Kako Lucifer uspijeva ostati enigma za čovječanstvo?

Sistem prikrivanja

Još od prvobitne obmane prvog ljudskog para u Edenu, opisane u knjizi Postanja 3. glava, Lucifer (Sotona) je koristio taktiku prikrivanja odnosno djelovanja preko predstavnika (medijuma), od koje nikad nije odustao. On je faktički „neuhvatljiv“ i stoga „vječita“ enigma za čovjeka.

Interesantno je zapaziti da većina okultista zapravo ne vjeruje u postojanje đavola kao ličnosti. Slično je u filozofiji, da ne govorimo o ateizmu.

„Za inicijate [osobe uvedene u opskurna i tajna znanja] on nije ličnost, već snaga stvorena za dobro, koja može služiti zlu.“ (Elifas Levi)

Slično govori jedna druga izjava o Luciferu:

„Prema svom najdubljem biću Luciferova je svijest nestvarna, ona je privid, jer on nije nikakav entitet, nego jedna prirodna pojava koja na ovom svijetu djeluje u bezbožnosti…“

Dakle, okultisti negiraju Sotonu kao ličnost, osobu, i tumače ga samo kao prirodnu pojavu, silu, tj. energiju.

Okultista Elifas Levi u knjizi Istorija magije kaže o njemu:

„Pravo ime Sotone, kažu kabalisti [sledbenici jevrejske magije, koja je osnova svih hermetičkih, magijskih pravaca], je Jahve (Bog) naopako; jer Sotona nije crni bog, već negacija Boga. Đavo je personifikacija ateizma i idolopoklonstva. Za inicijate to nije osoba, već sila, stvorena za dobro, ali koja može služiti zlu, to je instrument slobode i slobodne volje. Oni [kabalisti] predstavljaju tu Silu, koja vlada fizičkim generacijama, mitološkom i rogatom formom boga Pana; onda je došao Jarac šabata, brat stare zmije, i Svjetlonoša ili Fosfor, od koga su pjesnici napravili lažnog Lucifera u legendama.“

Dakle, u raznim vjekovima, religijama i kultovima Sotona je prikazivan pod različitim imenima i formama, da bi se prikrio njegov pravi identitet. U magijskim i okultnim pravcima vjeruje se da je on samo „sila“, a ne i ličnost. Naravno, skrivena premisa iza tog stava je oslobađanje od lične odgovornosti. Jer ako je Sotona ličnost i ako je Bog ličnost, onda postoji lična odgovornost, za razliku od odnosa prema „višim bezličnim silama.“

Međutim, pripadnici nižih loža (stepena nazvanih „plave lože“) ovakvih pravaca nemaju pojma o pravoj istini. Već navedeni masonski majstor kaže o sistemu obmane nižih stepena:

„Plavi (početni) Stepeni su samo predvorje hrama. Njihovom inicijatu je otkriven dio simbola, ali je on namjerno obmanut pogrešnom interpretacijom. Nije namjera da ih on razumije. Njihovo pravo razumijevanje je rezervisano za adepte (najviše stepene), prinčeve masonerije. Cjelokupno tijelo kraljevskog i svešteničkog reda je bilo vjekovima tako pažljivo skrivano, u višim stepenima, kao da je zaista moguće da se riješe mnoge enigme koje on posjeduje. Sasvim je dovoljno za masu onih koji se zovu masonima, da misli da je sve sadržano u plavim (najnižim, početnim) stepenima; i ko god pokuša da ih razotkrije radiće uzalud, i bez ikakve prave nagrade krši svoju zakletvu kao adept. Masonerija je prava sfinga, zakopana do glave u pijesku nagomilanog vjekovima.“

Dakle, tajne okultnih pravaca se tako dobro kriju da je pokušaj razotkrivanja uzaludan. Današnji čuvari Antičkih Misterija tako ih pomno čuvaju, da ne žele da ih otkriju ni svojoj duhovnoj sabraći. Ako većina masona nema pravih saznanja, šta da kažemo za ogromno mnoštvo običnog naroda koje nema pojma ko vuče konce svjetske ekonomije, prava, politike, itd.?

Očito da se neka saznanja ljubomorno čuvaju. Slično starom inkvizitoru i njegovim sledbenicima u „Braći Karamazovima“ od Dostojevskog, vrhunski majstori hermetičkih, okultnih misterija čuvaju tajnu da nisu sa Hristom, iako se izdaju za hrišćane, već sa „onim drugim“ – Sotonom. I to je upravo ta najveća tajna „zakopana do glave u pijesku nagomilanog vjekovima“.

Ako ste dobro uočili naglašene tekstove, mogli ste da bolje razumijete zašto moderni obrazovani čovjek ne vjeruje da Sotona postoji.

Postavlja se pitanje: Ako sledbenici Satane njega obožavaju, zašto i sami ne vjeruju u njega kao ličnost?

Najbolji odgovori dati su nam u knjizi Rože Mornoa „Opčinjen tamom“. Evo nekih izjava direktno od obožavaoca palih anđela i Sotone iz tajne lože u Montrealu:

„Demonski duhovi bili su tako pametni u prikrivanju svog pravog identiteta, da čak i u ovom dobu naučnog napretka i velikog znanja, ogromna većina hrišćana i dalje vjeruje u teoriju ‘rogovi i kopita’.“

„Od najsvečanije je važnosti danas da se dolazeća generacija navede da vjeruje da gospodar i njegovi duhovi u stvarnosti ne postoje; jer samo na ovaj način oni će biti u stanju da uspješno vladaju stanovnicima ove planete u decenijama koje su pred nama. Za njih je to od najveće važnosti u pogledu istorije čovjeka.“ (Iz poglavlja „Prostorija za obožavanje demona“)

Prema ovom citatu i sami satanisti (ali ne svi!) su obmanuti vjerovanjem da njihov bog ne postoji kao ličnost, već samo kao neka bezlična sila. Time nalazimo da Sotona zaista sve čini da ostane pritajen i neotkriven, da bi uspješnije varao i konačno uništio čovječanstvo!

 

Vjerovanje da je Sotona dobar

Iako je i sama pomisao o Sotoni prosječnom čovjeku odbojna, bilo da ne vjeruje u njega ili da ga prezire, jednom vrsnom okultisti je to sasvim drugačije. Za njega je on u krajnjem slučaju samo druga, tamnija strana jedinstvene „kosmičke energije“, ili je pak vrhunski bog kosmosa. Evo više izjava različitih okultnih izvora o Luciferu:

„Vatreno biće aure [tzv. „energetskog polja“ oko svakog tijela, „bioenergije“, ili „kosmičke energije“] je Lucifer misterije… Čovjek kao mala planeta je praćen i vođen vlastitim Luciferom, vlastitim sotonom, vlastitim prirodnim bogom. Prepoznajete li da je taj bog prirode u biti vama podređen, vaš sluga, vaš najdraži prijatelj, vaša imitacija pojavljivanja Isusa, vaša nebeska služavka, vaš majstor. On vas poslužuje na vaš mig: vi dobijate ono za čim žudite.“

Iako prikazan kao negativna, „stara priroda“, Lucifer se proglašava „bogom prirode“, identično nekadašnjim antičko paganskim „demonima prirode“. Na nižim nivoima okultizma Lucifer je samo vladar „nižeg ja“, čovjekove „niže prirode“.

Međutim, viši adepti, što se svakako drži u najstrožoj tajnosti, misle drugačije:

„Ne postoji pobunjeni demon Zla i Princ Tame u stalnoj kontroverzi sa Bogom.“

Oni ne priznaju njega kao potpuno zlog. Isti slučaj bio i sa kultom Sunca koji je smatran i dobrim i zlim. Vidjećemo zašto.

Interesantno je kako većina okultista prikazuje uticaj tog prirodnog boga na čovjeka:

„Drugim riječima: vi ste kao lutke na koncu više ličnosti, kao marionete, i kad igrač, viša ličnost, povlači te konce, pokreće vas snagom vaše ličnosti i tjera na djelovanje.“

Jasno se prikazuje, iako skriveno, da ta „viša ličnost“ kojoj se većina okultista predaje meditacijom, magijskim kontaktima i svim ostalim načinima – u stvari potpuno manipuliše čovjekom.

Sotona je prvi koji je razvio mehanizme obmane i samoodbrane. Projekcija je jedan od najpoznatijih mehanizama odbrane. Sastoji se od težnji i sklonosti osobe da svoje želje, impulse ili sadržaje podsvijesti koji nisu prihvatljivi za sopstveni ego, projektuje na druge osobe pripisujući im slične osobine. Projekcija je izražena tako da vrši skriveni pritisak na klijenta, radi izazivanja promjene ili stvaranja osjećanja krivice. Na taj način Sotona je obmanuo stanovnike Neba o Bogu i Hristu, pripisujući im svoje osobine, pa zatim Evu i nakon Pada u grijeh prenio svoju filozofiju na „sjeme Zmijino“. Tako on uspijeva ne samo lažirati ljudsku predstavu o Bogu, već i ostati vječita enigma za čovječanstvo.

 

Vjerovanje da je Sotona bog

Nasuprot biblijskoj predstavi, masoni, Rozenkrojceri i svi ostali hermetisti (pripadnici magijskih udruženja) raznih pravaca u svojim vrhovima, nedostupnima za ostale članove, smatraju da Sotona nije pobunjenik i demon zla, princ tame. Po tumačenjima masona on nije nasuprot Bogu. Čak nije ni zao. Šta više, u strogoj tajnosti (rezervisanoj samo za najviše majstore tajni, u koju samo mali broj okultista ima pristupa) oni ga smatraju bogom:

„Da Lucifer nije Bog, zašto bi ga Adonaj [Bog hrišćana i Jevreja] i njegovi sveštenici napadali?“

Naravno, ovakve izjave vam nijedan mason neće priznati, pošto su obavezni na ćutanje i davanje suprotnih tvrdnji. Zaodjenuto dubokim velom misterija postoji vjerovanje u Lucifera, šta oni smatraju pravom religijom:

„…istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera, koji je ravan Adonaju.“

Ova religija je dakle „filozofska“, pa je i osnova svih svjetskih filozofija (u tajnoj pozadini). Ona je „vjerovanje u Lucifera“, i naravno – obožavanje njega. On se smatra „ravan Adonaju“, (hebrejski izraz za „Gospod“), hrišćanskom i jevrejskom Bogu. Zapazite ovaj momenat, jer je jako važan.

Dakle, Sotona je po okultnom shvatanju i dobar i zao. On se u raznim vjekovima predstavljao pod različitim formama i simbolima, ali uvijek kao onaj koji nudi „prosvjetljenje“ i moć. On se predstavlja kao borac za slobodu, revolucionar, iscjelitelj i spasitelj čovječanstva. Konačno, vrhunski adepti ga smatraju bogom, ravnim biblijskom Bogu.

Iz svega ovoga nameće se zaključak da su u skoro svim okultnim pravcima vlast preuzeli direktni obožavaoci Lucifera, zaodjenuti dubokim velom neprobojnosti i skrivenosti. Oni se ozbiljno trude da sačuvaju tajnu svojeg pravog opredjeljenja, učeći mase zavedenih okultista kako oni idu putem duhovnog prosvjetljenja i humanosti.

Međutim, stvarnost je sasvim drugačija. Ne samo da u tome nema pravog duhovnog prosvjetljenja, već je u pitanju duhovna tama zla. Oni su spremni da, u ime svojih tajni i „viših interesa reda“, učine i krvoprolića, laži, ubistva, i eliminišu svakog ko otkrije njihovu tajnu, pa se zato niko ne usuđuje da ih razotkrije. Sve ovo svjedoče brojna ubistva predsjednika, ambasadora, akademika i uglednih ljudi koji su se oduprli njihovom uticaju.

 

Odnos Lucifera i biblijskog Boga

Interesantno je kako se kod okultista shvata i tumači biblijski Bog „Adonai, rival Bala i Ozirisa.“

Podsjetimo se da su Bal i Oziris feničanski i egipatski nazivi za boga Sunca, u stvari Lucifera. Ovdje se jasno priznaje da su Adonaj i Lucifer rivali, ili suparnici. Prethodna izjava je već tvrdila da je Lucifer to s pravom, pošto je i on bog. Time se vodi borba protiv Adonaja, biblijskog Boga. Zato sve okultne religije podrazumijevaju sukob protiv tzv. „sila tame“.

Šta se podrazumijeva pod „silama zla“ u okultizmu?

„Lucifer, Bog Svjetla i Bog Dobra, bori se za čovječanstvo protiv Adonaja, Boga Mraka i Zla.“

Time je Lucifer prikazan kao „Bog Dobra“, a Adonaj, biblijski bog hrišćana i Jevreja – kao „Bog mraka i zla“! Dakle, potpuna suprotnost Bibliji i hrišćanstvu. Između ta dva rivala postoji borba:

„Kada mason nauči da je ključ za ispunjenje želje da se postane borac u prvim redovima, u stvari, način kako se pristupa izvoru snage života, onda je on naučio tajne svoga Zanata. Moćne energije Lucifera sada su mu u rukama, i prije nego što pođe u ovom ili onom pravcu, mora da zna kako da ih pravilno upotrijebi.“

Cilj Luciferovih sledbenika je da ovladaju „moćnim energijama“, koje će „pravilno upotrijebiti“ u borbi protiv svojih neprijatelja, sledbenika biblijskog Boga! Zato među otvorenim satanistima ne može biti onih koji su „vjerni hrišćanskom Bogu, jer bi to moglo biti katastrofalno.“

U svim vjekovima postojao je oštri sukob i neprijateljstvo između ove dvije vjere – jedne u biblijskog (jevrejsko – hrišćanskog) Boga Stvoritelja, i druge u paganskog boga Sunca. To su znali pripadnici i jedne i druge. Zato između njih nikada nije moglo da bude kompromisa. U samom začetku istorije svijeta zapaža se da je cjelokupno čovječanstvo u startu podijeljeno na sinove i „kćeri čovječje“ i „sinove Božje“. Jedni su bili potomci Kaina, a drugi Seta, koji je došao posle ubijenog Abela. Od samog početka se vidi odvajanje te dvije loze. Jedni služe Sotoni, a drugi pravom Bogu. Zbog toga su i nazvani drugačije. Još u Edenu Bog je prorekao to neprijateljstvo između „potomaka“ („sjemena“ – u Starom zavjetu Đura Daničića) Sotone – zmije i potomaka žene (koja uvijek u Bibliji simbolički predstavlja Božji narod). Uvijek je Bog osuđivao svaku vezu sa đavolom.

Da bismo jasnije razumjeli zašto je Bog protiv Sotone i ovaj protiv Njega, neophodno je da steknemo neka biblijska saznanja o ovom pitanju.

 

Biblija o Sotoni, Đavolu

Biblija većinom koristi dva izraza za njega: Sotona i Đavo.

Pojam „Sotona“ potiče od hebrejske riječi satan, aramejske (Isusov maternji jezik) satana i grčke satanas sa značenjem: „Protivnik, u našoj literaturi samo u posebnom smislu, protivnik Božji i svih onih koji pripadaju Bogu…“

U cjelokupnom Svetom pismu vidi se njegovo strahovito protivljenje protiv svih poštenih i vjernih Bogu, zbog čega je i nazvan protivnik.

Drugi veoma rašireni naziv za njega je Đavo. Potiče, počev od III vijeka prije n.e., od grčke riječi diabole – opadanje i iz toga izvedene imenice diabolos – opadač. Pojam prikazuje stav prema onima koji služe Bogu – opadanje, okrivljavanje.

Oba ova naziva zajedno sa pojmom zmija možemo naći jedan pored drugog u biblijskog knjizi Otkrivenje, 12. glava 9. stih:

„I bila je zbačena velika aždaja, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona…“

Iz ovih naziva ne proističe ništa prijateljski i dobroćudno. Nikada oni, koji nisu služili Sotoni, nisu u njemu mogli da vide svog prijatelja. To se dešavalo samo njegovim direktnim poklonicima i obožavaocima, koji su bili zavedeni, kao što smo vidjeli do sada.

 

Sotonine aktivnosti

U Bibliji se Sotona opisuje na mnogo mjesta sa svojim pokušajima i naporima da se suprotstavi dobru i Bogu. Ovaj rezime biblijskih tekstova će nam dati kompletniju sliku njegovih osobina i aktivnosti:

• Još na centralnom kosmičkom nebu, prije pada na Zemlju, želio je da se izjednači sa Bogom.
• Preko zmije kao medijuma prevario je prvu ženu Evu.
• Raspravljao se sa Bogom (to je moglo samo do Isusove žrtve) na nebeskom savjetu i opadao pravednika (što još uvijek čini kao opadač) kao što je bio Jov.
• Stvarao je nevolje pravednom Jovu – uragan, grom, pljačke, bolesti, i ne samo ovom čovjeku, već i svima ostalima koji nisu na njegovoj strani.
• Trese zemlju, „drma kraljevstva“, pustoši zemlju i gradove, šalje ljude u ropstvo.
• Kušao je Isusa Hrista u težnji da Ga pokori sebi.
• Đavoli su opsjedali i mučili ljude (što još uvijek čine), ali i životinje.
• Daju natprirodnu snagu za zlo.
• Đavo navodi opsjednute na fizičku agresiju.
• Otima ljudima Božju „riječ posejanu u srcima njihovim“, sprječava njen uticaj svojim smetnjama.
• Opsjeda čak i Isusovog učenika Judu.
• Duhovno „rešeta“ apostole.
• On je prema Isusovim riječima „ubica ljudski“ i „otac laži“.
• Kao duhovni „otac“ naveo je jevrejske sveštenike na laži i mržnju prema Isusu.
• Vlada atmosferskim pojavama (ciklonima uraganima, vjetrovima), koje može i sam da proizvodi).
• Navodi ljude na protivljenje Bogu.
• „Kao lav ričući hodi i traži koga da proždere“, neprestano traži žrtve koje će prevariti i zarobiti.
• Đavoli vjeruju u Boga, ali „drhte“.
• Sotona stvara zavist, svađu, neslogu i zlo.
• Navodi svoju „djecu“ na nepravdu, grijeh i mržnju.
• Stvara progone hrišćana i njihovo zatvaranje u tamnice, što će ponovo uraditi.
• Imitira anđela svjetla.
• Duhovi đavolski čine čuda.
• Sakupljaju svjetske vladare na „Armagedon“, poslednji najveći sukob protiv Boga i Njegovog naroda.
• Djeluju preko današnjeg duhovnog Vavilona.
• „Vrlo se rasrdio znajući da vremena malo ima“.

Ovim izvodom biblijskih tekstova dobijamo pravu sliku o Sotoni, „ubici ljudskom, ocu laži“. Jasno je da od takvog jednog bića suludo je primati bilo kakvu uslugu kada će to biti preskupo naplaćeno prevarom, porobljavanjem i konačnim uništenjem.

 

Kako se Lucifer izopačio?

Proročki prikaz otkriva:

„Tvoje srce se uzoholilo zbog ljepote tvoje. Upropastio si mudrost svoju zbog svog sjaja. Zbaciću te na zemlju. Postaviću te pred kraljeve da na tebe gledaju.“

Ponos i oholost su bili začetak njegovog sramnog pada. On jednostavno nije više razmišljao o svom Stvoritelju, koji mu je dao svu tu mudrost i ljepotu, već samo o sebi. Bio je to prvi narcis, egoista. Svi koji boluju od ovih problema imaju uzrok u samom Sotoni!

Pošto je postao toliko zaljubljen u sebe, on je odlučio da će po svaku cijenu da se izjednači sa Bogom:

„Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvijezda podići ću svoj presto i sješću na zbornu goru na krajnjem sjeveru. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Najvišim.“

Osnovni začetak zla bio je pokušaj izjednačavanja s Bogom. Svi oni koji danas misle da su ravni Bogu – zaraženi su Luciferovim sindromom. Zato se nikada ne treba diviti uobraženima i velikima. Njihov kraj će biti zajedno sa njihovim vođom.

Ko zna koliko dugo je on bio vjeran Bogu i dobar? Možda su hiljade godina prošle, dok se nije dogodila promjena – pojava bezakonja.

Ova riječ jasno govori o zakonu. Iako vrlo malo biblijskih tekstova govori o zbivanjima na Nebu, ali se može zapaziti da je tamo red i sklad. Sva se bića pokoravaju osnovnom zakonu neba – principu vjernosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, što je zakon i za našu planetu. Luciferu je on očito smetao. Da bismo to razumjeli, potrebno je da ga bar malo upoznamo.

 

Najveća meta Sotone

Božji zakon je najkraće formulisan u obliku dva osnovna Uputa, po prvi puta napisana još u Starom savezu:

1) „Čuj Izraele: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato voli Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.“

2) i drugi: „…voli bližnjega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospod.“

Iako mnogi hrišćani ova dva Uputa proglašavaju isključivo novosaveznima, citati jasno govore da se one odavno nalaze još u Starom savezu. Iako ih mnogi odvajaju od Dekaloga, oni su u stvari u okviru komentara Dekaloga, Deset Božjih moralno obavezujućih Uputa. U cjelosti oni su zapisani u 2. knjizi Mojsijevoj, 20. poglavlje i u 5. Mojsijevoj 5. poglavlje.

Kada suprotstavite Sotonu ovim načelima, dolazite do zaključka da mu smetaju svih deset:

1. On ne želi da prizna pravog Boga, već hoće da on bude na toj poziciji ili bog za sebe. Zato mu prvenstveno ova prva smeta.
2. Zabrana obožavanja idola – lažnih bogova mu takođe smeta, pošto je on poželeo da bude bog, u stvari idol – lažni bog, jer stvoreno biće nikad ne može imati tu poziciju.
3. Uput o poštovanju Boga i Njegovog imena mu takođe smeta, pošto mora da laže i kleveta Boga, da bi uspio da odvrati ljude od Njega. To najbolje postiže kada za svoja zlodjela okrivljuje Boga. Zato često čujemo da se kaže: „Bog ga je kaznio“, „Bog mu se sveti“, „Bog je za sve kriv“. Ne zaboravite da svako okrivljavanje i blamiranje Boga u stvari potiče od klevetnika – Sotone! Takođe, da bi što više ponizio Boga, on navodi ljude da hule na Njega, da Ga psuju i govore najgore i najpogrdnije riječi protiv Njega. Ako to radite, budite sigurni da radite Sotonin posao i vršite njegovu volju!
4. Uput o poštovanju Boga kao Stvoritelja, kao i svetkovanju Njegovog sedmog dana takođe mu smeta, jer ona ljude čini zavisnima o Bogu, kao izvoru njihovog života i postojanja. Zato on uči ljude da su oni polubogovi i besmrtni, a da je sedmi dan kao dan svetkovanja nevažeći ili da je Isus navodno uspostavio drugi dan kao sedmični odmor koji se „slučajno“ poklapa sa starim paganskim Danom boga Sunca.
5. Uput o poštovanju roditelja i autoriteta takođe mu smeta, pošto je prestao da poštuje svog Oca, Stvoritelja. Zato on i uči ljude da se bune protiv svih autoriteta, kako u vlasti – revolucijama i politikom, u domu – nepoštovanjem roditelja, tako i prema Bogu – odbacivanjem svake poslušnosti Njemu.
6. Uput o poštovanju tuđeg života i ličnosti mu smeta, pošto je postao ubica, pa želi da mržnjom i sukobima uništi što više ljudi. Naravno, on to radi i fizički i duhovno. Ako mrzite, zavidite nekome, ne podnosite nekoga, sada vam je jasno koja vas „zvijezda“ na to nagoni.
7. Uput o zabrani preljube i nemorala mu posebno smeta, pošto je bračna ljubav ustanova iz raja i najljepši Božji dar ljudskom rodu. Zato se on trudi da ukloni svaku moralnost i čistu nesebičnu ljubav i navede ljude na razvrat, nemoral, nevjernost i niske strasti. Njegovi uspjesi se obilato vide u „modernoj seksualnoj revoluciji“, „slobodnom (predbračnom i vanbračnom) životu“, homoseksualnosti, lezbejstvu, perverznosti, silovanjima, prostituciji i svakom moralnom ponižavanju. Najbolji sistem njegove propagande na tom polju su mu pornografski materijali.
8. Uput o poštovanju tuđe imovine i vlasništva mu smeta, pošto je od samog početka odlučio da pokrade Boga – da mu otme svu Njegovu vlast i kraljevstvo. Zato on neprestano navodi ljude da otimaju tuđe, da bi nastavili njegovim tragom i bili saučesnici u njegovom zlu.
9. Uput o zabrani krivokletstva i laži protiv bližnjih mu smeta, pošto on mrzi ljude. On ne voli kada se ljudi poštuju i kada su pošteni jedni prema drugima. On mrzi ljubav. Njegov glavni posao je opadanje, okrivljavanje, želi što više da ih okrivi, kako bi ih naveo na svoj posao.
10. Uput koji govori o časnim unutrašnjim motivima i poštovanju svega što je tuđe, on nikako ne može da prihvati, pošto je siledžija, otimač i lopov. On sve smatra svojim i prisvaja, kao da je on pravi vlasnik. Takvom razbojništvu uči i ljude, da bi širio svoja zlodjela i time nanio što više štete ljudskom rodu, a takođe i njihovom Stvoritelju.

Moglo bi puno da se nabrajaju njegove specijalnosti, i da se jasno vidi da je njegov glavni cilj koji je postavio svojim sledbenicima raspodijeljen na dva težišta:

1. izopačiti vjeru u Boga, i
2. srušiti Božji zakon (poredak života).

Zato u njegovim okultnim udruženjima vlada vrhunski zakon:

„Do what Thou wilt shall be the whole of the Law.“ „Čini šta ti je volja, biće sav Zakon.“

Po njemu, sve što čovjek osjeća intuicijom – to je božanski zakon. U modernom (liberalnom) hrišćanstvu ta ideja je ubačena uticajem racionalističke teologije 19. vijeka. U njoj je ljudski razum postao vrhunski kriterijum. Ljudska, demonima porobljena svijest, nametnuta je kao vrhunski princip. Tako to postaje karakteristika današnjeg modernog društva. Što je još gore, mnogi i od hrišćanskih autoriteta danas na neki način podržavaju ovaj princip, smatrajući da su njihova tumačenja, nasuprot biblijskim i Božjim, vrhunski zakon.

Međutim, ta ideja je suprotna svim Božjim načelima. Nasuprot svima njima, stoje Isusove nepromjenljive i snažne riječi:

„Nemojte da mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim. Istinu vam kažem: dok nebo i zemlja ne nestanu, neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni. Ko, dakle, omalovaži i najmanji od tih uputa – i druge uči da tako čine – zvaće se najnižim u Kraljevstvu nebeskom. A ko ih izvršava – i druge uči da tako čine – zvaće se velik u Kraljevstvu nebeskom.“

Pošto je Bog autor Biblije i zakonodavac, On se nije promijenio, Njegove riječi su važeće za sva vremena. Sotona se, naravno, ne slaže s tim i zato nastoji svim silama da sruši ovaj Zakon. Njegovi napori u tom pravcu će sve više jačati i biti sve suptilniji.

Zato je dobro poslušati upozorenje Biblije:

„Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.“

Jedino rješenje je ono koje stoji i u Svetom pismu:

„Pokorite se Bogu, a protivite se đavolu, i pobjeći će od vas. Približite se k Bogu, i on će se približiti vama. Očistite ruke, grešnici, popravite srca svoja, nepostojani.“

Samo temeljita duhovna promjena ostavljanjem Sotoninih djela i obmana, i prihvatanje nauke i prakse Isusa Hrista, može dovesti do pravog oslobođenja od sigurne propasti u ovom sadašnjem životu, i od onog konačnog kraja Sotone i svih njegovih sledbenika.

 

Zašto je Sotona uvijek enigma?

Na kraju ćemo sumirati glavne razloge zašto je Sotona enigma za ljudski rod, čak i za veliku većinu njegovih sledbenika i obožavalaca.

i) On sam je izabrao najdjelotvorniju strategiju za obmanjivanje čovječanstva u kontinuitetu kroz sistem prikrivanja. Ovo prikrivanje podrazumijeva potpunu nepouzdanost u svakom smislu, jer Sotona nikada neće djelovati kao transparentna ličnost.

ii) Otvorenim djelovanjem on nikada ne bi uspio da navede ljude na pad u grijeh, a čak i posle pada takva taktika bi ga vrlo brzo potpuno razobličila. Težina argumenata učinila bi ga raskrinkanim neprijateljom, bez stvarne moći.

iii) Nijedna obmana ne bi bila obmana kad bi bila izgrađena na fer pravilima. Suština Luciferovog djelovanja od same pobune na Nebu bila je prožeta laži i prevarom svake vrste.

iv) Iracionalnost se nalazi kako u ličnosti i djelovanju Lucifera tako i u palom ograničenom čovjeku koji uz to gravitira ka destrukciji i smrti. To sprječava ljude da dođu do ispravnog uvida i postave stvari na mjesto.

v) Palo čovječanstvo je kompatibilno sa satanizmom i stoga se nalazi pod direktnom ili indirektnom kontrolom Sotone i palih anđela (1. Jovanova 5:19). Pored prirodnih izopačenih sklonosti i stalnog bježanja od istine, postoji niz barijera izgrađenih na predrasudama, tradicijama i društvenoj paradigmi koje zadržavaju ljude u stanju obmanutosti. Za identifikaciju problema neophodan je uvid koji prevazilazi stanje u kojem se nalazimo tj. objektivni kriterijum istine. Bez posebne Božje intervencije promjena tog stanja je nemoguća (vidi: Jovan 6:44).

vi) Lucifer i njegovi pali anđeli su duhovna bića, nevidljiva za ljudska čula, ukoliko sami ne odluče da se nekome pokažu (što je opet teško razlikovati od vizije ili iluzije da bi se uzelo kao konačni dokaz). To znači da oni fizički i jesu skriveni (nematerijalni), što im uveliko olakšava djelovanje iza kulisa (vidi: 2. Kraljevima 6:15-17).

vii) I sledbenici Sotone, čak i oni u vrhu hijerarhije, su žrtve njegove obmane, bez obzira na nivo informativnog i intelektualnog znanja ili navodnih moći koje posjeduju. Da to nije slučaj, ne bi bili njegovi sledbenici. Zbog toga se njihova obmana manifestuje u raznim pogrešnim uvjerenjima, uključujući i to da Sotona i pali anđeli nisu stvarna bića. Mnogi od njih bi vjerovatno bili zaprepašćeni i uplašeni kad bi Đavola zaista shvatili kao stvarno biće, te je stoga za svaku nemoralnu i nepoštenu osobu prihvatljivije vjerovanje u bezlične „sile“, „energije“, „vječni antagonizam dobra i zla“ i sl. Drugim riječima, zbog robovanja grijehu ljudi imaju „potrebu“ za iracionalnim, a Sotona tu njihovu potreba zadovoljava sve dok se nalaze u njegovoj službi i ispunjavaju njegove namjere.

viii) U stanju u kojem se nalazi, čovjek je obuzet sumnjom, nepovjerenjem i nepouzdanošću, čak i u sopstvena iskustva. Tako nijedan dokaz ne može biti dovoljan da stavi tačku na sva pitanja. Podsjetimo se da je Hrist jednom kazao da oni koji su odlučni u protivljenju Bogu i nevjerstvu u Njegovu Riječ neće promijeniti svoj umni sklop i stav čak ni da neko iz mrtvih ustane.

Sve navedeno svjedoči o zbrci i konfuziji čovjeka koja se može uspješno prevazići samo na jedan način – izborom Boga i Hrista za vrhovni autoritet i standarde istine objavljene u Svetom pismu. U protivnom, ako to odbijamo nemamo nikakvih izgleda da sami ikada postavimo ispravan koncept o duhovnom i nevidljivom svijetu.