Ovo je još jedno područje velike zabune pošto neki vjeruju da je Utješitelj Duh sveti dok drugi kažu da je to Hrist. Oba gledišta mogla bi se smatrati ispravnim pod uslovom da razumijete da Duh sveti nije doslovno biće. Puno konfuzije takođe dolazi od pogrešnog shvatanja teksta iz jevanđelja po Jovanu 14:26: „A utješitelj, Duh sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučiće vas svemu i podsjetiće vas na sve što sam vam govorio.“
Kao što smo u prethodnom poglavlju već napomenuli, u tekstovima koji govore o „Utješitelju“ (Duhu svetom) nigdje se u originalnom grčkom tekstu ne nalazi zamjenica „on“. Na našem ili na grčkom jeziku zbog gramatičkih pravila, zamjenica bi bila „on“, na hebrejskom „ona“ (ženski rod), dok se u engleskom jeziku koristi srednji rod („to“ ili „ono“). Ali ono što mnogi propuštaju da shvate je da gramatički rod ne mora da ima ikakve veze sa polom ili, u ovom slučaju, sa doslovnom osobom. Jezici koji potiču od latinskog kao grčki, španski, francuski, itd., imaju specifičan rod za svaku imenicu koji se ne mijenja. Tako svaki objekat bilo živi ili neživi se određuje kao muški, ženski ili srednji rod u svakom od ovih jezika (leksički rod). Ali rod često nema veze s tim da li je objekat zaista muški ili ženski.
Grčka riječ za Utješitelja je „paraklētos“ za koju Strongov rječnik kaže da znači „posrednik, advokat, utješitelj“. Tejerov rječnik je prevodi na ovaj način: „onaj koji zastupa (brani) slučaj drugog pred sudijom, branilac, savjetnik za odbranu, pravni pomoćnik, advokat“. Ko je, dakle, naš advokat i utješitelj? Ko je jedini posrednik između Boga i ljudi? Ne može biti greške ili zabune jer Jovan kaže: „Dječice moja, ovo vam pišem da ne biste griješili. Ali ako neko i počini grijeh, kod Oca imamo zastupnika [Utješitelja, Parakletosa] – Isusa Hrista, pravednika.“ (1. Jovanova 2:1) Zapazite da je ovdje za „zastupnik“ ista grčka riječ „parakletos“ koju koristi isti pisac u Jovanu 14:16,26; 15:26; 16:7 za Utješitelja ali je ovdje prevedena kao „zastupnik“ (advokat). Tako Jovan kaže da je naš advokat i utješitelj „Isus Hrist pravednik“. Šta je Pavle rekao Timoteju o posredniku ili advokatu između Boga i ljudi? „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)
Jovan 14:16: „I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja (parakletosa) da bude s vama uvijek.“
Jovan 14:26: „A utješitelj (parakletos), Duh sveti, koga će Otac poslati u moje ime…“
Jovan 16:7: „Jer ako ne odem, utješitelj (parakletos) neće doći k vama, ali ako odem, poslaću ga k vama.“
1. Jovanova 2:1: „Ali ako neko i počini grijeh, kod Oca imamo zastupnika (parakletosa) – Isusa Hrista, pravednika.“
Jovan 14:16-28 kazuje nam mnogo puta ko je Utješitelj, ali momenat kad Isus kaže „drugi Utješitelj“ mnoge zaslijepi za činjenicu da On ukazuje na sopstvenu službu preko Duha svetog, uprkos jasnim riječima koje slijede. Grčka riječ „alos“ znači „drugi iste vrste“ ili drugi iste vrste kao Hrist. Isus je bio prisutan sa svojim učenicima u fizičkoj formi ali nakon Njegovog uznesenja On dolazi u drugoj formi, tj. putem Duha svetog. Otuda je „drugi“ Njegov Duh. Pošto Hristov Duh može funkcionisati nezavisno od Njegovog ličnog prisustva, prikladno je reći za Njegovog Duha „drugi“. I zato što je to Njegov Duh, on (Duh) je „drugi“ iste vrste. Da je Utješitelj neko ili nešto drugo, Jovan bi morao upotrijebiti riječ „heteros“ u značenju „drugi različite ili slične vrste“. Jednostavno za shvatiti jednom kad znate. Većina takođe propušta da zapazi da je Isus često govorio o sebi u trećem licu kao što je slučaj i u ovom pasusu (vidi na primjer Jovan 17:1-3).
Vajnsov rječnik ukazuje da je riječ „Utješitelj“ jevrejskom narodu označavala Mesiju. „A-5, imenica, 3875, parakletos – dosl. ‘pozvan na nečiju stranu’, tj. da pomogne nekome primarno je glagolski pridjev i sugeriše sposobnost ili prilagodljivost za pružanje pomoći. Koristila se na sudu da označi pravnog pomoćnika, savjetnika za odbranu, advokata; zatim, generalno, onog koji brani slučaj drugoga, posrednika, advokata kao u 1. Jovanovoj 2:1 za Gospoda Isusa. U najširem smislu, ona označava ‘pomoćnika, tješitelja’. Hrist je to bio Njegovim učenicima putem implikacije Njegovog izraza ‘drugi (alos, ‘drugi iste vrste,’ ne heteros, ‘različiti’) Utješitelj’, kad govori o Duhu svetom, Jovan 14:16. U Jovanu 14:26, Jovanu 15:26, Jovanu 16:7 On ga naziva ‘Utješiteljem’. ‘Utješitelj’ ili ‘Tješitelj’ korespondira sa imenom ‘Menahem’ koje su Jevreji dali Mesiji.“ (W.E. Vine’s M.A., Expository Dictionary of New Testament Words, 1940)
Evo čitavog pasusa. Jovan 14:6, 16-23: „6 Isus mu odgovori: ‘Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene. I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog [alos] utješitelja [parakletos] da bude s vama uvijek, 17 Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama. 18 Neću vas ostaviti kao siročiće. Doći ću k vama. 19 Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti, jer ja živim, a i vi ćete živjeti. U taj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni, i ja u vama. 21 Ko ima moja uputstva i drži ih, taj me voli. A ko voli mene, njega će voljeti moj Otac, i ja ću ga voleti i objaviću mu se.’ 22 Na to mu je Juda, ali ne Iskariotski, rekao: ‘Gospode, kako to da namjeravaš da se objaviš nama, a ne svijetu?’ 23 Isus mu je odgovorio: ‘Ako me neko voli, držaće moje riječi, i moj Otac će ga voljeti, i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim.’“
U 16. stihu Isus kaže da će poslati „drugog“ Utješitelja ali ne ostavlja sumnje na koga je mislio u 18. stihu. Na nedvojben način On kaže: „Neću vas ostaviti kao siročiće (neutješne). Doći ću k vama.“ Ovaj „drugi Utješitelj“ je niko drugi do sam Hrist u drugoj formi (duhovnoj formi). On se ne vidi (fizički) kao kad je bio na zemlji. On se uklonio iz domena čula vida, ali je i dalje s nama u Duhu. Na Utješitelja se ukazuje kao na Duha istine u 17. stihu, što je prvi put da Hrist otkriva da ukazuje na sebe u ovom pasusu. Deset redaka ranije Isus kaže: „Ja sam istina“ (6. stih) i On je svojim Duhom „Duh istine“. U 17. stihu takođe vidimo da je Utješitelj neko koga svijet ne može primiti jer Ga ne poznaje. Ali Hrist kaže svojim učenicima da ga oni poznaju jer On prebiva sa njima. Jedini koji je sa njima je Hrist. U 19. stihu Hrist kaže da još malo i svijet Ga neće vidjeti, ukazujući na svoju smrt i uskrsenje, pa tako u 18. i 19. stihu On u nastavku kaže da iako odlazi, neće ih ostaviti neutješne i da će im se vratiti. Tako su učenici znali da je Hrist taj koji im se vraća kao njihov Utješitelj ali nisu razumjeli kako. I zatim je Juda, ne Iskariotski, pitao Isusa kako će se manifestovati kao Utješitelj njima a ne svijetu (22. stih)? Kako su učenici shvatili „drugog Utješitelja“? Da li su oni razumjeli da je Hrist govorio o nekom drugom? Ne! Ovaj Juda je savršeno shvatio da je Hrist taj koji im se vraća a ne neko drugi. Zapazite da njegovo pitanje ne počinje sa „ko“ nego sa „kako“. Tako se Juda nije pitao „ko“ već „kako“ će se Hrist manifestovati kao njihov Utješitelj. Odgovor je: Njegovim Duhom što je bilo nešto što oni nisu shvatali.
U Jovanu 16:7 Isus kaže: „Govorim vam istinu: Za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, utješitelj neće doći k vama, ali ako odem, poslaću ga k vama.“ Kako to da Utješitelj koji im je trebao biti poslat boravi s njima u Jovanu 14. glava? U Jovanu 7:39 nalazimo: „A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen.“ Ako je Duh sveti drugo biće kao u doktrini o trojstvu, ne bi zavisio od Hristovog povratka Ocu i Njegovog proslavljanja prije nego bude dat. Duh sveti nije mogao biti dat dok se Hrist ne proslavi i tako se Hrist vraća u drugoj formi (kao drugi), to jest putem svog Duha svetog. Obratite pažnju na dio teksta u Jovanu 14:23: „i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim.“ To jest, i Otac i Sin kroz njihovog Duha svetog. Ne šalje nam se odvojena osoba Božanstva, već sami život od Boga nam dolazi kroz Njegovog Sina Isusa Hrista. Ko je kvalifikovaniji da nas utješi od nekog ko je živio i stradao kao jedan od nas i zna kako je biti kušan? Kako je dragocjeno imati i Oca i Sina. Oni koji ne shvataju ovo propuštaju mnoge blagoslove. Ako vjerujete da je Duh sveti drugo biće, što je izum čovjeka i Sotone, čiji ćete duh tada imati?
Ovo nas vodi nazad do Jovana 14:26. Mnogi vjeruju da je Duh sveti Utješitelj kao doslovno biće odvojeno od Hrista jer pogrešno shvataju Jovan 14:26 i ko je uistinu Duh. Dodate riječi u nekim prevodima „koji je“ (KJV) imaju tendenciju odvođenja na krivi zaključak i kad bi se umjesto toga stavilo „kroz“ vjerovatno bi bilo manje nerazumijevanja. To bi bilo konzistentno sa ostalim Pismima i bez prividne kontradiktornosti sa drugim stihovima koji otkrivaju Hrista kao našeg Utješitelja, zastupnika i posrednika. „A utješitelj, kroz Duha Svetog, koga će Otac poslati u moje ime, poučiće vas svemu i podsjetiće vas na sve što sam vam govorio.“ (Jovan 14:26) (U Bibliji Novi revidirani prevod takav problem ne postoji.)
Dakle, u Jovanu 14:16-23 Isus objašnjava učenicima da će ih uskoro napustiti ali ih neće ostaviti neutješne i da će im doći. Juda je pitao kako će im Isus doći natrag ali ne i svijetu. Oni nisu razumjeli da će im On doći putem svog Duha. I ne samo njima pošto Hrist kaže da će i Otac i On sam načiniti prebivalište njihovim Duhom u onima koji drže Njegova uputstva. Tako se Isus vraća Ocu ali dolazi opet kroz Duha svetog kao drugi iste vrste. Hrist im ovo objašnjava kako se ne bi uznemiravali ili plašili, i da, kad se to dogodi, vjeruju. Slijedi nastavak ovog pasusa gdje ćete zapaziti da Hrist opet govori da je On taj koji im se vraća.
Jovan 14:27-29: „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ja vam ga ne dajem onako kako ga svijet daje. Neka se vaše srce ne uznemiruje i neka se ne boji. Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratiću se k vama.’ Ako me volite, radovaćete se što odlazim k Ocu, jer je Otac veći od mene. Sada vam to govorim, prije nego što se dogodi, da biste vjerovali kad se dogodi.“ Isus ne samo što je rekao da se vraća, već u Mateju 28:20 nakon svog uskrsenja definitivno potvrdio na šta je mislio: „I evo, ja sam uvijek sa vama, sve do svršetka ovog doba.“ Kakve divne riječi od Utješitelja! Isus je rekao: ne uznemiravajte se i ne plašite se što Ja odlazim, vratiću se da budem s vama sve do kraja ovog doba. Ali kako će Hrist biti s nama i tješiti nas do kraja ovog doba kad se vaznio k svom Ocu gdje će i ostati sve do Drugog dolaska? Vrativši se kao drugi iste vrste, tj. kroz Duha svetog kao našeg Utješitelja!
Obratite pažnju koliko puta hrišćani propuštaju da uvide da Isus govori da će On biti Utješitelj zato što pogrešno shvataju šta je Isus mislio kad je rekao „drugi Utješitelj“.
Jovan 14:17: „Duha istine [Isus je istina i svojim Duhom On je Duh istine], koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji [Hrist je jedini među njima] i biće u vama [Njegovim Duhom kao Utješitelj].“
Jovan 14:18: „Neću [Ja, Isus] vas ostaviti kao siročiće. Doći ću k vama.“
Jovan 14:20: „U taj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni, i ja u vama [svojim Duhom kao Utješitelj].“
Jovan 14:21: „Ko ima moja uputstva i drži ih, taj me voli. A ko voli mene, njega će voljeti moj Otac, i ja ću ga voljeti i objaviću mu se [svojim Duhom kao Utješitelj].“
Jovan 14:22: „Na to mu je Juda, ali ne Iskariotski, rekao: ‘Gospode, kako to da namjeravaš da se objaviš nama [kao Utješitelj], a ne svijetu?’“
Jovan 14:23: „Isus mu je odgovorio: ‘Ako me neko voli, držaće moje riječi, i moj Otac će ga voljeti, i doći ćemo [Isus i Njegov Otac] k njemu i prebivaćemo s njim.’“
Jovan 14:28: „Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim [Ja, Isus] i vratiću se k vama.’ [svojim Duhom kao Utješitelj].“
Hrist ne bi mogao biti na svim mjestima i sa svakim u isto vrijeme u ljudskom obličju, ali kroz Duha, On može biti sa svima kao njihov Utješitelj. Tako Hrist dolazi kao naš Utješitelj kroz Duha svetog, koji nam šalje, i kad primimo Duh sveti, mi primamo i Duh od Oca, i kroz Duha, Njegovog Sina takođe (Rim. 8:9-11).
Sada bi trebalo da je vrlo jasno da je Hrist naš Utješitelj koji se takođe naziva Duhom istine. I radi daljeg pojašnjenja, evo četiri načina koje Sveto Pismo otkriva da je Hrist Duh istine.
1) Jovan 14:16,17,26; 15:26 otkriva da je Utješitelj Duh istine a Utješitelj je Hrist. „Neću vas ostaviti kao siročiće. Doći ću k vama.“ (Jovan 14:18)
2) Jovan 14:16 kaže da je Isus istina i putem Njegovog Duha On je Duh istine. „Isus mu odgovori: ‘Ja sam put i istina i život.’“ (Jovan 14:6)
3) Duh istine ne govori od sebe; Njegov Otac mu kazuje šta će govoriti (vidi: Jovan 8:28; 12:49; 14:10, 24 i 16:13).
4) Duh istine takođe nam pokazuje ono što dolazi. U Otkrivenju 1:1 stoji da Isus Hrist otkriva ono što mu daje Njegov Otac.
Jovan 16:13: „Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi.“
Zapazite u Jovanu 16:13 da Duh istine (Hrist) ne govori sam od sebe već što čuje od nekog drugog. U stihovima koji slijede nalazimo da je neko drugi Njegov Otac. Isus ne govori sam od sebe već ono što Ga Otac upućuje da kaže. I to ostaje isto kad se Hrist vrati kao naš Utješitelj i Duh istine. Čak ni svojim Duhom On ne govori sam od sebe već govori ono što čuje od svog Oca. Ovo opet potvrđuje veliki božanski princip o Ocu kao Izvoru svega i Sinu kao Kanalu svega.
Jovan 12:49: „Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao nauk šta da kažem i šta da govorim.“
Jovan 14:10: „Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji stoji u meni čini svoja djela.“
Jovan 14:24: „Ko me ne voli, ne drži moje riječi, a riječ koju slušate nije moja, nego je od Oca koji me je poslao.“
Jovan 8:28: „Zato je Isus rekao: ‘Kad jednom podignete Sina čovječijeg, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me je Otac naučio.’“
Duh istine takođe nam pokazuje ono što dolazi, a u Otkrivenju 1:1 nalazimo da je to Hrist. Baš kao što su riječi koje On govori od Njegovog Oca, tako nam On pokazuje i ono što dolazi. Otuda nalazimo da se sva Pisma slažu bez ikakve kontradikcije ili nedoslednosti kao što je uvijek slučaj sa istinom.
Otkrivenje 1:1: „Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi.“
Na kraju ovog izlaganja, malo ćemo se poslužiti i elementarnim rezonovanjem. Hrist je rekao da će Otac u Njegovo ime poslati ili dati Parakletosa koje je Duh sveti. Kad bi Duh sveti bio doslovno biće, ravnopravni treći član Božanstva, zar sam ne bi znao šta da radi i zar bi bilo potrebe da ga šalje ili daje Otac? Otac može dati samo nešto što potiče od Njega samog. To je prosto. Osim toga, Parakletos se šalje ili daje „u Hristovo ime“. To znači da nosi osobine i karakter Hristov u posredničkom smislu. I dok Hrist doslovno posreduje za Njegov narod u Nebeskoj svetinji, Duh koji Bog šalje je zapravo Hristov Duh koji takođe obavlja djelo spasonosne blagodati pripremajući nas za Božje i Hristovo kraljevstvo! To je neuporediva dobra vijest jevanđelja!
