Prije nego što se upustimo u ovu intrigantnu i vrlo neshvaćenu temu, evo jedne zanimljive činjenice da uvedemo prosvjetljujuću istinu o dva svjedoka iz Otkrivenja.
Najsjajnije svjetlo koje je stvorio čovjek na Zemlji izvire s vrha hotela Luxor, koji je džinovska piramidalna struktura u Las Vegasu, Nevada. Sa 42,3 milijarde kandela, Luxor Sky Beam je najjači snop svjetlosti na svijetu, koji koristi zakrivljena ogledala za prikupljanje svjetlosti iz 39 ksenon lampi i fokusiran je ih u jedan intenzivan, uski snop. U vedrim noćima, vidljiv je do 443 km iz aviona na visini leta, kao što je iznad Los Anđelesa. Piloti aviokompanija su upozoreni da izbjegavaju to područje, jer ih snop svjetlosti može privremeno zaslijepiti ako prolete kroz njega. Nažalost, ovo najsjajnije svjetlo koje je stvorio čovjek na zemlji je potpuni promašaj jer ništa ne osvjetljava dok sjaji prema nebu, da ne govorimo o neopaganskoj arhitekturi cijelog tog objekta.
Da li ste znali da postoji priča u Božjoj Riječi koja govori o vrhu planine koji plamti nebeskom svjetlošću? Iako se o njemu vrlo rijetko govori, ovaj događaj koji se naziva Gora Preobraženja jedan je od najvažnijih momenata koji se nalaze u Novom savezu. Ovo monumentalno iskustvo koje se nalazi u jevanđeljima po Mateju 17:1-9, Marku 9:2-10 i Luki 9:28-36 je od dubokog značenja za hrišćane i pomaže u rasvjetljavanju mnogih drugih nevjerovatnih biblijskih istina, uključujući i vrlo pogrešno shvaćenu istinu o dva svjedoka u Otkrivenju.
Uzdizanje do svjetlosti
Nakon dugog dana poučavanja i služenja mnoštvu, Isus i Njegovi učenici odvajaju se od bučne gomile. Isus tada kaže nešto sasvim neobično: „Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide da je Božje kraljevstvo došlo u sili.“ (Marko 9:1) Vjerovatno se Njegovim učenicima činilo da Isus predviđa nešto nevjerovatno veliko. Ali šta? Zatim šest dana nakon što je Isus dao ovu zagonetnu najavu, stigli su do podnožja „visoke gore“. Tu Isus bira svoje apostole od povjerenja: Petar, Jakov i Jovan polaze s njim, dok ostale ostavlja u dolini i počinje dugo penjanje uz strmo brdo. Dok sunce zalazi, oni konačno umorno dopiru do vrha. Isus tada odmah kleči i počinje se moliti, a učenici najprije pokušavaju da mu se pridruže; ipak iscrpljeni, ubrzo tonu u dubok san.
Tada se dešava nešto zaista neobično! Kombinujući svjedočanstvo sinoptičkih jevanđelja po Luki i Marku, rečeno nam je: „Dok se molio, preobrazio se pred njima. Izgled Njegovog lica se promijenio, a Njegova haljina je postala bijela i blistava. Haljine su mu postale blistave, mnogo belje nego što bi ih ijedan bjelilac na zemlji mogao ubijeliti.“ (Pogledajte cijeli izvještaj u Luki 9:28-36 i Marku 9:2-10.)
Ko su dva svjedoka iz Otkrivenja?
Možda počinjete da shvatate zašto mnogi misle da su dva svjedoka Otkrivenja Mojsije i Ilija. Ali jesu li u pravu ili je tu umiješana simbolika? Iznenada probuđeni ovim kosmičkim događajem, učenici vide Isusa Hrista kako sija nebeskom svjetlošću koja zrači iznutra. On nije samo ponizni sin Josifa i Marije, već se sa otkrivenom slavom Isus Hrist sada pojavljuje kao veličanstveno božansko biće.
U svojoj molitvi On moli da budu svjedoci manifestacije Njegovog božanstva koje će ih utješiti u času Njegove najveće agonije, sa spoznajom da je On Sin Božji i da je Njegova sramna smrt dio plana iskupljenja.
Naš nebeski Otac pun ljubavi daje im ovaj kratki uvid u slavu svog Sina, jer zna da će učenici uskoro vidjeti da je njihov Učitelj potpuno ponižen. Njihov učitelj je trebao biti šikaniran, pretučen i krvariti i izgledati veoma bespomoćno i veoma smrtno. Dakle, na sličan način na koji malo drveće skladišti zalihe soka tokom toplog proljeća da bi ga održalo tokom hladne, mračne zime, Isus zna da je vjeri Njegovih učenika bio potreban poseban podsticaj na gori kako bi se održali kroz mračni period Njegovog raspeća i smrti.
Učenicima je takođe bilo potrebno uvjerenje ovog događaja jer su nastavili da brkaju svrhu Mesijine misije sa popularnim jevrejskim bajkama o zemaljskoj slavi. Isus je znao da će za njih biti poražavajuće vidjeti svoje nade u zemaljsku slavu probijene tim užasnim rimskim klinovima, pa im je njihov nebeski Otac dao ovu viziju da ih podsjeti da je kraljevstvo Isusa Hrista nebesko, a ne zemaljsko.
Da li su Mojsija i Ilije dva svjedoka iz Otkrivenja?
Zajedno sa veličanstvenom nebeskom svjetlošću, uz Hrista su se pojavile dvije najveće slavne ličnosti Svetog pisma. „Pokazali su im se Ilija i Mojsije kako razgovaraju sa Isusom.“ (Marko 9:4)
Neko bi se mogao pitati, zašto ove dvije osobe? Bog je takođe uzeo Enoha na nebo, pa zašto on nije došao u ovu posebnu posjetu? Vrlo jednostavno rečeno, dvije istaknute osobe koje su došle bile su živi simboli Riječi Božje. Mojsije predstavlja Zakon, a Ilija proroke. Isus kaže u Mateju 5:17: „Nemojte da mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim.“ Mojsije je bio veliki zakonodavac, a Ilija je bio najveći od starosaveznih proroka.
Može se vidjeti zašto neki zaključuju da su Mojsije i Ilija dva svjedoka iz Otkrivenja. Međutim, u cijeloj Bibliji nalazimo da je Riječ Božja često prikazana dvostrukom slikom. Dekalog je napisan na dvije kamene ploče. Riječ Božja je takođe prikazana kao mač sa dvije oštrice. Dvije svjetiljke i dvije masline prikazuju dvije svete podjele Biblije. Ali konačno svjedočanstvo Božje Riječi je Isus: „U svitku knjige pisano je o meni.“ (Jevrejima 10:7) Svezak knjige, Biblija, sve ukazuje na Isusa koji je kombinacija dvije prirode, ljudske i božanske. Isus je Riječ koja je postala tijelo (Jovan 1:14).
U Luki 16:31, Isus zaključuje svoju parabolu o bogatašu i Lazaru: „Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće povjerovati ni ako neko ustane iz mrtvih.“ Ovdje Isus daje veoma visok prioritet Božjoj Riječi i mi to ne smijemo propustiti. Bez obzira kakvim čudima budete svjedoci, čak i da neko ustaje iz mrtvih, i dalje biste trebali postaviti jasnu Riječ Božju na viši nivo.
Ultimativna saglasnost
U vrijeme izbora, političari počinju da vode kampanju i nadmeću se za podršku birača. Jedan uobičajen način da to postignu je dobijanje podrške od što većeg broja popularnih i kredibilnih lidera.
Još od vremena Abrama, svaki Jevrejin je tražio Mesiju koji dolazi. Nekoliko krivotvorenih mesija se pojavilo na pejzažu jevrejske istorije. Sada kao simbol vrhunske podrške, Isus Hrist stoji proslavljen s desne i lijeve strane preko dva najveća heroja drevnog Izraela. Mojsije i Ilija okružuju Isusa Hrista da nam daju vrlo živu sliku na koju Božja Riječ ukazuje i podržava Isusa kao Mesiju.
Ova saglasnost od Mojsije i Ilija koji simbolišu dva svjedoka iz Otkrivenja predstavlja potvrdu zakona i proroka, Božje Riječi, da je Isus „onaj koji treba da dođe“ (Matej 11:3). Nijedna druga osoba ne bi mogla ponuditi veću potvrdu službe Isusa Hrista od ova dva diva Svetog pisma.
Dva ili tri svjedoka
U Otkrivenju 11:3-12 nalazimo veliko proročanstvo o dva svjedoka. „Oni su dvije masline i dva svijećnjaka koji stoje pred Gospodarem zemlje.“ (Otkrivenje 11:4) Znamo da je svjetiljka simbol za Riječ Božiju: „Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj, i svjetlost stazi mojoj.“ (Psalam 119:105) Kada Zaharija vidi ove dvije masline u viziji, pita anđela šta predstavljaju. „Ovo je Gospodnja riječ…“ (Zaharija 4:6) Takođe je potrebno maslinovo ulje Duha da osvijetli svjetiljku Božje Riječi. Ovi svijećnjaci imaju sedam cjevčica, što je informacija koja nije zabilježena u Otkrivenju 11. Zaharija 4:2 „…A ja sam odgovorio: ‘Vidim svijećnjak, sav od zlata, sa posudom na vrhu, i sa sedam žižaka. Sedam svjetiljki na njegovom vrhu imaju sedam cjevčica.’“ Vidi takođe Brojevi 8:2; Izlazak 25:37 i Otkrivenje 4:5.
Otkrivenje upozorava šta će se dogoditi onima koji bi naudili dvojici Božjih svjedoka, Svetoj Bibliji. „Ako neko hoće da im naškodi, iz njihovih će usta izaći vatra i proždrijeti njihove neprijatelje.“ To se dogodilo i u iskustvu Ilije. Vatra je proždrla vojnike kada su izazvali Iliju. Osim toga, „Oni imaju vlast da zatvore nebo da za vrijeme njihovog prorokovanja ne pada kiša. I imaju vlast da vode pretvore u krv i da udare zemlju svakom vrstom nevolje kad god zažele.“ Da li se Ilija pomolio i da li je kiša prestala? Da li se Mojsije molio i voda se pretvorila u krv? Tako opet vidimo zašto Bog upoređuje dva svjedoka, Njegovu Riječ, sa službom Mojsija i Ilije.
Kao da odobrenje Mojsija i Ilije nije bilo dovoljno, oblak zasjeni vrh planine i čuje se glas Svemogućeg Boga koji govori: „Ovo je Sin moj voljeni, njega slušajte.“ Biblija kaže: „Neka svaka stvar bude potvrđena na osnovu izjave dva ili tri svjedoka.“ (2. Korinćanima 13:1) Na gori, dvoje ljudi koje je Hrist otkupio svjedoče da je Isus Mesija, i naravno, treći je glas samoga Boga! I kakvu je bolju potvrdu istine Bog mogao ponuditi; zakonodavac i najveći prorok i Njegovo vlastito čujno svjedočanstvo?
Božanski razgovor
Ali vratimo se događaju na Gori preobraženja. Kako su učenici uopšte znali da su baš Mojsije i Ilija sa Isusom? Nisu imali arhivirane video snimke ili novinarske fotografije sa kojima bi uporedili ova bića. Odgovor je da su vjerovatno čuli dio razgovora i čuli kako im se Isus obraća po imenu.
Na sreću, Jevanđelje po Luki nam zapravo daje malo više uvida u to o čemu su ti velikani razgovarali. Kaže: „I dva čovjeka su razgovarala s njim, a to su bili Mojsije i Ilija. Pojavili su se u slavi i govorili o njegovom odlasku koji će se dogoditi u Jerusalimu.“ (Luka 9:30, 31) Naravno, „odlazak“ se odnosi na Njegovu žrtvu na Golgoti.
Ne mogu se zamisliti nijedna druga dva pojedinca koja bi bila bolje kvalifikovana da ohrabre Isusa da ide naprijed sa svojom žrtvom. I Mojsije i Ilija razumjeli su odbacivanje od strane vlastitog naroda i žalac progona. Imajte na umu da su i Mojsije i Ilija bili na nebu stotinama godina, ne zbog svojih dobrih djela, već zato što su uživali u onome što bi se moglo nazvati predujam za žrtvu koju je Isus trebao prinijeti na Golgoti. Drugim riječima, ako Isus ne bi nastavio s planom da umre za čovječanstvo, onda Mojsije i Ilija nisu imali pravo ostati na nebu. Oni su bez sumnje bili vrlo motivisani da ohrabre i inspirišu Isusa Hrista da ide naprijed. Konačno, njihova namjera je bila da budu svjedoci Hristu i da podrže Isusa u Njegovoj nadolazećoj kušnji i žrtvi.
Tri tabernakula
Dok su se oči učenika prilagođavale na svjetlost i oni se pribrali, imali su nekoliko minuta da zapanjeno slušaju ovoj božanski razgovor, tako da nalazimo da se Petar osjeća primoran da nešto kaže. „Učitelju, dobro nam je ovdje. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.“ (Marko 9:5)
Zanimljivo je da biblijska istorija bilježi tri zemaljska hrama: jedan u pustinji u vrijeme Mojsija; Solomonov hram koji stoji za vrijeme Ilije; i treći hram obnovljen nakon vavilonskog ropstva. Ovaj treći je onaj koji je Isus očistio. Postoje takođe tri aspekta ili faze spasenja: opravdanje, što je simbolisano Mojsijem; posvećenje – služba Ilijina; i proslavljanje predstavljeno od Isusa.
Iskustvo na vrhu gore
Otkrivamo da su mnoge vrhunske tačke u Bibliji takođe iskustva na vrhu gore. Gospod je često priređivao duboke događaje na vrhovima planina jer oni čine spomenike prirode. Kad god bi Božja djeca pogledala ove istaknute planinske vrhove, prisjetila bi se važnih događaja iz svoje svete istorije.
Na primjer, uzmite u obzir da je Bog nakon 40 godina u pustinji predao svoj savez Mojsiju na vrhu planine. Planina Sinaj imala je vatru Božiju sa dimom i grmljavinom koji je potresao vrh. Nakon 40 dana u pustinji, Bog je takođe razgovarao s Ilijom na gori Sinaj uz vatru, vihor i zemljotres (1. Kraljevima 19:11-12). Nakon 40 dana u pustinji, Isus je prekorio đavola na visokoj gori (Matej 4:8-10). Bog takođe daje svoja obećanja na planinama. Na planinama Ararata Bog je sklopio svoj savez sa Nojem, a na gori Morija je sklopio svoj savez sa Abramom. Čitav narod Jevreja potvrdio je savez obećane zemlje sa planine Gerizim (Jošua 8:33). I naravno, Ilija je bio na gori Karmel kada je pala vatra i kiša, što je bio simbol Božjeg oživljajućeg Duha. Mojsije je prvi put ugledao Obećanu zemlju sa planine Nebu i sa visoke planine Jovan prvi vidi sveti grad (Otkrivenje 21:10). I što je najvažnije, Božji savez spasenja pun ljubavi bio je zapečaćen na brdu Golgota.
Poput Isusa, Mojsije je stajao na gori raširenih ruku, a podržavali su ga s desne i lijeve strane Aron i Hur (Izlazak 17:12). Kada je Isus umro na krstu na Golgoti, dva razbojnika su ga okružila s desne i lijeve strane, koji su predstavljali dvije vrste grešnika, na isti način na koji imate Mojsija i Iliju koji okružuju Isusa na gori Preobraženja. Ali prije nego što se popnemo na Goru slave, zaista moramo da se popnemo na brdo Kalvarija. Bog želi potvrditi savez s nama i ispuniti nas svojim Duhom, a to će se dogoditi kada se ponizimo na brdu gdje je Isus ubijen.
Konačna riječ
Gora slave odzvanja božanskim autoritetom. Marko 9:7 kaže: „I stvorio se oblak i zasjenio ih je.“ Ovaj oblak zapravo prikriva slavu Oca, koji izjavljuje: „Ovo je Sin moj voljeni. Njega slušajte.“ Bog Otac dolazi da potvrdi svog Sina koji dobija Njegovo potpuno odobrenje.
Ovo je veoma važno da razumijemo. Na početku Isusove službe, Bog Otac govori lično na Hristovom krštenju na Jordanu i identifikuje Isusa kao svog Sina. On kaže: „Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji“, najavljujući da jevrejska nacija više ne treba da traži nikoga drugog kao Mesiju (Matej 3:17). Svako ko je došao prije Njega bio je prevarant, a bilo ko drugi koji je došao poslije je krivotvorina. Isus je taj!
Zatim opet na kraju službe Isusa Hrista, Bog Otac ponovo identifikuje svog božanskog Sina na planinskom vrhu, nalažući nešto vrlo jednostavno: „Slušajte ga.“ To je lako razumljiva rečenica. Ali „slušati“ znači više od samo čuti zvukove. To u velikoj mjeri znači „slušati s nepodijeljenom pažnjom i raditi.“ Isus kaže: „Ko ima uho, neka čuje šta Duh govori skupštinama.“ (Otkrivenje 2:11) Naš Svemogući Bog Stvoritelj, lično, nalaže vama i meni da slušamo Isusovu riječ i da je tvorimo.
Bilo je mnogo krivotvorina, prevara, varalica i vođa kultova koji pokušavaju imitirati Isusa Hrista. Ali Bog Otac kaže o Isusu u Bibliji: „Njega slušajte.“ On je konačna Riječ! To je nešto veoma moćno za razmišljanje.
Nemojte to spominjati
Isus Hrist opet kaže nešto drugo vrlo neobično za ošamućene učenike. Mi jedva možemo zamisliti kako se osjećaju ova tri apostola „dok su silazili s gore“ (Marko 9:9).
Ali tada im Isus nalaže da nikome ne govore o onome što su vidjeli. Pretpostavljamo da bi to bio jedan od najtežih mandata koji su ikada dobili od svog Učitelja. Upravo su bili svjedoci tračaka neba. Vidjeli su Mojsija i vidjeli su Iliju. Poput drevnog Izraela, oni su čuli autoritativni glas Božji koji je odjekivao sa gore, a sada im je rečeno da ne daju nikakve komentare u vezi sa ovim izvanrednim događajem. Ne spominjite to, rečeno im je. Imajte na umu da Isus traži od trojice ribara da ne komentarišu najuzbudljivije iskustvo u svom životu.
Vrijeme da se govori
Sreća je što od njih nije traženo da nikada to ne spominju. Tačnije, Isus im je „zapovijedio da nikome ne pričaju šta su vidjeli sve dok Sin čovečiji ne ustane iz mrtvih.“ (Marko 9:9)
Zašto bi Isus uputio ovaj zahtjev znajući da su njihova srca bila tako duboko dirnuta kroz ovaj veličanstveni događaj? Isus je želio da ovo iskustvo pohrane u rezervu za vrijeme kada će im zaista trebati. Petar, Jakov i Jovan su izabrani da budu vođe rane zajednice, i kada je sve izgledalo izgubljeno i kada bi stvari postale teške, mogli su reći: „Nemojte se obeshrabriti. Želimo vam ispričati nešto što smo vidjeli te noći s Isusom na gori.“ Ali, nažalost, čini se da baš kada im je to bilo najpotrebnije, nisu zapamtili ovo iskustvo na vrhu gore; kada je njihov Gospod otišao na golgotski krst, zaboravili su ko je On.
Da li ste imali iskustvo na vrhu gore? Možda vam je Bog uslišio molitve i učinio čuda da upravo kada se ona dešavaju kažete: „Nevjerovatno, hvala Gospodu!“ Ali onda nakon što slava nestane, završite u dolini pritisnuti zlim mnoštvom koje se tiska oko vas. A sjećanje na ono što se dogodilo na vrhu gore gotovo je nestalo.
To je isto kao kada je Bog rekao sinovima Izraelovim da ne prave idole, i oni su čuli Božji glas, i osjetili su kako se zemlja trese, i vidjeli su vatru na gori. Olako su obećali Gospodu da će slušati. Ipak, nekoliko dana kasnije, obožavaju zlatno tele.
Naš protivnik đavo je majstor u izazivanju amnezije iskustva na vrhu planine. Ako mu posvetite samo pet minuta svoje pažnje, on može učiniti da zaboravite cijeli život praćen Božjom milošću i čudima. Ako prihvatite njegove sugestije i prihvatite njegovo obeshrabrenje i sumnje, sva ta sjećanja na vrh gore mogu se raspršiti baš kada su vam najpotrebnija.
Značaj poslednjih dana
Iskustvo na Gori preobraženja je posebno važno za poslednja vremena; zato se nakon svog uskrsenja Isus vratio da poučava o tome. „I počevši od Mojsija i svih Proroka, protumačio im je ono što je pisano o njemu u svim Pismima.“ (Luka 24:27)
Otkrivenje 12:17 kaže: „Tada se aždaja razgnjevila na ženu i otišla da ratuje s ostatkom njenog sjemena, sa onima koji drže uputstva Božja i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.“ Žena predstavlja Božji narod, a aždaja, đavo, želi da ga uništi. Božji narod u poslednjim danima ima dvije izvanredne karakteristike: oni „drže uputstva Božja i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.“ Šta je Isusovo svjedočanstvo? Otkrivenje 19:10 objašnjava: „Isusovo svjedočanstvo je duh proroštva.“ Dakle, članovi Božjeg naroda poslednjih dana identifikovani su kao narod koji će držati zakon i imati duh proroštva.
Isaija 8:16 kaže: „Smotaj svitak svjedočanstva, zapečati zakon među mojim učenicima!“ Mojsije je, prije nego što je umro, podsticao sinove Izraelove da drže zakon. On im ponavlja deset Uputa u Ponovljenom zakonu 5. poglavlje i kaže: „Ove riječi koje sam ti rekao danas će biti u tvom srcu. Vezaćeš ih na svoju ruku. Oni će biti kao počeonik između tvojih očiju.“ Dakle, zakon i riječi proroka su zapečaćeni Duhom svetim u umu i srcima Božjeg naroda. „I ne žalostite duh sveti Božji, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.“ (Efescima 4:30)
Moramo se nasititi Zakonom i prorocima, Riječju Božjom, za vrlo posebnu svrhu u ovim poslednjim danima. Marko 9 kaže: „Haljine su mu postale blistave, mnogo belje nego što bi ih ijedan bjelilac na zemlji mogao ubijeliti.“ Marko se ovdje zaista bori s riječima kojima bi opisao blistavu auru svjetlosti koju su učenici vidjeli oko ovog nebeskog skupa. Odjeća Isusa Hrista bila je blistavo bijela, kao svježi snijeg, i blistala kao sunce. Naravno, haljina koju je Isus nosio je simbol Njegove čistote. To je ono što Isus nosi na nebu. I nama je ponuđena ista odjeća pročišćena Njegovom krvlju, ako ostanemo vjerni Njegovoj Riječi. „Ovi… su oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jagnjetovoj.“ (Otkrivenje 7:14) „Kada ste poslušnošću istini kroz Duha očistili svoje duše u bratskoj nelicemjernoj ljubavi.“ (1. Petrova 1:22)
1260 godina i otkrivenja dva svjedoka
Jedan od najznačajnijih vremenskih perioda u biblijskom proroštvu naziva se mračnim dobom u kojem je istinski Božji narod bio progonjen 1260 godina. Razumijevanje ovog vrlo značajnog vremenskog perioda baca puno svjetla na otkrivanje istine i zablude o tome šta dva svjedoka Otkrivenja jesu, a šta nisu. Za to vrijeme procjenjuje se da je 50-70 miliona hrišćana ubijeno i pogrešno mučeno kao jeretici. Ogromna većina istoričara se slaže da je ovaj period od 538. godine nove ere do 1798. godine, što je jednako1260 godina. Tokom ovog vremenskog perioda, Božja ruka je bila nad Njegovim narodom i sačuvala ga od potpunog nestanka. Kada je biblijsko proročanstvo simboličke prirode, primjenjuje se dobro poznati princip dan za godinu i tako 1260 dana = 1260 godina. Ovo je zaista izuzetno značajan vremenski period kao što se može uočiti iz stihova ispod koji se zapravo svi odnose na isti vremenski period. Pažljivo pogledajte svaki od ovih stihova i zapazite da se Otkrivenje 11:2 i Otkrivenje 11:3 odnose na vremenski period koji pokrivaju dva svjedoka.
42 mjeseca = 3,5 godine ili 1260 dana (jevrejski kalendar ima 360 dana, lunarni mjesec ima 30 dana)
„A dvorište koje je izvan hramskog svetilišta ostavi i nemoj ga mjeriti, jer je dato neznabošcima. Oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca.“ (Otkrivenje 11:2)
„I dobila je usta koja su govorila velike stvari i hule i dobila je vlast da čini šta hoće četrdeset i dva mjeseca.“ (Otkrivenje 13:5)
1260 dana = 3,5 godine ili 42 mjeseca
„I daću dvojici mojih svjedoka da obučeni u kostrijet prorokuju hiljadu dvjesta i šezdeset dana.“ (Otkrivenje 11:3; odlomak o dva svjedoka)
„A žena je pobjegla u pustinju, gdje joj je Bog pripremio mjesto, da tamo bude hranjena hiljadu dvjesta i šezdeset dana.“ (Otkrivenje 12:6)
Vrijeme = 1 godina, vremena = 2 godine i pola vremena = pola godine = ukupno 3,5 godine što je opet = 42 mjeseca ili 1260 dana
„Govoriće nadmene riječi protiv Najvišeg, i svece Najvišega će progoniti. Imaće namjeru da promijeni vremena i zakon, i svete sluge će mu biti predate u ruke za jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena.“ (Danilo 7:25)
„I začuo sam čovjeka obučenog u lanene haljine, koji je bio iznad voda rijeke. Podižući desnicu i ljevicu prema nebesima, zakleo se onim koji živi u svu vječnost: ‘To će biti za jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena. I čim se završi razbijanje snage svetog naroda, sve će se to završiti.’“ (Danilo 12:7)
„Ali ženi su bila data dva krila velikog orla da odleti u pustinju na mjesto za nju pripremljeno. Tamo je, daleko od zmije, bila hranjena jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena.“ (Otkrivenje 12:14)
Mojsije i Ilija ne mogu biti dva svjedoka iz Otkrivenja
Sada kada smo upoznati sa ovim vremenskim periodom, važno je razmotriti ovo jedno ključno pitanje koje izaziva toliku zabunu. Ono što sada treba napraviti je primijeniti metodu istoricizma i vidjeti da li se i kako proroštvo o „dva svjedoka“ ispunilo. U Otkrivenju 11:3 čitamo: „I daću dvojici mojih svjedoka da obučeni u kostrijet prorokuju hiljadu dvjesta i šezdeset dana.“ Imajte na umu da ovo ne znači da će ovi svjedoci proricati samo 1260 dana, jer svjedoci za Boga svjedoče cijelo vrijeme. Ovdje se naglašava da oni proriču „obučeni u kostrijet“, a to je simbol žalosti zbog gušenja Božje Riječi u tom periodu. Ovo se, kao što smo upravo vidjeli, odnosi na mračno doba od 538. do 1798. godine, kada su Zakon i proroci, Biblija, bili potisnuti. Ne zaboravite da je ovaj vremenski period zapravo 1260 godina i da se već završio.
Postoji mnogo dobrih hrišćana koji vjeruju da će u poslednjim danima Mojsije i Ilija bukvalno ponovo sići na zemlju da propovijedaju, samo da bi bili ubijeni i ležali na ulicama tri i po dana. To je polovična istina jer dva svjedoka iz Otkrivenja, Riječ, simbolišu Mojsije i Ilija. Ali ova dva Božja čovjeka su na nebu sa svojim proslavljenim tijelima i Biblija nam ne kaže da Bog želi da ta dvojica siđu s neba da bi bili ubijeni. Da bismo vjerovali u doslovna dva svjedoka, morali bismo takođe povjerovati u nelogične i nevjerovatne stvari, kao na primjer da će Bog vratiti Mojsija i Iliju na zemlju da poginu; da će iz njihovih usta izlaziti oganj i ubijati njihove neprijatelje; da će ih na kraju ubiti zvijer iz bezdana; da će Bog putem čuda na senzacionalan način primorati ljude da vjeruju, itd.
Dakle, Mojsije i Ilija se neće vratiti na zemlju na ovaj način i ne zaboravite da se ovaj vremenski period završio 1798. godine tako da NE MOŽE biti budući događaj. Međutim, ako ste promoter ili žrtva pogrešne teologije, postoji velika vjerovatnoća da ćete usvojiti izopačene poglede o ovim i drugim važnim predmetima.
Sažećemo ključne tačke pravilne identifikacije „dva svjedoka“ u donjoj tabeli.
| Indikatori | Paralele | Napomene |
| Neznabošcima dato dvorište izvan hrama da ga gaze 42 mjeseca (Otk. 11:1-2). | Dvojici svjedoka dato da prorokuju u „kostrijeti“ 1260 dana (Otk. 11:3). | „Dva svjedoka“ djeluju u istom „neznabožačkom“ periodu od 1260 godina. |
| „Oni [dva svjedoka] su dvije masline i dva svijećnjaka.“ (Otk. 11:4) | Masline i svijećnjaci su simboli Riječi Gospodnje (Zah. 4:2-6). | |
| Uzvraćaju vatrom na pokušaj da im se naškodi (Otk. 11:5a). | Božji odgovor na gaženje Njegove Riječi je u više navrata bio sud ognjem (Post. 19:24; 2. Kralj. 1:9-14). | Asocijacija na Iliju. |
| Na pokušaj da ih neko ozlijedi, kazna je smrt (Otk. 11:5b). | Ako neko doda ili oduzme od Božje Riječi, Bog će mu dodati prorečena zla i oduzeti spasenje (Otk. 22:18-19). | |
| Oni imaju autoritet da zatvore nebo da ne pada kiša (Otk. 11:6a). | Na riječ proroka Ilije, upravo se to desilo (1. Kralj 17:1; 18:1; Luka 4:25). | Asocijacija na Iliju. |
| Imaju vlast da vode pretvore u krv (Otk. 11:6b). | Bog je preko Mojsija upravo takvo čudo učinio u Egiptu (Izl. 7:17-24; uporedi sa Otk. 16:3-6). | Asocijacija na Mojsija. |
| Oni mogu da udare zemlju svakom vrstom nevolje kad god zažele (Otk. 11:6c). | Božji sudovi koji pohode zemlju su jedna od najčešćih proročkih najava. | Asocijacija na čuda preko Mojsija u Egiptu. |
| Kad završe svjedočenje (tj. kad se navrši 1260 godina), „zvijer koja izlazi iz bezdana“ vodi rat protiv njih i ubija ih (Otk. 11:7). | Pri isteku perioda od 1260 godina (1798) podigao se ateizam preko Francuske revolucije (1789-1799) i svrgnuo religijski poredak. | |
| Tijela dva ubijena svjedoka ležala su na ulici velikog grada koji se duhovno zove Sodom i Egipat (Otk. 11:8a). | Istorijski, ovo se dogodilo kad je uspostavljen prvi ateistički sistem u Parizu 1793. | |
| ..gdje je i naš Gospod bio razapet (Otk. 11:8b) | Hrist se postovjećuje sa svojim narodom (Mat. 25:31-46; Djela 9:5), a Pariz je „raspeo“ Gospoda u Bartolomejskoj noći strašnog masakra na protestantima 1572. godine. | |
| Svijet je gledao „njihova tijela tri i po dana“ (Otk. 11:9). | 1793. godine skupština francuskih revolucionara odrekla se najsvečanije istine koju čovjek prima, vjerovanja u Boga, postavši tako jedina zemlja koja se otvoreno pobunila protiv Tvorca. | Razulareni ateizam izazvao je čuđenje svijeta. Duh bezbožništva se otada raširio po cijelom svijetu. |
| Radost i razmjena poklona zbog smrti „dva svjedoka“ (Otk. 11:10a). | Mnogi su se radovali uspostavljanju ateizma, jer je Riječ Božja „mučila stanovnike zemlje“ (Otk. 11:10b). | Umjesto da pribjegne Bogu i Spasitelju koji ga jedini može osloboditi od ropstva grijehu, čovjek se radije oslobađa Boga i Njegove Riječi. |
| „..posle tri i po dana, duh života od Boga ušao je u njih“ (Otk. 11:11a). | Tri i po godine nakon skupštinske odluke donesene 1793, ista skupština prihvatila je rezoluciju kojom se ukidaju dekreti protiv religije. | |
| Dva svjedoka se penju na nebo (Otk. 11:12). | Godine 1804, osnovano je Britansko i inostrano biblijsko društvo, a nakon toga i nekoliko sličnih organizacija koje su štampale Bibliju i raširile je ubrzo po svijetu na pedeset jezika. | Tako se Božja Riječ simbolički uzdigla na nebo, u visine, pred očima svojih ne-prijatelja. |
Otkrivenja dva svjedoka se nastavljaju
Da bismo napravili puni krug, vratimo se na trenutak na ono odakle smo počeli. Jedna od najvažnijih pouka s Gore Preobraženja je da ona predstavlja minijaturnu sliku slavnog drugog Isusovog dolaska.
Vraćajući se na ovo iskustvo, Petar identifikuje taj događaj kao primjer Isusovog dolaska. „Jer nismo vam moć i prisustvo našeg Gospoda Isusa Hrista objavili povodeći se za vješto smišljenim mitovima, nego kao očevici njegovog veličanstva. Jer on je od Boga, Oca, primio čast i slavu, kad su od veličanstvene slave do njega došle ove riječi: ‘Ovo je moj sin, moj voljeni, koji je po mojoj volji!’“ (2. Petrova 1:16-17)
Zapamtite da je Isus izjavio da neki od Njegovih učenika neće doživjeti smrt prije nego što vide kraljevstvo Božje koje dolazi sa silom. Znamo naravno da su ovi učenici umrli davno, ali im je dato unaprijed da vide kako će biti kada se Isus Hrist vrati.
Brojni uzbudljivi uvidi mogu se izvući iz ove izvanredne priče. Razmotrite paralele:
Postojaće dvije kategorije svetaca kada se Isus vrati: uskrsli i živi. Mojsije, koji je umro i uskrsao (Juda 1:9), simbol je velike klase ljudi koji će se probuditi iz svojih prašnjavih grobova kada ih Gospod pozove: „Mrtvi će u Hristu uskrsnuti.“ Ilija predstavlja drugu klasu ljudi koji će biti živi kada se Isus vrati. Poput Ilije kojeg su ognjena kola uzela na nebo i Enoha koji je hodao s Bogom sve dok nije uzet na nebo, oni će biti preobraženi u nova, slavna tijela, da nikada ne okuse smrt.
Tokom preobraženja, Isus, Mojsije i Ilija nose bijele haljine, iste kakve će nositi otkupljeni. Oblaci slave ih takođe prate; Isus Hrist je otišao u oblacima i rekao da će se vratiti u oblacima. Čak se i glas našeg Oca koji je na nebesima čuo na gori, baš kao što će biti i kada se Isus Hrist vrati s desne strane Ocu (Matej 26:64).
U cijelom ovom iskustvu postoji jasno upozorenje za nas. U najvažnijim trenucima istorije Božjeg naroda, čini se da Sotona uspavljuje svece. Neposredno prije ovog otkrivenja slave, Sveto pismo objavljuje da je učenike „savladao je san“ (Luka 9:32). Kada je Isus otišao u Getsimanski vrt, Biblija nam kaže da je odabrao ista tri učenika da se mole s Njim. I opet su otišli na spavanje. Isto tako, u paraboli o 10 djevojaka, Isus nas upozorava neposredno prije drugog dolaska da su „sve zadrijemale i zaspale“ (Matej 25:5). Čini se da u najkritičnijim trenucima u službi Isusa Hrista sveci spavaju. Zbog toga Isus upozorava: „Zato bdite, jer ne znate kada dolazi gospodar kuće, da li uveče ili u ponoć ili kad se oglase pjetlovi ili rano ujutru, da vas ne bi, kad iznenada dođe, našao kako spavate.“ (Marko 13:35-36)
Kada je trebalo da kleče s Njim u vrtu, prisjećajući se slave kojoj su svjedočili, zaspali su. I pošto su Petar, Jakov i Jovan spavali na gori Preobraženja, izgubili su puni potencijal čitavog iskustva. Zaboravili su Goru slave, tako da nisu bili spremni da slijede Isusa Hrista do Golgote. Možda ih je to proganjalo do kraja života: ta propuštena prilika jer su spavali kada je trebalo da se mole.
Pa kako da ostanemo budni? Moćnom oružju molitve možemo dodati svjedočanstvo Mojsija i Ilije, Zakona i Proroka. Dva svjedoka iz Otkrivenja, Božja Riječ, mogu vas pripremiti za sve. U 2. Petrovoj 1:17, Petar se vraća na Goru slave. To je jedini put da bilo koji od trojice učenika piše o tome. Ali prije Petrove smrti, on strastveno piše: „Jer on je od Boga, Oca, primio čast i slavu, kad su od veličanstvene slave do njega došle ove riječi: ‘Ovo je moj sin, moj voljeni, koji je po mojoj volji!’ I čuli smo te riječi koje su došle s neba dok smo s njim bili na svetoj gori.“ (stihovi 17-18)
Ipak, čak i nakon što Petar razmišlja o tom odlučujućem trenutku u svom životu, on dodaje: „Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što na nju pazite.“ (stih 19) Peter naglašava da koliko god veliko to iskustvo bilo, postoji nešto važnije, pouzdanije – Božja Riječ koja „svijetli sve do zore“.
Petar je vidio Isusa Hrista proslavljenog; dobio je tračak neba. Ali mi imamo nešto vrednije, imamo Bibliju. Hrist nam preko Petra govori da je vaša Biblija vjerodostojnija od vizije. Ništa nije važnije od svjedočanstva Mojsija i Ilije, mača s dvije oštrice, Zakona i Proroka, Božjih Uputa, Isusovog svjedočanstva; to je najdragocjenija stvar koju je Bog povjerio nama smrtnicima. To je Isus Hrist, Riječ koja je postala tijelo.
Važnost poruke dva svjedoka iz Otkrivenja sada bi trebala biti jasna. Isus Hrist naš Gospod nam je dao posebnu poruku upozorenja na Gori Preobraženja. Pred nama su neki vrlo uznemirujući dani, a sada moramo provesti vrijeme na gori prikupljajući svjetlo iz Božje Riječi da nam osvjetljava put kroz mračne doline. Poruka sa Gore nam govori da je Isus jedini Put, Istina i Život, te da i mi možemo nositi iste haljine koje su tog dana nosili Isus, Ilija i Mojsije. Ona nam govori da slušamo Isusovo svjedočanstvo, zakon i proroke, koji ukazuju na ispunjenje kroz Isusa Hrista. To je slika Isusovog skorog drugog dolaska i upozorenje da ne pospemo duhovno. Ovo iskustvo na vrhu planine pomaže nas podsjetiti da čak i kada slava nestane, Isus Hrist je i dalje s nama, i taj Isus je jedini put do Neba.
Tog dana na Gori se pojavilo sedam pojedinaca – tri sa neba: Mojsije, Ilija i Bog Otac; tri sa zemlje: Petar, Jakov i Jovan. A Isus je tada bio most, spona između Neba i zemlje.
