Kao uvod u ovu temu, čitaocima materijala na našem sajtu preporučujemo jedan raniji rad pod naslovom „Ova crkva neće pasti“ kako bi razumjeli osnove manipulacije o crkvenom nasleđu, a zatim sažeti pregled „Dokaza otpada Adventističke crkve“.
Da bismo uspješno raskrinkali sofizam i reklamno-propagandnu mašineriju lidera i menadžera crkve za obmanjivanje postojećeg članstva i vrbovanje novih članova, moramo sami biti nosioci čiste istine koliko god do nas stoji, moramo baratati činjenicama i takođe moramo poznavati osnove logike i logičke greške. U suštini test privrženosti bilo kojoj vjerskoj zajednici je jednostavan: Kada (neke) fundamentalne doktrine „crkve“ više nisu Božje i Hristovo učenje, kada vam više nije dozvoljeno da iznosite i praktikujete svoja uvjerenja o istini u njenoj cjelini, tada nemate izbora nego da izađete.
Koristićemo komentare istaknutih ljudi iz Adventističke crkve i ono „najbolje“ što nude kao argumente u korist njihove ustanove.
Valter brani crkvu
Prof. dr Valter Fajt (Walter Veith) je održao mnoštvo korisnih predavanja sa informacijama o stanju u vjerskom i političkom svijetu, zavjerama i zakulisnim radnjama koje postavljaju pozornicu za ono što Biblija naziva „poslednjim vremenom“. Međutim, Fajt je nedosledan kad je u pitanju Adventistička crkva, čiji je član, te kad god se bavi tim predmetom obilato koristi spinovanje kojim relativizuje i opravdava velike probleme i otpad svoje crkve kao „ostatka“ gdje upućuje ljude koje svojim propovijedanjem izvodi iz duhovnog Vavilona. Dakle, osnovno pitanje je dovodi li Fajt u zabludu ljude koje „otprema“ u Adventističku crkvu i izlaže li ih opasnosti od vječne propasti? Ako se zaista koristi sofizmom da bi relativizovao otpad, to je prvi ozbiljni pokazatelj da nešto nije u redu, jer Bog sigurno ne odobrava nikakve manipulacije. Slijede neke izjave profesora Fajta u nastavku.
956 – Leadership and End-time Prophecy – Walter Veith (YouTube)
U gornjem i u nekim drugim predavanjima Valter Fajt zagovara stav da je glavna dužnost članova Adventističke crkve da samo propovijedaju trostruku anđeosku poruku i da se ne obaziru na stanje u crkvi. U ovom predavanju na 1:01:09 on izjavljuje da „mi nismo bolji nego bilo ko drugi“. Na 1:15:35 Fajt kaže „da nemamo vremena slušati šta je grešno sa crkvom. Nema vremena za sjedenje sa ovcama koje bleje i slušanje njihovih malih bubnjeva i njihove male muzike.“
Ovo je klasičan primjer kako jedan naizgled inteligentan um može potpuno skrenuti sa kolosijeka. Valter Fajt kao da je postao opijen sopstvenom globalnom reputacijom i svojom „velikom“ svjetskom crkvom.
Ovom izjavom Fajt indirektno odgovara mnogima koji su mu postavili neka vrlo ozbiljna pitanja, a koje nije udostojio bilo kakvim odgovorom, kao što je to uradio Institut za izučavanje religije (tada pod imenom Institut za religijska istraživanja) marta 2017. godine, uz niz drugih argumenata u dopisu e-poštom 24/03/2022. Međutim, reakcije nije bilo jer mi smo za njega nebitne „ovce blejačice“. Doktorski, nema šta. No bolje je biti i „ovca blejačica“ nego „nijemi (štetni) pas“ iz Isaije 56:10.
Ali šta Bog kaže u Ezekijelu 9? Da li će se to ispuniti na Božjem narodu posletka? Ipak, Valter Fajt kaže odlučno da nemamo vremena da slušamo šta nije u redu sa crkvom. Mi imamo naređenja za marširanje – kao da opomene koje Bog iznosi nisu maršne naredbe, i sami uslovi da budemo zapečaćeni radi spasenja. Koliko će ih biti izgubljeno uzimajući Fajtovu Riječ umjesto Božje Riječi o ovom ozbiljnom pitanju pečaćenja?
Ako zaista nismo bolji od drugih, kako će onda spaseni posletka vremena biti bez mane (Otk. 14:5)? Kako to da se „nisu onečistili sa ženama“ tj. crkvama (Otk. 14:4), ako su sami crkva? Ako je uslov da se neko kvalifikuje kao vjerni ostatak držanje Božjih uputa i svjedočanstva Isusa Hrista (Otk. 12:17), zar zaista ne postoji razlika? Da li poruka drugog anđela glasi duhovnim Vavilonjanima: Božji narod ostatka nije ništa bolji od vas, ali vi treba da izađete iz Vavilona i pridružite im se? Kako pozvati ljude iz Vavilona, dok im govorite da crkva kojoj pripadate nije bolja? Kakav je to dvolični govor? To bi bilo kao da vam neko reklamira program ostavljanja alkohola tako što vas poziva da pređete iz jedne kafane u drugu.
Koliko je iskrivljeno shvatanje Valtera Fajta, može se vidjeti i iz ovog video priloga gdje obrazlaže zašto smatra da treba finansirati crkvu. Prema njegovoj logici, ako uskratite novac crkvi, loše čike među „Levitima“ (u vođstvu) će otpustiti dobre čike. Tako ispada da ipak crkvom vladaju loše čike…
Kako preživjeti Vavilonjane u Laodikeji – Valter Fajt (YouTube, 1:13:00 i dalje)
U ovom videu Fajt sa svojim saradnikom Martinom postavlja pitanje da li da napusti crkvu zbog vođa koji su u otpadu i sam odgovara: „Ne. Zato što ova crkva nema strukturu od vrha prema dnu, već suprotnu, tako da njihovo otpadništvo ne postaje moje otpadništvo. Ja ne stičem kolektivno otpadništvo zbog određenih osoba u crkvi.“
Pa ovo je notorna glupost i neistina! Upravo je hijerarhija Adventističke crkve vrlo nalik katoličkoj, od vrha prema dnu. „Plebs“ se apsolutno ništa ne pita iako učestvuje u „demokratskim izborima“ lokalnih vođa koji su kandidovani od hijerarhije kao u politici (sve što se traži od članova je da redovno izmiruju rate zvane „desetak“ po obavezi preuzetoj prilikom krštenja na veresiju). Svaki pokušaj kritike se satire i sankcioniše u crkvi. U nastavku ćemo kazati nešto više i o kolektivnoj odgovornosti od koje bi Fajt da se ogradi.
Valter: „Moj apel bi bio, ostanite u crkvi. Ovo je ostatak… Koja druga crkva propovijeda poruke trojice anđela? Niti jedna. Koja druga crkva ima univerzalnu zastupljenost?“ Martin: „To je važna stvar, zato što, ako se otcijepite od ove crkve ostatka, nećete imati taj glas da dosegnete sve, svuda.“
Pitamo se, ako Adventistička crkva zaista propovijeda izvorne poruke tri anđela (kako ih je iznio Adventni pokret) kako to da ne čujemo nijednog propovjednika o tome, zašto su neki propovjednici kao Bil Hjuz (Bill Hughes) još davno iznijeli svjedočanstvo da im je izričito naređeno da ne smiju propovijedati ove poruke, zašto izbjegavaju čak i da pomenu svoje ekumenske partnere kad govore o proročanstvima iz Danila i Otkrivenja, zašto na (razvaljenim) univerzitetima uče katoličku istoriju kao hrišćansku istoriju, zašto lažiraju sopstvenu istoriju, zašto su sklonili pionire adventizma, i napokon, zašto toliko napora ulaže Fajt da govori o zakulisnim radnjama duhovnog Vavilona ako već njegova crkva globalno odrađuje isti posao? O kakvom se to „ostatku“ radi? „Laodikeji“ ili „poslednjoj crkvi“? Crkvi koja je usvojila sve oblike destrukcije i nemorala i javno ih podržava. Ovdje je odavno riječ o katoličkim subotarima, a samo je pitanje vremena kad će uvesti i svetkovanje nedjelje koje je nerazdvojno od trojstva. Pravi adventisti su izašli odatle, možda je ostao još pokoji zbunjeni.
Napokon, iz Martinovih riječi otkriva se suština: Fajtu je crkva potrebna za logistiku. Obojica misle da ne bi mogli djelovati globalno ako se otcijepe od crkve. I tu se pronalazi zajednički interes Fajtove ranije službe „Amazing Discoveries“ i nove „Clash of Minds“ sa crkvom – naime, dok oni koriste logistiku i sredstva na račun crkve (javne dvorane, reklama, smještaj), s druge strane crkva toleriše Fajtov rad (koji ne odobrava) samo zato što je sposoban da masovno vrbuje ljude za crkvu! Da ga vođe zapravo mrze pokazao je i slučaj kada je zbog sadržine predavanja u njegovoj rodnoj Njemačkoj bio optužen od svoje crkve za „antisemitizam“ zbog čega su evropski adventistički lideri zabranili da drži predavanja u njihovim crkvama. Upravo bi za profesora Fajta bilo ljekovito da ga izbaci njegova vlastita crkva, jer sam očigledno to neće nikad napraviti sve dok na stvar gleda kroz ružičaste naočare i iznalazi sofističke izgovore.
Zašto Valter Fajt nikada više neće podići svoj glas kao truba da pokaže Božjem narodu njihove prestupe, a Jakovljevom domu njihove grijehe? Da li je to zato što je u pravu kada kaže da su naš jedini fokus i dužnost tri anđeoske poruke? On bježi od ove dužnosti jer mu to ne bi donijelo popularnu podršku koju sada prima, što mu omogućava da podiže veliki kompleks građevina u Južnoj Africi i nabavlja skupocjenu opremu. Mnogo ljudi je Fajt uveo u svoju crkvu/korporaciju da se krste u ime trojstva i, ako bi prihvatio istinu, morao bi mnogima da se javno izvini zbog dovođenja u zabludu. (Negdje je sam govorio kako je odbio da krsti oko 3 hiljade ljudi samo zato što nisu vjerovali u trojstvo.) Da li djeluje dovoljno pošteno za takav obrt? Iskreno, ne. Da jeste pošten, ne bi izmišljao neodržive izgovore i potcjenjivao najozbiljnija pitanja i otpad crkve dok za slične grijehe spremno eksponira druge.
Adventistička crkva je „Nojeva barka“ i „sigurni brod spasenja“?
Jedna od najozbiljnijih grešaka lidera crkve ASD je propagiranje vjerovanja da je crkva „brod“ spasenja tj. „Nojeva barka poslednjeg vremena“, umjesto da je djelo koji su iznijeli pioniri Adventnog pokreta taj brod, koji je novi pokret još u njeno vrijeme umalo potopio, a kasniji omega otpad ga je potpuno uništio.
Poznati adventistički propovjednik Dag Bečelor (Doug Batchelor), kao i Valter Fajt u seriji predavanja pod nazivom „Od Krita do Malte, iznose tezu o crkvi kao „brodu spasa“. Oni prave paralelu između Pavlovog misionskog puta i brodoloma na putu ka Rimu i konačnog sukoba s papstvom. Analogija je da će se HAC sukobiti sa Rimskom crkvom, kao što se Pavle suočio sa imperatorom. Na tom putu brod je bio poslednje mjesto gdje bi neko želio biti. Na isti način, može doći do trenutaka kada mislite da je Božji brod, crkva, sa svim svojim problemima i manama poslednje mjesto na svijetu gdje želite biti. Čitajući dalje, Biblija nam govori da dok su se Pavle i njegovi brodari približavali kopnu, neki od mornara su pokušali sići s broda pod izgovorom da žele pomoći (Djela 28:30). Drugim riječima, govorili su: „Sami ćemo uzeti čamac za spašavanje i veslati, a ostale ćemo ostaviti da se spuste s brodom.“ Analogija je da neki ljudi u crkvi to sada rade. Oni se sami granaju. S božanskim autoritetom Pavle je rekao vojnicima koji su bili na dužnosti: „Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasti.“ (30. stih) Vojnici su shvatili, presjekli užad i spriječili ovaj pokušaj.
Crkveni menadžeri su se dosjetili da od ovog događaja naprave reklamno-propagandnu analogiju sa porukom da morate ostati u crkvi bez obzira na sve probleme i što taj brod liči na Titanik. Po njima, Pavle kaže da ako se ne držimo zajedno, nećemo stići u kraljevstvo.
Naravno Pavle to nije kazao u tom kontekstu već da se spriječi bjekstvo mornara s broda, bez kojih bi pristajanje postalo nemoguća misija. Drugo, na tom brodu nisu bili vjernici nego pagani, osim Pavla i njegovog saputnika, hroničara Luke. Treće, Pavle nije putovao u misiju nego je vođen kao zarobljenik u Rim. Tako je analogija koju su napravili neki dovitljivi marketinški menadžeri crkve potpuno neprikladna i manipulativno smišljena.
Kad postoje otpadnici u zajednici, šta je božanski savjet?
„Imena onih koji griješe i odbijaju da se pokaju ne treba zadržavati u crkvenim knjigama, kako sveci ne bi bili odgovorni za njihova zla djela. One koji idu putem prestupa treba posjećivati i raditi s njima, a ako odbiju da se pokaju, treba ih odvojiti od crkvenog zajedništva, u skladu s pravilima postavljenim u Riječi Božjoj.“ – 11MR 208.3
Međutim, ako imate crkvu organizovanu hijerarhijski nalik katoličkoj, šta se dešava ako otpadne sam crkveni vrh? Naravno oni su se u međuvremenu osigurali crkvenim pravilima i samoproglasili za „čuvare“ i „tumače“ istine. Stoga su oni ti koji određuju šta je jeres, a „jeretici“ su oni koji dignu glas protiv zloupotreba i podmetanja laži umjesto istine. Da li će crkveno vođstvo ukoriti samo sebe? Neće. Da li će crkveno vođstvo smijeniti samo sebe? Nikada! Da li je onda razumno očekivati da će se crkva ipak reformisati? Odgovorićemo kontra pitanjem: Da li se to ikada desilo sa nekom crkvom u prošlosti? Nije. Na osnovu čega bi bila izuzetak crkva koja je počinila veleizdaju prema biblijskom Bogu i prigrlila pagansko trojstvo?
Jednostrani citati Elen Vajt – navodna bezuslovna podrška crkvi
Društvo crkvenog „sveštenstva“ (kojem pripada i Fajt), osmislilo je jednostranu prezentaciju izjava E.G. Vajt, vješto izabranih citata, koji se koriste za ispiranje mozga i hipnotisanje laika da vjeruju da je Bogu neophodan otpadnički novi pokret koji se predstavlja pod starim trgovački zaštićenim imenom™ „Crkva Adventista sedmog dana“, pošto je Laodikeja poslednja crkva po njihovom tumačenju, dok Otkrivenje zapravo govori da će četiri skupštine opisane u 2. i 3. glavi dočekati Drugi Hristov dolazak, od kojih jedino Filadelfija ima kvalifikacije da završi Djelo. Spisima Elen Vajt se manipuliše na razne načine, uglavnom preko sračunatih kompilacija, među kojima kao jednu od najštetnijih možemo pomenuti „Događaji poslednjih dana“ (LDE).
Božja obećanja su bila uslovljena sve dok Adventistička crkva nije počinila neoprostivi grijeh podučavajući antihristovu doktrinu.
Svaki put kada čujete Valtera Fajta ili nekog drugog vođu da spominje nezavisne službe, stvara se utisak da su oni „novi pokret“ koji predstavlja otpadništvo i koji je uklonio Boga. Dakle, ljudi poput Valtera Fajta krivi su za sve što navode protiv onih koji se neće pridružiti nijednom novom pokretu, čak ni onom oblikovanom unutar crkve nekadašnjeg nosioca istine.
Može li se „poslednja crkva“ ikad priključiti Vavilonu?
Ukoliko neko dovede Adventističku crkvu u isti kontekst sa duhovnim Vavilonom, crkveni menadžeri će spremno odmahnuti sledećim citatom Elen Vajt:
„Neka svi budu pažljivi da ne dižu poklič protiv jedinog naroda koji ispunjava opis dat ostatku, koji drže zapovijesti Božije i imaju vjeru u Isusa… Bog ima poseban narod, crkvu na zemlji, bez premca, već superiorniju od svih u svojim mogućnostima da poučavaju istinu, da potvrđuju Božji zakon… Brate moj, ako naučavaš da je Crkva adventista sedmog dana Vavilon, griješiš.“ – Testimonies to Ministers and Gospel Workers, 50, 58, 59 (1893).
Drugi će vam slavodobitno ukazati kako Izrael nikad nije nazvan Vavilonom (pa tako ne može ni „duhovni Izrael“ tj. Adventistička crkva), iako je takva analogija potpuna nebuloza, jer Izrael i Vavilon su bili konkretni geografski entiteti pa logično nisu ni mogli biti poistovjećivani.
Kad se bavimo izjavama kao što je gornja od Elen Vajt, moramo uzeti u obzir istorijsko vrijeme, mjesto i okolnosti kada su, kome i zašto date. Pomenuta osoba koja je tada nazvala Crkvu adventista sedmog dana Vavilonom očigledno je imala pogrešne pretpostavke i bila u krivu. Oni koji zaista poučavaju istini ne mogu nikako biti duhovni Vavilon. Ali ako crkva istinu promijeni u zabludu i počne živjeti kao svijet, ova izjava više nije primjenljiva na njih. Ne postoji nešto tako kao trajna garancija da neka vjerska zajednica neće otpasti ili se sjediniti sa Vavilonom. To se neće dogoditi samo ako se striktno drže istine i uslova koje je Bog postavio.
„Mi kao narod moramo probuditi i očistiti logor Izraela. Razuzdanost, nezakonita intimnost i nesveti postupci ulaze među nas u velikoj mjeri… U opasnosti smo da postanemo sestra palog Vavilona, da dozvolimo našim crkvama da postanu pokvarene i ispunjene svakim rđavim duhom, kavez za svaku nečistu i mrsku pticu, i hoćemo li biti jasni ako ne učinimo odlučne pokrete da izliječimo postojeće zlo?“ – E. G. White, Manuscript Releases No. 449, pp. 17, 18. (Letter 51, 1886 to Elder Butler) Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, p. 193.
Da li je pogrešno učenje o Bogu i Hristu uključeno u otpad? To je krucijalno pitanje. Ne možete promijeniti Božji identitet a da istovremeno ne promijenite Boga!
Činjenica je da vjerni Božji narod ostatka uzima od Njega datu i potvrđenu istinu kao standard za provjeru puta na kojem se nalazi, a ne bilo koju crkvu. Istina je ta koja nam pokazuje da li je određeno vjersko tijelo u otpadu. Princip je da vjerni Božji narod (pojedinci) uvijek napuštaju otpale crkve. Božja Riječ zabranjuje udruživanja u Vavilonu i zavjereničke konfederacije: „Udružujte se, narodi, ali bićete satrti. Slušajte, svi vi iz dalekih krajeva zemaljskih! Opašite se, ali bićete satrti! Opašite se, ali bićete satrti! Dogovarajte se, ali dogovor će vam propasti! Recite nešto, ali se to neće ostvariti, jer je Bog s nama! Jer ovako mi je rekao Gospod kad me je uhvatio svojom snažnom rukom da bi me odvratio da ne idem putem kojim ovaj narod ide: Ne govorite ‘zavjera’ kad god ovaj narod kaže ‘zavjera!’ Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte drhtati pred tim.“ (Isaija 8:9-12)
Sveto Pismo uči korporativnoj (kolektivnoj) odgovornosti. „Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje!“ (Otkrivenje 18:3) Dakle, nemoguće je biti član otpale crkve a ne biti saučesnik u njenim grijesima. Ne može Bog ispuniti svoja uslovna obećanja na nijednoj vjerskoj ustanovi koja je odbila da ispoštuje ili prekršila postavljene uslove.
Kada su se Isus i Njegovi sledbenici odvojili od otpadničke vjerske organizacije svog vremena, oni nisu započeli novu denominaciju. Oni su samo podržali originalne upute koje je Bog dao svojoj zajednici, a to je sve što pravi reformatori i danas rade.
Evo konačnog testa. Da li bi istaknuti pioniri Adventnog pokreta danas bili članove ove i ovakve Adventističke crkve? Adventistički istoričar Džordž Najt je napisao u magazinu „Spektrum“ (28. avgusta 2018.) sledeće: „Više od 150 godina Crkva adventista sedmog dana vjerno je propovijedala poruku Otkrivenja 13 da se pred kraj vremena ‘sva zemlja divila za zvijeri’, koja se oporavila od smrtonosne rane (13:3). A u središtu brige adventista bilo je proročanstvo 7. stiha da će zvijer ‘zaratiti sa svecima’ i ‘pobjeđivati ih’. Ono što adventistički evanđelisti nisu predvidjeli je da će se vođstvo Generalne konferencije pridružiti zvijeri u njenom eshatološkom krstaškom pohodu, s predsjednikom denominacije na čelu.“ Neki adventistički skolari pošteno će priznati da se pioniri ne bi pridružili današnjoj crkvi ili čak da bi im bilo zabranjeno da se pridruže.
Pogled na crkvu kao na klub privilegovanih grešnika
„Nekada mnoge od naših crkava ne mirišu dobro. Vi razumijete šta ja kažem. Ali to je još uvijek Božja crkva. I Bog kaže da je spasenje njegove crkve unutra, a ne napolju. Nije važno kako mirišu naše crkve. Razumijete šta govorim? Nema veze koliko je loš miris naše crkve. To je i dalje Božja crkva. I Bog kaže da je spasenje unutar crkve, a ne van crkve.“ (Ernest Castillo, predsjednik Sjeverno-američke divizije Adventističke crkve, Andrews Sabor 2014, YouTube video, 1:25:00 i dalje)
Osim što ova izjava direktno protivrječi Bibliji i Duhu proroštva, ovo je klasično programiranje i ispiranje mozga. Crkva se predstavlja kao klub privilegovanih grešnika kojima ustanova garantuje sigurnost spasenja, bez obzira na njihovo stanje i otpad. Ništa nije dalje od istine od ovakve tvrdnje.
Niko neće biti spasen samo zbog članstva u nekoj sekti. Spasavamo se pojedinačno kao vjernici u Gospoda Isusa Hrista. „Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji.“ (Efescima 2:8)
Jedan od uslova svakako je i nepokolebljiva privrženost istini koja je „jednom predata svetima“ (Juda 1:3) i sadašnjoj istini (za detalje vidjeti predavanja Kako da znamo da li smo u pravoj vjeri i Istina za naše vrijeme i njen značaj).
Jedinstvo i sloga trinitaraca i antitrinitaraca?
„Ja sam primijetio da je sve mnogo bolje kada postoji jedno međusobno poštovanje i podrška. Ako ovaj brat nešto sasvim drugačije vjeruje od mene o, recimo, trubama iz otkrivenja, ja ću tog brata da cijenim, da volim, da poštujem, da podržavam, ako mislim da se bori sa nečim da ga ohrabrim, da se molim za njega Bogu i to je dobar duh. Ali ono što je mene konkretno zabrinulo je kada je počeo antitrinitarni talas na našim prostorima jeste to da je vrlo brzo dovelo do toga da svi koji drugačije misle su bili na pola satanizovani. Bili su proglašeni lošim ljudima, nepoštenim ljudima, lažovima, prevarantima, itd., i taj neki duh netrpeljivosti je doveo do toga da zbog strašnih tenzija, strašnih trzavica koje su se dešavale, mi smo morali da isključujemo ljude iz crkve. Ne zbog toga što smo mi to željeli, nego zbog toga što se nije moglo živjeti sa tim ljudima, koji su bukvalno vadili oči. E sad, ono što je meni jako bitno jeste – da li mi možemo da imamo različito mišljenje, a da se međusobno volimo, poštujemo i da propovijedamo trostruku anđeosku vijest zajedno? Ako je to moguće, onda ta doktrina kao takva nije ni toliki problem. Ali, ako neko počne da crkvu ostatka naziva skoro pa Vavilonom, pa nekada čak i Vavilonom ili indirektno Vavilonom, a Elen Vajt kaže da ko to radi taj je potpuno otpao i zabludeo i da stvara neku vrstu nove organizacije, a Elen Vajt kaže da svaki otpad od ove organizacije od ove u kojoj smo mi sada, znači otpad od istine. Znači, svako odvajanje i prelazak u neku drugu organizaciju, koja se sad polako nazire kod tog pokret je otpad od istine.“ (Pavle Runić, prodekan adventističkog Teološkog fakulteta u Beogradu)
Dakle, prema Runiću otpad od crkve je isto što i otpad od istine, iako je crkva ta koja je očigledno otpala, promijenila fundamentalna vjerovanja o Bogu i Hristu (i druga vjerovanja) kako bi dobila ulaznicu u „hrišćansku zajednicu“ i pridružila se duhovnom Vavilonu. Prirodno je da budu frustrirani ljudi koji su shvatili da su godinama i decenijama bili obmanjivani. Zašto Runić ne kaže da je izvorna troanđeoska poruka faktički zabranjena i isključena iz javnih nastupa Adventističke crkve? I kako je uopšte moguće propovijedati istinu o Bogu i palom Vavilonu pod okriljem trinitizma i sa ekumenskim i svjetskim partnerima crkve? Ako vjerujete u trojstvo, Plan spasenja je pozorište gdje se „tri su-vječna i su-jednaka boga“ lažno predstavljaju i glume određene „uloge“. Nemoguće je bilo kakvo jedinstvo ili zajednički nastup u propovijedanju poruka tri anđela trinitaraca i ne-trinitaraca. To može biti samo lažno ekumensko jedinstvo kakvo ova otpala crkva ima sa svojim partnerima, a napori crkvenih vođa da predstave mogućom tu saradnju su lukava politika nakon što su shvatili da isključenjima samo podstiču sumnju i gube članstvo.
Napokon, tačno je da Adventistička crkva ne može biti Vavilon – ona je samo podrepak Vavilona. I to je tužna i ružna stvarnost.
Snovi i sumnjiva lična iskustva kao garancija da ste u pravoj crkvi?
„Kažu oni: ‘Pa vi ste tek od 1931. uveli tu doktrinu.’ – Ja kažem: ‘Čekaj malo… Ako smo mi u nekoj vrsti otpada od 1931., šta je sa hiljadama i hiljadama snova koja je Bog davao ljudima da dođu u ovu crkvu, sa čudima, sa očiglednim djelovanjem Svetog Duha koji je dovodio ljude u ovu Crkvu? Što je Sveti Duh vodio ljude u ovu Crkvu ako je u otpadu? Pa nek ih dovodi u neki zdraviji pokret… Ali do dana današnjeg Sveti Duh natprirodno dovodi ljude u ovu Crkvu. I čudima i znacima i snovima, djelovanjem u ljudima koje Sveti Duh privuče… Zašto Sveti Duh dovodi ljude u ovu Crkvu, ako je istina tamo negdje drugdje i ako je ovo neka zabuna koja će odvući ljude u propast? Tako da duh je ono najbitnije. Ako ćemo mi da se prepucavamo, da se natežemo, da se nadmudrujemo, tu onda nema duha Hristovog.“ (Pavle Runić, prodekan adventističkog Teološkog fakulteta u Beogradu)
„A inače ima još dosta iskustava ljudi koji su sanjali snove. I Bog im je u snu rekao: Zovite slugu mog Zorana i pitajte ga u koju crkvu da idete, i u koju crkvu vam on kaže u tu idite.“ (mr Zoran Marcikić, propovijed Voliš li crkvu kojoj pripadaš?, Novi Sad, 13/11/2021, YouTube video, 35:53 i dalje)
Tako je „sluga Božji Zoran“ postao konkurencija katoličkom „svetom Petru“ kao „čuvaru i ključaru nebeskih kapija“, i premda je njegov rad za sada ograničen na zemlju svakako mora posjedovati neke super moći pomoću kojih prepoznaje koja je odgovarajuća crkva za svaku osobu.
Živa iskustva su ono što najlakše ubjeđuje ljude da se priklone nekome ili nečemu, posebno ako u sebi sadrže elemente natprirodnog. To fascinira ljude i praktično isključuje svijest o potrebi za bilo kakvim daljim preispitivanjem i kritičkom analizom. I pošto to Bog najbolje zna, Njegove natprirodne intervencije su jedinstvene i rijetke, nikada ne funkcionišu serijski po obrascu ponavljanja u sličnim okolnostima, i napokon nikada nisu zamjena za razumno prihvatanje Boga i Plana spasenja.
Postoji mnoštvo vjerskih iskustava u snovima sa elementima natprirodnog u svim religijama. I, očekivano, gotovo svi sudionici će tvrditi kako je to bila komunikacija od Boga, Hrista ili Božjih anđela. Ali kako možemo pouzdano znati od koga je ako znamo da se Sotona i njegovi anđeli pretvaraju u anđele svjetlosti (vidi: 2. Korinćanima 11:14)? Ako je neku osobu Bog pozvao da bude Njegov prorok, snovi su svakako jedan od načina za prenošenje određenih uputa i poruka. I to je biblijski utemeljeno. Međutim, u svim drugim slučajevima, moramo imati istinsko poštenje i nepristranost da ne podlegnemo iskušenju pripisivanja Bogu onog što je nama ugodno, što hrani našu sujetu ili nam pruža osjećaj lažne sigurnosti. Kako, dakle, da znamo da naše iskustvo nije bilo spiritističkog karaktera i šema palih anđela za navođenje na krivi put?
Ako su snovi „mjerodavni“ koliko bi bio „mjerodavniji“ znak kad neko progovori nepoznatim jezicima? Ako smo preko takvih i sličnih iskustava „traženja znaka“ postali član neke crkve, može proći dugo vremena dok se ne osvijestimo, sagledamo pravo stanje stvari i postavimo sebi neka važna pitanja: (1) Da li sam zaista imao iskustvo pokajanja i obraćenja? (2) Da li sam zaista napredovao karakterno, duhovno, u mudrosti, znanju i vrlini ili sam puki „duhovni narkoman“ i član neke crkve/sekte koja se bavi manipulacijama i pranjem mozga i „voli Isusa“ a „Isus“ bezuslovno voli nju? (3) Da li sam u svojoj crkvi vjeran i dosledan Božjim i Hristovim uputima? (4) Da li je crkva kojoj pripadam vjerna i dosledna Božjim i Hristovim uputima? (5) Idemo li ja i moja crkva uskim stazom spasenja koja je opisana u Bibliji? Ako nešto nije u redu sa ovim, hoćemo li priznati da smo bili predmet manipulacije?
Što se tiče Adventističke crkve, otpad u trinitizam se nije dogodio 1931. Tada je zvanično otpočeo (iako je bilo sporadičnih pokušaja i ranije), a proces se završio 1980. godine. Bog je u međuvremenu mogao da dovodi ljude u kontakt sa adventizmom baš kao što je nekad radio sa starim Izraelom, pokušavajući za to vrijeme da spasi što se spasiti može. Ali odgovornost kako će pojedinci primiti adventnu poruku je na njima. Mnogi su išli u krajnosti fanatizma i liberalizma. Isto tako, kada se utvrdi da je crkva nepovratno postala otpadnička, i da svim sredstvima pokušava kamuflirati pravo stanje, odgovornost je na svakom pojedincu da ni na jedan način više ne pruža podršku toj crkvi, bilo članstvom (koje povlači korporativnu odgovornost), novcem ili promocijom njenih obmanjivačkih doktrina.
Šta se dogodilo sa mnogim mladim ljudima koji su ušli u Adventističku crkvu kao veliki potencijali, među kojima je bio i g-din Runić? Na žalost, desilo se ono što neminovno slijedi u prevarantskoj biznis crkvi – postali su programirani vojnici i menadžeri koji svim sredstvima brane svoju ustanovu a zauzvrat su dobili određene privilegije za tu službu. Desilo se upravo ono što kaže 2. Timoteju 3:13, da su oni koji varaju i sami prevareni. Crkvena hijerarhija prepoznaje podobne, „školuje“ ih i nagrađuje položajima i materijalnim statusom kako bi osigurali njihovu lojalnost i trajno kompromitovali njihov integritet. Umjesto vjernosti Bogu oni su odani svojoj crkvi kojoj po svaku cijenu pripisuju Božje odobravanje iako praksa pokazuje suštu suprotnost tome.
Dakle, snovi ili neki natprirodni znaci ne mogu biti presudni faktor za lojalnost nijednoj crkvi, već to mora biti vjernost Božjim uslovima i otkrivenoj istini, u doktrini i u praksi.
Zaključak
Adventistička crkva zaista ima razvijenu marketinško-propagandnu službu kao i svaka globalna korporacija. Ima i cijelu armiju crkvenih vojnika pa čak i programiranih članova koji su spremni da je slijepo volonterski brane. Oni su eksperti za izvrtanje i prikrivanje istine (sofisti) ali su onesposobljeni da vide i prihvate najjednostavnije istine. Ako ih i vide odbijaju ih prihvatiti. Tako funkcionišu duhovni i mentalni zakoni u sukobu dva koncepta – istine i laži. Ali činjenice sagledane u svjetlosti istine od Boga i sadašnje istine bacaju cijelu tu manipulativnu mašineriju u prašinu. Zbog toga je od suštinske važnosti da ljudi kao pojedinci i vjerne male zajednice sasvim upoznaju i prihvate istinu kakva jeste i žive po tome, jer je to jedina djelotvorna zaštita od obmana koje će sa svih strana pritiskati kako se bližimo Hristovom drugom dolasku.
Na kraju, treba napomenuti da cilj ovog rada nije dokazivanje da su crkve „loše“ a odvojene grupe „dobre“. Među tzv. nezavisnim grupama prava je retkost naići na hrišćane koji drže cijelu istinu i savjesno, pošteno i razumno rade pred Bogom i pred ljudima. Poruka je, dakle, klonite se svih vjerskih organizacija koje se bave bilo kakvim duhovnim i mentalnim trovanjem, i crkvi i sekti.
Pavle Simović
___________________________
[1] Bigotizam je pojam koji označava tvrdoglavu ili nerazumnu vezanost za vjerovanje, mišljenje ili frakciju; posebno, predrasude prema osobi ili ljudima na osnovu njihove pripadnosti određenoj grupi. Drugim riječima, bigotizam je privrženost određenoj vjerskoj zajednici bez obzira na argumente koji svjedoče da to nije ispravno.
[2] Riječ je o Hristovoj završnoj službi u nebeskoj Svetinji koja je počela po isteku proročkih 2300 dana odnosno godina 1844. godine.
Ne znam jeste li primjetili, ali većina znanstvenika koja dokazuje točnost kreacionizma skoro da uopće nema ispravna biblijska vjerovanja, kao da ih je ponijela slava ovoga svijeta. Točnije, većina su trinitarci, bez obzira na to kojoj demonominaciji pripadaju. Zato vam ni dr. Lisle nije odgovorio i neće, vjerojatno stoga što o ovim pitanjima prosuđuje kao i Veith. Jobe Martin i Michael Behe su čak katolici, a Behe je vlastita sina kažnjavao zbog toga što je odbacio katoličanstvo koje je htio braniti, što je rezultiralo time da na kraju postane ateist.
Što se tiče adventista, oni su odavno babilonska podružnica, tj. kćer bludničina. Tako argentinski teolog Fernado Canale u uvodu svoje knjige “Creacion, Evolucion y Teología: Una Introducción a Los Métodos Científicos” ( prijev. “Stvaranje, evolucija i teologija: Uvod u znanstvene metode”, Editorial Universidad Adventista del Plata Libertador San Martín, Entre Ríos, Argentina 2009. – #7.) piše: “Barry L. Whitney ukazuje na to da su, povijesno gledano, mislioci kao što su Augustin i Akvinski dali divljenja vrijedne filozofske i biblijske obrane kršćanske vjere u Boga.”
Da, dobro ste pročitali: Augustin i Akvinski! Nije li ova rečenica sasvim dovoljna?
Što je još gore, većina ih je tako uspješno indoktrinirana da slijepo vjeruju svojim pastorima, a kad im lijepo pokušate objasniti što je u njihovim vijerovanjima neispravno, umiju pokazati zavidnu razinu nekulture i nevaspitanja, a što je sramotno za svakog čovjeka, čak i ako sebe ne smatra kršćaninom. No, oni nominalni kršćani koji na sav glas viču da doista vjeruju u Gospodina i prijete svatkom tko im se ne pridruži su najopasniji i to su obmanjivači kojih se treba najviše čuvati.
Inače neki su adventisti od mene tražili da prevedem cijelu Caneleovu knjigu iako s njima nemam ništa, no to sam naravno odbio. Čak me ni njihova obećanja kako će mi za to dobro platiti uopće nisu mogla uvjeriti da iza toga ima ikakvih dobrih nakana (štoviše, uvjerio sam se u njihovu pokvarenost) i jasno sam im, koliko je to moguće, stavio do znanja da ne želim imati ništa sa bilo kojim ovosvjetskim sustavom ma kako si on nazivao i u što god si maskirao. Naravno, ima tu mnogo zavedenih duša koji trebaju pomoć, ali treba mnogo volje i strpljenja ako ih se zbilja želi vratiti na pravi put.
Lijep pozdrav i hvala vam što djelujete. Volio bih uživo čuti neko od vaših predavanja.
Ladislav Antulović
Ne znam samo da li ovaj tekts vise koristi ili steti onima koji dolaze Hristu. Ja sam kroz Walter Veitha – a i Adventisticku crkvu dosao u poznaje istine i prhvatanje Isusa Hrista za spasitelja. Adventisticka crkva nije savrsena, niti sam ja. Ostajem u crkvi da budem blagoslov svojoj braci i sestrama. Ljudi moji dragi koji kritikujete crkvu, dodjite i budite deo crkve i pokazite nam kako da budemo bolji. Nema smisla da vicete sa druge strane zida, nego dodjite i budite nam blagoslov zivota na zivot. Bog neka bude taj koji ce da odvoji zito od kukolja.
S takvim površnim razmišljanjem vjerovatno je i najbolje za vas da ste u crkvi, jer većina i kad izađu ne znaju gdje udaraju od posledica pranja mozga u crkvi.
Imam jedno pitanje:
Po kojem kalendaru se računa 2300 ‘dana’? Biblijskom kalendaru iz Izlaska, Židovsko-Talmudskom, Gregorijanskom ili Julijanskom?
Molio bih odgovor P.Simovića na e-mail: davidcesar1966@gmail.com
LP i Božji blagoslov, David
Po kojem god kalendaru da se računa, vremenska proročanstva ukazuju da mjesec ima 30 dana a godina 12 mjeseci. Nema tu nikakvog mudrovanja.
Kada Adv.crkva ne bi više postojala ili kada bi postala davršena, mnogi bi izgubili smisao svog postojanja.
Postojaće kao i sve ostale do Hristovog dolaska. Taj biznis ne propada lako.