom.’ Ja sam to vidio i svjedočim da je on Sin Božji.“ (Jovan 1:31-34)
Dakle, Bog je uputio Jovana kako da prepozna Mesiju, Sina Božjeg, i to je bio osnovni razlog Jovanovog krštavanja vodom u to vrijeme.
Međutim, po trinitarskom obrascu razmišljanja trebali bismo vjerovati da se treći Bog spustio u obliku goluba, kršeći Uput o zabrani idolatrije, počinio na Isusu i ostao na njemu! Opet nalazimo da bi to bile, blago rečeno, krajnje čudne aktivnosti „trećeg lica Božanstva“.
Primjer 4:
„Onda Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavo iskuša.“ (Matej 4:1)
Šta mislite, trebamo li ovo shvatiti da „treće lice Božanstva“ vodi „drugo lice Božanstva“ (kojem je kao „bogočovjeku“ potreban vodič?) u pustinju da ga đavo kuša?
Primjer 5:
„Evo sluge moga, koga sam izabrao, voljenog moga, miljenika moje duše! Staviću svoga Duha na njega i on će narodima objaviti pravdu.“ (Matej 12:18)
Da li ovdje „prvo lice Božanstva“ kaže da će staviti „treće lice Božanstva“ na „drugo lice Božanstva“, koje je „sluga“ „prvog lica Božanstva“, dok su zapravo svi ravnopravni bogovi u trijadi?
Primjer 6:
„Ali, ako ja u Duhu Božjem istjerujem demone, onda vam je došlo Božije kraljevstvo.“ (Matej 12:28)
Da li Isus govori da se nalazi u „trećem Bogu“ i tako istjeruje demone?
Primjer 7:
„Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovečijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Duha svetoga, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi.“ (Matej 12:31-32)
Ako je sveti Duh treći Bog, ovo bi trebalo značiti da je jedini od trojice koji ne prašta hule. U tom slučaju morali bismo ga percipirati kao najvažnijeg od trojice ili da, za razliku od druge dvojice, nema nikakve tolerancije na uvrede. To bi takođe značilo da božanska trijada nije jedinstvena.
Primjer 8:
„Kad vas budu vodili na sud, nemojte da se unaprijed brinete šta ćete govoriti, nego šta vam bude dato u tom času, to govorite, jer nećete govoriti vi, nego Duh sveti.“ (Marko 13:11)
Prema trinitarskom rezonu, Isus bi trebalo ovdje da uči da nećemo govoriti mi nego „treće lice Božanstva“ koje bi se nalazilo u nama na način koji odgovara posjednutosti!
Primjer 9:
„Anđeo joj reče: Duh sveti doći će na tebe i sila Najvišega zasjeniće te. Zato će onaj što se rodi biti svet, i nazvaće se Sin Božji.“ (Luka 1:35)
Da li je ovdje Duh sveti „treći Bog“ ili „sila Najvišega“? Ako je ovo prvo slučaj, tada je Sin koji se treba roditi zapravo sin Duha svetoga, ne Sin Boga Oca. Osim toga, zašto je „prvo lice Božanstva“ nazvan „Najvišim“ ako su svi ravnopravni? Postoje i druge dodatne, još teže, konotacije po ovoj liniji rezona, o kojima možete razmisliti sami.
Primjer 10:
„A Zaharija, njegov otac, ispunio se Duhom svetim i prorokovao: Neka je blagosloven Gospod, Bog Izraelov, jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.“ (Luka 1:67-68)
Na mnogo mjesta Biblija kaže da su se različiti ljudi „ispunili Svetim Duhom“? Da li su se oni zapravo ispunili „trećim licem Božanstva“?
Primjer 11:
„A u Jerusalimu je bio čovjek koji se zvao Simeon. Taj čovjek je bio pravedan i pobožan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh sveti je bio na njemu. I bilo mu je otkriveno Duhom svetim da neće vidjeti smrt dok ne vidi Hrista Gospodnjeg.“ (Luka 2:25-26)
U ovom slučaju, „treće lice Božanstva“ je na pobožnom čovjeku, ne unutra (uporedi sa Luka 4:18), kojem je otkriveno nešto „trećim Bogom“.
Primjer 12:
„Dakle, ako vi, iako ste zli, znate da dajete svojoj deci dobre darove, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati Duha svetog onima koji ga mole za to!“ (Luka 11:13)
Prema trinitarskoj teologiji, trebali bismo vjerovati da Bog Otac („prvi Bog“) daje „trećeg Boga“ onima koji Ga mole za to.
Primjer 13:
„I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama.“ (Jovan 14:16-17)
Ako smo dosledni trinitizmu, ovdje „drugo lice Božanstva“ umoljava „prvo lice Božanstva“ da hrišćanima podari „treće lice Božanstva“, koje oni inače poznaju jer „stoji i jeste u njima“! Da li vam je uopšte nešto jasno u ovakvim odnosima? Ko koga šalje i gdje, ko je kome nadređeni i kako su raspodijelili „uloge“ tri su-vječna ravnopravna boga!?
Primjer 14:
„Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi.“ (Jovan 16:13)
Sada nalazimo „treće lice Božanstva“ u potrebi da nešto čuje kako bi govorilo hrišćanima!? Zar to nije osoba?
Primjer 15:
„I ovo rekavši, dunuo je i rekao im: Primite Duh sveti.“ (Jovan 20:22)
Šta je Isus rekao učenicima? Da prime Duh sveti ili da prime „treće lice Božanstva“? Zar se „treće lice Božanstva“ prima duvanjem?
Primjer 16:
„…što je Isus od početka radio i učio sve do dana kad je bio uznesen, usmjeravajući apostole kroz Duha svetog koje je izabrao.“ (Djela 1:1-2)
Da li ovdje „drugo lice Božanstva“ usmjerava apostole kroz „treće lice Božanstva“?
Primjer 17:
„Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdijelili, i po jedan je sišao na svakog od njih. Svi su se ispunili Duhom svetim i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore.“ (Djela 2:3-4)
Ako smo dosledni trinitarci, ovo bismo morali shvatiti kao diobu „trećeg lica Božanstva“ u obliku plamenih jezika koji se tako razdijelio u više osoba i ispunio apostole. Ako „treći Bog“ zaista prebiva u čovjeku, onda sam (grešni) čovjek mora biti božansko biće. Međutim, u nastavku istog poglavlja, stihovi 17-18, 33 i dalje, stoji razumno objašnjenje.
Primjer 18:
„A on je, pun Duha svetog, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu.“ (Djela 7:55)
Pošto ovaj tekst pominje sva „tri lica Božanstva“, da li imamo problem u činjenici da se „treće lice“ nalazi u Stefanu, dok je „drugo lice“ s desne strane „prvog lica Božanstva“ na Nebu? Gdje je zapravo „treća osoba“???
Primjer 19:
„… o Isusu iz Nazareta, kako ga je Bog pomazao Duhom svetim i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio, jer je Bog bio s njim.“ (Djela 10:38)
„Prvo lice Božanstva“ je pomazalo „drugo lice Božanstva“ sa „trećim licem Božanstva“ tako da je Bog bio sa „drugim licem Božanstva“ koje je već samo po sebi Bog. Da li vam je nešto jasno?
Primjer 20:
„Dok je Apolo bio u Korintu, Pavle je proputovao unutrašnjost i došao do Efesa. Tamo je pronašao neke učenike i upitao ih: ‘Jeste li primili Duh sveti kad ste postali religiozni?’ Oni su mu odgovorili: ‘Nismo ni čuli da postoji Duh sveti.’“ (Djela 19:1-2)
Pavle pita ove vjernike da li su primili „treće lice Božanstva“ a oni odgovaraju da nisu čak ni čuli da postoji „treće lice Božanstva“. Zaista neki veliki laici Judejci u dijaspori!
Primjer 21:
„Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. Ali ako neko nema Hristov Duh, taj nije Njegov.“ (Rimljanima 8:9)
Da li smo sada mi u „trećem licu Božanstva“ ili je „treće lice Božanstva“, koje je zapravo duh „prvog lica Božanstva“, u nama? Da li je „treće lice Božanstva“ istovremeno i duh „drugog lica Božanstva“?
Primjer 22:
„A nama je Bog to otkrio svojim Duhom, jer Duh sve istražuje, čak i dubine Božje. Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg.“ (1. Korinćanima 2:10-11)
Ako je Duh „treće lice Božanstva“, on se zapravo nalazi u „prvom licu Božanstva“ i zna šta je u njemu, dok se čini da „prvo lice“ samo po sebi to ne zna…
Primjer 23:
„A pošto ste sinovi, Bog je u naša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!“ (Galatima 4:6)
Kaže li ovaj stih da je „prvo lice Božanstva“ poslalo u naša srca „treće lice Božanstva“ koje zapravo pripada „drugom licu Božanstva“?
Primjer 24:
„da bi vam Bog našeg Gospoda Isusa Hrista, Otac slave, dao Duha mudrosti i otkrivenja kako biste ga upoznali.“ (Efescima 1:17)
Izgleda da nam ovdje „prvo lice Božanstva“, koje je ujedno Bog „drugog (sujednakog) lica Božanstva“, daje „treće lice Božanstva“ kako bismo ga upoznali!? Priznaćete da su ovo odnosi unutar „trojstva“ koji se nikako ne mogu spoznati i više nego čudan način upoznavanja sa istima.
Iako se neke iznijete teze mogu činiti kao karikiranje stvari, to je ono na šta vas navodi trinitarska dogma[1] ukoliko želite da razmišljate. Dakle, imate tri opcije na raspolaganju:
- Da čitate Bibliju i ne razmišljate o smislu i značenju onoga što ste pročitali, već da slijepo vjerujete ljudskim tradicijama, crkvama i vašim omiljenim „teolozima“ (stanje klasičnog crkvenog vojnika).
- Da suspendujete i isključite vlastiti zdravi razum i postanete religijski narkoman kome vjera služi kao jedna od metoda podsticanja fanatičnih pobuda i ispiranja mozga (stanje klasičnog crkvenog vojnika).
- Da se oslobodite predrasuda i tuđih gluposti i dozvolite Bogu da apeluje na vaš razum i otkrije vam istinu o Njemu i Planu spasenja onako kako su izloženi u Svetom Pismu, što je neophodnost za spasenje (Jovan 8:31-32; 17:3).
Samo u opciji br. 3 odluka je zaista vaša.
___________________________
[1] Za detalje o trinitizmu vidjeti knjigu „Trojstvo i promjena Božjeg identiteta“ .
