Na ovo pitanje velika većina hrišćana odgovara da je Mihailo anđeo najvišeg ranga, zapovjednik anđela, Božji ratnik u hrišćanstvu, judaizmu i islamu, a u hrišćanstvu je i svetac. Najraniji sačuvani spomeni njegovog imena nalaze se u jevrejskim djelima iz trećeg i drugog vijeka prije nove ere, često, ali ne uvijek apokaliptičnim, gdje je on poglavar anđela i arhanđela, te je princ čuvar Izraela i odgovoran je za brigu o narodu Izraela.
Apokrifna Enohova knjiga navodi Mihaila kao jednog od sedam arhanđela (preostala imena su Uriel, Raguel, Rafael, Sariel, Gabrijel i Remiel), koji u Knjizi o Tobiji „stoje spremni i ulaze pred slavu Gospodnju“. Enohova knjiga je odigrala ključnu ulogu u uspostavljanju vrhunskog mjesta Mihaila među anđelima i arhanđelima.
Od 2. vijeka nadalje postoje dokazi koji potvrđuju ranohrišćanske identifikacije Mihaila kao identičnog s Hristom, posebno u djelima koja se bave ili su ih napisale neke neortodoksne grupe.
Biblijska identifikacija Mihaila
Možemo li znati pravi identitet ovog misterioznog bića? Očigledno je da se ključ za razumijevanje ovog zagonetnog pitanja nalazi u Svetom pismu. Brz pogled na biblijsku konkordanciju otkriva da postoji 15 referenci na ime Mihael u Svetom pismu. Deset od njih su jednostavno ljudi po imenu Mihael. U stvari, unos za „Mihael“ u leksikonu grčkog i/ili hebrejskog rječnika kaže: „Ime arhanđela i devet Izraelaca.“ Upravo je identitet Mihaela, arhanđela i kneza, spomenut u poslednjih pet referenci ono što tražimo u ovoj važnoj studiji. Prve tri od ovih referenci na Mihaela nalaze se u starosaveznoj knjizi proroka Danila. Poslednje dvije spominju se u novosaveznim knjigama Jude i Otkrivenja. Iskrenim proučavanjem i poređenjem ovih i drugih stihova, brzo se pojavljuju tragovi koji nas vode do neizbježnog zaključka o Mihailovom pravom identitetu. Uz to, razjasnićemo i ko je „Gospodnji anđeo“, „Anđeo saveza“ ili sam „Gospod“ (Bog) koji je imao interakciju sa više biblijskih ličnosti u starosaveznim vremenima.
Na prvi pogled, Stari savez izgleda prikazuje Mihaila kao kneza, a Novi savez ga opisuje kao arhanđela. Ali gledajući druge povezane stihove u kojima se koristi sličan jezik i formulacije, vidjećemo zanimljiv obrazac. Prije nego što nastavimo dalje, moramo biti svjesni da riječ „anđeo“ znači glasnik, i u Svetom pismu se koristi vrlo slobodno i široko. Ponekad se ljudi u Bibliji nazivaju anđelima (1. Samuelova 29:9; Galatima 4:14). A ponekad se anđeli nazivaju ljudima (Postanje 32:24). A na drugim mjestima, kao što će uskoro biti pokazano, sam Gospod se identifikuje kao anđeo! Naravno, i stvarni anđeli nazivaju se anđelima. Tipično, kada osoba pomisli na anđela, zamišlja jedan od mnogih nivoa krilatih, službenih duhova poznatih kao anđeli, serafimi, ili heruvimi. Ova nebeska bića su stvorena. (Zapazite da nijedan od stihova koje ćemo citirati ne navodi da „Mihael“ ima krila.)
Ključ je u imenu
Prvo, razmotrimo značenje nekih riječi i imena. U grčkom Novom savezu, riječ „anđeo“ znači „glasnik“, a „arh“ znači „glavni, vrhovni, najveći ili najviši“ glasnik. „Arhanđeo“ takođe može značiti onog koji je prije anđela. Hebrejsko ime „Mihael“, koje se nalazi u Starom savezu, znači „koji je kao Bog“ ili ponekad formira pitanje: „Ko je kao Bog?“ Dakle, titula Mihael arhanđeo može se prevesti kao „Najveći glasnik koji je kao Bog“. Da li je ovo ime pitanje, izjava ili izazov, biće jasno daljnjim proučavanjem. Jedan anđeo je tvrdio da je kao Bog. Taj heruvim zaklanjač koji je pao s nebeskih dvorova je Lucifer, i postao đavo ili Sotona, želeći da se izjednači sa Najvišim (Isaija 14:14). U Otkrivenju 12:7, Sotoni se suprotstavljaju „Mihael i njegovi anđeli“ i on je tada zbačen s Neba.
Anđeo Gospodnji
Fraza „anđeo Gospodnji“ se u Svetom pismu nalazi 68 puta. Ponekad se odnosi na Gabrijela koji se pojavio Danilu, Zahariji i Mariji. Ali Gabrijel je nazvan „jednim“ anđelom Gospodnjim (Luka 1:11). Ne naziva se „tim“ anđelom Gospodnjim. Niti se ikada naziva arhanđeo. (I kad smo već kod te teme, popularni anđeo Rafael se nigdje ne pojavljuje u Svetom pismu.) Gabrijel je vjerovatno jedan od dva heruvima koji zaklanjaju Božji prijesto. Sjetite se da je rekao Zahariji: „Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom“ (Luka 1:19). Lucifer je nekada imao drugu poziciju prije svog pada (Ezekiel 28:14). Ako je najviši rang koji ima anđeo onaj heruvima koji zaklanjaju Božji prijesto, onda ko i šta je arhanđeo? I ko je ta moćna osoba identifikovana kao „anđeo Gospodnji“ koji obavlja tako istaknute uloge u otkupljenju čovjeka? Bog Otac je stvorio sve stvari kroz Isusa (Jevrejima 1:2; Efescima 3:9). U Svetom pismu postoji nekoliko referenci na misteriozno biće identifikovano kao „anđeo Gospodnji“ prije Hristovog zemaljskog utjelovljenja. Pa ipak, svaki put kada se on spomene, postoje tragovi o njegovom identitetu. Hajde da ih ukratko pregledamo redoslijedom kojim se pojavljuju.
Hagara
Nakon što je Hagara, Abramova sluškinja, rodila Ismaila, ona i neplodna Sara više nisu mogle mirno koegzistirati. Sara je strogo postupala sa svojom sada oholom sluškinjom sve dok Hagara nije pobjegla u pustinju. „Gospodnji anđeo ju je kasnije našao kod jednog izvora vode u pustinji, kod izvora na putu za Sur.“ (Postanje 16:7) Anđeo je rekao Hagari da se vrati i pokori Sari i obećao je da će njen sin, Ismailo, biti otac velikog naroda. Kada je „anđeo“ nestao, Hagara je „prizvala ime Gospoda, koji je s njom govorio: ‘Ti si Bog koji vidi,’“ (stih 13). Čini se da Hagara poistovjećuje prisustvo anđela sa Božjom prisutnošću. Takođe iz ovog i drugih primjera postaje očito da se termin „bog“ koristi u širem (zastupničkom) smislu. Drugim riječima, interakcija s anđelom (Božjim glasnikom) podrazumijeva interakciju sa Bogom.
Abram
Bog je rekao Abramu da žrtvuje svog sina Isaka na gori Moriji. Baš kad je htio zabiti bodež u svog obećanog sina, anđeo Gospodnji ga je zaustavio. „Ali ga Gospodnji anđeo pozva s nebesa i reče: ‘Abrame! Abrame!’ A on odgovori: ‘Evo me!’ Zatim mu reče: ‘Ne diži ruku na dijete i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga kad nisi odbio da mi daš svog sina jedinca.’“ (Postanje 22:11-12). Jasno je da je Abram prinosio svog sina Bogu, a ne samo anđelu. „Gospodnji anđeo je još jednom s nebesa pozvao Abrama i rekao: ‘Zaklinjem se samim sobom,’ govori Gospod, ‘zato što si ovo učinio i nisi odbio da mi daš svog sina jedinca, zaista ću te blagosloviti i zaista ću umnožiti tvoje potomstvo da ga bude kao zvijezda na nebesima i kao pijeska na obali mora. Tvoje će potomstvo preuzeti kapiju svojih neprijatelja, i preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji zato što si poslušao moj glas.’“ (Postanje 22:15-18) Pozivajući se na ovo Abramovo iskustvo u Djelima apostolskim 3:25, Petar takođe ističe da je on tada sklopio savez sa Bogom.
Jakov
Dok je bježao od svog ljutitog brata Isava, Jakov je usnio san u kojem je Bog potvrdio Abramov savez s njim. Nakon što je dobio uvjeravanje da će Bog biti s njim i sigurno ga vratiti u njegov dom u Hananu, Jakov se zavjetovao da će Bogu vratiti desetinu od svega svog prinosa. Postavio je kamen koji je koristio kao jastuk i pomazao ga uljem kako bi svečano potvrdio svoj zavjet. Zatim je to mjesto nazvao Bet-El, ili Božja kuća, jer mu se Bog tamo pojavio. Dvadeset godina kasnije, Jakov se vraćao kući, ne kao siromašan bjegunac, već kao bogat čovjek. Bog je odlučio podsjetiti Jakova ko mu je zaista donio uspjeh. Evo kako je Jakov prepričao priču: „Tada mi je u snu anđeo Božji rekao: ‘Jakove!’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me.’“ (Postanje 31:11) U stihu 13, ovaj „anđeo Božji“ se predstavlja: „Ja sam Bog Bet-Ela, gde si uljem pomazao stub i gde si mi se zavjetovao.“ Zatim, kada se Jakov rvao s nebeskim bićem (Postanje 32:22-32), dobio je novo ime i blagoslov. Jakov je tom mjestu dao ime Fanuel, „Vidio sam Boga licem u lice, a moja se duša ipak izbavila.“ (stih 30)
Kada je Jakov bio na samrtnoj postelji blagosiljajući Josifova dva sina, Jefrema i Manasiju, koristio je izraze „anđeo“ i „Bog“ naizmjenično. „Bog kome su služili očevi moji Abram i Isak, Bog koji je bio moj pastir cijelog života pa sve do danas, anđeo koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake.“ (Postanje 48:15-16)
Mojsije
Mojsije je vidio gorući grm koji nije izgorio. „Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je gorio ali nikako nije sagorijevao.“ (Izlazak 3:2) Stih 4 identifikuje ovog anđela kao „Gospoda Boga“. A u stihu 6 on ponovo identifikuje sebe. „Ja sam Bog tvog oca, Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ Anđeo Gospodnji identifikuje sebe kao Boga. U svojoj posljednjoj propovijedi prije nego što je kamenovan na smrt, Stefan se slaže s izvještajem iz Izlaska. „Nakon četrdeset godina, pojavio mu se anđeo Gospodnji u pustinji kod gore Sinaj u plamenu gorućeg grma. Kad je to Mojsije vidio, začudio se tom prizoru. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuo se Gospodnji glas: ‘Ja sam Bog tvojih praočeva, Bog Abramov, Isakov i Jakovljev.’ Drhteći od straha, Mojsije se više nije usudio da pogleda.“ (Djela 7:30-32)
Izrael
U drugom slučaju, Bog je vodio djecu Izraelovu kroz pustinju. „Gospod je išao pred njima danju u stubu od oblaka da ih vodi putem, a noću u stubu od vatre da im svijetli, kako bi mogli da putuju i danju i noću.“ (Izlazak 13:21) Mojsije kasnije opisuje ovo biće koje ih je vodilo ovim putem: „Tada je anđeo Božji, koji je išao ispred izraelskog logora, otišao i stao im iza leđa, a stub od oblaka koji je bio ispred njih pomjerio se i stao im iza leđa.“ (Izlazak 14:19; uporedi sa 1. Korinćanima 10:4) Ponovo se „anđeo Božji“ poistovjećuje sa Gospodom.
Balam
Anđeo Gospodnji ponovo ima istaknuto mjesto u priči o Balamu i njegovoj magarici koja govori. Upravo taj anđeo spašava magaricu od njenog nemilosrdnog gospodara i zamalo ubija pohlepnog proroka, koji je na putu da prokune Božji narod (Brojevi 22:21-35). Nakon Balamovog bliskog susreta sa smrću, „anđeo Gospodnji reče Balaamu: Idi s ljudima, ali samo riječ koju ću ti reći, govori“ (stih 35). Sljedeće poglavlje otkriva ko je stavio riječi u prorokova usta: „Kad se Bog javio Balamu… Gospod je stavio riječi u usta Balamu i rekao mu: ‘Vrati se Balaku i tako mu reci.’“ (Brojevi 23:4-5) Ovdje ponovo nalazimo isti obrazac.
Sudije
U Knjizi o sudijama čitamo: „Gospodnji anđeo je došao iz Gilgala u Bokim i rekao: ‘Izveo sam vas iz Egipta i doveo sam vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim praočevima. Još sam rekao: Neću nikada raskinuti svoj savez s vama.’“ (2:1) Do sada bismo trebali prepoznati obrazac. Ko je zapravo izveo Izraelce iz Egipta i sklopio savez s Izraelom koji On nikada neće prekršiti – anđeo Gospodnji koji ima božanske ingerencije! Kako to, saznaćemo nešto kasnije.
Gedeon
Gedeon ima susret s anđelom Gospodnjim u Knjizi o sudijama. Anđeo kaže Gedeonu da je Gospod s njim. Gedeon ukazuje na ugnjetavanje Izraela od strane Madijanaca kao dokaz suprotnog. „Tada se Gospod okrenu prema njemu i reče: ‘Ti si snažan i izbavićeš Izrael iz madijanskih ruku. Ne šaljem li te ja?’“ (Sudije 6:14) Kroz ostatak naracije, osoba koja razgovara s Gedeonom naizmjenično se identifikuje kao Gospod, anđeo Gospodnji i anđeo Božji.
Manoje
Samsonova majka, Manojeva žena, bila je neplodna. „I anđeo Gospodnji pojavi se ženi“ (Sudije 13:3). Ovaj anđeo joj je rekao da će roditi sina koji će osloboditi otpadničke Izraelce od njihovih paganskih tlačitelja. Brzo je pozvala Manoja, koji se molio za još jednu posjetu „čovjeka Božjeg“. Kada je anđeo došao drugi put, Manoje ga je upitao za ime. „Gospodnji anđeo mu reče: Zašto me pitaš kako se zovem kad je moje ime nerazumljivo [čudesno] za tebe?“ A Manoje reče svojoj ženi: „Sigurno ćemo umrijeti, jer smo vidjeli Boga!“ (Sudije 13:22).
Niko nije vidio Boga Oca
Odjednom imamo više tragova nego što možemo pratiti! Jasno vidimo da se „anđeo Gospodnji“ često poistovjećuje sa samim Bogom. Ali Biblija kaže: „Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je blizak Ocu, on ga je obznanio.“ (Jovan 1:18) Jovan 6:46 nam takođe kaže: „To ne znači da je iko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca.“ Očigledno, budući da niko nije vidio Boga Oca, osim Hrista, sva ova starosavezna viđenja „anđela Gospodnjeg“ koji ima božanske ingerencije i može da govori u Božje ime ne odnose se na Vrhovno Biće univerzuma, jedinog pravog Boga koji je konačni Izvor svega. Mogu se odnositi samo na Sina Božjeg!
Evo pitanja za pristalice trojstva: Zašto je „prvo lice Božanstva“ nemoguće vidjeti i imati direktan kontakt s Njim (1. Timoteju 6:16), dok je „drugo lice Božanstva“, navodno „su-jednaki“ i „su-vječni“ Bog koji su zajedno sa Svetim Duhom „jedan Bog“, vidljiv u raznim prilikama i kao predvodnik anđela i kao čovjek?
Anđeo Saveza
Jedno od najpoznatijih mesijanskih proročanstava nalazi se u Malahiji 3:1: „Evo, šaljem svog glasnika, i on će raščistiti put preda mnom. I iznenada će doći u svoj hram Gospod koga tražite, i glasnik saveza kome se radujete. Evo, sigurno će doći, kaže Gospod nad vojskama.“ Glasnik saveza o kojem se ovdje govori u Malahiji jasno se odnosi na dolazak Isusa Hrista. Riječ prevedena kao glasnik (mal’ak) je ista riječ koja se koristi u prethodnim starosaveznim odlomcima prevedenim kao anđeo Gospodnji. Dakle, i ovo bi bio pravilan prevod: „Evo, šaljem anđela svoga i on će pripraviti put preda mnom; i Gospod, koga tražite, iznenada će doći u svoj hram, anđeo saveza, kojeg vi želite; evo, on dolazi, govori Gospod nad vojskama.“ Ne može biti jasnije.
Ukoravanje Optužitelja
Postoji još jedna važna referenca u kojoj se anđeo Gospodnji pojavljuje u Starom savezu. Prorok Zaharija je dobio viziju Jošue, velikog sveštenika, kako stoji pred anđelom Gospodnjim. Sotona stoji s njegove desne strane da mu se odupre. Ovdje vidimo dva protivnika kako se bore oko grešnog ljudskog bića. Jošuina prljava odjeća simbolizuje njegov grijeh. (Zaharija 3:3). U ovoj pripovijesti, ime se brzo mijenja iz „anđeo Gospodnji“ (stih 1) u „Gospod“ (stih 2), što ponovo ukazuje da su to iste osobe. Zatim Gospod daje zanimljivu izjavu. „I Gospod reče Sotoni: ‘Gospod da te ukori, Sotono!’“ (Zaharija 3:2). Postoji samo još jedno mjesto u Svetom pismu, Juda 1:9, gdje se nalazi ova rečenica – i izgovara je arhanđeo Mihailo! U kratkoj Judinoj poslanici svjedočimo situaciji sličnoj Jošui i anđelu u Zahariji. „Ali kad je arhanđeo Mihailo imao spor s Đavolom oko Mojsijevog tijela, nije se usudio da ga osudi hulnim riječima, već je rekao: ‘Neka te Gospod prekori!’“ (Juda 1:9) Situacije su nevjerovatno paralelne: Hrist i Sotona se prepiru oko sudbine dvojice velikih Božjih ljudskih vođa (živog u slučaju Jošue i mrtvog u slučaju Mojsija). Rasprava se naglo završava kada Sin Božji kaže: „Gospod da te ukori.“
Ovaj odlomak postavlja još jedno valjano pitanje. Ako je Mihailo zaista drugo ime za Isusa Hrista, zašto onda priziva ime Gospodnje kada kori Sotonu? Zašto to ne bi učinio sam ako je, kako tvrde trinitarci, i sam Bog? Iako trinitarski apologeti mogu upotrijebiti dojmljivu intelektualnu gimnastiku i posegnuti za arsenalom logičkih grešaka da to nekako pomire sa idejom o tri su-jednaka Boga, činjenice su neumoljive: Mihailo se očito pokorava Bogu Ocu i ne usuđuje se preći granice svojih ingerencija!
Princ Mihael
Mihael se u Danilu spominje više nego u bilo kojoj drugoj knjizi u Svetom pismu. (Vidi Danilo 10:13; 10:21; 12:1.) U sva tri izvora, On se naziva knezom – vašim knezom i velikim knezom. Isaijino proročanstvo o Mesiji (Isaija 9:6) otkriva da je jedno od ključnih imena za koje kaže da bi se odnosilo na Mesiju „Knez mira“. Postoji još jedan stih u Danilu 8:25 gdje se spominje „Knez nad knezovima“. Ponovo se odvija kosmički sukob s Hristom na jednoj strani i Đavolom na drugoj, a čovječanstvo služi kao bojno polje. „Knez nad knezovima“ je zapravo isti termin koji se prevodi kao „knez nad vojskom“ u stihu 11. Ovo je slično „Gospodar nad gospodarima“ (Psalam 136:3) i „Kralj nad kraljevima“ (Otkrivenje 19:16). Čak se naziva i „Mesija Knez“ (Danilo 9:25). Ko je to biće koje anđeli nazivaju Velikim Knezom? Neka nam Biblija kaže. Isaija 9:6: „I ime će mu biti … Knez mira.“ Djela apostolska 3:14-15: „Vi ste se odrekli tog svetoga i pravednoga i … ubili Začetnika života.“ Djela apostolska 5:30-31: „Bog naših praočeva uskrsnuo je Isusa, koga ste vi ubili i objesili na drvo. Njega je Bog uzvisio sebi zdesna kao Vođu i Spasitelja, da dâ pokajanje Izraelu i oproštenje grehova.“ Otkrivenje 1:5: „i od Isusa Hrista, koji je ‘Vjerni svjedok,’ ‘Prvijenac iz mrtvih’ i ‘Vladar nad zemaljskim kraljevima.’ Onome koji nas voli i koji nas je svojom krvlju oprao od naših grijeha.“ Ovi stihovi jasno odražavaju tri stiha u Danilu u kojima se Mihael naziva „poglavarom“.
Je li Mihael samo jedan od mnogih poglavara?
Danijel 10:13 je vjerovatno najteži stih u vezi s Mihaelom: „Ali knez persijskog kraljevstva stajao mi je nasuprot dvadeset i jedan dan, i gle, Mihailo, JEDAN od najviših poglavara, došao je da mi pomogne. I ja sam ostao tamo kod persijskih kraljeva.“ Na prvi pogled se čini da je Mihael samo „jedan od“ prvih poglavara ili knezova. Ovo je loš prevod u KJV Bibliji. Riječ „jedan“ dolazi od hebrejske riječi „ehad“, koja se takođe često prevodi kao „prvi“ (vidi Postanje 1:5; 8:13.) Ovo mijenja cijelo značenje stiha u Mihaela kao prvog, najvećeg ili najvišeg poglavara – opet referenca na Sina Božjeg. Knez kraljevstva Persije koji se suprotstavio anđelu bio je bez sumnje Sotone koji se često pojavljuje djelujući u sjeni zemaljskih monarha kao što su kralj Vavilona, kralj Tira i rimska sila (Isaija 14:4, Ezekijel 28:2, Otkrivenje 12:4). I sam Isus naziva Sotonu „knezom ovoga svijeta“ (Jovan 12:31). Danilo 10:21 kaže: „Ali reći ću ti šta je zapisano u knjizi istine, i znaj da nema nikoga ko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaila, vođe vašega.“ Primijetite ovdje da anđeo naziva Mihaela vašim Vođom. Ko je bio Danilov vođa? U prethodnom poglavlju vidimo odgovor. U Danilu 9:25, Danilov Mesija se naziva vladarom, što je još jedan jasan pokazatelj Mihaelovog identiteta!
Mihael ustaje
Poslednja referenca na Mihaela u Danilu je u 12. poglavlju: „U to vrijeme ustaće Mihailo, veliki vođa koji stoji pomažući sinovima tvoga naroda. I nastaće vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. U to će se vrijeme tvoj narod izbaviti, svako ko se nađe zapisan u knjizi.“ Primijetite ovdje da se Mihael naziva „velikim vođom“. Postoji li veći poglavar od Isusa? On je takođe identifikovan kao onaj koji „stoji za sinove tvog naroda“. To znači da on posreduje, brani, pa čak i stoji kao zamjena. Ko bi ovo mogao biti osim Isusa? Komentarišući ovaj stih, Metju Henri navodi: „Mihael znači ‘Ko je kao Bog’, a njegovo ime, s titulom ‘veliki Knez’, ukazuje na božanskog Spasitelja. Hrist je stajao za djecu našeg naroda umjesto njih kao žrtva, podnio je prokletstvo za njih, da ga nosi od njih. On stoji za njih moleći se za njih pred prijestolom milosti.“ Isus je očito onaj koji uvijek stoji na našem mjestu i za našu odbranu. Mihael koji ustaje je takođe referenca na Gospoda koji se priprema da dođe. Primijetite da je Mihael toliko uzvišen i moćan, njegovo ustajanje pokreće veliko vrijeme nevolje. Nakon toga slijedi drugi Isusov dolazak i uskrsnuće (Danilo 12:2).
Glas arhanđela
Ako izdvojimo i ispitamo riječ „arhanđeo“, vidimo još jedno zanimljivo podudaranje. Jedini drugi odlomak u Bibliji koji koristi riječ „arhanđeo“ je 1. Solunjanima 4:16. I obratite pažnju na njegov kontekst: „Jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi.“ Glas arhanđela je taj koji poziva mrtve u Hristu, i sam Gospod ga koristi. To ukazuje na to da su oni jedno te isto. Isus je taj koji viče glasom arhanđela, ili „najvećeg glasnika“, da uskrsne mrtve. „Zaista, zaista, kažem vam, dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, i koji čuju, živjeće… Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izaći će – oni koji su činili dobro u uskrsenje života, a oni koji su činili zlo u uskrsenje osude.“ (Jovan 5:25, 28-29) Očigledno je da anđeli nemaju moć uskrsnuti mrtve. To može činiti samo Hrist u Očevoj sili. U Judinoj poslanici vidimo arhanđela kako se bori sa đavolom za tijelo Mojsija, koji je, usput rečeno, uskrsnuo i uznesen na nebo odakle se pojavio na gori preobraženja da ohrabri Hrista (Marko 9). U 1. Solunjanima, apostol Pavle opisuje uskrsenje kao odgovor na glas arhanđela. Ponovo vidimo paralelu između ova dva stiha; oba opisuju arhanđela u činu uskrsnuća. Ovo takođe dokazuje da se termin „arhanđeo“ ne odnosi na posebni red stvarnih anđela već na onog ko im prethodi i ima zapovjedništvo nad njima.
Ukazivanje posebnog svetog poštovanja Zapovjedniku
U Otkrivenju, Mihailo je prikazan kao predvodnik nebeskih vojski u ratu protiv pobunjenog Lucifera koji se dogodio. „A na nebu je izbio rat: Mihailo i njegovi anđeli borili su se sa aždajom. A borila se i aždaja i njeni anđeli.“ (Otkrivenje 12:7) Ovdje je izraz „aždaja“ simbolično ime za Sotonu, vođu zla (stih 9), tako da je vrlo sigurno pretpostaviti da je Mihailo još jedno simbolično ime za Isusa, utjelovljenje i vođu dobra. Ali postoji još više dokaza.
Baš kada se Izrael pripremao za svoju prvu bitku nakon prelaska u Obećanu zemlju, Jošua je imao susret s neobičnim ratnikom. „Kad je Jošua bio kod Jerihona, podigao je oči i pogledao, a pred njim je stajao čovjek s mačem u ruci. Jošua mu je prišao i upitao ga: ‘Jesi li na našoj strani ili na strani naših neprijatelja?’ A on mu odgovori: ‘Ni na jednoj; ja sam došao kao knez Gospodnje vojske.’ Tada Jošua pade ničice na zemlju i duboko se pokloni pa mu reče: ‘Šta moj gospodar govori svom sluzi?’ A knez Gospodnje vojske odgovori Jošui: ‘Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveto.’ Jošua je učinio tako.“ (Jošua 5:13-15). Nebeski zapovjednik zahtijevao je sveto poštovanje. Da je to bio samo anđeo, ukorio bi Jošuu baš kao što je anđeo ukorio Jovana što je pokušao da ga obožava (vidi Otkrivenje 19:10; 22:8-9). U svakom slučaju u kojem anđeo Gospodnji prihvati čin poniznosti i poštovanja, to je jasno Sin Božji. Ali tamo gdje se obožavaju obični, stvoreni anđeli, oni to odbijaju! Čak je i Isus podsjetio Sotonu u pustinji: „Pisano je: ‘Gospodu, svom Bogu se pokloni i jedino njemu služi.’“ (Luka 4:8) U stvari, svim stvorenim anđelima je naloženo od Boga da iskažu pokornost Sinu kao što su to činili tokom Njegovog prvog dolaska. „I opet, kada uvodi Prvorođenog u svijet, kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božji.“ (Jevrejima 1:6) Naravno, ovdje se jasno stavlja do znanja da je Isus Hrist „Prvorođeni“, ili kako je na drugim mjestima predstavljen – jedinorođeni Sin Božji. Otuda i potreba za inauguracijom ove vrste pred anđelima. Da je Hrist „su-jednak“ Ocu, ne bi bilo nikakve potrebe za tim.
Đavo je bijesan jer zna da će jednog dana čak i on biti primoran da prizna Isusa kao kralja i da mu se pokloni. „Da se u Isusovo ime savije svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2:10-11) Primijetite upečatljivu vezu koju čak i Pavle uspostavlja između anđela Božjeg i Isusa. „Primili ste me kao anđela Božjeg, kao Hrista Isusa.“ (Galatima 4:14)
Izraz „Gospod nad vojskama“ pojavljuje se 245 puta u Bibliji i odnosi se na „zapovjednika Božje anđeoske vojske“. Dakle, „zapovjednik Gospodnje vojske“ kojeg je Jošua vidio nije bio anđeo, već sam Sin Božji. To objašnjava zašto je on zahtijevao da Jošua skine obuću. Mjesto je bilo sveto jer je on bio tamo, baš kao što je Sinovljevo prisustvo kod gorućeg grma učinilo to tlo svetim za Mojsija. Dakle, Mihael, Zapovjednik Gospodnje vojske je još jedna titula za Isusa Hrista.
„Ko(ji) je kao Bog“ i princip zastupništva
Kada je Filip zamolio Isusa da učenicima pokaže Oca, Hrist je odgovorio: „Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca?’ Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji stoji u meni čini svoja djela.“ (Jovan 14:9-10).
Ovdje dolazimo da principa zastupništva koji je od ključne važnosti da razumijemo ove odnose i po kojem osnovu Sin zastupa Oca.
„Ko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me je poslao. I ko gleda mene, vidi i onoga koji me je poslao.“ (Jovan 12:44-45)
U Bibliji se koristi princip zastupništva. Zastupnik osobe (hebrejski: šalija) se smatra kao sama ta osoba. Primjer posredništva vidimo u Izlasku 23:20-21, gdje je Bog ohrabrivao Izraelce da slušaju Njegovog anđela (ref. 1. Korinćanima 10:4) jer je „moje ime u njemu“. Isti obrazac je prikazan u djelovanju Mojsija i Arona (Izlazak 4:16 i 7:1). Isus se i sam mnogo puta predstavio kao poslat od Boga, u Njegovo ime (vidi: Luka 19:38; Jovan 5:23; 12:44-45; 14:9, 24; 17:11-12). Ali primjena imena, poslanje u ime GOSPODNJE ili date ingerencije, ne izjednačavaju time zastupnika sa Jehovom ili jedinim pravim Bogom, vrhovnim Suverenom univerzuma (Jovan 14:28).
Koliko god puta Isus izgovorio frazu „Onaj koji me poslao“, to je vjerovatno najzanemarenije Isusovo učenje. Isus je dosljedno ponavljao da je neko ko je poslan od Boga da čini dobra djela i govori u Božje ime. Ovo je 100% zakon posredništva na djelu. Isus se nije ponašao kao da je „samostalan“, radeći stvari koje je želio. Uvijek je djelovao u Božje ime.
Najuzvišeniji i najdirektniji oblik zastupništva Boga je preko Sina: „Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori. Koji budući sjajnost slave i jasno obličje bića Njegovog, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prijestola veličanstva na visini, i postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.“ (Jevrejima 1:1-4)
„Jer u njemu [Hristu] nastava svaka punoća božanstva tjelesno.“ (Kološanima 2:9)
Svemu je Otac izvor. Svemu što Hrist čini je Otac izvor. Hrist je sve primio od Oca. Jedini razlog zašto crkva ovo odbacuje je taj što ne želi da odbaci svoj paganski osnov jednakosti po moći kakav postoji u besmislenom i neshvatljivom modelu Trojstva.
„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)
U ovom stihu izložen je vječni princip božanskog Izvora i Kanala koji definiše odnos, hijerarhiju i funkcije Boga Oca i Njegovog Sina. Na ovom principu zasniva se cjelokupno njihovo djelovanje i Plan spasenja.
Kad ovo razumijemo kako treba, tada prestaje svaka zabuna ko se zaista lično pojavljuje i po kojem osnovu djeluje kao „Anđeo Gospodnji“, „Gospod“ ili „Bog“ u starosaveznim vremenima.
Podsjetimo se da riječ „anđeo“ znači „glasnik“. Upravo je glasnik taj koji obavlja zastupnički posao ili zadatak koji je dobio od Vrhovnog Autoriteta tj. Boga Oca! Možemo li biti potpuno sigurni u to? Apsolutno, jer to potvrđuje sam Bog: „Evo, šaljem pred tobom anđela da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam pripremio. Čuvaj ga se i slušaj njegov glas. Ne buni se protiv njega, jer on neće oprostiti vaše prestupe, jer moje ime je u njemu.“ (Izlazak 23:20-21) Da Sin Božji djeluje samostalno ili kao „kolega“ Bogu nikada ne bi bio nazvan ni „anđelom“ niti „arhanđelom“. Sam Isus je mnogo puta eksplicitno istakao da je on poslat od Boga.
Dakle, Sin nije čekao 4.000 godina da se lično umiješa u ljudske poslove. Sin Božji je bio lično uključen u istoriju Božjeg naroda i poslove na zemlji (Jovan 8:58). Razgovarao je licem u lice s Abramom i Mojsijem i rvao se s Jakovom. Vodio je Izraelce kroz pustinju, osiguravajući im hranu i vodu i pobjedu protiv njihovih neprijatelja. Zapamtite da titula „arhanđeo Mihael“ znači „Najveći glasnik koji je kao Bog“. Isus, „slika Boga nevidljivog“ (Kološanima 1:15), donio je najveću poruku nade, evanđelje, našem svijetu koji propada!
Zaključak
Zaključno, vidimo ovo veličanstveno i misteriozno biće, ponekad zvano Mihailo, ponekad anđeo Gospodnji, ponekad zapovjednik Gospodnje vojske, kako zastupa Boga Oca na najvišem nivou. On izbacuje Lucifera s neba; on uskrsava mrtve; on posreduje za svete; on sudi, a zatim ustaje, započinjući veliko vrijeme nevolje. On otkupljuje svece i prima poštovanje ne samo ljudi već i cijelog univerzuma – sve na slavu Boga Oca. Sin Božji ima izvršnu vlast i ingerencije i predvodi Božji posao na terenu.
Ukratko ćemo sumirati nekoliko činjenica:
- Mihailo je jedini „arhanđeo“ – onaj koji prethodi anđelima i/ili ima starješinstvo nad njima.
- Mihailo komanduje anđeoskim vojskama (Otkrivenje 12:7; uporedi sa 2. Solunjanima 1:7, 8; Matej 16:27; 1. Petrova 3:21-22). Mihailo predvodi anđele još od prvobitne pobune protiv Boga na Nebu!
- Mihailo će „ustati“ tokom neviđenog „vremena nevolje“ (Danilo 12:1), što je vrijeme neposredno pred drugi Hristov dolazak.
- Gospod će sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi. (1. Solunjanima 4:16) Očito, sam Hrist govori „glasom arhanđela“ odnosno Zapovjednika anđela koji obavljaju konkretan posao na terenu (Matej 13:41; 24:31; Marko 13:21) vezano za uskrsavanje mrtvih svetaca i prikupljanje svih koji će naslijediti spasenje!
