Kako se u Bibliji identifikuje Božji narod?

Izraz „Božji narod“ uvijek ukazuje na definisan i uspostavljen odnos sa Bogom.

Prva podjela na pripadnike Božjeg naroda i one koji su „sjeme zmijino“ nagoviještena je odmah po padu u grijeh, u Postanju 3:15: „Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog sjemena.“ Priroda ove podjele odnosi se na dvije glavne grupe ljudi na zemlji – jedne koji hoće slijediti Boga i Plan spasenja i sataniste – sve ostale koje slijede vlastite zamisli o religiji i životnoj ideologiji. Kain i Abel su prvi životni primjer ovakve podjele (Postanje 4:1-17; ref. 1. Jovanova 3:12). Kainovi potomci slijedili su njegov kurs, dok se Setovi potomci vežu za pobožnu liniju.

Bog je pozvao Abrama u Postanju 12 da napusti svoju zemlju i pođe u novu koju će mu Bog pokazati. Jednom kada je Abram bio tamo, Bog kaže u Postanju 12:2: „Od tebe ću načiniti veliki narod, blagosloviću te i učiniću da tvoje ime bude veliko; i bićeš blagoslov za druge.“ Ova nacija će postati nacija Izraela, prva grupa koja će biti označena kao Božji narod. Abramova vjera i nada sezali su mnogo dalje od privremenog posjeda u Hananu, na nebesko nasleđe tj. konačno spasenje (vidi: Jevrejima 11:8-10)

Bog mu je dao sina Isaka. Najveću potvrdu svoje vjere Abram je dao kad je poslušao Gospodnji nalog da povede na žrtvu svog jedinca na brdu Moriji. Bila je to velika slika žrtve Sina Božjega koja će uslijediti vjekovima kasnije. Apostol Pavle kaže da je Abram tada vjerovao da je Bog moćan iz mrtvih da uskrsne (Jevrejima 11:19).

Jakov je imao veoma buran život. Ako bismo to htjeli sažeti u jednoj rečenici, prošao je put od varalice do Izraela – onoga koji se ustrajno bori sa Bogom (vidi Postanje 32:28).

I zatim nalazimo na više mjesta da se Gospod predstavlja kao Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev (vidi Matej 22:32; 2. Mojsijeva 3:16; Djela 7:32). Zašto nije dovoljno da kaže Bog jednog od ove trojice? Jer svi oni zajedno predstavljaju različite atribute vjere i poslušnosti i ono što zapravo Bog očekuje od ljudi koji ulaze sa Njim u spasonosni savez. Dakle, više je nego jasno da je pojam „Izrael“ duhovna kategorija i da je Bog uvijek želio i želi takve naslednike (vidi Rimljanima 9. glava)! Zbog toga je svakom pojedincu neophodno obraćanje odnosno duhovni preobražaj (Jovan 3:3, 5-8; vidi još 1. Samuelova 10:6; Rimljanima 8:8-11).

Ali Bog je jasno stavio do znanja uslove za zadržavanje statusa „Božjeg naroda“:

„Evo, danas stavljam pred vas blagoslov i prokletstvo: blagoslov ako budete slušali uputstva Gospoda, svog Boga, koja vam danas dajem, a prokletstvo ako ne budete slušali uputstva Gospoda, svog Boga, nego skrenete s puta koji vam ja danas određujem i pođete za drugim bogovima koje ne poznajete.“ (Ponovljeni zakon 11:26-28; uporedi sa Jovan 14:15; 15:10; 1. Jovanova 5:2,3)

„Stavio sam pred tebe život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život…“ (Ponovljeni zakon 30:19)

Koji je bio Božji glavni cilj sa Njegovim narodom?

Abramu je rečeno: „Preko tebe će se blagosloviti svi narodi na zemlji.“ (Postanje 12:2; uporedi sa Galatima 3:8,9)

„Evo, poučio sam vas propisima i zakonima, kao što me je uputio Gospod, moj Bog, da postupate po njima u zemlji u koju idete da je zauzmete. Držite ih i postupajte po njima, jer je to vaša mudrost i vaša razboritost u očima svih naroda koji će čuti za sve te propise, pa će reći: ‘Ovaj veliki narod zaista je mudar i razborit narod.’“ (Ponovljeni Zakon 4:5,6)

David kaže: „Znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i da voliš poštenje.“ (1. Dnevnika 29:17). Ovdje se Božji narod više identifikuje po njihovoj spremnosti da budu poštena srca nego po nacionalnosti.

Prorok Isaija najavljuje: „Narodi će ići ka tvojoj svjetlosti.“ (Isaija 60:3) „Božji narod“ je zdravo jezgro na zemlji koje je čuvar i nosilac istine o Bogu i Planu spasenja.

Božji narod pod Novim savezom

Ko se smatra Božjim narodom pod Novim savezom? Isus Hrist je Mesija, Sin Božji, ali i Sin čovječji čija zemaljska genealogija može da se prati kroz izabrani jevrejski narod pa sve do Adama. On nije „sin jevrejski“ već ga Riječ Božja naziva „Sinom čovječijim“ (Danilo 7:13; Matej 12:8; 17:9, 12; 26:24; Luka 11:30; Jovan 12:23; Otkrivenje 14:14 itd.) ili „drugim Adamom“ (vidi 1. Korinćanima 15:45-50)! On je došao za cijelo čovječanstvo, ne samo da spasi Izrael (Rimljanima 1:16; 10:12; Galatima 3:28).

U obraćanju ženi Samarićanki koja je potencirala pitanje pravog mjesta za molitvu, Isus je rekao: „Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kada Ocu nećete služiti ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vi se molite onome što ne poznajete, a mi se molimo onome što poznajemo, jer spasenje je od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi bogoslužitelji služiti Ocu u duhu i istini, jer i Otac traži takve bogoslužitelje. Bog je Duh, i oni koji mu služe obavezani su da mu služe u duhu i istini.“ (Jovan 4:21-24)

Isus je dao nalog svojim učenicima: „Idite dakle i naučite sve narode.“ (Matej 28:19) I rana novosavezna zajednica upravo je i ispunjavala taj nalog (vidi Djela 10. glava; 11:17, 18; 14:27; Rimljanima 15:9-12; Efescima 3:6; Otkrivenje 5:9; 7:9 itd.).

Božja poslednja poruka čovječanstvu potvrđuje sve prethodno kazano: „I vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba noseći vječnu dobru vijest da je objavi onima koji žive na zemlji – svim narodima i plemenima i jezicima i narodnostima.“ (Otkrivenje 14:6; uporedi sa Matej 24:14)

Svako ko prihvati Isusa Hrista kao Spasitelja i Gospoda postaje dio naroda Božijeg. To je stvar ličnog izbora kao odgovor na poruku jevanđelja (Matej 13:3-9, 18-23). Zato 2. Korinćanima 6:14-18 i Marko 8:38 ukazuju na to da se mora napraviti jasno opredjeljenje. I kada napravimo taj izbor onda smo mi zaista Njegov narod.

Božansko nadahnuće u poslanici Galatima otkriva: „Da bi blagoslov Abramov mogao doći na druge narode u Isusu Hristu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru… Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa… Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Abramovo potomstvo, naslednici po obećanju.“ (Galatima 3:14, 26-29)

U Rimljanima poslanici apostol Pavle pod terminom „sav Izrael“, u raspravi od 9-11. glave, podrazumijeva i Jevreje i neznabošce (uporedi sa Rimljanima 2:28, 29).

Petar je imao predrasude prema neznabošcima ali Gospod ga je preko vizije osvjedočio u istinu: „Sad zaista shvatam da Bog nije pristrasan, nego iz svakog naroda prihvata onog ko ga se boji i čini što je pravedno.“ (Djela 10:34,35; uporedi sa 5. Mojsijeva 10:17; 2. Dnevnika 19:7; Rimljanima 2:11; Galatima 2:6; Efescima 6:9; 1. Petrova 1:17)

Pojam „ostatka“

Zbog stalne tendencije ka otpadu od Boga i prave vjere, Biblija pominje termin „ostatak“.

Kad je prorok Ilija mislio da je ostao jedini svjedok za Gospoda, Bog je kazao: „A ja sam u Izraelu ostavio sedam hiljada ljudi koji nisu savili koljena pred Balom i nisu ga svojim ustima poljubili.“ (1. Kraljevima 19:18) Bog uvijek i u svim vremenima ima svoj narod čije postojanje i djelo ne zavise od ljudskih normi, šablona i predrasuda. Taj narod se prepoznaje kao ostatak, ne kao pripadnici bilo koje nacije ili vjerske zajednice. Na postoje privilegovani po bilo kojem osnovu! To je duhovni Izrael svih vjekova (vidi Otkrivenje 12. glava)!

U Otkrivenju 12:17 prorečen je „ostatak“ Božjeg naroda koji identifikuje prema dvije važne karakteristike: „Tada se aždaja [Sotona] razgnjevila na ženu [Božji narod] i otišla da ratuje s ostatkom njenog sjemena, sa onima koji drže uputstva Božja i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.“

Zaključak

Uslovi za sticanje statusa pripadnika „Božjeg naroda“ uvijek su isti: vjera i poslušnost Bogu. U Bibliji Bog je dao jasne upute za čovječanstvo koje čine jedan veliki mozaik istine (glavnih doktrina), a Isus Hrist je središte naše vjere koja vodi konačnom spasenju i obećanom vječnom životu. Dakle, prava religija nije sama sebi svrha, već ima jasne ciljeve koji se tiču kako izgradnje duhovnosti i karaktera po Božjem obličju (Efescima 4:11-15) – koji se temelje na dva glavna nauka o odnosu prema Bogu i prema ljudima (Matej 22:37-40) – tako i očekivanja konačnog preobražaja ili uskrsenja na život (vidi: 1. Korinćanima 15:1-3, 13-26, 49-53)! Modernim jezikom izraženo, Bog nam je dao instrukcije kako da se „sinhronizujemo“ sa Izvorom života.