Ko je Evropa? (1)

Zevsove ljubavnice

Jedne noći Evropa je imala san. U ovom snu dva kontinenta, koji su bili u obličju žena sporili su se oko Evrope. Azija je smatrala da pošto je Evropa rođena u Aziji ona joj pripada. Drugi kontinent, koji je bio bez imena, rekao je da njeno rođenje nije važno, da će joj ga Zevs dati. Bilo je rano jutro, i uznemirena tim snom Evropa se nije vratila na spavanje. Sazvala je svoje drugarice, koje su sve bile kćeri plemićkog roda i njene dobi. Bio je divan dan i one su izašle da beru cvijeće pokraj mora. Zevs je primijetio ovu šarmantnu grupu, posebno Evropu koja je bila najzgodnija među djevojkama… Zevs se pojavio pred grupom kao bijeli bik. Bijeli bik ljepši od ijednog drugog… Bik je legao pred Evropom. Ona se spustila na njegova leđa. Bik je iznenada poskočio, bacio se u more i počeo brzo plivati od obale. Evropa je vidjela da im se pridružila procesija. Arion je jahao na delfinima, Triton duvao u svoj rog, a tu je bio čak i Posejdon. Iz ovog je shvatila da je bik morao biti bog. Molila ga je da joj se smiluje. Zevs je razgovarao s njom i objasnio joj svoju ljubav. Odveo je na Krit, gdje je sam podignut. Obećao joj je da će mu roditi puno znamenitih sinova…

Vrijedno je zapaziti da se u ovoj priči tvrdi da je Evropa zapravo rođena u Aziji (u nekim legendama se kaže da je Evropa silovana, dok drugi sugerišu da je zavedena od Zevsa). Prema tim legendama, jednom kad je postala „besmrtna“, po njoj je nazvan kontinent.

Identitet Zevsa i Evrope

Ko je Zevs? Ko je u stvari Evropa? Da li je to zaista samo grčka mitologija, proizvod mašte? Nijedan pravi istoričar neće zaobići legende u potrazi za istorijskim faktima. Sav folklor, sva mitologija, imaju svoja uporišta u stvarnim događajima i ličnostima iz daleke prošlosti.

Vjeruje se da je Astarta, koja je često nazivana „nebeskom kraljicom“, azijskog porijekla. Ištar tj. Astarta bila je vavilonska boginja. Ova žena najvjerovatnije je istorijska ličnost Semiramis, majka Nimroda o kojem nalazimo izvještaj u knjizi Postanja 10:8-12 i koja se smatra prvom kraljicom Vavilona. Riječ je o prvobitnom Vavilonu izgrađenom nedugo posle Potopa (oko 300 godina kasnije). Semiramis se „obožila“ kao majka boga Damua i instalirala kao „nebeska kraljica“ oslikana u konstelaciji Kasiopeja (odatle potiču paganska vjerovanja vezano za zvijezde i astrologiju). Ponekad se ona prikazuje kao djevica sa djetetom, dok je široko rasprostranjeno vjerovanje da je u stvarnosti bila prostitutka.

Veza između Astarte (nebeske kraljice) i Evrope davno je uočena. Sledeći izvještaj pisala je osoba zvana Lucijan u drugom vijeku:

„U Fenikiji je drugi veliki hram koji drže Sidonjani. Oni kažu da pripada Astarti, a Astarta je… Selena Mjesec. Imperator Elegabalus, budući Sunce, uzeo je Astartu iz Fenikije i oženio je. Ali ona nije prvobitno ili svagda bila mjesec; i u Vaviloniji, kao Ištar, ona je imala kao svoje znamenje zvijezdu, planetu Veneru. Ali jedan od sveštenika mi je ispričao da on pripada Evropi, sestri Kadmusa. Ona je bila ćerka kralja Agenora, i nakon što je nestala, Feničani su je slavili sa tim hramom, i pričali svetu priču kako je ona bila lijepa; kako je Zevs poželio i preobrazio se u obličje bika, zatim je oteo i odveo nazad na Krit. Tu istu priču čuo sam takođe od drugih Feničana; i kovanice koje Sidonjani koriste prikazuju Evropu kako sjedi na biku koji je Zevs. Bez obzira na to, oni se ne slažu da je to Evropin hram. Sam hram sadrži, u najmanju ruku u poznim danima, naslikanu Evropinu epizodu.

Ova priča je takođe bila lokalizovana u Tiru, gdje su pokazivane Agenorova kuća i Evropina loža, i gdje je narod u osmom vijeku još uvijek oplakivao tu otmicu u prazniku zvanom kake’opsin’. Smatra se da je ime Evropa grčko, ali bilo da je ova osobita legenda kritskog ili feničanskog porijekla, nema dovoljno dokaza da se to utvrdi.“[1]

Evo još jedne verzije ove priče:

„Prema grčkoj mitologiji, vrhovni grčki bog Zevs zaljubio se u čovječiju kćer feničanskog kralja, po imenu Evropa; u obličju bijelog bika on ju je oteo, i imao sa njom tri sina. Kako bi se iskupio za svoje ponašanje, ona je bila počašćena da se po njoj nazove jedan kontinent: Evropa. Ova ljubavna afera, iako ilegalna, je ‘sporazumno ponašanje’. I davanje imena teritorijama takođe je ‘sporazumno ponašanje’… Kao što je rečeno, Evropa je bila feničanska princeza. U Siriji ona je izjednačavana sa Astartom, koja je bila adaptirana verzija demonskog kneževstva nazvanog u Bibliji Nebeska kraljica. Ona je takođe poznata kao Ištar. Jedan od Ištarinih svetih simbola bio je bik. Na Knososu kraljica-sveštenica je predstavljana ‘majkom boginjom’, kraljicom neba. Bikovi su bili sveti; igre bikova bile su vrlo važne… Evropa mu je rodila tri sina, a jedan od njih bio je Minos. Zatim se Evropa udala za Asteriosa, kritskog kralja.“[2]

Napokon, evo još jedne verzije priče o Evropi iz grčke vlade:

„Konačno odredište bio je Krit, preciznije Gortinija gdje se Zevs povezao u ‘svetom braku’ sa Evropom, ispod drveta platana koje otada nikad nije izgubilo svoje lišće. Zanimljivo je da kovanice iz Gortinije sadrže uspomenu na ovu scenu. Na jednoj se može vidjeti kako Evropa sjedi na stablu svetog drveta, dok je na drugoj strani kovanice bik gleda po poslednji put… Ona je obožavana pod imenom Helotis i na tim svetkovinama radosti zbog procvata prirode, narod bi obično pleo pletenice oko svojih bedara kao oznaku plodnosti. Vjerovalo se da je Evropa prvobitno bila nimfa, ćerka Okeana. Ova verzija podudara se sa legendom o kosmogoniji po kojoj se kopno pojavilo iz okeana. Prema drugoj sličnoj verziji, Evropa je izgleda bila personifikacija svijetlog meteora ili sjajne zvijezde. Evropa, ćerka Telefasa, ‘onog koji sija izdaleka’, mogla je biti predstava mjeseca, ranog jutra koje umiče sa solarnim bikom i svake noći koja se javlja sjajem na tamnom nebu.“[3]

Očigledno Evropa je prvobitno smatrana nimfom. U legendama, nimfe su neudate poluboginje koje su često bile uključene u blud. Pod pojmom nimfomanka i danas se smatra seksualno nezajažljiva ženska osoba. Mnogi izvještaji o Evropi takođe pominju da je imala najmanje dva muža kralja. Takođe nesumnjivo je bila povezana sa „nebeskom kraljicom“.

Vrijeme je da se prisjetimo Lucijanovog izvještaja prema kojem je na antičkoj kovanici bila naslikana Evropa koja jaše na zvijeri. Da li je slučajno što današnja kovanica od 2 eura iz Grčke ima isti takav motiv: ženu koja jaše na zvijeri (biku). To je i dalje simbol savremene Evrope.

Zevs je po mitologiji sin titana Kronusa i Ree. Poznavaoci biblijske istorije lako će ga povezati sa Nimrodom, a „titani“ (divovi) su ljudi džinovskog rasta koji su neko vrijeme zadržali pretpotopnu genetiku. Mitologija je dalje kroz vjekove učinila svoje, uključujući i brojna imena i atribute ovih lažnih božanstava.

Žena koja jaše na zvijeri u Bibliji

„I došao je jedan od sedam anđela koji su imali sedam čaša i obratio mi se riječima: ‘Dođi, pokazaću ti sud bludnice velike koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su zemaljski carevi blud činili, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom njenog bluda.’“ (Otkrivenje 17:1, 2)

Nakon vizije o završnim kataklizmičnim prizorima na zemlji, jedan od anđela zaduženih za sedam zala želi da pokaže Jovanu sud Božji nad Bludnicom koja sjedi na mnogim „vodama“. „Vode koje si vidio, na kojima bludnica sjedi, predstavljaju narode i mnoštva i narodnosti i jezike.“ (Otkrivenje 17:15) Razlog zašto baš ovaj anđeo pokazuje viziju je to što je ovo perspektiva koju treba sagledati sa pozicije posljetka vremena.

Ukratko, šta nam govori ovaj tekst? Najprije, otkriva nam činjenicu da su zemaljska carstva prožeta ideologijom i duhom antičkih pobunjenika protiv Boga, oličenih još u prvom Vavilonu.

„Tada me je u duhu odnio u pustinju. I ugledao sam ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri punoj hulnih imena, koja ima sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u purpur i skerlet, i ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i nečistoće svog bluda. Na čelu joj je bilo napisano ime: ‘Tajna, Vavilon Veliki, majka bludnicama i zemaljskim gadostima.’“ (Otkrivenje 17:3-5)

Zvijer je puna hulnih imena koja predstavljaju bogohulne pretenzije i navodna prava koja je sebi davala kroz vjekove u smjeni svjetskih imperija, nosilaca ovog sistema.

Zbog čega termin „tajna“? Zato što je riječ o tajni bezakonja (2. Solunjanima 2:7). Misterije takođe ukazuju na sukcesivno nasleđe vavilonske misterijske religije, ezoteričnih tajni vladanja svijetom od strane upućenika koji prenose to „znanje“ još od Nimroda i prve Vavilonske kule.

„A anđeo mi je rekao: ‘Zašto se čudiš? Otkriću ti tajnu te žene i zvijeri koja je nosi, a ima sedam glava i deset rogova: Zvijer koju si vidio bila je i više nije, ali će uskoro izaći iz bezdana i biće uništena. I diviće se oni koji žive na zemlji, kojima imena nisu zapisana u Knjizi života od postanka svijeta, kad vide da se opet pojavila zvijer koja je bila, pa je zatim nije bilo.’“ (Otkrivenje 17:7, 8)

Bezdan predstavlja duhovno podzemlje, a kad se pomene izlazak iz bezdana, uvijek znači novu demonstraciju satanske sile. Zvijeri se opet dive. Danas živimo u tom vremenu. Ko joj se divi? Oni čija imena nijesu zapisana u Knjizi života tj. oni koji ne stoje u spasonosnoj istini.

Vavilon nas dovodi do Evrope

Vavilon je prisutan kroz cijelu Bibliju. Božja Riječ zapravo govori o dva Vavilona, od kojih je poslednji u sferi duhovnog, ali su oba proizvod iste sile koja gradi taj sistem. Od samog svog početka, odnosno od izgradnje prve Vavilonske kule u ravnici Senar (područje današnjeg Iraka, oko 300 godina nakon Potopa), opisane u knjizi Postanja 11:1-9, možemo uočiti motive koje su doveli do njene gradnje:

i) Beskrajno sebična i isključiva ponositost pale ljudske prirode (vidi Jeremija 50:29; 51:31, 32; Isaija 47:8, 10);

ii) Nasilno suprotstavljanje volji Gospodnjoj, centralizacija vlasti i moći, umjesto raseljavanja po zemlji i mirnog porodičnog suživota. Vavilonska kula zapravo je bila primjer prvog pokušaja uspostavljanja carstva, dominacije, sile i prisvajanja uzvišenog položaja u cilju tlačenja i iskorištavanja drugih. Do tada, Bog je bio priznat kao Car, ali Nimrod je, baš kao nekad Sotona na Nebu, poželio carsku vlast i moć za sebe, tiraniju lišenu Božjeg karaktera ljubavi, milosti i pravde.

Nimrod je bio unuk Hamov, jednog od Nojevih sinova, koji su naselili zemlju posle velikog Potopa. Od njegove porodice, majke i žene Semiramis, i Tamuza, njenog vanbračnog sina, prokletstvo okultizma, nepokornosti Bogu i sistema manipulativne uprave nad zemaljskim stanovnicima i poslovima, razvijali su se dalje kroz istoriju i trajaće sve do Gospodnje direktne intervencije.

Dakle, Božji način upravljanja zemljom povjeren čovjeku bio je kroz spontani autoritet i samokontrolu, gdje je On sam bio Kralj. Ali Nimrod je nasilno uspostavio novi poredak i uveo svijet u novo istorijsko doba, što su kasniji tirani i vladari kopirali, preko Egipta i Asirije, do velikog vavilonskog carstva u vrijeme Nebuhadnezara, da bi zatim uslijedile grčka i rimska imperija. Iako pod različitim imenima, u duhu i praksi ova carstva su bila ista, uključujući i ona rasijana po drugim kontinentima, koja su kao zajednički imenitelj imala vavilonsku misterijsku religiju, idolatriju i obožavanje demonskih duhova, što je sve više odvajalo ljude od njihovog Tvorca i Iskupitelja.

Dakle, duhovne i intelektualne snage ovog svijeta, sila palog čovjeka u službi demona, proizvode Vavilon kao svoj vidljivi ili spiritualni produkt. Sotonska ambicija udružena je sa ljudskom, u namjeri da pokori i vlada, u nezajažljivoj grabeži i ponosu pale prirode.

„Uprava Vavilona je bila apsolutistička, gdje se sprovodila lična volja vladara, a ne zakoni: svu vlast je uzela u svoje ruke i isključila je mogućnost bilo kakvog spoljnog uticaja na vlast (Danilo 3:13-15). Priroda njene vlasti se može opisati kao veliki svjetski imperijalni despotizam. Bila je ‘malj cijele zemlje’, ‘koja je ljuto bila narode bez prestanka’ (Jeremija 50:23, Isaija 14:6), ‘kuća nastojnička’, ‘najljući (najnemilosrdniji) između naroda’ (Ezekiel 30:10, 11).

Sve što je važilo za drevni Vavilon, još više se odnosi na današnji. Činioci od kojih se sastoji Vavilon iz Otkrivenja 17. glava su identični u duhu i principima, i djeluju potpuno identično kao i sile u Nebuhadnezarovom Vavilonu.

Upravna vlast iz Otkrivenja 17 koja će nastati od ‘zvijeri’ i ‘nemoralne žene’, biće univerzalna svjetska sila koja će dominirati nad svim narodima, i koja će se ujediniti i podrediti jednoj religiji svjetskih razmjera. I kada ova internacionalna vlast bude formirana, u sebi će nositi obećanje i potencijal, da ovaj poslednji Vavilon u potpunosti krene stopama drevnog Vavilona.“[4]

Aspiracije Vavilona ne zadržavaju se samo na svjetovnoj vlasti i prisvajanju glavnih resursa – drugi aspekt te kontrole je duhovni, obrazovni i naučni. Ovaj sistem uči svemu, osim jednog – kultivisanju i razvoju karaktera po Božjem obličju. On zapravo negira, ignoriše i isključuje Tvorca iz svojih poslova. U toj premisi leži tajna bezakonja Vavilona, zbog čega je u suštini sve pogrešno što stvara i nudi ovaj svijet. Zbog toga se ulažu napori da se istina osujeti na svakom svom koraku, tačnije sve je dozvoljeno i poželjno u svijetu osim čiste i nepomiješane istine. Poznanje Boga je poslednja stvar koju ovaj sistem želi, jer to bi istovremeno značilo raskrinkavanje obmane koja natkriva cijelo čovječanstvo poput tamnog pokrova smrti. Ako izvori i temelji našeg znanja i mudrosti ne potiču od Boga, sve što radimo i čemu stremimo u životu imaće pogrešno ishodište.

Integralni dio ovog sistema nesumnjivo je i moderna Evropa.

Da biste bili „uspješni“ i „cijenjeni“ u svijetu, vi se morate pokoriti Vavilonu i prihvatiti njegova načela. Međutim, izaći iz Vavilona ne znači nužno napustiti neku lokaciju, već obratiti se Bogu, promijeniti svoje stanje, volju, želje, ciljeve, od tjelesnog i palog ka duhovnom i Božjem, od Vavilona ka Novom Jerusalimu.

Danilovo proročanstvo

Kao što smo mogli zapaziti, i Biblija nas uči da Vavilon kroz vjekove sukcesivno prenosi svoje ingerencije i duh preko velikih svjetskih imperija i sila.

„Druge godine Nebuhadnezarovog kraljevanja, Nebuhadnezar je usnio snove, i duh mu se uznemirio, pa više nije mogao oka sklopiti. Zato je kralj naredio da se pozovu sveštenici koji se bave magijom, oni koji prizivaju duhove, vračari i Haldejci da kažu kralju šta je sanjao. Oni su došli i stali pred kralja. Tada im kralj reče: ‘Usnio sam jedan san i moj se duh uznemirio, jer hoću da saznam šta sam sanjao.’ Na to su Haldejci rekli kralju na aramejskom: ‘Kralju, da si živ dovijeka! Ispričaj san svojim slugama, a mi ćemo ti otkriti njegovo značenje.’

Kralj je odgovorio Haldejcima: ‘Objavljujem riječ: Ako mi ne kažete šta sam sanjao i šta san znači, bićete raskomadani, a vaše kuće biće pretvorene u smetlišta. Ali ako mi otkrijete san i njegovo značenje, dobićete od mene darove i poklone i veliku čast. Zato mi otkrijte san i njegovo značenje.’

Na to su mu oni po drugi put odgovorili: ‘Neka kralj ispriča san svojim slugama, a mi ćemo otkriti njegovo značenje.’

A kralj je rekao: ‘Znam zasigurno da biste da dobijete na vremenu, pošto ste primijetili da je stvar zajemčena kod mene. Ako mi ne kažete šta sam sanjao, čeka vas samo jedna presuda. A vi ste se dogovorili da preda mnom govorite laž i prevaru da biste dobili na vremenu. Zato mi kažite san, pa ću znati da možete otkriti njegovo značenje.’

Haldejci su odgovorili kralju: ‘Nema na zemlji čovjeka koji bi to mogao otkriti kralju. Zato nijedan veliki kralj niti vladar nije tražio tako nešto ni od jednog sveštenika koji se bavi magijom, ni od onih koji prizivaju duhove, ni od Haldejca. Ono što kralj traži teško je, i nema nikoga ko to može otkriti kralju, osim bogova, koji ne borave među ljudima.’

Zbog toga se kralj naljutio i silno se razgnjevio, pa je naredio da se pogube svi vavilonski mudraci. Kada je naredba bila izdata i kada je trebalo da mudraci budu pogubljeni, potražili su Danila i njegove drugove, da i njih pogube.

Tada se Danilo mudrim i razumnim riječima obratio Ariohu, zapovjedniku kraljeve tjelesne straže, koji je izašao da pogubi vavilonske mudrace. On je upitao Arioha, kraljevog zapovjednika: ‘Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?’ Tada je Arioh ispričao Danilu o čemu se radi. A Danilo je otišao i zamolio kralja da mu da vremena, pa će kralju otkriti značenje sna.

Posle toga Danilo je otišao svojoj kući i sve ispričao svojim drugovima Ananiji, Mišaelu i Azariji, kako bi se u vezi s ovom tajnom molili za milost Bogu nebeskom, da Danilo i njegovi drugovi ne bi bili pogubljeni sa ostalim vavilonskim mudracima.

Tada je Danilu bila otkrivena tajna u noćnoj viziji. Zato je Danilo blagoslovio Boga nebeskog. Danilo je rekao: ‘Neka je blagoslovljeno Božje ime oduvijek i zauvijek, jer njegova je mudrost i moć! On mijenja vremena i razdoblja, obara i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima i znanje razboritima. On otkriva ono što je duboko i sakriveno, zna šta je u tami i kod njega prebiva svjetlost. Tebi, Bože mojih praočeva, zahvaljujem i hvalim te, jer si mi dao mudrost i moć. I obznanio si mi ono za šta smo te molili, obznanio si nam ono što je kralj tražio.’

Zato je Danilo otišao kod Arioha, koga je kralj odredio da pogubi vavilonske mudrace. Otišao je i ovako mu rekao: ‘Nemoj pogubiti vavilonske mudrace. Odvedi me pred kralja da otkrijem kralju šta san znači.’

Tada je Arioh brzo odveo Danila pred kralja i ovako mu rekao: ‘Našao sam među Judinim izgnanicima jednog čovjeka koji može kralju kazati šta san znači.’ Na to je kralj upitao Danila, koji se zvao Beltešazar: ‘Da li zaista možeš da mi kažeš san koji sam usnio i njegovo značenje?’ Danilo je odgovorio kralju: ‘Tajnu za koju kralj pita ne mogu kralju otkriti mudraci, oni koji prizivaju duhove, sveštenici koji se bave magijom ni astrolozi. Ali postoji Bog na nebu koji otkriva tajne, i on obznanjuje kralju Nebuhadnezaru šta će se desiti u poslednjim danima. Ovo je tvoj san i ovo su vizije koje su ti prolazile glavom na tvojoj postelji:

Tebi su, kralju, na postelji došle misli o tome šta će se desiti u budućnosti, i Onaj koji otkriva tajne obznanio ti je šta će se desiti. A meni ova tajna nije otkrivena zato što sam mudriji od svih živih, nego zato da se kralju obznani značenje i da saznaš misli svoga srca.

Ti si, kralju, video jedan ogroman kip. Taj kip, koji je bio velik i izuzetno sjajan, stajao je pred tobom i izgledao je zastrašujuće. Glava tog kipa bila je od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, stomak i bedra od bakra, noge su mu bile od gvožđa, a stopala dijelom od gvožđa, a dijelom od gline. Dok si gledao, odvalio se jedan kamen, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i udario je kip u stopala od gvožđa i od gline i smrvio ih. Tada se najednom smrvilo gvožđe, glina, bakar, srebro i zlato, i sve je postalo kao pljeva na gumnu u ljeto, i vjetar je sve odnio bez traga. A kamen koji je udario u kip postao je velika gora i ispunio je cijelu zemlju.

To je san, a njegovo značenje reći ćemo kralju. Ti, kralju, kralj nad kraljevima, kome je Bog nebeski dao kraljevstvo, moć, silu i dostojanstvo, i kome je u ruke predao zvijeri poljske i ptice nebeske, gdje god žive sinovi ljudski, i koga je postavio za vladara nad svima njima, ti si ona glava od zlata.

Posle tebe podignuće se drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće kraljevstvo, od bakra, koje će vladati cijelom zemljom.

A četvrto kraljevstvo biće jako kao gvožđe. Jer kao što gvožđe sve mrvi i satire, tako će i ono, poput gvožđa koje razbija, smrviti i razbiti sva ta kraljevstva.

A to što si vidio da su stopala i prsti dijelom od grnčarske gline, a dijelom od gvožđa, znači da će kraljevstvo biti razdijeljeno, ali će imati nešto od čvrstoće gvožđa, jer si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom. To što su prsti na stopalima dijelom od gvožđa, a dijelom od gline, znači da će kraljevstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. A to što si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni gvožđe ne može pomiješati s glinom.

U danima tih kraljeva Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo se neće ostaviti drugom narodu. Ono će smrviti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka, jer si vidio da se kamen odvalio od gore, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i da je smrvio gvožđe, bakar, glinu, srebro i zlato. Veliki Bog obznanjuje kralju šta će se desiti u budućnosti. San je pouzdan, a njegovo tumačenje vjerodostojno.’“ (Danilo 2:1-45)

Fascinantno je da je kroz ovo proročanstva data panorama svjetskih carstava sve do kraja istorije pobune na zemlji i uspostavljanja Božjeg vječnog kraljevstva. Danilova knjiga obuhvata vrijeme 618-536. prije nove ere.

Kasnije, u vrijeme vavilonskog kralja Belšazara (Baltazara), Danilo je imao i druge vizije o smjeni svjetskih carstava. U 7. glavi data je vizija o četiri zvijeri koje izlaze iz mora (Danilo 7:1-8), gdje je proroku pored uspona Vavilona, Medo-Persije, Grčke i Rima (vidi Danilo 7:17) posebna pažnja skrenuta na četvrtu zvijer (paganski Rim) iz koje će se gotovo neprimjetno i lukavo razviti tzv. „Mali rog“ – bogohulna religijsko-politička sila (Danilo 7:7,8,19-25). U 8. glavi dati su dodatni detalji kroz još jednu viziju i objašnjenja (8:9-12; 23-25), uključujući i vrijeme apsolutne prevlasti „Malog roga“. Zbog svojih specifičnih bogohulnih aktivnosti „Mali rog“ se poistovjećuje sa Antihristom. Samo jedna sila se savršeno uklapa u proročku i istorijsku panoramu ovih viđenja, a to je Rimo-katolička crkva.

Ali kakve veze sa ovim ima Evropa i gdje se ona spominje?

„Četvrta zvijer predstavlja četvrto kraljevstvo koje će nastati na zemlji i koje će se razlikovati od svih drugih kraljevstava. Ono će proždrijeti svu zemlju, zgaziće je i satrti. A deset rogova znači da će se iz tog kraljevstva podići deset kraljeva.“ (Danilo 8:23,24)

Iz „gvozdenog“ Rimskog carstva, prema biblijskom proročanstvu pisanom stotinama godina ranije, trebali su da nastanu deset kraljeva ili naroda. Istorijski to su: Ostrogoti, Vizigoti, Franci, Vandali, Svevi, Alemani, Anglosaksonci, Heruli, Lombardi i Burgundi. Ti narodi činili su okosnicu savremene Evrope.

Zapazimo sada koliko preciznih pojedinosti daju Danilova proročanstva: i) „Mali rog“ je proizišao iz četvrte zvijeri (Rimskog carstva); ii) nastao je između „deset rogova“ (Danilo 7:8); iii) nastao je posle uspostavljanja „deset rogova“ (Danilo 7:24); iv) trebalo je da iščupa tri roga (Heruli, Vandali i Ostrogoti bili su uništeni do 538. godine nove ere, tako da je ova sila nastala između 476. godine i 538. godine nove ere); v) trebalo je da bude veći od ostalih (Danilo 7:20); vi) da se razlikuje od ostalih (Danilo 7:24); vii) da ima „oči kao čovječije“ i da govori velike stvari protiv Boga (Danilo 7:8,25); viii) da se bori protiv Božjeg naroda, nadvladava ih i satire, koji mu se daju u ruke za proročko vrijeme od 1260 godina (Danilo 7:8,25); ix) željeće da mijenja vremena i zakone (Danilo 7:25); x) potčiniće i „poješće“ svu zemlju (Danilo 7:23); xi) vladaće sve do drugog Hristovog dolaska (Danilo 7:22,26).

Dakle, prema ovim proročanstvima, Evropu će prvobitno sačinjavati deset glavnih naroda, od kojih će se tri iskorijeniti zbog uspostavljanja prevlasti Papske sile „Malog roga“ koja će imati dominantan uticaj sve do kraja istorije pobune na zemlji. Taj uticaj ogleda se u dva ključna perioda:

1) Apsolutna prevlast za prorečenih „vrijeme, vremena i pola vremena“ (3 i po godine), 1260 dana, ili 42 mjeseca – što sve zajedno označava isti period od 1260 doslovnih godina. U Otkrivenju 12:6,14; 13:5 i Danilu 7:25; 12:7 pominju se sledeći proročki periodi: i) 1260 dana, ii) 42 mjeseca i iii) vrijeme, vremena i pola vremena. Kako je iz konteksta jasno da se ne radi o doslovnim vremenima, to moramo primijeniti biblijski princip „dan za godinu“ (vidi 4. Mojsijeva 14:34; Ezekiel 4:6). Termini „vrijeme“ i „vremena“ odnose se na proročke godine (vidi Danilo 4:16,23,25,32,34).

2) Promijenjena strategija i suptilna prevlast iste sile preko njenih različitih oruđa i projekata, od kojih je najupečatljivija „ikona zvijeri“ o kojoj se govori u 13. poglavlju Otkrivenja. Dakle, ova sila od perioda „smrtne rane“ koja se ubrzo zatim iscijelila (Otkrivenje 13:3,4), djeluje iza kulisa, preko svojih poluga moći i silnog bogatstva koje je vjekovima sticala. Jedan od tih projekata bez sumnje je Evropska unija. Iz priloženih fotografija i grafike vidi se da je „Evropa“ svjesna svog porijekla i sadašnje misije, da njeni osnivači i lideri dobro znaju šta rade.