Ko su bili nefilimi?

Postanje 6. i Brojevi 13. glava (prije Potopa i poslije Potopa) spominju pojam „nefilim“ koji je u središtu rasprave već dugi niz godina.

O identitetu „nefilima“ i „sinova Božjih“ još uvijek se raspravlja u hrišćanskim krugovima. Popularno je nebiblijsko mišljenje da su Nefili svemirski vanzemaljci. Naravno, većina biblijski religioznih ljudi iz više razloga s pravom odbacuje ovaj stav, ali to nije tema ove rasprave.

Od stavova uz određenu biblijsku podršku, neki vjeruju da su se pali anđeli parili sa ženama što je rezultiralo divovima zvanim nefilim. Drugi vjeruju da su sinovi Božji proizvod palih anđela koji su preuzeli (posjeli) bezbožne muškarce da bi se parili sa ženama.

Postoji velika zbrka oko riječi nefilim. Niko danas sasvim pouzdano ne zna šta to znači. Ova riječ se prevodi kao „divovi“ ali je moguće da potiče od hebrejske riječi nefal (pasti) što znači „pali“ zbog čega neki ovo usmjeravaju na pale anđele ili, primjerenije, na njihovo potomstvo. Međutim, ovo takođe daje snažnu podršku stavu da su ljudi otpali od Boga. Upravo su ta dva koncepta pomogla da se iznjedre različiti gore pomenuti pogledi.

Neki vjeruju da su bili Setiti (potomci Adamovog sina Seta). Postoje i neki minorni stavovi, da su bili poput kraljeva, vladara ili poglavara vodećih porodičnih grupa kao pobožni iz Psalma 82. Ovo gledište ima mnogo sličnosti sa gledištem Setita, ali eliminiše brojne Setove potomke i samo se drži vođa / kraljeva (kao i nekim drugim vođama drugih plemena) kao pobožnih. Druga varijacija setitskog gledišta je da su ti pobožni muškarci imali veze s bezbožnim ženama, a potomci su slijedili druge „bogove“ suprotstavljene pravom Bogu i „otpali“ na strašne načine. To se naziva pogledom „palih ljudi“. Ovo su primarni pogledi o kojima ćemo raspravljati.

Mnogi su nefile povezivali s divovima. Divovske osobine možda nisu bile ograničene samo na nefilime: Golijat, div, nije smatran nefilimom. Kao što je spomenuto, pojam nefilim je nejasan u definiciji. To se odnosi na glagol „pasti“ iako se najčešće prevodi kao divovi (giganti) – termin upotrijebljen i u Septuaginti, grčkom prevodu Tanaha, oko 200-300 prije n.e. – što se vidi iz konteksta iz knjige Brojevi 13. glava. Međutim, kontekst Postanja 6. ne otkriva da su bili divovi.

Evo table sa kratkim sažetkom četiri razmatrana popularna gledišta:

Naziv gledišta	Ukratko o gledištu
Pali anđeli	Sotona i / ili njegovi pali anđeli parili su se s ljudskim ženama i imali potomstvo koje su zvali nefilim.
Pali anđeli koji su zaposjeli muškarce	Pali anđeli i / ili Sotona zaposjeli su muškarce i natjerali ih na razmnožavanje sa ženama.
Setitski pogled	Sinovi Božji bili su pobožna linija od Adama do Seta i Noja, a nefili su bila pala djeca koja su tražila lažne bogove.
Pali muškarci	Pobožni ljudi (sinovi Božji) uzeli su bezbožne žene, a njihovi potomci (nefilim) slijedili su lažne bogove, odbacili Boga i teško otpali daleko od Boga.

Svaka strana u ovoj raspravi, uglavnom, koristi Bibliju kao mjerodavnu kako bi iznijela svoj slučaj. Ali naša namjera je suočiti argumenti kakvo bismo vidjeli koji je pogled održiv.

 

Gledište o palim anđelima

Sinovi Božji = Pali anđeli

Nefilim = Mješavina (hibridi) ljudi i anđela

Ovo je jedan od najpopularnijih pogleda. Naslanja se na to da se anđeli nazivaju „sinovima Božjim“ ili se kao takvi tumače u Jovu 1:6; 2:1 i 38:7. U stvari, da su nefili doista polu-ljudi / polu pali anđeli, to bi dalo veliko razumijevanje mnogim drevnim religijskim pogledima nakon Babela i polubogova. Kao što je istaknuto, nefilim je povezan sa glagolom „pasti“ na hebrejskom, što pruža potporu stavu da je to povezano sa palim anđelima. Zbog toga ovo gledište ima određeni status među biblijskim učenjacima.

Branioci ovog stava takođe nalaze podršku u dva ključna odlomka iz Novog Saveza. U 2. Petrovoj 2:4-11 apostol je napisao:

Zaista, Bog nije poštedio anđele koji su sagriješili, nego ih je bacio u jame Tartarusa i predao u okove tame da ih sačuva za sud. I nije poštedio drevni svijet, ali je sačuvao Noja, propovjednika pravednosti, sa još sedmoro drugih kada je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi. I osudio je gradove Sodom i Gomor i pretvorio ih u pepeo, i time bezbožnicima postavio primjer onoga što treba da dođe, a izbavio je pravednog Lota, koji je patio zbog besramnih djela tih drskih bezakonika, jer ono što je taj pravednik vidio i čuo, dok je iz dana u dan živio među njima i posmatrao njihova bezakona djela, mučilo je njegovu pravednu dušu. Dakle, Gospod zna kako da ljude koji su mu odani izbavi iz kušnje, a nepravedne da sačuva za dan suda da budu kažnjeni, a naročito one koji požudno idu za tijelom da bi ga prljali i koji s prezirom gledaju na autoritet. Drski su, samovoljni, nije ih sramota pred pobožnima, nego pogrdno govore o njima.

Prije nego što prokomentarišemo ovaj odlomak, moramo pogledati Judinu poslanicu 1:4-8.

Jer imaju neki ljudi koji su se uvukli među neopreznima koje su Pisma još davno odredila za sud, bezbožnici, koji blagodat našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna djela i koji se odriču jedinog Gospoda Boga, i našeg Gospoda Isusa Hrista. Želim da vas podsjetim, premda sve već dobro znate, da je Gospod, iako je spasao narod iz egipatske zemlje, kasnije pobio one koji nisu pokazali vjeru. I anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo prebivalište, čuva u trajnim okovima u gustoj tami za sud velikog dana. Tako i Sodom i Gomor i gradovi oko njih, koji su se isto kao i oni odavali bludu i neprirodnim polnim odnosima, stoje kao upozoravajući primjer ognja uništenja za vječnost. Tako i ovi ljudi, koji se prepuštaju snovima, na isti način prljaju tijelo, preziru vlast, i na slavu hule.

Ovi stihovi ne spominju konkretno Nefilime, niti jasno navode da su pali anđeli imali seksualne veze sa ženama. Međutim, oni stavljaju „anđele koji su sagriješili“ (2. Petrova 2:4), „koji nisu zadržali svoj vlastiti domen, već su ostavili svoje prebivalište“ (Juda 1:6), u isti kontekst kao i Noja. Čini se da oba odlomka upoređuju grijeh ovih anđela s grijehom naroda Sodoma i Gomora koji su se „na sličan način kao oni, odali seksualnom nemoralu i neprirodnim polnim odnosima“ (Juda 1:7). Postanje 19:5 otkriva da su ljudi iz Sodoma poželjeli dva anđela koja su ušla u Lotovu kuću. Ali važno je razumjeti da iako se čini da ovi stihovi snažno podržavaju pogled palih anđela, oni za to ne daju pouzdani argument.

Prema Bibliji, anđeli su superiorniji rang stvorenja od ljudi koji su gledali lice i uživali u Božjem prisustvu; ali neki od njih nisu zadržali ovaj status, jer je prvo Lucifer sagriješilo, a zatim još trećinu drugih uvukao u svoj koncept pobune, te su zbačeni s Neba tako da oni nisu ono što su bili prije, niti na istom imanju ili mjestu.

„Čuvanje palih anđela u trajnim okovima, pod tamom“ mora se razumjeti metaforički u smislu njihovog ograničavanja ili njihovih grijeha i krivnje nad njima na savjesti, pod kojom se neprestano drže; ili Božje odredbe i svrhe u vezi s njihovom konačnom kaznom i uništenjem, koje su nepromjenjive i nepovratne i od kojih se ne mogu osloboditi. Fraza „pod tamom“ može se odnositi na simboličke okove, kao u 2. Petrovoj 2:4 gdje se „okovi tame“ užas i crni očaj kao posledica grijeha i njihove krivice, ili da su pod silom grijeha, a to je tama, i bez svjetlosti Božjeg lica, lišeni Božje slave ili utjehe, što je jednako zatvoru „u jamama Tartarusa“ (pojam iz grčke mitologije srodan riječima „ambis“ ili „bezdan“).

Biblijski pisci često povezuju duhovni blud sa seksualnim nemoralom. Tako i Petar i Juda na sličan način opisuju stanovnike Sodoma i Gomora koji su se predali grijehu bluda; zbog čega bi ovi ljudi mogli očekivati ​​iste presude koje čekaju pale anđele, budući da je njihov grijeh bio sličan – suprotstavljanje moralnom zakonu Božjem, što je rezultiralo mnogim zlima.

Idenje „za tijelom“, ili kako u nekim prevodima stoji „za drugim mesom“, ne označava druge žene pored vlastitih žena, već muškarce, pa se taj gnusni i neprirodni grijeh, nečastan za ljudsku prirodu i skandalozan za narod, od ovih ljudi do danas naziva sodomija.

Dakle, kontekst govori o bezbožnicima koji su se uvukli među vjernike i upozorenju o njihovoj budućnosti. Takav grijeh i nepravednost nisu ništa novo:

1. Kad su Izraelci otpali od Boga u pustinji nakon što ih je Mojsije izveo iz Egipta, Bog ih je uništio.
2. Kad su se anđeli nepovratno pobunili, Bog ih je „vezao“ u vječnu tamu.
3. Na sličan način na koji su Izraelci bili duhovni preljubnici i tražili druge bogove, stanovnici Sodoma i Gomora tragali su za neprikladnim mesom.

Bog će uništiti bezbožnike koji su se uvukli među hrišćanima, baš kao što je to učinio sa drugim bezbožnicima i anđelima koji su spomenuti. Njihova osuda biće ista. Ova vrsta logičkog razmišljanja odnosi se i na 2. Petrovu 2. glava.

Naravno, budući da je ovo jedno od popularnijih gledišta, to mu je potrebna ozbiljnija kritika. Jedan od glavnih argumenata protiv ovog gledišta je da su anđeli duhovna bića i nemaju DNK koji bi se kombinovao sa ženskim DNK. Anđeli su bića drugačijeg reda od čovjeka. Ako se anđeli mogu razmnožavati, zašto onda Bog nije stvorio ženske anđele da se množe sa svojom vrstom? Ko je ikada vidio bebu anđela, osim na okultnim crkvenim slikama koje su predstave navodnog zagrobnog života? Ako se ne množe polno nego npr. partenogenezom (još jedna neodrživa pretpostavka), kako su se onda mogli pariti sa ženama? Ako se anđeli mogu razmnožavati, onda se množe i pali anđeli (demoni). Ako su pali anđeli osuđeni od Boga na vječno uništenje, šta bi predstavljalo osnov osude za „bebe anđele“ koji nisu učestvovali u pobuni na Nebu?

Vidjeli smo da se posle Potopa takođe pominju novi „nefilimi“ (Enakovi sinovi), što je istorijski više od 1.000 godina posle Potopa. Ako pretpostavimo da su to „nefilimi“ hibridi anđela i ljudi koji su preživjeli Potop, onda Biblija nije tačna jer tvrdi da je Potop preživjelo samo 8 ljudi. Potop su svakako preživjeli Sotona i pali anđeli kao duhovna bića. Navodni hibridi anđela i ljudi bi imali daleko više izgleda da prežive potop od običnih ljudi.

Iako Biblija svjedoči da se anđeli mogu materijalizovati tj. uzimati ljudsko obličje, nemamo biblijsku potporu da se pali anđeli ikad pojavljuju kao muškarci sa fizičkom ljudskom DNK. Premda se o tome može raspravljati, jer su anđeli poprimili izgled ljudi poput Gabrijela (Danilo 9:21; Luka 1:11-20) i dva anđela poslana da unište Sodom (Postanje 19:1-13), pretpostavka da su anđeli imali reproduktivne sposobnosti je posve drugo pitanje. Ta mogućnost nije nimalo vjerovatna, jer bi to značilo da u svom autentičnom obličju anđeli ne mogu da se razmnožavaju, a da to pak mogu kad uzmu drugo obličje kao što je čovječije. Naravno razlog zašto anđeli uzimaju ljudsko obličje je primarno što su i oni stvoreni po obličju slični ljudima, i što je to neophodno da bi ljudi u palom stanju mogli podnijeti njihovu prisutnost i slavu.

Tačno je da duhovno može stvoriti fizičko potomstvo, kao što je Duh Sveti zasjenio Mariju. Međutim, to je Duh Boga Stvoritelja koji ima tu stvaralačku moć (Psalam 104:30).

Iako se mnogi komentari, kao i aleksandrijski rukopis Septuaginte, na Božje sinove u Jovu 1:6 i Jovu 2:1 odnose kao na anđele, ovo iz dva razloga nije najbolji argument za Postanje 6.

Autor Jova bio je svjestan izraza koji se koristi za anđela (Kalm mal’ak), kao što ga je Elifas Temanac koristio u Jovu 4:18. Dakle, ako su pod terminom „sinovi Božji“ mislili na anđele, zašto to onda ne bi rekli? Možda je previše reći sa sigurnošću da se ova dva stiha na početku Jova odnose na anđele, ali čak i da je tako, ne mogu se odnositi na pale. U Svetom Pismu ne postoje drugi slučajevi koji se odnose na pale anđele ili demone kao „sinove Božje“. Pošto se očigledno radilo o nekoj vrsti nebeskog sabora, fraza „sinovi Božji“ se najvjerovatnije odnosi kako na Božje anđele tako i na predstavnike drugih nepalih svjetova koje je Bog stvorio.

Ponekad padnemo u zabludu pretpostavljajući da je jedno ime ili fraza u određenom dijelu Svetog Pisma ista stvar kao u nekom drugoj dijelu Svetog Pisma. Iako to može biti slučaj, ne treba biti dogmatičan oko toga. Na primjer, hebrejski lbb za Babel ili Vavilon odnosi se na dva različita carstva.

Bez obzira na to, Jov 38:7 dobar je primjer anđela koji se nazivaju sinovima Božjim. Međutim, ovo se odnosi na anđele tokom sedmice stvaranja, i, opet, vrlo moguće i na druga stvorena bića u Božjem univerzumu.

Drugi argument koji se protivi ovom stavu je da su pobožni ljudi ponekad nazivani sinovima Božjim, poput Adama u Luki 3:38. To iznova potvrđuje već izneseni argument da je „sinovi Božji“ opšti termin koji se ne odnosi isključivo na anđele.

„Blago mirotvorcima, jer oni će se zvati Božiji sinovi.“ (Matej 5:9)

„Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji.“ (Rimljanima 8:14)

„Jer materija iščekuje otkrivanje Božjih sinova.“ (Rimljanima 8:19)

„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa.“ (Galatima 3:26)

Bez obzira na grčki ili hebrejski jezik, „Božji sinovi“ iz Postanja 6. glava su ispravno prikazani kao „Božji sinovi“, u potpunom skladu sa kontekstom tekstova koje smo upravo citirali. Luka 6:35 daje pojam „sinovi Svevišnjega“. Takođe, Psalam 82:6 ima „sinove Svevišnjega“ i ispravno pokazuje da se pobožni ljudi mogu na drugom jeziku nazvati Božjim sinovima. Osija 1:10 ističe da će se ljudi na hebrejskom nazivati ​​i „sinovima živoga Boga“.

Dakle, imamo slučajeve u kojima su ljudi nazvani:

• Božji sinovi (5 puta na grčkom)
• Sinovi Najvišega / Svevišnjega (jedanput na grčkom; jednom na hebrejskom)
• Sinovi Boga živoga (1 put na hebrejskom)

Zašto bi se termin „sinovi Božiji“ na hebrejskom u jednom slučaju prestao odnositi ​​na ljude kad je Bog već koristio slične formate za nazivanje pobožnih ljudi tim naslovom? Čini se malo vjerovatnim da bi Bog stavio pale anđele u istu klasu sa nepalim anđelima, Izraelcima (Božjim izabranim narodom) i hrišćanima (Hristovoj nevjesti). Teško da bi Bog želio brkati pale anđele sa svojom nevjestom! Drugi stihovi ističu da ljudi mogu biti djeca Božja, poput Psalma 73:15 i Ponovljenog zakona 32:5. Tako je bogobojažljivi ljudi mogu takođe s pravom može nazvati sinovi Božji.

Takođe, na hebrejskom jeziku nalazimo Izraelove sinove (bene Jisra’el) koji se koristi za ljude koji nisu bili njegovi direktni sinovi (Izlazak 6:6; 6:11 itd.) Stoga nema razloga za pretpostavku da se Božji sinovi ne mogu odnositi na ljude, jer su potomci Adama, koji je bio Božji sin stvaranjem.

Drugi teološki problem za gledište palih anđela su Enakovi potomci koji se nazivaju Nefilima prema Brojevima 13:33. Jošua Enakime nije potpuno uništio. Jošua kaže: „Nijedan od Enakima nije ostao u zemlji Izraelovih sinova. Ostali su samo u Gazi, Gatu i Azotu.“ (Jošua 11:22) Biblija nigdje ne bilježi da su oni izumrli. Ovdje treba primijetiti da je div Golijat bio iz Gata (1. Samuelova 17:4). Stoga, nema razloga pretpostaviti da potomci Enaka i danas ne žive, ukršteni sa mnogim drugim grupama ljudi.

Ako uzmemo obzir činjenicu da su izvještaj o Enakima divovima iznijeli uhode sklone da, za razliku od Kaleva i Jošue, naprave preuveličan prikaz, možemo se s pravo zapitati da li je izvještaj o tome da su Enakimi bili Nefilimi tačan ili netačan. Jer, čak i laži često sadrže neke aspekte istine. Na primjer, znamo da su Enakimi zaista bili u zemlji, jer je Jošua kasnije ratovao s njima. Dakle, koji su aspekti ovog izvještaja bili lažni, a koji istiniti? Trag imamo kad Kalev i Jošua odgovaraju skupštini koja je gunđala zbog lošeg izvještaja iz Brojeva 14:6–9. Sledeća tabela raščlanjuje loš izvještaj i analizira šta je bilo lažno, a šta nije osporeno.

Indikatori lošeg izvještaja	Da li su ovo osporili Jošua i Kalev?
Zemlja proždire svoje stanovnike.	Osporeno: Prema Jošui i Kalevu, zemlja je bila izuzetno dobra, tekla je mlijekom i medom.
Svi su ljudi bili ogromne veličine; špijuni su im se činili vrlo mali (poput skakavaca).	Osporeno: Jošua i Kalev su im rekli da se ne boje ljudi iz te zemlje. Nisu komentarisali veličinu, ali mnogi su možda bili divovi, jer ističu da su ih se ljudi bojali.
Enakimi su bili tamo.	Nije osporeno.
Enakimi su bili potomci Nefilima.	Nije osporeno.
Nefilimi su bili tamo.	Nije osporeno.
Enakimi su bili samo dio Nefilima.	Nije osporeno.

Dakle, nije najbolji argument reći da je lažni izvještaj značio da Enakimi nisu Nefilimi, budući da ova tačka (niti drugi aspekti gore spomenutog izvještaja) nikada nisu tretirani kao lažni. Dakle, argument stoji da su Nefilimi bili potomci Enaka iz vremena posle Potopa. Ovo takođe otkriva da Nefilimi mogu postojati bez da su potomci „sinova Božjih“, jer su oni samo navedeni kao Enakovi potomci.

Zanimljivo je da je Mojsije, koji je pisao Postanje , rekao da su Nefili bili na zemlji prije Potopa, a i kasnije: „U to vrijeme, a i kasnije, bilo je nefilima.“ (Postanje 6:4a) Malo je vjerovatno da se „kasnije“ odnosi isključivo na pretpotopno vrijeme.

Djela 17:26 ukazuju na to da su svi narodi „od jedne krvi“ ili „od jednog čovjeka“. Ako su neke nacije kombinacija anđeoske krvi i adamske krvi, kao što bi to bili Enakimi ili pretpotopni Nefilimi, tada postoji glavni problem – konstatacija u Djelima apostolskim 17:26 bila bi pogrešna. Enakimi su još uvijek živjeli i razmnožavali se s mnogim drugim grupama ljudi u vrijeme Pavla. To je dodatni problem u tvrdnji da su se anđeli parili sa ženama.

Još jedan problem predstavlja ostatak Postanja 6:4: „U to vrijeme, a i kasnije, bilo je nefilima, kad su sinovi Božji dolazili k kćerima ljudskim a one su im rađale djecu. Bili su to silni, znameniti ljudi (ijš), koji su živjeli u staro doba.“

U 1. Mojsijevoj 6:4, izraz „znameniti ljudi“ koristi hebrejsku riječ ijš. Ovaj se izraz dosledno koristi kao „čovjek“ ili Adamovi potomci – čak ga je i Adam koristio sam za sebe u Postanju 2:23, ali nikada se ne koristi za palog anđela, demone ili Sotonu. Ipak, koristio se za neke Božje anđele kada su poprimili ljudski oblik. Ako su Nefili bili plod ukrštanja između ljudi i palih anđela, zašto je onda Biblija koristila izraz ljudi (ijš) za razliku od nečega što bi nas navelo da vjerujemo da nisu u potpunosti ljudi?

Ako slijedimo kontekst ijš-a u sledećim stihovima u Postanju 6. i 7. glava, nalazimo:

• Stih 6:4: Nefilimi su znameniti ljudi.
• Stih 6:5: Velika čovjekova zloća.
• Stih 6:6: Bogu je žao što je stvorio čovjeka na zemlji.
• Stih 6:7: On će zbrisati ljude sa zemlje.
• Stih 6:8,9: Noje je našao milost kod Boga i bio je pravedan čovjek.
• Stih 7:23: Čovjek i životinje su istrijebljeni sa zemlje.

Kontekst otkriva da je Noje bio upoređen sa ljudima među kojima o kojima se diskutuje u 1. Mojsijevoj, ali za razliku od njih bio je pravedan (1. Mojsijeva 6:9). Ne spominje se da je Noje bio u potpunosti čovjek i da su drugi muškarci bili mješanci, već samo da je među njima bio pravedan.

„Znamenitost“ pretpotopnih ljudi takođe nije izrečena u pozitivnom kontekstu. Ovdje je riječ o pobunjenicima protiv Gospoda koji su se dokazivali kroz silu i sopstvena dostignuća, što je svojstveno satanističkom umnom sklopu. Za razliku od njih, „sinovi Božji“ se ne ističu „junačkim podvizima“ već je skromna pobožnost njihova glavna vrlina. Na primjer, pobožni Enoh nema iza sebe nikakvih „avantura“.

Jedan od jakih argumenata protiv ovog anđeoskog gledišta je da se anđeli ne žene na Nebu prema Isusu (Matej 22:30). Ali neko može iznijeti primjedbu da se to odnosi na anđele na Nebu, a ne na pale anđele, čime se otvara opcija da pali anđeli to itekako mogu učiniti. No i to je nevalidan argument. Otpad od Boga i zloća anđele nimalo ne bi učinio sposobnim za razmnožavanje, ako to nisu bili na Nebu. Međutim, ova pretpostavka ima i dodatni problem. Mojsije ističe da su Božji sinovi uzimali žene (iša = supruga / žena) (Postanje 6:2). Nema stiha u Bibliji u kojem su supruge, muževi ili bračni parovi nešto drugo osim muškarca i žene. Ako su to bili brakovi između palih anđela i žena, onda se otvara mogućnost brakova koji nisu ograničeni na muškarca i ženu. Ali Biblija je jasna po tom pitanju.

Ako bi se pali anđeli ili demoni, koji su duhovi, mogli trajno materijalizovati kao ljudi, onda ovo dovodi u pitanje samo Božje stvaranje po različitim klasama i vrstama stvorenja.

Argument da se izraz „iša“ mogao koristiti prosto za žene, a ne za supruge, i da ne mora nužno značiti da su bile u braku, već odvođene u seksualne svrhe izvan braka, moguće prisilno, je popularno gledište kojega se drže mnogi poznati naučnici.

Ipak, možda je najrazorniji kontra argument protiv ovog stava ipak došao od samog Isusa. Izvještaj u Jevanđelju po Luki 24:37–43 kaže da su učenici bili zaprepašćeni što vide Isusa (nakon uskrsenja) pa su pomislili da je duh. Ali Isus ih je razuvjerio tako što je dokazao da je materijalan i jeo s njima. To nikako nije isto što i privremeno uzimanje ljudskog obličja od strane palih ili nepalih anđela. Hrist kaže da duhovi nemaju meso i kosti, što pokazuje da fizičko tijelo nije njihovo svojstvo.

 

Gledište o palim anđelima koji su zaposjeli muškarce

Božji sinovi = Ljudi koje su zaposjeli pali anđeli / demoni

Nefilimi = 100% ljudi

Ovo gledište ima neke sličnosti s prethodnim gledištem po tome što su Božji sinovi u odnosu sa palim anđelima. Sinovi Božji bili bi ljudi koje su zaposjeli pali anđeli ili demoni. Za razliku od prethodnog stava, ovaj smatra da potomci nisu bili mješavina već potpuno ljudi. Naravno, neki od argumenata protiv sinova Božjih koji su anđeli u prethodnom odjeljku vrijede i ovdje.

Moguće je da ljude savlada Sotona ili demoni. Sotona može lako nadvladati bezbožne i nemoralne ljude ili uticati na njih, poput Jude u Luki 22:3. Demoni su često ulazili u ljude, kao što je slučaj u Marku 5:15.

Postavlja se pitanje: da li bi takvi ljudi koje zaposjednu demoni ili pali anđeli opravdali naslov Božjih sinova? U jevanđeoskim izvještajima mnoge ljude su nadvladali demoni, ali nikada nisu imali titulu Božjih sinova. U drugim biblijskim odlomcima ne spominju se ni ljudi koje su zli duhovi ili demoni savladali kao Božje sinove. Štaviše, sama mogućnost da pali anđeo preuzme čovjeka potvrđuje činjenicu da su to duhovna bića i da se zaposijedanje dešava u duhovnoj i mentalnoj dimenziji ljudskog bića, a nikako da se dva bića slične strukture spajaju u jedno. Takođe je značajno da demon može opsjesti i životinju (Postanje 3:1-5; Matej 8:31,32), što znači da kompatibilnost sa bićem koje zaposjedaju nije uslov.

U ovom pogledu, međutim, nema problema s tim da se Nefilimi pojave prije Potopa, zbrišu i ponovo pojave kasnije, kao što se to dogodilo. Prema ovom gledištu, potomci / Nefili i dalje su 100% potomci Adama i Eve, pa imaju pravo na primanje spasenja ako su vjerovali u Gospoda Isusa Hrista. Ta djeca bi bila začeta u grijehu. Ali ovo nije ništa novo u svjetlu prvobitnog grijeha koji utiče na sve nas otkako je Adam zgriješio u Edenskom vrtu. Zapravo, Psalam 51 kaže: „U grijehu me je začela majka moja.“

Problem povezan s ovim gledištem je sledeći: rađaju li se Nefilimi i danas? Ako ne, zašto se to nakon Mojsija više ne spominje u Bibliji? Naročito ne u vezi sa brojnim opsjednućima demonima koji okružuju Hristovo vrijeme? Prema ovom stavu, bilo ko od nas mogao bi biti Nefilim.

Takođe, činilo bi se čudnim da bi potomcima ovog saveza bio potreban sasvim drugačiji izraz (nefilim) da se opišu. Ovo svakako nije jedno od boljih objašnjenja, ali ako ne poznajemo dobro materiju može da izgleda uvjerljivo.

 

Setitski pogled

Božji sinovi = 100% ljudi

Nefilimi = 100% čovjek

Setitsko gledište je vjerovatno drugi najpopularniji pogled. Apeluje se na kontekst Postanja 5, neposredno prije spominjanja sinova Božjih i Nefilima. Dakle, ima dobru podršku s obzirom na književni kontekst.

Jedna varijanta Setitskog pogleda je da su Božji sinovi bili kraljevi ili vladari. Ovo ima određenu biblijsku podršku, kao što je Psalam 82:1–6. Takođe, ovo bi objasnilo zašto se mnoge drevne kulture takođe pozivaju na polubogove. Takođe objašnjava kako obožavanje predaka može nastati, čak i u domenu nakon Potopa. Ali oba ova setitska gledišta i dalje imaju problema.

U oba ova gledišta pretpostavlja se da je postojala pobožna loza od Adama do Seta i slijedila liniju do Noja: Adam – Set – Enos – Kajinan – Mahalalel – Jared – Enoh – Metuselah – Lameh – Noje.

U ovoj pobožnoj lozi Setita, oni su nazvani Božjim sinovima u kontekstu prethodnog poglavlja. Ovi Božji sinovi ili njihova djeca ženili su se ili su se počeli ženiti sa bezbožnim ženama (kćerima čovječijim), a njihova djeca slijedila su lažne bogove i odbacila jedinog istinskog Boga. Drugim riječima, otpali su od Boga – podsjetimo da je riječ nefilim povezana s glagolom „pasti“ na hebrejskom. Prema ovom stanovištu, potomci tog spajanja otpali su od Boga i nazvani su Nefili.

„Božji sinovi“ su, bez sjenke sumnje, Setiti – oni koji su upravo opisani u petom poglavlju i imaju u svojoj sredini ljude koji hodaju s Bogom, poput Enoha (st. 22), ljude koji traže veću utjehu usred životnih nedaća, poput Lameha (st. 29), ljude koji su se javno klanjali Bogu i priznavali Njegovo ime (4:26). Takvi ljudi zaslužuju da se nazivaju „sinovima Božjim“ (benê ‘Elohîm), naslov koji se primjenjuje na istinske Božje sledbenike i drugdje u Starom Savezu.

Suprotno ovoj upotrebi koju smo naveli kritika postavlja još jednu, čija je suština: Naslov „sinovi Božji“ koristi se u odnosu na anđele. Ova tvrdnja se ne može odbiti; vidi Jov 1:6; 2:1; 38:7 i Danilo 3:25; takođe benê ‘elîm, „sinovi Moćnog“, Psalam 29:1; 89:7. Ali ova tvrdnja postaje pogrešna kad se insistira da se naslov „Božji sinovi“ koristi isključivo u odnosu na anđele.

Ali od ove dvije upotrebe naslova, koju ćemo odabrati u ovom slučaju? Do sada u Postanju anđeli nisu spomenuti. Susreli smo se s drugim sinovima pravog Boga, zapravo, cijelo prethodno poglavlje, od 4:25 – 5:32, tiče se njih. Na koga onda ovdje ukazuje? Odgovor je na Setite, bez sumnje.

Ovo na prvi pogled zvuči kao prilično dobar pogled. Ipak, još uvijek postoji nekoliko problema.

Jesu li ti ljudi i njihovi potomci bili svi pobožni? Od sve Adamove djece, Set se smatrao dostojnim zamijeniti Abela, koji je bio pravedan, i s njim su ljudi počeli zazivati ​​ime Gospodnje (Postanje 4:26). Enoh je zaista bio pobožan, bez sumnje. U rodoslovu navedenom u Postanju 5:24, Enoh je izdvojen s počastima, za razliku od bilo kog drugog od Adama do Noja, jer ga je na kraju Bog uzeo na Nebo.

Noje je bio pravedan među svojim generacijama i našao je milost kod Gospoda (Postanje 6:8–9). Jesu li bili drugi Setiti? Možda je nekoliko sa patrijarhalne liste bilo pravedno, ali vjerovatno ne svi potomci Setita, što je jedan od najjačih argumenata protiv ovog stava. Svakako da nije očekivano da su svi Setiti bili jednako pobožni, ali oni su živjeli kao zasebna zajednica Božjeg naroda, baš kao što je to kasnije bio Izrael.

Kako god, moralo je postojati neko pobožno nasleđe da bi Noje imao bilo kakva učenja da ostane pravedan kad drugi to nisu. Međutim, moramo imati na umu veliki životni vijek ovih patrijarha. Noje je živio 950 godina, Set je živio 912 godina, a Metuselah je živio 969 godina (Postanje 5). Dakle, pobožno nasleđe moglo se prenijeti sa Seta direktno na jednog od njegovih potomaka, poput Enoha i Metuselaha, a zatim direktno na Noja! (Mnogi biblijski stručnjaci pretpostavljaju da je Metuselah bio i pobožan jer njegov otac Enoh, koji je hodao s Bogom u nevjerovatnoj vjeri, ne bi pogriješio propustivši da svom sinu prenese božansko nasleđe – Postanje 5:24; Jevrejima 11:5; Juda 1:14).

Patrijarsi u lozi od Seta do Nojevog oca Lameha umrli su prije Potopa, koji je bio sud ljudskom grijehu, pa su izbjegli ovu presudu. Da li zato što su svi bili pobožni? Možda. Bez obzira na to, ovo ne daje nijedan čvrst biblijski dokaz koji potvrđuje da su ostali iz loze bili pravedni, osim onih o kojima se već raspravljalo.

Ako pogledamo potomke nekih od ovih drugih iz setitske loze, zašto svojoj djeci nisu prenijeli pobožno nasleđe? Podsjetimo, čak i ostali sinovi i kćeri Metuselaha (Postanje 5:26) i Lameha (Postanje 5:30 ) nisu stigli do Kovčega, a ako nisu umrli prije Potopa, smatrali bi se zlima (Postanak 6:5). U svjetlu ovoga, mnogi Setiti nisu bili spašeni od Potopa, već su stradali, što ukazuje na to da Setiti nisu nužno bili pobožni i da ih ne bi trebalo sve spajati zajedno kao Božje sinove. Ali ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da su „sinovi Božji“ i njihovi potomci ubrzo izgubili taj status nakon nemoralnom miješanjima sa bezbožnicima, bez obzira na to čiji su prethodno bili potomci. Ovo je od ključne važnosti u našem razumijevanju, jer titula „sinovi Božji“ za ljude u palom stanju može biti samo duhovna kategorija, upravo kao što pojam duhovni Izrael obuhvata sav Božji narod (vidi Rimljanima 9:6-8; 11:26).

Drugi problem predstavlja setitsko gledište kada razgovaramo o Brojevima 13. Poslije Potopa, svi su bili Setiti! Odakle onda Nefili?

U ovom pogledu postoji još jedna nedoslednost. Postanje 6:1 odnosi se na ljude generalno, a u 2. stihu se kćeri čovječje nedosledno smatraju kćerima iz Kainovog potomstva. Međutim, kontekst nam ukazuje da je upravo to slučaj, iako treba imati na umu da je u stvarnosti moglo biti „sinova Božjih“ i među Kainovim potomstvom koji su dijelili istu vjeru i zajednicu sa pobožnim Setitima.

Sve u svemu, ovo gledište ima manje problema, ali je i dalje spekulativno u nekim oblastima.

 

Gledište o palim ljudima

Božji sinovi = 100% ljudi

Nefilimi = 100% ljudi

Ovaj pogled sličan je Setitskom gledištu, a mogao bi se smatrati i njegovom nadogradnjom. Prema ovom stanovištu, ne pretpostavlja se da su sve Setove loze ili potomci pobožni, ali se neke od njih mogu smatrati pobožnim. Takođe ovo eliminiše svaki uočeni problem Nefilima iz Brojeva 13 koji trebaju biti Setiti, jer je bilo pobožnih ljudi i prije Potopa i poslije Potopa. Takođe sadrži doslednost između upotrebe pojma ljudi u 1. i 2. stihu Postanja 6, držeći ih oba kao čovječanstvo.

Prema ovom stanovištu, pobožni ljudi, poput nekih muškaraca navedenih u Bibliji iz Setove loze (možda i nekih drugih loza), nazvani su „Božjim sinovima“ u skladu sa književnim kontekstom. Dakle, sinovi Božji bili su jednostavno pobožni ljudi tog vremena.

Poput Setitskog gledišta, pobožni muškarci (Božji sinovi) ženili su se ženama koje nisu bile pobožne (kćerima čovječijim), poput Kainovih (ili drugih Adamovih) potomaka, uključujući vrlo moguće i bezbožne ljude iz Setove loze, što je rezultiralo Nefilimima (otpadnicima) jer su pali daleko od Božje naklonosti. Još jednom, hebrejska riječ nefilim povezana je s glagolskom serijom „pasti“. Na primjer, znamo da je Kajin otpao, a Lameh (potomak Kaina) i mnogi drugi muškarci i žene su otpali. Nefili su lako mogli biti ljudi koji su na ozbiljan način pali ili se okrenuli od Boga. To bi takođe imalo smisla zašto su se neki hananski potomci (Enakovi potomci bili su Hananci) u Brojevima 13 nazivali Nefilimi.

Iako iz konteksta Postanja 6. glava ne možemo zaključiti da se pojam „nefilim“ može prevesti kao „divovi“, iz 4. Mojsijeve 13. glava to je sasvim očigledno. Ovo je očekivano, ako znamo da su svi ljudi prije Potopa bili džinovskog stasa, i da se ta genetika zadržala kod nekih naroda dosta dugo posle Potopa.

Kao što su Sodom i Gomor bili toliko grešni da su uništeni direktnom Božjom intervencijom (Postanje 18:20; 19:24), tako je i Potopom sam Bog imao udijela u njihovom uništavanju (Postanje 6:13, 17). U oba slučaja, nepopravljivi nemoral doveo je do takvih drastičnih mjera.

Biblija ukazuje da su Enakimi bili Nefilimi, ali to nikako nisu mogli biti potomci onih uništenih u Potopu. Stoga je to morala biti grupa ljudi koji su bili poslije Potopa.

 

Skrivene pretpostavke iza učenja o Nefilima kao mješancima palih anđela i žena

Iza svakog problematičnog i lažnog učenja uvijek se nalazi skriveni motiv. U ovom slučaju postoje dva glavna skrivena motiva ili premise: 1) Pokušaj relativizacije grijeha pretpotopne generacije prebacivanjem krivice na navodne mješance palih anđela i žena, što bi značilo da je stvarni razlog Božje kazne iskorjenjivanje te hibridne rase. 2) Pokušaj relativizacije predstojećeg Božjeg suda koji se poredi sa onim u Potopu. Biblija jasno uči da su grijesi ono što donosi Božju kaznu, i da nikad ne smijemo zamagljivati tu činjenicu izopačenim tumačenjima Svetog Pisma.

 

Najčešća pitanja

1. Šta je s Enohovom knjigom? Zar ona ne dokazuje da su nefilimi mješanci ljudi i anđela?

Knjiga o Enohu je stari apokrif pripisan Enohu, koji je naveden u lozi od Seta do Noja. Upravo je ta činjenica diskvalifikuje kao autentičnu knjigu, pored očigledne nenadahnutosti. Enohova knjiga, jevrejske tradicije i Josif Flavije snažno se drže ideje da su sinovi Božji pali anđeli, a Nefili potomci takvih veza. Čak su i jevrejski prevodioci Septuaginte, za koje se zna da su činili greške, frazu iz Postanja 6 preveli kao „Božji anđeli“, otkrivajući svoja vjerovanja. Enohova knjiga u 6. i 7. poglavlju kaže:

(Glava 6)

I kada se sinovi čovječiji umnožiše, desilo se da se u te dane rodiše njima prelijepe i lјupke kćeri. I anđeli, sinovi nebeski vidješe ih i uspališe se strašću prema njima, i kazaše jedan drugome: Dođite, hajde da izaberemo sebi žene između djece čovječije, i da nam izrode djecu. I Samjaz njihov vođa, reče im: „Bojim se, zapravo, ne pristajem da se dovrši to djelo, jer ću ja jedini morati platiti za taj veliki grijeh.“ I svi oni odgovoriše njemu i rekoše: „Neka svaki položi zakletvu, i svi ćemo se obavezati međusobnim zakletvama da nećemo napustiti ovu zamisao, nego ćemo učiniti tu stvar.“ Tada se zakleše svi oni i obavezaše sami sebe međusobnim zakletvama o tome. A bijaše ih svega dvije stotine; siđoše u dane Jareda na vrh gore Ermon, i nazvaše je oni gora Ermon zato što se na njoj zakleše oni i obavezaše sebe uzajamnim zakletvama. I ovo su imena njihovih vođa: Samjaz njihov vođa, Araklba, Rameel, Kokabel, Tamlel, Ramlel, Danel, Ezekel, Barakiel, Asael, Armaros, Batarel, Ananel, Zaklel, Samsapel, Satarel, Turel, Jomjael, Sariel. To su načelnici nad desetinama njihovim.

(Glava 7)

I svi drugi zajedno sa njima uzeše sebi žene, i svaki odabra sebi jednu, i počeše oni odlaziti ka njima, i oskvrnaviše ih, i naučiše ih čarolijama i vještičarenju, i kako saditi drveće i upoznaše ih sa bilјkama. I zatrudnješe one, i rodiše velike divove čiji rast je bio tri hilјade lakata, koji su proždirali svu imovinu lјudi. I kada ih lјudi nisu više mogli podnositi, divovi se okrenuše protiv njih i proždriješe čovječanstvo. I počeše oni griješiti protiv ptica, i životinja, i gmizavaca, i riba, i izjedaše meso jedan drugog, i piše krv. Tada se zemlјa prekri optužbom za bezakonje.

Međutim, Isus i apostol Pavle nas upozoravaju na jevrejsku tradiciju i moramo imati na umu da Enohova knjiga nije Božja riječ, već riječi pogrešivog čovjeka (Titu 1:13–14; Marko 7:8–13; Kološanima 2:8). Ono što nam ovaj odlomak i Septuaginta govore jeste da su ljudi tih dana vjerovali da su Božji sinovi pali anđeli. Osim što je uočljivo izmišljanje tipično za mitologiju, u ovom odlomku se nalaze i bizarne nebuloze kao podatak da su nefilimi bili visoki tri hiljade lakata (1.335 metara!?) i da su „proždrli čovječanstvo“ (!?). Da li ste primijetili da ova priča potpuno negira izvještaj iz knjige Postanja?

Istina je da Juda 1:14,15 citira Enohovu knjigu (1:9). Ali to jednostavno znači da je podatak koji je koristio Juda nadahnut od Boga kao dio Svetog Pisma tj. da su podaci koje je naveo tačni.

Dakle, da li je knjiga koju danas imamo zaista iz vremena pretpotopnog Enoha? Ona nije mogla ući u kanon Svetog Pisma iz brojnih razloga – spominje se planina Sinaj, koja ne bi trebala postojati prije Potopa, a Enoh je živio mnogo prije Potopa. Naravno da nije logično da se otkriva buduće ime mjesta, a takođe nije poznato da je opstao ijedan spis iz pretpotopnog doba, niti čak da su tada ljudi imali potrebu služiti se pisanom riječi.

2. Šta je sa Nefilimima koji su bili „znameniti“ i „stari“ – ne znači li to da su rezultat posebne zajednice?

Biti poznat jednostavno znači imati slavu ili biti dobro poznat. Neki Izraelci bili su i poznati ljudi.

„Korej sin Isara, Katovog sina, Levijevog sina, pobunio se zajedno s Datanom i Abiramom, Elijabovim sinovima, i Onom, Faletovim sinom – Rubenovim potomcima. Oni su ustali protiv Mojsija zajedno s dvjesta pedeset ljudi od Izraelovih sinova, poglavara naroda koji su bili pozivani na zbor i koji su bili ljudi na glasu.“ (Brojevi 16:1,2)

Ezekiel ukazuje na poznate ljude koji bi se protiv Izraela suprotstavili iz mnogih nacija (Ezekiel 23:22,23).

Dakle, možda nije mudro kazati da poznati ljudi potiču iz posebnih veza.

Biti „star“ dolazi od hebrejske riječi (Mlve ‘ovlam), što znači dugotrajno, od antike, ili doslovno staro. To takođe može značiti zauvijek ili trajno. Naravno, ovo ima smisla; s obzirom na to da su mnogi patrijarsi živjeli 900 godina, logično je da su im prvobitni uslovi prije Potopa omogućili da žive dugo. Bog nam je to možda ukazao iz značajnog razloga – oni su imali vremena i potencijala da razviju grijeh do neslućenih granica!

Vjerovatno su se proslavljali na opake načine i bili „na glasu“ slično kao današnji „moćnici“ i kriminalci. Ovo je sasvim sigurno mogao biti konačni faktor za slanje Potopa da ih uništi zbog njihovog grijeha.

 

Zaključak

Nakon ove malo detaljnije analize, možemo zaključiti da je ovaj posljednji pogled, gledište o palim ljudima (modifikovano Setitsko gledište), najvjerodostojnije. Pobožni muškarci su se pomiješali sa bezbožnicima i ženili sa problematičnim ženama iz potpuno tjelesnih pobuda, što je dovelo do raspada porodice i velike moralne dekadencije. Ovaj obrazac moralnog propadanja često će se ponavljati u istoriji Božjeg naroda.