Ko su „anđeli čuvari“ Novaka Đokovića?

Novak Đoković je sportski simbol jedne nacije pa i cijelog regiona ex Jugoslavije. Naravno ta simbolika seže daleko izvan sportskih okvira i poprima mitomanska obilježja kroz poistovjećivanje masa sa svojim herojem na „krovu svijeta“.

Međutim, pored profesionalnog sporta Đoković vrlo često promoviše ideje iz sfere svoje duhovnosti. Da li je to i na koji način povezano sa njegovim velikim uspjesima?

Još u ranoj fazi svoje profesionalne karijere, decembra mjeseca 2008. godine, u popularnoj TV emisiji „Ami G Show“ (televizija Pink), on je pred milionskim auditorijumom demonstrirao tehniku duhovnih vježbi koje upražnjava. „Radimo kundalini jogu, prisutno je dosta treme, moramo da se rasteretimo, da izbacimo stres, da se uravnotežimo, da spojimo duh i tijelo, da stvorimo balans, da nađemo spokoj u sebi…“, objasnio je tada Đoković, dodavši da je pomenutu tehniku naučio „na jednom ostrvu“ gdje je „bio na odmoru“. O čemu se zapravo radi i šta je kundalini joga?

Kundalini je „zmijska moć“ ili energija navodno smještena u dnu kičme. Kroz različite tehnike joge ova mistička snaga se spiralno uvija uz kičmeni stub, da bi se konačno sjedinila sa umom i proizvela stanje izmijenjene svijesti ili prosvjetljenja. Zašto je „kundalini“ povezan sa „zmijom“? Tokom istorije, okultisti su vjerovali da su zmije čuvari izvora života i besmrtnosti, kao i „onih viših bogatstava duha koja su simbolizovana skrivenim blagom.“ Prema njima zmija je životna snaga koja određuje rođenje i ponovno rođenje i otud se povezuje sa Točkom života. Zmija je bila važan simbol za gnostike. Ipolit je tvrdio da se za zmiju govorilo da živi u svim predmetima i bićima. Ovo nas dovodi do kundalini koncepta joge ili zmije kao prikaza unutrašnje snage. Kundalini se simbolično predstavlja kao zmija koja se uvija sama oko sebe u obliku prstena (kundala), u onom osjetljivom dijelu organizma koji odgovara donjem kraju kičmenog stuba. Takvo je, navodno, stanje kod običnog čovjeka. Međutim, kao rezultat vježbi usmjerenih ka njegovoj spiritualizaciji – na primjer hata jogom – zmija se navodno raspliće i ispravlja kroz točkove (čakre), koji odgovaraju različitim spletovima u tijelu, sve dok ne stigne do čeone oblasti što odgovara trećem Šivinom oku. Tada, prema hinduističkom vjerovanju, čovjek ponovo uspostavlja svoj osjećaj za vječnost. Glavno značenje koje je vezano za zmiju je da ona predstavlja osnovnu skrivenu energiju, nalik seksualnoj moći, koja je umotana oko dna kičme i koja predstavlja podršku jogiju u njegovim nastojanjima da osvoji više svjetove tokom svog unutrašnjeg putovanja. Energija, koja je izvor svih duhovnih osvajanja, naziva se kundalini (umotana, obavijena moć), odnosno moć zmije. Okultisti priznaju da je „aktivacija kundalinija“ opasan korak, ali kada se jednom aktivira, kroz učenika navodno protiče „vitalna životna snaga“. Kada se to desi, osoba postaje „nabujala rijeka ljubavi“, koja utiče na ljude koji stupaju u kontakt sa njim. Vjekovima su indijski Jogiji čuvali tajne kundalini joge. Za ljude iz davnina poznato kao ‘šesto čulo’, ova izvanredna životna snaga koja omogućava otvaranje ‘trećeg oka’ je smještena u dnu kičme, i može da donese neiscrpnu rezervu energije i znanja.

Jedan od spiritualnih gurua koji je uveo Đokovića u istočnjačku mistiku i „religiju ljubavi“ je Pepe Imaz.[1] Vrlo blizak Đokovićima je i reiki majstor Žarko Ilić, doktorant medicinskih nauka. Još jedan od duhovnih mentora, vezan za Fondaciju Novak Đoković, je i Sadhguru Đagi Vasudev.[2]

Dana 28. aprila 2011. Đokovića je SPC odlikovala Ordenom Svetog Save prvog stepena. Teniser je izjavio da mu je ovo najznačajnije odlikovanje u životu. Orden je dodijeljen „za ljubav prema crkvi i pomaganje srpskog naroda i svetinja Svete Crkve“. Crkva i mediji su išli toliko daleko u veličanju heroja nacije da je dobio kultni status, uz Svetog Savu (Rastka Nemanjića) i naučnika Nikolu Teslu. Privrženost tradicionalnoj crkvi je, dakle, još jedno duhovno obilježje „prvog reketa svijeta“.

Pored toga, Đokovićevo omiljeno gradivo su knjige Jovana Deretića, promotera srpske pseudo istorije i mitomanije.

Kako je uspio spojiti pravoslavlje sa istočnjačkim misticizmom, to je fenomen za sebe, ali se njegov religijski domen tu ne završava. Preko Instagrama on je 4. aprila 2021. čestitao Srbima Novu 7530. godinu i dodao: „Naš kalendar prati biološki ritam Zemlje. Godina se dijelila na dva dijela, ljeto je bilo od Đurđeva do Mitrova dana, što se odnosi na period bujanja vegetacije i uopšte života na ovim prostorima. Godina je imala trinaest mjeseci po 28 dana, a svaki mjesec je imao četiri sedmice, svaka sedmica (nedjelja) imala je po sedam dana, kao što idu mjesečeve mijene. Na spomeniku caru Lazaru, despota Stefana Lazarevića, stoji da se Kosovska bitka dogodila 6897. godine. Kalendar se računao od momenta kada su svijet stvorili bogovi: Perun, Svarog, Stribog, Crnobog, Triglav, Dajbog, Jarovid, Svetovid, Morana, Vesna i Mokoša.“ Ovdje on proglašava slovenska mitološka božanstva „stvoriteljima svijeta“. Očito je da Đoković preferira i neo paganizam, kao i stare paganske prakse obožavanja zemlje i „povezivanja“ sa „majkom zemljom“.

Da je ovo tačno dokazuju i njegove posjete tzv. Bosanskim piramidama u Visokom. Na ovom mjestu je Novak, kako sam kaže, pronašao neki nevjerovatan mir i energiju. Kad je prilikom jedne posjete zajedno sa svojim domaćinom Semirom Osmanagićem ušao duboko u unutrašnjost brda, Novak je istakao da je osjetio nevjerovatan mir koji oslobađa od svih tegoba i misaono i fizički. „Rezonanca je takva sa obje strane kao da stvara neki talas i osjetio sam da su ovaj prostor, tuneli, piramida takođe, emitovali neku vrstu vibracija od kojih se moglo levitirati i fizički i misaono, u tom kontekstu da je čovjek od piramide imao neku vrstu vibracije i rezonance koja je mogla za jako kratko vrijeme da ga oslobodi potpuno od bilo kakvih tjeskoba, psihičkih i fizičkih… I kada si pomenuo kuglu, to me je duboko pogodilo, jer sam nekako vidio da je čovjek koji je iz polja piramide imao neku vrstu kugle koja ga je izdigla i fizički i misaono i u vrlo kratkom periodu ga je iščistila potpuno i učinila da se osjeća lakšim i ležernijim.“[3]

Prilikom jedne ranije posjete „piramidama“, Novak je hodao bos po zemlji na temperaturi od +3^°C.[4] Ova scena je zapanjila region, a objašnjenje zašto je to radio dao je i njegov vodič Osmanagić. „Ponovo smo išli kod mene na meditaciju, u naš muzej, u dolinu sunca…“, izjavio je Osmanagić i dodao: „Međutim, fotoreporteri su uslikali Novaka kako hoda bos po toj stazi, po travi, pa po našem lavirintu ljubavi.“[5] Sam Đoković je tim povodom na Instagramu objavio sledeću poruku: „Uzemlјenje je izuzetno važno, pogotovo u ovim ‘modernim’ vremenima kada smo raznim vještačkim materijalima, koje nosimo na stopalima, odvojeni od Majke Zemlјe. Uvijek je dobar trenutak biti bos na travi a za tenisere pogotovo nakon treninga i mečeva.“

Ovdje se moramo kratko upoznati ko je „Majka Zemlja“. Majka Zemlja ili Majka Priroda je drevno pagansko božanstvo, personifikacija plodnosti i Zemlje u mnogim starim religijama. Budući da je Zemlja ženski element koji rađa, nebo je bilo muški element. Zemlja je u paganstvu zauzimala srednje mjesto – između neba i podzemlja (koje je njena utroba). Grčka Majka Zemlja je Gea ili Gaja, čije ime znači „Zemlja“. Ona je nastala iz Haosa, stanja bez reda i poretka. Rodila je Urana, Nebo, koji je bio jednak njoj da je pokrije, te Ponta, jalovu dubinu Mora i Planine. Udala se za Urana i rodila mu lijepu djecu Titane, potom ružne jednooke Kiklope i storuke Hekatonhire. Brinula se za malog Zevsa u jednom mitu, a poslije je povela rat protiv njega. Druga majčinska boginja je Demetra, čije ime znači „Majka Zemlja“. Tako je Gea samo personifikacija Zemlje, dok je Demetra još nešto više (mrtvaci pokapani u zemlju nazvani su Demetrinim ljudima).

Sam Đoković je mnogo puta u svojim izjavama povezivao svoju duhovnost, prakse, meditacije i posjete neobičnim „energetskim“ lokalitetima sa sportskim uspjesima.

 

Anđeli čuvari prelamaju ishod finala Rolan Garosa?

Na ovogodišnjem Rolan Garosu Đoković je svojim simpatizerima opet priredio „epske“ mečeve, posebno protiv svog najvećeg rivala Rafaela Nadala, i u finalnom meču, protiv Grka Stefanosa Cicipasa. Đoković je posle 0:2 u setovima preokrenuo na 3:2 u svoju korist. Cicipas je bio vidno razočaran, a njegova izjava za medije otkriva zbunjenost i nevjericu u ono što se dogodilo:

„Počeo sam da igram veoma kratko. Osjećao sam da je moj ritam nestao. Ne znam stvarno zbog čega. Bilo je čudno imajući u vidu da sam do tada nalazio ritam, udarce i kretanje po terenu koje je bilo savršeno. Odjednom sam se osjetio hladnim i bio van svega… Bilo je teško da se vratim. Stvarno bih volio da mogu da razumijem zašto se ovakve stvari dešavaju. Trudio sam se da to shvatim i tokom meča. Bilo je teško da se izborim sa tim… Ne mislim da sam se opustio, niti da sam nešto promijenio. Nastavio sam isto da igram i radim stvari koje su bile dobre za mene. On [Đoković] je napustio teren sa dva seta zaostatka i ne znam šta se desilo tamo, ali vratio se odjednom kao potpuno drugačiji igrač… Osjetio se fizički jačim, imao je bolju anticipaciju, kretnju po terenu. Sve je izgledalo mnogo svježije i bolje nego prije. Ne znam, osjetio sam da je bolje čitao moju igru.“

Novak je, međutim, djelimično otkrio šta je tajna njegovog uspjeha: „Moji anđeli čuvari su tu. Imam svoj posebni ugao, to je tajna i to ne smijem da otkrijem, ali za sada je odrađivalo veliki posao.“[6]

Da je Đoković „u toku“ sa mnogim stvarima iz okultnog svijeta, svjedoči i ova njegova izjava data preko Instagrama uživo čovjeku po imenu Červino Džafarieh koji je proizvođač veganske hrane u SAD-u: „Unutrašnja veza je kada si zaista prisutan i svjestan u trenutku dok piješ vodu. Vidio sam ljude i poznajem ljude koji su energetskom transformacijom, pomoću moći molitve i moći zahvalnosti, uspijevali i najotrovniju hranu i najzagađeniju vodu pretvoriti u ljekovitu vodu. Voda reaguje i naučnici su dokazali da molekuli vode reaguju na naše emocije, na ono što se govori“, rekao je Đoković.[7]

 

U mreži New Agea

Ukupno uzevši, razna paradoksalna vjerovanja Đokovića mogu se upakovati zajedno samo pod pojmom poznatim kao „New Age“ (Novo doba). New Age označava različite društvene pokrete na Zapadu koji su se pojavili u poslednjih nekoliko decenija. Mnoge ideje ovog pokreta imaju korijene u starijim duhovnim i vjerskim tradicijama Zapada i Dalekog istoka, pomiješane sa modernim idejama nauke, naročito psihologije i ekologije. To je pokret alternativne podkulture zainteresovane za meditaciju, reinkarnaciju, zdravu hranu, duhovnost, kristale, duhovna iskustva, prirodnu sredinu, pseudo-nauku, neriješene misterije (Atlantida, NLO, krugovi u žitu) i slično. Odlikuje ga vjerski sinkretizam. Ovaj pokret je izvršio svoj okultni uticaj u mnogim poljima ličnog života, života porodice i društva, obuhvatajući milione ljudi. „New Age“ filozofija utkala je u sebe sve zajedno zbunjujuću, konfuznu mrežu nepovezanih ideja i pojava. Rođenje i smrt, medijumi i iscjelitelji, paranormalno i metafizičko, stvarnost i iluzija, legende, prošli životi i reinkarnacija – sve je to zajedno u ovom pokretu. Tu se može pronaći uobičajeni panteizam, karma, preseljenje duša (metempsihoza), i cijela tkanina okultnog misticizma, prepravljenog tako da bude privlačan savremenom „potrošaču“. Ideologija „New Age“ prihvata bilo koja religijsku praksu i učenja, bez obzira koliko čudna ili fantastična ona mogu biti. Pozajmili su iz dalekoistočne filozofije vjerovanje u postojanje nevidljive energije, izvan i unutar ljudskog organizma. U stanju takvog mističkog prosvjetljenja, čovjeku izgleda da postaje apsolutni gospodar duše i tijela; kroz kontakt sa „božanskom energijom“, čovjek postaje „čovjek-bog“ (oboženo biće). Ideja univerzalne religije je sastavni dio filozofije „New Age“-a. „New Age“ pokret pokušava da usmjeri aktivnost organizacija i pojedinaca tako, da šire njegove ideje i da ih usađuju u polja poslovanja, umjetnosti, filozofije i kulture. U tom cilju održavaju se seminari i obuke. Nakon čovjekovog ličnog preobražaja, sledeći korak je u obnovi cijele planete, pošto sve jeste jedno. Hipoteza o Gei, izjavljuje da zemlja ima sopstveni život, kao Majka Zemlja.

Novak se, prema njegovim vlasititim izjavama, može napuniti „energijom“ u nekom pravoslavnom svetilištu (Hilandar, Ostrog…) jednako kao i prilikom upražnjavanja istočnjačkog misticizma, posjete bosanskim „piramidama“, mističnoj planini Rtanj, ili iz sopstvene „glave, srca i duše“. Da li vam ovo govori nešto?

 

Identifikacija „viših sila“

Bez adekvatnog teološkog ili preciznije biblijskog znanja (otkrivenja od Boga), nama bi bilo nemoguće identifikovati „više sile“ koje su očito umiješane u naše živote. Prosvjetljenje, snaga i pomoć „bogova“ i „viših sila“ je oduvijek zanimalo ljudski rod. Najvažnije je bilo da „pomognu“, bez obzira na razloge zašto to rade ili moralnost takvih veza i intervencija. Vjerovatno ni sam Novak Đoković ne pravi razliku u kakvoći njegovih „anđela čuvara“ niti je želi praviti. Njega interesuje samo da mu „viša sila“, šta god to bilo, „pomaže“ da stiče snagu, energiju i nadmoć da pobjeđuje. To je opšti stav većine ljudi u neobraćenom stanju.

S druge strane, Sveto Pismo nas vrlo precizno obavještava da smo izloženi djelovanju dvije različite natprirodne sile – božanske i demonske. Biblija nas informiše o postojanju duhovnog svijeta izvan dimenzije koju mi opažamo svojim čulima. U osnovi, biblijsku nauku po tom pitanju možemo sumirati na sledeći način: duhovna bića koja nemaju materijalnu formu kao čovjek, već ono što Biblija naziva „duhovno tijelo“ (1. Korinćanima 15:44; uporedi sa Jevrejima 1:14) zapravo su anđeli, stvorenja koja egzistiraju prije čovjeka i čije mjesto boravka je u blizini Božjeg prestola, zvanog „treće nebo“ (2. Korinćanima 12:1-4). Anđeli („malah“ na hebrejskom ili „angelos“ na grčkom, u značenju „glasnik“) se opisuju kao moćna bića, na višem nivou od čovjeka, sa svim odlikama ličnosti, inteligencijom, emocijama i voljom (Matej 8:29; 2. Korinćanima 11:3; 1. Petrova 1:12; Luka 2:13; 8:28-31; Jakov 2:19; Otkrivenje 12:17; 2. Timoteju 2:26; Juda 1:6).

Anđeli su duhovi ili duhovna bića. Stoga ih ne možemo vidjeti, osim ako nam Bog ne da posebnu sposobnost da ih vidimo (npr. Balam – 4. Mojsijeva 22:31; Elišin sluga – 2. Kraljevima 6:17; anđeo koji se obratio pastirima – Luka 2:9-15). Anđeli su nevidljivi u svojim uobičajenim aktivnostima čuvanja i zaštite (Psalam 34:7; Psalam 91:11,12; Jevrejima 1:14) te sudjelovanju s vjernicima u iskustvu spasenja (Jevrejima 12:22).

Božji anđeli nikada ne reklamiraju sami sebe niti na sebe skreću pažnju (Otkrivenje 19:9,10). Uvijek su dio Božjeg djelovanja i uvijek su povezani uz Njega.

Kao duhovna bića, nepodložna propadanju i smrti, anđeli, pored znanja koje su dobili i stekli od svog Tvorca i u neposrednom Božjem okruženju, takođe neprekidno stiču i akumuliraju znanje dugim proučavanjem i posmatranjem ljudskih aktivnosti, kao i iz same Božje objave (Jakov 2:19; Otkrivenje 12:12). Za razliku od ljudi, oni ne moraju proučavati prošlost, jer su je već iskusili i nemaju problem sa gubitkom pamćenja.

Anđeli imaju sposobnost materijalizacije u ljudskom obličju, ukoliko postoji potreba i svrha takvog njihovog pojavljivanja (1. Mojsijeva 16:7-11; 1. Mojsijeva 18. i 19. glava; Sudije 6:11-22; Sudije 13:3-21).

Međutim, Biblija takođe govori o pobunjenim anđelima. Trećina anđela se u prošlosti, kako Sveto Pismo izvještava, pobunila protiv Boga i Njegovog poretka života, nakon čega su zbačeni na zemlju i postali demoni ili pali anđeli. Oni se još nazivaju zli duhovi ili sile tame, a njihov vođa je Sotona, nekada najuzvišeniji anđeo čije je ime bilo Svjetlonoša (na latinskom Lucifer). U osnovi koncept pobune Lucifera je podrazumijevao raskid statusa i odnosa Tvorac – stvoreno biće, i pokušaj izjednačavanja stvorenja sa Bogom, pri čemu stvoreno biće postaje samo sebi „bog“, samo sebi izvor života i graditelj vlastitog identiteta. Tu ideju Lucifer je prevarom imputirao ljudskom rodu, tako da je i na Zemlji dobio saveznike u pobuni protiv Boga.

U okultnom svijetu pojam „Lucifer“ ima sasvim drugačija i iskrivljena značenja koja odgovaraju konceptu samog Satane kroz sistem mješavine dobra i zla, gdje je biblijski Bog predstavljen kao neprijatelj. Međutim, u realnosti, Lucifer odnosno Satana je idejni tvorac, duhovni inicijator i kontrolor kompletnog sistema okultizma, misterija, tajna iza tajnih društava, magije, lažiranih religija i ideologija, raznih „iscjeliteljskih energija“ i svih drugih oblika manipulacije i laži.

Upravo zbog prisustva palih anđela odnosno demona na Zemlji, vrlo je važno da se upoznamo sa relevantnim informacijama o ovim bićima.

 

Kako da prepoznamo koja se od dvije strane miješa u naše živote?

Ovo testiranje je izvodivo samo ako smo biblijski i teološki „pismeni“ i obraćeni Bogu. Drugim riječima, da biste raskrinkali falsifikat, prvo je neophodno dobro poznavati original. U svom prirodnom stanju, ljudi, uključujući svakako i profesionalne sportiste, skloni su da pripisuju svoje svjetovne uspjehe Bogu, dok u stvarnosti podršku dobijaju od sila tame. Koliko je neko više javno eksponiran, kao promoter koncepta satanizma, toliko će podrška palih anđela biti veća i dugoročno strateški planirana. Test da li je nešto od Boga je u suštini jednostavan. Bog djeluje otvoreno, a glavni cilj Božjeg djelovanja u našim životima, uključujući i moguće intervencije preko anđela, je dovesti nas do pokajanja i prihvatanja Plana spasenja. Božji sistem vrijednosti je precizno definisan kroz objavu načela morala i vrline tj. Njegovih instrukcija (uputstava) datih čovječanstvu. Najveći mogući pozitivni primjer u tom smislu su učenja i prakse Isusa Hrista.

S druge strane, ciljevi Sotone i palih anđela su usmjereni protiv Boga i Njegovog poretka života na razne perfidne načine, te u tu svrhu oni manipulišu sa ljudima. Ova manipulacija uvijek podrazumijeva određenu ponudu ili mamac za čovjeka (Matej 4:8-9), što se uglavnom odnosi na ostvarivanje sebičnih ciljeva koji nisu u skladu sa Božjom voljom.

Daćemo primjer da biste ovo bolje shvatili. Zapazićemo da se većina ljudi samouvjereno poziva na svoju religiju ili ideologiju. Svi tvrde da su njihova vjerovanja i prakse u skladu sa Bogom. Ali osobama koje se pozivaju na takve stvari treba ukazati da razliku čini kakvoća onoga što radimo i opravdanost u Božjem sistemu vrijednosti. Subjektivna religiozna predstava ili izgled pobožnosti i poniznosti nisu dokaz ispravnosti. Recimo osoba se ponizno moli Bogu ispred nekog kipa, ikone i sl. Ali pošto sam Bog obznanjuje da takva vrsta službe nije prihvatljiva pred Njim (vidi: 2. Mojsijeva 20:4-5; 5. Mojsijeva 4:15-19), to pravi presudnu razliku. Ovo su jednostavne stvari koje svako može da razumije, ako hoće. To znači i prihvatanje Božjeg objektivnog autoriteta umjesto ljudskog i subjektivnog.

 

Uloga sporta u agendi kreatora svjetskog poretka

Po definiciji sport bi trebao da predstavlja njegovanje tjelesnih sposobnosti, njihovo provjeravanje i usavršavanje. Međutim, još od antičke prošlosti ljudsko tijelo bilo je predmet obožavanja. Antičke olimpijske igre, u svom izvornom obliku, održavane su u čast bogova Olimpa za duhovno ujedinjenje helenske kao „gospodarske“ rase i za njeno moralno (religiozno) uzdizanje. Za razliku od Grčke, Rim je imao smisao borilačkih predstava u vidu gladijatorskih borbi u cilju pasiviziranja plebsa (hljeba i igara). Njihova borba ne teži moralnom (religioznom) uzdizanju građana već je, kao krvava „zabava“, bila simbol nemorala i bezumlja koji je vladao u Rimu i glavna duhovna hrana za mase. U zemljama Dalekog istoka sportske i borilačke vještine razvijane su u tijesnoj sprezi sa misticizmom i okultizmom. Iza vrhunskih majstora borilačkih vještina i nevjerovatnih tehnika stoji stari „zmaj“ koji se u Bibliji naziva đavolom i Satanom, što znači da postoji skrivena veza majstora sa demonskim duhovima.

Drevne olimpijske igre je ukinuo vizantijski car Teodosije 393. godine, a početak modernih, 1896. godine, sa sloganom „brže, bolje, jače,“ izrečenim od strane jednog dominikanskog sveštenika, označava i obnovu ovog paganskog rituala. Dva osnovna vida idolatrije u modernim OI su obožavanje boga Sunca, koje se simbolizuje kroz nošenje baklje, i obožavanje ljudskog tijela, kao u grčkoj mitologiji. „Otac“ modernog olimpizma baron Pjer de Kuberten školovao se na jezuitskom koledžu. „Sport je najjeftinija duhovna hrana za radne mase koja ih drži pod kontrolom“, bio je jasan Kuberten. Sport ima neskrivenu ulogu u ostvarivanju i zaštiti strateških interesa vladajućeg poretka. Sport je postao sredstvo za ispiranje mozga i za sterilizaciju mjenjačkih potencijala čovjeka, oblik masovne psihoterapije, način da se ljudi spriječe da bace pogled izvan zidina lažirane paradigme.

Profesionalni sport podstiče takmičarski duh i definiše koncept pobjednika i poraženog, što je potpuno suprotno božanskom sistemu vrijednosti koji se zasniva na samopožrtvovanoj ljubavi i pomaganju bližnjima. To je klasična demonstracija moći kroz učinak i trka za ljudskom slavom, srž satanističkog sistema vrijednosti i stvaranja identiteta, čak i bez ikakvog ulaska u svijet okultnog.

Koje vrijednosti stvaraju sportisti? Postižu rekorde i stvaraju lijepe prizore (igračka tehnika)… Dobijaju ogroman novac. U suštini, „vrijednost“ koju oni stvaraju je to što zabavljaju mase i na taj način omogućavaju da one budu pod kontrolom. Rekordomanija, na kojoj se zasniva sport, na najneposredniji način ukazuje na anti-egzistencijalnu prirodu materijalističkog progresa. Umjesto potrebe za razvojem autentičnih ljudskih moći (tjelesnih i duhovnih, kao i međuljudskih odnosa), materijalizam je nametnuo čovjeku „potrebu“ za postizanjem rekorda – po cijenu njegovog uništenja kao ljudskog i prirodnog bića. Zapravo, čovjek je samo sredstvo za postizanje rekorda. Cilj nije razviti ljudske moći, već postići rekord – koji je tržišna vrijednost sportskog rezultata. Sportom tijelo biva pretvoreno u mehanizam, ljudsku mašineriju, priroda u tehnički prostor, a društvo u gomilu dehumanizovanih i denaturalizovanih „takmičara“. Sportista (kao i trener, ljekari, čitav „sportski pogon“) ne sagledava tijelo kao prirodni organizam, već ima odnos prema njemu kao prema sredstvu sa kojim mora postići što veći (kvantitativno mjerljivi) učinak. Sport je tipičan primjer poistovjećivanja ljudi sa vladajućim modelom „čovjeka“.

Sport (i generalno svijet šou biznisa) je jedan od mehanizama preko kojih „vladari svijeta“ uspostavljaju totalitarnu kontrolu nad građanima, organizuju olimpijske igre i druga velika internacionalna takmičenja i drže u svojim rukama sve „međunarodne“ svjetske asocijacije. To su prave masonske lože.

Psihologija mase u idolatrijskom navijačkom transu i stvaranje „huligana“ jedan je od najvažnijih načina na koji normalna omladina biva pretvorena u fašističke horde koje vladajuće grupacije koriste za prljave poslove i za obračun sa njima nepoželjnim društvenim elementima. Navijačke grupe su jedan od najvažnijih oblika organizovanja nemilosrdnih jurišnika, a utakmice sredstvo za njihovo homogenizovanje i militarizovanje. Navijački klanovi i vođe nerijetko se identifikuju sa mafijom. Što se tiče njihovog „patriotizma“ i „vjere“, oni se ne zasnivaju na kulturnim i slobodarskim tradicijama i upotrebi razuma, već na vladajućem duhu destrukcije i militantnom primitivizmu.

Dobro je poznato da se oko profesionalnog sporta okreće ogromni novac. Na temelju sporta razvija se kockarska euforija. Klađenje je jedan od najpogubnijih oblika ispoljavanja destruktivnih potencijala sporta. Klađenje stvara kladioničarsku mafiju koja, kako stiče sve veću finansijsku i političku moć, postaje sve agresivniji akter kako u namještanju rezultata, tako i u odvijanju cjelokupnog sportskog šou-biznisa. Stvaranje kockarske euforije predstavlja jedan od najpogubnijih načina na koji vladajući klanovi uvlače mlade u vrednosnu i egzistencijalnu orbitu hedonističkog materijalizma.

 

Nevidljive sile kao kontrolori sporta

Druga dimenzija profesionalnog sporta je ona nevidljiva – okultna. Da bismo se u ovo uvjerili, navešćemo sažetak jednog iskustva Rože Mornoa, francuskog Kanađanina, koji se po završetku Drugog svjetskog rata našao u „elitnom“ društvu obožavaoca palih anđela. Ovi anđeli činili su im određene usluge u cilju zadobijanja njihove lojalnosti. U novom izdanju prve Rožeove knjige „Opčinjen tamom“, u 8. poglavlju pod naslovom „Demonski duhovi pritiskaju na odanost“ čitamo:

„‘Vaš je jedan od mnogih darova koje možete tražiti,’ rekao je sveštenik, ‘samo ako ste voljni da otvoreno priznate vjeru u gospodara.’ To priznanje vjere sastojalo se u učešću u satanskom ritualu, na kojem smo morali izjaviti pred skupštinom da priznajemo Sotonu kao velikog boga; vrhovnog vladara planete zemlje, voljnog da podari velike darove vjernicima. Zatim bi tražili za sebe dar koji smo željeli…

Zatražio sam dar proricanja, koji sam koristio na ovaj način. U snu tokom noći, sanjao bih imena i brojeve trkačkih konja koji će biti pobjednici u određenoj stazi sledećeg dana. Zatim bih išao u ilegalnu kladionicu i kladio se na njih. Baš prve večeri imao sam takav san; vrlo živo vidio sam brojeve u tri trkačke staze, i pokazano mi je da će se ta akcija dogoditi sledeće subote, tri dana kasnije.

Naznačenog dana, pošao sam u kladionicu, i zaista na tabli su bila imena koja sam vidio u snu. Kao radnik u radionici, nijesam imao puno novca za rasipanje, pa sam stavio mali iznos na prve dvije trke, i dobio oko šezdeset dolara. Za trećeg konja kvota je bila dvadeset jedan naprema jedan, iz razloga što je on bio daleko od favorita. Ali imajući u vidu da su me duhovi do tada tačno informisali, odlučio sam da uložim dvadeset dolara. Taj konj stigao je prvi, a ja sam bio jedina osoba u mjestu koja je izašla do kabine sa rešetkama da podigne dobit od ukupno 420 $. Pokupio sam gotovinu, rekao hvala i otišao…

Slična iskustva dešavala su se subotom, i nije prošlo dugo dok je vlasnik kladionice poslao svog menadžera da me dovede u njegovu kancelariju; želio je porazgovarati sa mnom. Nakon kraćeg razgovora, shvatio je da ja ne znam mnogo o istoriji konjskih trka.

‘Zapanjen sam,’ rekao je on, ‘činjenicom da imajući toliko malo znanja o konjskim trkama, tako mudro ulažete svoj novac. Da li biste mi kazali ko vam dostavlja dragocjene informacije?’

Kad je shvatio da sa mnom neće nigdje stići, rekao je: ‘Vi i ja se moramo razdružiti, jer suviše me koštate. Dobijate previše mog novca. Želim da napustite ovo mjesto i ne vraćate se. Ako su vam potrebne adrese drugih kladionica u Montrealu, voljan sam da vam dam spisak.’ Zahvalio sam mu na spremnosti da pomogne i otišao.“

Ovdje se, dakle, radilo o relativno bezazlenom sportu kao što su konjske trke. Ali očigledno je da su pali anđeli u potpunosti kontrolisali stvari i bili u stanju da znaju ishode svih trka. Da li vam to nešto govori?

 

Zaključci

Nakon svega izloženog, nije teško da zaključke izvedete sami. Mi ćemo na kraju dati samo sažetak glavnih misli.

1) Profesionalni sportisti su gladijatori modernog vremena, čije izvedbe odvlače pažnju širokih masa sa suštinskih životnih pitanja i korisnosti i kalupe ih u šeme kreatora svjetskog poretka.

2) Profesionalni sport je jedno od najistaknutijih sredstava za demonstraciju satanskog koncepta dostignuća i moći radi stvaranja i neprestanog potvrđivanja sopstvenog identiteta u dominaciji nad drugima. Tako to postaje model za oblikovanje svijesti masa mladih ljudi i njihovo betoniranje u materijalističkom hedonizmu.

3) Idolatrijski i mitomanski odnos prema „šampionima“, slično kao i drugi oblici idolatrije, imaju destruktivni učinak na ljudski um i dovode do fanatizma i ispranosti mozga.

4) Za „uspjeh“ u profesionalnom sportu neophodna je pomoć „viših sila“, za koje je sasvim očigledno da nemaju nikakve veze sa Bogom. Mnogi sportisti se na razne načine upoznaju i uvode u svijet okultizma, gdje se kroz brojne tehnike povezivanja sa „silama“ pridobijaju kao sudionici u tim praksama i njihovi veliki javni promoteri. Ali čak i kada to nije slučaj, ako su u „mašineriji“, prožeti takmičarskim duhom i jurnjavom za slavom, oni se svakako nalaze u sistemu pod kontrolom palih anđela.

5) Postoji umreženi sistem palih anđela i palih ljudi gdje se odvija određena saradnja na obostrane „koristi“, bez obzira koliko je ljudska strana svjesna činjenica uključenih u taj dil. Sve to je u funkciji odvajanja čovjeka od Boga i pogubno za njegove najbolje sadašnje i vječne interese.

Konačno, Đokoviću možemo odati i jedno priznanje kao jednom od rijetkih javnih ličnosti koja je ustala protiv moderne pošasti zvane „vakcinacija“, dok mnogi nazovi hrišćani ćute o tome ili čak promovišu vakcine.

____________________________

[1] RTS, 12/12/2016.

[2] Blic, 13/08/2020.

[3] Telegraf, 06/05/2021

[4] Nova.rs, 14/10/2020

[5] Telegraf, 24/10/2020

[6] https://youtu.be/aiKs4G5RoME (Novakov odgovor pogledati na 9:40)

[7] CdM, 10/05/2020