Na pitanje kako se konkretno dogodila evolucija iz jedne vrste u drugu, odgovor od „naučnika“ evolucionista nikad nećete dobiti. Pošto je tu teoriju lansirao Čarls Darvin (1809-1882), to se može činiti logičnim mjestom da potražite odgovor. Svi vjeruju da su dokazi „tu negdje“, ali fakat je da ni Darvin nije imao pojma kako bi jedna vrsta životinja mogla evoluirati u drugu. 1863. godine napisao je prijatelju:
„Kad se spustimo do detalja, možemo dokazati da se nijedna vrsta nije promijenila (tj. ne možemo dokazati da se ijedna vrsta promijenila): niti možemo dokazati da su pretpostavljene promjene korisne, što je osnova teorije. Ne možemo objasniti zašto su se neke vrste promijenile, a druge nisu. Čini mi se da je potonji slučaj mnogo teže precizno i detaljno razumjeti nego prethodni slučaj navodne promjene.“1
Zaista veliko pitanje
Očito, 1863. godine, četiri godine nakon objavljivanja Porijekla vrsta putem prirodne selekcije ili očuvanja favorizovanih rasa u borbi za život, Darvin nije imao pojma kako bi se jedna vrsta mogla promijeniti u drugu. Jedino što je mislio da može dokazati je da se „…nijedna vrsta nije promijenila.“ Nije mogao ni zamisliti kako bi mogla izgledati „korisna“ promjena. Današnji naučnici i dalje su zbunjeni poput Darvina.
Vodeći svjetski evolucijski mislioci imali su konvenciju u Rimu 1981. Željeli su odlučiti zbog čega jedna vrsta evoluira u drugu vrstu i kako bi se ta promjena, iz jedne životinje ili biljke u drugu mogla dogoditi. Dr. Ernst Mayr, penzionisani profesor na Harvardu, piše:
„Imali smo međunarodnu konferenciju u Rimu 1981. godine o mehanizmima specijacije. Prisustvovali su mnogi vodeći botaničari, zoolozi, paleontolozi, genetičari, citolozi i biolozi. Jedina stvar oko koje su se svi složili je da mi još uvijek apsolutno nemamo pojma šta se genetski događa tokom specijacije. To je prokleta izjava, ali to je istina.“2
Ovi naučnici u Rimu 1981. godine zaključili su: „Nemamo pojma kako se događa evolucija jedne vrste u drugu!“ Kao ni Darvin 1863. godine! To je onda zaista veliko pitanje evolucije: kako se to događa? Bog kaže da je sve stvorio „po svojim vrstama“ (Postanje 1:11,12,21,24,25). Evolucionisti kažu da ne znaju kako nastaju „vrste“. U čiji izvještaj vjerujete: u Božji ili u evolucionistički?
Naučnici ne znaju kako bi se jedna vrsta životnog oblika mogla promijeniti u drugu. Oni ni ne znaju kako može doći do jednostavnog hemijskog spoja. Autor i prijatelj evolucije, Jeff Goldberg, bilježi za nas misli Hansa Kosterlitza, jednog od otkrivača prirodnih sredstava za ublažavanje bolova, enkefalina:
„To je gotovo Božje pitanje. Radeći na enkefalinima dobijate – a da niste religiozni – obavezu. Počinjete se diviti i čuditi. Kako je moglo doći do toga – da biljke i životinje dijele takve strukturno slične hemikalije? Kako bi, čak i nakon milion godina evolucije, Zemlja sa svim svojim biljkama i stvorenjima mogla biti tako vrlo jednostavna i jedinstvena?“3
Kosterlitz je posmatrao enkefaline, a njegovo proučavanje mikro univerzuma natjeralo ga je da razmišlja o Bogu. Ali brzo dodaje izjavu o odricanju odgovornosti „bez religioznosti“, kao da razmišljanje o Bogu nije religiozno kada se proučava samo mali dio Njegovog stvaranja. Očito Kosterlitz vjeruje da Bog nema nikakve veze sa naukom. Ipak, kada naučnici proučavaju specifične aspekte stvaranja, Božja namjera je da oni shvate da iza svega mora postojati Bog Dizajner. Međutim, većina dodaje svoje izjave o odricanju odgovornosti i odbija počastiti Stvoritelja kao Boga. Božja Riječ (Rimljanima 1:18-22) izjavljuje da je njihovo razmišljanje time svedeno na isprazne maštarije i glupa nagađanja (evolucija tokom miliona godina, itd.).
Kosterlitz je ispitivao kako biljke i životinje mogu „… dijeliti takve strukturno slične hemikalije“. Ako ovu podjelu hemikalija ispitamo iz kreacionističke perspektive, tada je Bog stvorio život da se uklopi u zajedničku atmosferu zemlje sa zajedničkim prehrambenim lancem koji se sastoji od određenih osnovnih hemikalija. Sličnosti u stvorenjima ne dokazuju evoluciju, već logičnije prikazuju Božiju mudrost u stvaranju biljaka i životinja, koje u svoj svojoj raznolikosti mogu postojati u zajedničkom okruženju. [Više o antropijskom principu kasnije.] Bog je stvorio čitav život da postoji, koristeći nekoliko uobičajenih osnovnih hemikalija u atmosferi sačinjenoj uglavnom od kiseonika i azota. Kakvog genija pokazuje Bog Biblije!
Je li Bog srušen?
Jerry Adler, naučni pisac, recenzira knjigu evolucijskog mislioca Stephena Jaya Goulda, Čudesni život, sljedećim riječima:
„Nauka, srušivši Boga Stvoritelja i uzdignuvši Čovjeka, sada želi uzdići E. koli i ostatak kipuće mase zemaljskog života tamo uz sebe. Ovo gledište ne poriče jedinstvenost homo sapiensa i njegov prepoznatljiv doprinos životu, ljudskoj svijesti. Tvrdi, međutim, da prirodnim zakonima nije ništa svojstveno što je usmjerilo evoluciju ka proizvodnji ljudskih bića. Ne postoji ništa predodređeno u našem trenutnom prednjačenju među velikom kopnenom faunom; proizvod smo čitavog niza potencijalnih događaja u istoriji naše planete, od kojih je svaki mogao biti preokrenut i dovesti do drugačijeg ishoda.
Ukratko, mi smo poput svakog drugog bića koje je ikad hodilo ili puzilo zemljom, slučajnost…
Preživjeli … imali su sreće.
Priča o životu jedno je od periodičnih masovnih izumiranja, koja su izbrisala većinu vrsta na zemlji.“4
Gould, ateista i Adler očito vjeruju da je Bog „srušen“, da su nauka i čovjek uzvišeni, a sve se to temelji na „srećnim preživjelima“ od masovnih izumiranja. Dakle, čini se da se evolucija temelji na smrti. Zbog smrti „nesposobnih“, „najsposobniji“ opstaju. Kako naučnik može opisati „nesposoban“ život? Vjeruju li evolucionisti da među nama danas postoji „nepodoban“ život? Je li Hitler vjerovao u to? Hitler je bio evolucionista i očito je mislio da ubrzava proces preživljavanja najsposobnijih. Evolucija nije amoralna. To nije neutralno razmišljanje. Ona promoviše sistem vrijednosti koji omogućava svakom pojedincu da čini ono što je ispravno u njegovim očima.
Evolucijska misao podstiče školske kurikularne materijale koji prisiljavaju mlade umove da biraju ko je sposoban za preživljavanje, a ko nepodoban; koji će biti spašen u čamcu za spašavanje, a koji će ostati umrijeti od izlaganja ili utapanja. Niko osim Boga nije kvalifikovan da određeni život opiše kao podoban ili „nepodoban“. Evolucijsko razmišljanje pogrešno promoviše čovjeka u status Boga. „I bićete kao bogovi“ (Postanje 3:5b) bio je dio četvorostruke obmane koju je Evi ponudila satanistički kontrolisana zmija u rajskom vrtu! Ateistička evolucija temelj je tih varljivih svjetonazora koji tako prevladavaju u naše vrijeme. Prisiljava ljude da donose odluke (na primjer o životu i smrti, pobačaju, eutanaziji i čedomorstvu) koje bi trebale ostati samo u Božjem domenu. Bog Biblije kaže da zna koliko je dana određeno za svakog od nas (Psalam 139:16), znao je sve o nama prije nego što nas je stvorio u majčinoj utrobi (Jeremija 2:5, Jov 33:4, Isaija 44:2) i On je taj koji nam određuje život (Brojevi 24:23). Naše je vrijeme u Njegovim rukama (Psalam 31:14,15).
Mi vidimo smrt i izumiranje, a ne evoluciju
Naučnici su u pravu kad uoče i objave činjenicu da se u prošlosti događalo masovno izumiranje. U današnje vrijeme izumiranja se događaju svakodnevno. Ono što nauka može dokazati činjenicama je da život nestaje. Život najrazličitijih vrsta biljaka i životinja izumire. Dokazuje li to da se novi oblici života sada razvijaju ili su se ikad razvijali? Nauka je zaključno dokazala da život umire, a svemir teče (entropija u akciji). Fosili su zapis o smrti i izumiranju. „Kambrijumska eksplozija“5 nije eksplozija ranog života. To je fosilni zapis o smrti miliona složenih organizama koji, uglavnom, više ne postoje. Kambrijsku eksploziju života bolje bi nazvali kambrijsku eksploziju smrti! Stoga, kada posmatramo prirodu, ne vidimo nove oblike života, već smrt i izumiranje – entropiju na djelu!
Carl Sagan je učio da je naše Sunce prevladalo entropiju, pružajući tako energiju potrebnu za evoluciju. Za napredak evoluciji treba više od energije. Sirova energija neće apsolutno ništa evoluirati bez plana (dizajna) i tvornice za usmjeravanje energije. Tako bi onda, ako bi bezumni, besciljni, slučajni događaji evoluirali u oblik života koristeći sunčevu energiju, bile potrebne najmanje tri stvari: energija, dizajn i mehanizam za naručivanje (tvornica). Otkud dizajn u evolucijskoj dogmi, koja je apsolutno bezumna, potpuno slučajni nasumični proces? A ko gradi fabriku da pretvori sunčevu energiju u oblike života? Sama sunčeva svjetlost ne može uzrokovati da mrtve hemikalije evoluiraju u život!
Bog izvor života!
Bog Stvoritelj je izvor života. Bog je stvorio život. Stvorio ga je prekrasno dizajniranog i bezgrešnog. Smrt je nastupila kad su se prvi čovjek Adam i njegova supruga Eva pobunili protiv svog Stvoritelja i sagriješili. U Rimljanima 5:12 stoji: „Zato, kao što je kroz jednog čovjeka u svijet ušao grijeh i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili…“
Ako je smrt došla kao rezultat Adamovog grijeha, tada grijeh, propadanje i smrt nisu postojali sve do pada. Šta je fosilni zapis? To je svjedočanstvo smrti. Da li bismo mogli imati milione godina smrti i fosilnog „čovjeka“ koji je vodio do Adama kad Sveto Pismo jasno uči „jer je od čovjeka (misleći na Adama) došla smrt?“ Fosili su evidencija smrti. Bez smrti ne može biti fosila. Vjerujemo li Bibliji ili vjerujemo spekulacijama ateističkih naučnika? Naučnici vjeruju da je smrt započela milionima godina prije nego što je čovjek evoluirao na scenu. Biblija bilježi da je smrt započela s Adamom.
Biblija i evolucija u sukobu
Kao Božja stvorenja, ne podvrgavamo Bibliju nauci; „nauku“ podvrgavamo Bibliji. Izazov da li vjerovati Bogu i Njegovoj Riječi ili vjerovati teoretskoj evolucijskoj nauci predstavlja Scott Huse, hrišćanski mislilac, u svojoj izvrsnoj knjizi Kolaps evolucije. Sukob evolucijske teorije protiv Svetog Pisma je nemoguće pomiriti. Huse navodi 24 kontrasta između Biblije i evolucijskog razmišljanja:
1. Biblija: Bog je Stvoritelj svih stvari (Post. 1 i 2).
Evolucija: Prirodni slučajni procesi mogu objasniti postojanje svih stvari.
2. Biblija: Svijet je stvoren za šest doslovnih dana (Post. 1 i 2).
Evolucija: Svijet se razvijao tokom eona.
3. Biblija: Stvaranje je završeno za šest doslovnih dana (Post. 2:3).
Evolucija: Kreativni procesi se nastavljaju.
4. Biblija: Okean prije kopna (Post. 1:2).
Evolucija: Zemlja prije okeana.
5. Biblija: Atmosfera između dvije hidrosfere (Post. 1:7).
Evolucija: Neprekidna atmosfera i hidrosfera.
6. Biblija: Prvi život na kopnu (Post. 1:11).
Evolucija: Život je započeo u okeanima.
7. Biblija: Prvi život bile su kopnene biljke (Post. 1:11).
Evolucija: Morski organizmi su evoluirali prvi.
8. Biblija: Zemlja prije Sunca i zvijezda (Post. 1:14-19).
Evolucija: Sunce i zvijezde prije zemlje.
9. Biblija: Voćke prije riba (Post. 1:11).
Evolucija: Ribe prije voćaka.
10. Biblija: Sve zvijezde nastale su (ili postale funkcionalne) četvrtog dana (Post. 1:16).
Evolucija: Zvijezde su evoluirale u različito vrijeme.
11. Biblija: Ptice i ribe stvorene petog dana (Post. 1:20, 21).
Evolucija: Ribe su evoluirale stotinama miliona godina prije pojave ptica.
12. Biblija: Ptice prije insekata (Post. 1:20, 21).
Evolucija: Insekti prije ptica.
13. Biblija: Kitovi prije gmizavaca (Post. 1:20-31).
Evolucija: Gmizavci prije kitova.
14. Biblija: Ptice prije gmizavaca (Post. 1:20-31).
Evolucija: Gmizavci prije ptica.
15. Biblija: Čovjek prije kiše (Post. 2:5).
Evolucija: Kiša prije čovjeka.
16. Biblija: Muškarac prije žene (Post. 2:21-22).
Evolucija: Žena prije muškarca (genetikom).
17. Biblija: Svjetlost prije sunca (Post. 1:3-19).
Evolucija: Sunce prije bilo kojeg svjetla.
18. Biblija: Biljke prije sunca (Post. 1:11-19).
Evolucija: Sunce prije bilo koje biljke.
19. Biblija: Obilje i raznolikost morskog života odjednom (Post. 1:20, 21).
Evolucija: Morski život se postupno razvio iz primitivne organske tekućine.
20. Biblija: Čovjekovo tijelo od praha zemaljskog (Post. 2:7)
Evolucija: Čovjek je evoluirao od majmuna.
21. Biblija: Čovjek je vladao svim organizmima (Post. 1:28).
Evolucija: Većina organizama je izumrla prije nego što je čovjek postojao.
22. Biblija: Čovjek izvorno vegetarijanac (Post. 1:29).
Evolucija: Čovjek je izvorno jeo meso.
23. Biblija: Fiksne i različite vrste (Post. 1:11, 12, 21, 24, 25; 1. Kor. 15:38-39).
Evolucija: Život se formira u neprekidnom stanju toka.
24. Biblija: Čovjekov grijeh uzrok smrti (Rim 5:12).
Evolucija: Borba i smrt postoje mnogo prije evolucije čovjeka.
Pored ovih specifičnih direktnih kontradikcija, postoje oštre razlike u opštem principu između ateističke evolucije i biblijskog hrišćanstva. Isus je rekao: „Dobro drvo ne može donijeti rđave plodove, ni rđavo drvo dobre plodove.“ (Matej 7:18)
Plod evolucije bili su svakojaki antihrišćanski sistemi vjerovanja i prakse. Služio je kao intelektualna osnova za Hitlerov nacizam i Marksov komunizam. Podstaknuo je otpadništvo, ateizam, sekularni humanizam i liberalizam, kao i uspostavljanje osnova za etički relativizam, koji se proširio našim društvom poput kancera. Um i opšta dobrobit čovječanstva pretrpjeli su velike posljedice ove naturalističke filozofije.
Prema Bibliji, čovjek je moralno odgovorno stvorenje. Jednoga dana položiće račun za svoje životne postupke i motive. Ali kad se na čovjeka gleda kao na proizvod nejasnog besciljnog evolucijskog procesa, on se na prikladan način oslobađa svih moralnih obaveza i odgovornosti. U tom grmu leži zec. Napokon, on je samo slučaj prirode, u najboljem slučaju inteligentna životinja.6
Evolucija ili stvaranje: ne možete imati oboje! Spisak Scotta Husea brutalno je jasan. Pogledajte ponovo na primjer broj 14. Biblija kaže u 1. Mojsijevoj 1:20-31 da su ptice došle peti dan, a gmizavci šesti dan. To znači da su ptice došle prije gmizavaca. Ipak, evolucija uči kao činjenicu da su gmizavci došli prije ptica. Dva pogleda se međusobno isključuju. Ili vjerujete Bibliji ili vjerujete nagađanjima ljudi.
Evolucija tvrdi da je Zemlja započela kao suha planeta. Tokom mnogih godina vulkanske aktivnosti i komete koje su se srušile na zemlju stvorili su naše okeane. To nije ono što Biblija kaže. Bog kaže da je Zemlja počela potpuno prekrivena vodom. „Zemlja je postala bezlična i prazna, i tama je bila nad spoljašnjošću bezdana, a duh Božji je treperio nad površinom voda.“ (Postanje 1:2) Evolucija tvrdi da je zemlja počela suho. Bog kaže da je počelo mokro. Ako ste teistički evolucionista ili progresivni kreacionista i još uvijek se držite kosmologije Velikog praska, ovdje imate veliki problem: Veliki prasak kaže suho, Bog kaže mokro!
Neko bi se mogao žaliti na Huseove dvadeset i četiri stavke. Na primjer, br. 13 možda bolje glasi: „Kitovi savremenici sa gmizavcima.“ Uprkos tome, kitovi evolucijom dolaze na scenu dugo nakon dobi dinosaurusa. U posljednje vrijeme neki evolucionisti predlažu da su kitovi evoluirali od krava ili nilskih konja ili stvorenja nalik vuku koja su se „vratila svojim evolucijskim korijenima u moru“.
Kitovi evoluirali od kopnenih sisara?
Evolucija kitova od kopnenih sisara (naravno, iz naše perspektive to se nikada nije dogodilo) evolucionisti može riješiti veliki problem. Kako se evolucionista Georges Fichter žali, to je „pomalo misterija“.
„Kitovi su se razvili od sisara koji su živjeli na kopnu, a povratak u more počeo je prije možda 60 miliona godina. Fosilni dokazi su rijetki, tako da precizna i cjelovita slika evolucije kitova ostaje pomalo misterija.“7
Douglas Chadwick smanjuje oko deset miliona godina Fichterove brojke govoreći o „…kitu spermiju, jednoj od 83 vrste kitova čija je prošlost čvrsto ukorijenjena na kopnu. Prije oko 50 miliona godina njegovi preci su prvi put naučili plivati.“8
Čini se da su krave, nilski konji i vukovi i dalje krave i nilski konji i vukovi. I znaju plivati u slatkoj ili slanoj vodi od trenutka rođenja.
Hoćete li se pokloniti evolucijskoj „nauci“ ili ćete se pokloniti svom Stvoritelju? Postoje određene stvari u životu koje su crno-bijele. Trebali bismo imati integritet, posebno kao vjeroispovijesti, da biramo Božju Riječ, a ne nagađanja ljudi. Mi hrišćani moramo se maknuti s ograde. „Izaberi danas sebi kome ćeš služiti“ (Jošua 24:15). Hoćemo li napraviti kompromis i služiti bogovima evolucije ili ćemo čvrsto stati „protiv spletki đavola“ (Efescima 6:11b).
Ne možete biti evolucionista i vjerovati Bibliji onako kako je napisana. Jasna riječ Svetog Pisma je „Bog je stvorio“. Stoga je evolucija molekula ka čovjeku ili vukova do kitova lažna špekulacija čovjeka, koja čak vrijeđa zdravi razum. Walter Brown otkriva 57 nepomirljivih razlika između Biblije i „teističke“ evolucije u svojoj knjizi U početku [Centar za naučno stvaranje, 5612 N. 20th Place, Phoenix, AZ 85016, 1989, pp. 110-115].
Mikro nasuprot makro evolucije. Zašto teorija evolucije može da izgleda naučno validna?
Kada govorimo o evoluciji kao lažnoj spekulaciji, mislimo na makroevoluciju – od jedne ćelije do čovjeka. Međutim, očigledno se dešava ono što naučnici nazivaju mikroevolucijom. Mikroevolucija se može definisati kao genetska varijacija, ali bolja definicija je „slučajne greške u genima“ unutar određene vrste organizma. Nove varijacije mogu se pojaviti unutar, ali ne i izvan Bogom stvorenih vrsta. Na primjer, ljudi su svi različiti iako potičemo od jednog sklopa roditelja (Adama i Eve, zatim Noja i njegovih sinova). Kako se pet i više milijardi ljudi može toliko razlikovati u izgledu i sposobnostima ako svi potičemo od istog skupa roditelja? Ovo je adaptacija ili genetska varijabilnost, ili možda genetski pomak. To nije bilo koja vrsta evolucije u smislu promjena u genima.
Mikroevolucija je nešto što stvarno funkcioniše, i zbog toga teorija evolucije izgleda kao naučno validna. Drugim riječima, mikroevolucija otvara mogućnost špekulisanja makroevolucijom. Ljudska pokvarenost i nepoštenje koji jedva čekaju neki izgovor za bezbožnost i nemoral to pretvaraju u oružje protiv Boga. Tako ono što njima izgleda kao pobjeda i uspjeh zapravo postaje pobjeda đavola, duhovno ih osljepljuje i diskvalifikuje izvan okrilja spasenja i života. Zapanjujuće je koliko borba za ljudske duše prožima sve aspekte ljudskih poslova.
Mikroevolucija su slučajne promjene (greške) u genetskom sastavu organizma. Primjer može biti ptica rođena s nedostajućim krilom na jednoj strani ili mačka bez brkova. Mikroevolucija je gotovo uvijek štetna ili neutralna za svaki životni oblik. To je retrogradna „evolucija“, ne napredak.
Makroevolucija postaje nešto drugo zbog promjena koje generišu NOVE informacije u genima – poput hladnokrvnog gmizavca koji postaje toplokrvna ptica ili riba vodozemac ili ovas postaje kukuruz.
Imamo različite vrste kukuruza, pasa i slačice, ali oni su i dalje identifikovani kao kukuruz, psi i slačica. Postoje kokičar, kukuruz šećerac i poljski kukuruz; goniči, pudlice i terijeri; mnoge sorte slačice. Ali ovo ne dokazuje da je evolucija istinita. Prikazuje samo ogromnu količinu izvornih, Bogom dizajniranih genetskih informacija unutar porodica kukuruza, pasa i slačice.
Istraživači koji koriste svoju inteligenciju, računare i sofisticiranu laboratorijsku opremu mogu genetski inženjerisati, na primjer, kukuruz. Možda je mikroevolucija pojam koji bi mogao da se koristi za opisivanje onoga što je promijenilo kukuruz, ali to nije bio slučajan, nasumičan proces. Ovaj genetski izmijenjeni kukuruz može biti manje podložan određenoj gljivi na polju, što je dobro za proizvođače kukuruza, ali postavljaju se pitanja da taj kukuruz možda nije zdrav za jelo.
Različite vrste ljudi
Kako kreacionista može objasniti sve različite vrste ljudi? Nahanuti zapis o događaju sa Vavilonskom kulom u Postanju 11:1-9 daje odgovor.
U početku su svi govorili istim jezikom. Stoga su mogli objediniti svoje intelektualne resurse. Svi su mogli razgovarati sa svima ostalima. Kao rezultat toga, ništa im nije bilo „nemoguće“ ili „nedostižno“ (Post. 11:6). Odlučili su prekršiti Božji nalog da se rasiju po zemlji (Post. 9:1), što je rezultiralo Božjom posebnom intervencijom koji je stvorio različite osnovne jezike. Jeste li ikada razmišljali o nevjerovatnom čudu koje je naš Gospod učinio u Babelu? Ovdje se dogodila neka vrsta brisanja univerzalnog jezika kojim se izvjesno govorilo prije Potopa i programiranje novih različitih, međusobno nerazumljivih, jezika. Nesumnjivo, novi jezici su predstavljali degradaciju u odnosu na zajednički izvorni, a vrlo vjerovatno se to direktno odrazilo i na umne kapacitete primaoca novih jezika. Rezultat njihovih namjera, protivnih Božjim namjerama i planovima, bila je zbrka.
Od Babela nadalje, samo su male populacije ljudi izolovane od drugih grupa ljudi mogle međusobno komunicirati. Ovo bi objasnilo razdoblje tzv. „pećinskog čovjeka“ jer bi pomenuta ograničenja i haos u prinudnom rasijanju sigurno mogli stvoriti neke izuzetno izolovane i primitivne stilove života. Jezička ograničenja prisilila su ih da se raziđu širom zemlje i množe u krvnom srodstvu. Određeni tipovi ljudi pojavili su se nakon nekoliko generacija rađanja u srodstvu. Bog je na kraju u Mojsijevom zakonu incest proglasio grijehom i rodoskvrnućem (3. Mojsijeva 18:5 i dalje). Prije Potopa Kain i Set uzeli su žene između svojih sestara ili rođaka, ali to nije bio grijeh zbog zdrave genetike.
Naučnici nam kažu da su sve rase čovječanstva potekle od jednog, ženskog roditelja. U ovom trenutku, sveti spisi ne negiraju „nauku“. Eva je majka Adamove rase čiji smo svi članovi. Različiti tipovi ljudi (varijacije unutar ljudske „vrste“) najvjerovatnije su rezultat rasijanja ljudi širom svijeta nakon Vavilonske kule.
Jezici ne počinju sa mrmljanjem
Studij jezika razvio se u složeno polje učenja. Lingvisti nam kažu da jezici postaju sve složeniji što ih više prate. Što je jezik stariji („primitivniji“), čini se da je složeniji. Ovo je snažan dokaz protiv evolucije.
Ako je evolucija istinita i čovjek je postepeno evoluirao od primitivnijih bića, jezik bi trebao biti sve jednostavniji što je stariji. Praistorijski čovjek trebao je prvo komunicirati mrmljanjem; zatim s pojedinačnim slogovima; zatim višesložnim riječima (ba-na-na); zatim, s fragmentima rečenica, napokon razvijenim u rečenice („Želim bananu“), itd. Ono što je pronađeno je upravo suprotno. Rani jezici poput sumerskog toliko su složeni da ih samo nekolicina najbriljantnijih učenjaka može dešifrovati. Događaj u Vavilonskoj kuli objašnjava „rase“ i problem složenih „primitivnih“ jezika. Bog je jezike stvorio trenutno i potpuno spremne za upotrebu. Evolucija ne nudi dobro objašnjenje složenosti najranijih poznatih jezika!
Lingvistički istraživači iz cijelog svijeta objavili su svoje ideje o geografskom položaju „korijena“ nekih evropskih jezika. Dvojica ruskih lingvističkih stručnjaka, Tomas Gamkrelidze i Vjačeslav Ivanov, ponudili su dokaze „… da je indoevropski nastao u području poznatom kao Anadolija, koje je danas dio Turske, a odatle se proširilo širom Evrope i potkontinenta“. (Vidi US News and World Report , 5. novembra 1990., stranica 62.)
Ovo nije prva publikacija koja izvještava da se jezik može pratiti od Turske. Biblija nam bilježi da su Noje i njegova porodica započeli poslepotopne početke i prve razgovore nakon Potopa u Turskoj:
„A sedmog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, barka se zaustavila na planinama Ararata.“ (Postanje 8:4)
Naučnici prate jezik natrag do određenog mjesta na zemlji; Biblija je opisala to mjesto kao planine Ararat u Turskoj. Lingvisti se slažu! Naravno, postoje i druge jezične grupe na zemlji za koje bi neko mogao tvrditi da su porijeklom iz Australije ili Amazonije prije hiljade godina. Vaše ideje o porijeklu jezika određuju vaše „svjetonazorske naočare“. Ako su Noje i njegova porodica bili prvi ljudi koji su razgovarali na planeti Zemlji nakon globalnog Potopa, a Biblija ne uči ništa drugo, tada će svi jezici prije ili kasnije biti vraćeni do Noja ili do događaja u Vavilonskoj kuli.
Babel i Hi-Tech nauka
Od stvaranja jezika u Vavilonskoj kuli, napori generacija čovječanstva ograničeni su (nisu u stanju učiniti nedostižno) jezičkom barijerom. Ali sada, po prvi put od Vavilonske kule, naša generacija ima zajednički međunarodni jezik – jezik visokotehnoloških računara. Pomoću računara možemo ponovo akumulirati i objediniti svoja međunarodna istraživanja i znanje i činiti stvari koje su ranije izgledale potpuno nemoguće (transplantacija srca, interkontinentalni letovi, prodor u svemir, itd.). Bog je u prošlosti zaustavio projekat globalističke bezbožne centralizacije vlasti, stvaralaštva i dostignuća.
Čovječanstvo ponovo ima zajednički jezik. Ako je Bog zaustavio jednu generaciju da radi ono što su oni „zamišljali“, šta bi mogao učiniti u našoj generaciji? Ali za razliku od popravnih mjera u prošlosti, predstojeća Božja intervencija učiniće kraj pobuni. Zamišljene ideje evolucije uvjeravaju sve više i više ljudi da nas Bog nije stvorio i da nije neophodan za bilo koji dio našeg postojanja. Mi smo postali ljudi koji vjeruju da su sami gospodari svoje sudbine. To je bio stav Vavilona i Stvoritelj nije bio zadovoljan. Biblija nam govori da ideologija Vavilona nikad nije umrla i da će postojati sve do Drugog Hristovog dolaska.
Još jedna misao koju treba razmotriti u Postanju 11 – jesu li ljudi iz Babela mogli graditi vodonepropusni toranj? U biblijskom tekstu se navodi upotreba posebno pečenih cigli (očvrslih) i upotreba vodonepropusnog katrana odnosno bitumena. Sud u Potopu iz Nojevih dana bio je svjež u umu ovih ljudi (Vavilonska kula građena je oko 340 godina od Potopa). Jesu li mogli stegnuti pesnice prema Bogu (pobuniti se) svojim objedinjenim intelektualnim resursima dok su gradili vodonepropusni toranj, dajući tako izjavu? „Bože, ne možeš nas ponovo dobiti poplavom! Svi ćemo se okupiti u našem vodonepropusnom tornju koji seže u nebo. Uprkos Tebi spasićemo vlastite živote. Mi ćemo kontrolisati svoju sudbinu. Mi ćemo upravljati svojim životima.“ Koliko je ovaj stav sličan Luciferovom – „Biću poput Svevišnjeg“ (Isaija 14:13,14)?
Tadašnja nauka, poduprta bezbožnom ideologijom, možda je ljude uvjerila da mogu sasvim zadovoljno živjeti odvojeno od svog Stvoritelja. Naučnici se i danas penju u svoje kule i govore u svojim srcima i u svojim papirima: „Nema Boga. Bez Njega možemo sasvim dobro. Svi smo mi bogovi i sami kontrolišemo svoju sudbinu. Evolucija je dokazala da možemo biti ovdje bez potrebe za Bogom.“ Nažalost, „politički korektno“ razmišljanje zarazilo je i hrišćanski svijet. Svako od nas mora „pažljivo čuvati svoje srce” (Izreke 4:23) i ne smije biti ugrožen, neutralizovan i razvodnjen putevima svijeta. Zaista postoji put koji se čini ispravnim, ali se završava smrću (Izreke 14:12).
Evolucija i naučna metoda
Naučnici često izdaju proglase i objavljuju radove koji ih podižu do bogolikog statusa. Jesmo li prisiljeni vjerovati da su nauka i naučna metoda „srušile“ Boga? Od najranijih školskih dana uče nas da se nauka temelji na pažljivom eksperimentisanju, posmatranju i disciplinovanom razmišljanju. Nauka nam daje činjenice. Možemo joj vjerovati. Dalje nas edukuju televizijski programi i intervjui s doktorima poput Carla Sagana, navodeći da „evolucija više nije teorija, već dokazana činjenica“. Ovo nije naučna metoda! Evolucionista, Hy Ruchlis, definiše naučnu metodu:
„Naučna metoda je osnovni skup postupaka koje naučnici koriste za dobivanje novih znanja o svemiru u kojem živimo.8
Proglašavanje da evolucija više nije teorija, već je dokazana činjenica upravo je to – proglašenje. To nije provjerljiva nauka. To se ne uklapa u definiciju naučne metode. Naučna metoda započinje sa zapažanjem. Zatim se konsultuje prethodno znanje o vašem zapažanju i formira se hipoteza (hipoteza je neka vrsta predviđanja koju napravite o svom zapažanju). Jednom kada dođete do svoje hipoteze, osmislite eksperiment, prikupite sve podatke koje možete iz rezultata eksperimenta i zatim pokušate protumačiti svoje podatke (rezultate). U ovom trenutku ponovo se konsultujete sa predznanjem i zatim formirate zaključke o svom eksperimentu. Ruchlis nastavlja:
„Ako se učenja autoriteta o određenoj temi ne temelje na naučnoj metodi, greška se može prenijeti jednako lako kao i činjenica…“
Najvažnije što treba zapamtiti o naučnoj metodi je da ona počiva na stavu otvorenog uma. U skladu s tim stavom, čovjek ima pravo dovesti u pitanje bilo koju prihvaćenu činjenicu. Onaj ko traži istinu mora naučiti duboko preispitivati stvari koje su generalno prihvaćene kao očigledno istinite.9
Kako se evolucija kao „naučno“ objašnjenje porijekla mjeri pod Ruchlisovim objašnjenjem naučne metode? Dobija nedovoljnu ocjenu. Može li evolucija biti „greška … prenesena kao činjenica?“ Svakako bi mogla. Da li evolucionisti predstavljaju „otvoreni um?“ Dopuštaju li svojim učenicima u učionici da evoluciju dovode u pitanje kao da možda nije „…očigledno istina?“ Suprotno tome, evolucionisti su dovoljno pokazali da žele samo jedan pogled koji se podučava u učionicama svijeta. Kada vjerodostojni naučnik kreacionista iznese čvrste dokaze da podrži Stvoritelja i Njegovu kreaciju, optužen je za podučavanje religije.
Ali evolucija od jedne ćelije do čovjeka nije zasnovana na naučnoj metodi10 i stoga je sistem vjere. To znači da je jednako „religiozna“ kao i vjera u posebno stvaranje. Pitanje nije: „Jesu li evolucija, nauka i stvaranje religije?“ već „koji sistem vjerovanja – stvaranje ili evolucija – ima najviše činjeničnih nauka da to potkrijepi?“ Na primjer, evolucija ne nudi eksperimentalno provjerljivo objašnjenje porijekla materije. Takođe ne postoji naučno objašnjenje porijekla života. Nema sumnje, Stvaranje i Evolucija su oba religijska sistema vjere kada se govori o porijeklu.
Makroevolucija se ne može testirati
David E. Green (Institut za istraživanje enzima, Univerzitet u Wisconsinu, Madison) i Robert F. Goldberger (Nacionalni institut za zdravlje, Bethesda, Maryland) proučavali su naučnu metodu i njen odnos prema evolucijskim procesima. Njihovo proučeno mišljenje je da je makroevolucija izvan opsega „hipoteze koja se može testirati“. Drugim riječima, to se naučnom metodom ne može dokazati činjenično tačno.
Porijeklo prve žive ćelije naučno je „nespoznatljivo“. Uprkos tome, evolucionisti Green i Goldberger11 poriču postojanje ičeg natprirodnog. Ali makroevolucija nije nauka, to je ideologija zasnovana na vjeri o prošlosti. Ipak „religiozni“ evolucionisti ne dozvoljavaju religioznim kreacionistima da prezentuju svoje poglede u javnom školskom sistemu. Znači li to da evolucionisti ili njihove gazde koje ih finansiraju vide kreacionizam kao opasnost po svoju „nauku“? Svakako, ako je evolucija istinita i tako lako dokaziva kao što naučnici tvrde, ne bi trebalo postojati nikakva prijetnja dopuštanjem da se ona ospori „naučno apsurdnom“ opcijom stvaranja.
Zanimljivo je primijetiti da sve veći broj evolucijskih naučnika shvata da postoji grubi nedostatak naučnih dokaza koji bi podržali model evolucije molekula do čovjeka. Realnost koja izjeda je takva, kako je rekao jedan evolucionista: „Čini se da kreacionisti imaju bolji argument.“
Konačni ishod kontroverze stvaranje ili evolucija unaprijed poznat
Kada se jedna religija nadmeće s drugom, istinska će na kraju prevladati. Bog stvaranja je već pobjednik. Pitanje ostaje samo u subjektivnom domenu: da li želite to prihvatiti?
Evolucija izgleda kao da pobjeđuje u nekim taktičkim okršajima u timskom radu sa Sotoninim svjetskim sistemom, ali nemojmo nikada zaboraviti da će naš Gospod imati zadnju riječ. Stvoritelj nam govori kako će se sve zaključiti u Filipljanima 2:10,11:
„Da se u Isusovo ime savije svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca.“
Niko neće i ne može imati izgovora:
„Jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu – Bog im je to učinio očiglednim. Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja svijeta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora. Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni i zamijenili su slavu neraspadljivog Boga likovima načinjenim po obličju raspadljivog čovjeka i ptica i četvoronožaca i gmizavaca.“ (Rimljanima 1:19-23)
Veliki evolucionistički umovi danas imaju tendenciju da čovjeka i stvorenje uzdignu u status Boga. Od hemikalija do čovjeka, sve je u osnovi jednako. „Sve je jedno!“ Ali je li to mudrost ili je to ludost? Bog kaže: „Strah od Gospoda početak je mudrosti, a znanje o Najsvetijem donosi razboritost.“ (Izreke 9:10) Istinska mudrost je vjera u Boga Stvoritelja. U njegovom stvaranju postoji jedinstvo i postoji različitost. Čovjek može izgledati poput majmuna i čak se ponašati poput majmuna, ali ne može od majmuna uzeti transfuziju krvi. Kao deklarisani hrišćani, kada se ne uspijemo pokloniti Bogu priznajući Njegov suverenitet i svemoć, otvaramo se nečistim ispraznim filozofijama i glupim nagađanjima ovog svjetskog sistema. Jesmo li se toliko posvetili učenju svjetskih puteva da smo zanemarili puteve Riječi? Stojimo li osuđeni pred našim Stvoriteljem jer naša istinska posvećenost leži u mašti i nagađanjima ljudi, a ne u vječnim biblijskim istinama? Nedostaje li nam vjere jer smo odlučili podvrgnuti Bibliju nauci, umjesto da „nauku“ podvrgavamo Bibliji? Tražimo li više odobravanje ljudi nego odobrenje Boga (Jovan 12:43)? Zaista, „neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.“ (Izreke 14:12)
Teorija evolucije nikad neće i ne može srušiti Boga. Tu moć nema nijedna ljudska filozofija ili nauka. Ali ono što evolucija može jeste da sruši vas same i da vas odvoji od Izvora i davaoca života, da vas iz ništavila koje uzima za svoje početke odvede u ništavilo smrti.
_______________________
1) Frances Darwin (ed.), The Life and Letters of Charles Darwin (N.Y.: Appleton & Co., 1898), Vol. 11, p. 210 (Darwin’s letter to G. Benham, May 22, 1863).
2) Dr. Ernst Mayr, Omni Magazine, February 1983, p. 78.
3) Jeff Goldberg, Anatomy of a Scientific Discovery (N.Y.: Bantam Books, 1988), p. 211.
4) Jerry Adler, Newsweek, November 20, 1989, p. 68.31 Geolozi nam kažu da su kambrijske stijene najstarije stijene koje sadrže brojne oblike života kao fosile. Mnoge od ovih stijena prikazuju izuzetno složena bića koja su navodno postojala prije 600.000.000 godina. Budući da postoji toliko mnogo vrsta i broja fosilnih stvorenja, oni se nazivaju „kambrijska eksplozija života“. Potop opisan u Postanju je naučno izvedivo objašnjenje za ovo masovno i brzo uništavanje živih bića. Ovaj univerzalni potop dogodio se prije otprilike 4.700 godina, a ne 600.000.000 godina!
5) Scott Huse, The Collapse of Evolution (Grand Rapids: Baker Book House, 1983), pp. 122-124.
6) Georges Fichter, Whales and other Marine Animals (New York: Golden Press), 1990, p.8.
7) Douglas H. Chadwick, “Evolution of Whales,” National Geographic, November 2001, p. 64.
8) Hy Ruchlis, Discovering Scientific Method (N.Y.: Harper & Row, 1963), p. 7.
9) Ibid., Ruchlis, pp. 7,8.
10) „Otvorenost je jedan važan aspekt naučnog stava koji leži u osnovi naučne metode. Osoba koja problemu pristupa zatvorenog uma, nespremna ispitati nove činjenice, bez ikakve želje za pažljivim zapažanjima i podložna tiraniji sigurnosti, ima male ili nikakve šanse da taj problem pravilno riješi. Ali osoba sa naučnim stavovima, koja zna kako je lako pogriješiti, koja ispituje nove činjenice čak i ako se čini da su u suprotnosti s vjerovanjima njegovog favorita, koja zapravo izlazi u lov na takve činjenice – takva osoba ima prednost na putu za rješenje bilo kojeg problema s kojim se suočava.“ (Ibid: Ruchlis, p. 11).
11) „…Prelaz makromolekula u ćeliju skok je fantastičnih dimenzija, koji je izvan dometa provjerljive hipoteze. Na ovom području sve su nagađanja. Dostupne činjenice ne pružaju osnovu za pretpostavku da su ćelije nastale na ovoj planeti.
To ne znači da su na djelu bile neke parafizičke sile. Jednostavno želimo ukazati na činjenicu da ne postoje naučni dokazi. Fizičar je naučio izbjegavati pokušaj preciziranja kada je vrijeme počelo i kada je materija nastala, osim u okviru poštenih špekulacija. Čini se da porijeklo ćelije preteče spada u istu kategoriju nespoznatljivih.“ [David E. Green (Institute for Enzyme Research, University of Wisconsin, Madison, U.S.A.) and Robert F. Goldberger (National Institutes of Health, Bethesda, Maryland, U.S.A.), Molecular Insights into the Living Process (New York: Academic Press, 1967), pp. 406-407, quoted from The Quote Book, p. 20].
http://creationscience.com/
To je pravi link!