Koje je pravo Božje ime?

Među onima koji se izjašnjavaju kao biblijski religiozni postoje grupacije koje veoma insistiraju na tome da se mora koristiti ispravno Božje ime ili se čak izgovarati na ispravan način. U tome su najpoznatiji Jehovini svjedoci koji tvrde da je „pravo“ Božje ime Jehova i da se samo to ime treba koristiti kad se obraćamo Bogu. Pored toga, postoje i razne projevrejske grupe koje pišu Isusovo pravo ime kao Jahuša (Yahusha) ili Jahošua (Yahoshua), Božje ime sa četiri suglasnika JHVH (Yahuah), i nameću pitanje „Ko je vaš Bog?“, uporno tvrdeći da se to dokazuje imenom. Prepoznaju se po specifičnom vokabularu i širenju svojih „dokaza“ koji podsjećaju na „ReadMe“ uz piratski softver i spam poruke. Čini se da su ljudi sve više opterećeni ovom temom. Implikacija je da je pravilan izgovor Božjeg imena potreban da bi se molitve uslišile – ili je to čak neophodno za spasenje.

Ipak, riječ koja se u Svetom pismu često prevodi kao „GOSPOD“ je biblijska enigma. Čini se da niko nije baš siguran kako izgovoriti kombinaciju četiri hebrejska suglasnika, JHVH, koja su poznata kao Tetragramaton (grčka riječ, koja znači „četiri slova“, koja se koristi za označavanje suglasnika božanskog imena Jehova). Iako se o značenju JHVH dugo raspravljalo, ono ima dva opšta značenja: „vječno samopostojeći“ (Onaj koji jeste, od glagola biti) i „uvijek bliski, otkupiteljski“. JHVH se nalazi više od 6000 puta u Starom savezu.

Poštovanje božanskog imena dovelo je do prakse izbjegavanja njegove upotrebe da ne bi prekršili treći Uput (Izlazak 20:7). S vremenom se smatralo da je božansko ime previše sveto da bi ga osoba uopšte izgovorila. Tako se u javnom čitanju Starog saveza pojavila praksa da se JHVH zamijeni sa riječi „Adonaj“, što znači „Gospod“. Stoga je u mnogim prevodima Biblije JHVH zamijenjen riječju „GOSPOD“.

Kroz vjekove, ispravan izgovor JHVH je izgubljen. Jevrejski naučnici u srednjem vijeku razvili su sistem simbola postavljenih ispod i pored suglasnika kako bi ukazali na samoglasnike koji nedostaju. Tako se JHVH pojavio sa samoglasnicima iz „Adonaj“, podsjećajući ih da kažu „Adonaj“ kada čitaju tekst naglas. Latinizovani oblik izgovarao se „Jehova“, ali to zapravo nije bila prava riječ. Veliki broj današnjih učenjaka vjeruje da se JHVH vjerovatno izgovaralo kao Jahve.

 

Izvorni jezik

Veliki problem za svakoga ko pokušava da izgovori Božje ime je taj što se više ne govori starohebrejski. Štaviše, nismo sigurni koji će biti govorni jezik neba. Možda je to isti jezik kojim su Adam i Eva govorili u vrtu. Možda je nešto drugačije. Stoga svakako nije grijeh izgovoriti božansko ime na svom maternjem jeziku.

Možemo li zaista zamisliti Boga koji kaže: „Daj da vidim da li možeš ispravno izgovoriti Moje ime“, ili „Ne! Neću odgovoriti na tu molitvu jer nisi izgovorio Moje ime kako treba“? Šta je sa: „Teško mi je da shvatim da li me zoveš po imenu zbog tvog glupog naglaska“?

Naravno da ne! Zemaljski roditelji se ne ljute kada im mališan kaže „tata“ umjesto „otac“. Dobar otac je uzbuđen što ga dijete počinje prepoznavati kao važnu osobu u životu mališana. Isto tako, naš nebeski Otac se prvenstveno brine o tome da li Ga poznajemo ili ne i da li imamo čvrst odnos s Njim – a ne o tome da li imamo edenski izgovor Njegovog imena.

Valja se podsjetiti da je Bog taj koji je stvorio kaleidoskop različitih jezika prilikom gradnje Vavilonske kule (Postanje 11). On nas neće kazniti zato što izgovaramo Njegovo ime na jeziku koji nam najviše odgovara.

 

Krstiti u koje ime?

Takođe se raspravlja o preciznoj izjavi koju treba izgovoriti prilikom krštenja. Da li krstimo u „ime Isusa Hrista“, kao što Petar primjećuje u Djelima 2:38?

Pazimo da naglasak stavimo tamo gdje ga stavlja nadahnuće. Od 70 referenci na krštenje u Novom savezu, samo četiri spominje određeno ime ili titulu koju treba objaviti. Jednom se kaže: „Krstite se… u ime Isusa Hrista“ (Djela 2:38), drugi put: „Krstite se u ime Gospodnje“ (Djela 10:48). I dvaput Biblija kaže: „Kršteni u ime Gospoda Isusa“ (Djela 8:16; 19:5). Navodnu kršteničku formulu iz Mateja 28:19 namjerno izostavljamo jer je u originalu tog jevanđelja nije ni bilo.

Izraz „Gospod Isus“ bio je omiljeni naslov koji je najčešće koristio Luka (21 put) i uopšte se ne pojavljuje u drugim jevanđeljima. Dakle, očita je potreba krštenja u ime Isusa Hrista, a kako ćemo to izraziti i da li je ćemo Isusa nazvati i Gospodom ne predstavlja nikakav problem.

 

Korišćenje poznatim imenima

Neki ljudi u Holivudu izgradili su svoje karijere oko prakse „izbacivanja imena“. Često se pozivaju na poznate producente ili glumce, slobodno koriste njihova imena kao da ih blisko poznaju u nadi da će steći prestiž takvim asocijacijama. Ali u stvarnosti, možda su se sreli samo kao slučajni poznanici ili je uopšte ne poznaju.

Vjerovali ili ne, neki deklarisani hrišćani su koristili Isusovo ime na isti način. Djela apostolska 19:13–17 govore o sedmorici Skevinih sinova, koji su odlučili da prizovu Hristovo ime da istjeraju demone. Očigledno, ovi putujući jevrejski egzorcisti vidjeli su kako Pavle uspješno tjera đavole koristeći Isusovo ime. Sigurno su mislili: „Hej, Pavle je stvarno dobar u ovome! Možda bismo trebali prilagoditi svoja sredstva za istjerivanje đavola koristeći ime koje on koristi!“ U svojoj sledećoj prilici, zaprijetili su demonu koji je opsjedao čovjeka: „Zaklinjemo te Isusom koga Pavle propovijeda.“

Biblija kaže: „Ali zli duh im je rekao: ‘Poznajem Isusa i znam Pavla, ali ko ste vi?’ Tada je čovjek koji je bio opsjednut zlim duhom skočio na njih, sve ih savladao i pretukao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz te kuće.“

Ti mladi jevrejski egzorcisti pokušali su „izbaciti ime“ sa đavolom. Znali su Isusovo ime, čak su znali i kako ga izgovoriti. Međutim, oni Ga jednostavno nisu poznavali kao svog Gospoda! I na njihovu nesreću, čak i đavoli mogu prepoznati ovu vrstu plitkosti.

Da li poznajete Isusa Hrista i poznajete li Boga? Božje ime, u bilo kom obliku – bilo Elohim ili El Šadaj ili Jehova, nije neka čarobna riječ koja se mora pravilno izgovoriti, kao da se bacaju čini. Njegovo ime je otkrivenje Njegovog karaktera, osobine, titule, ingerencija…. Pavle je razumio Božji karakter i mogao je istjerati demone Isusovim imenom. Demoni su poslušali zbog Pavlove vjere i autoriteta i moći Hristovog imena. „Pavle… se okrenuo i rekao duhu: ‘Nalažem ti u ime Isusa Hrista da izađeš iz nje!’ I duh je istog časa izašao.“ (Djela 16:18)

Bog je možda čak namjerno dopustio da se izgubi tačan izgovor Njegovog imena, jer ne želi da ga ljudi koriste kao što neki koriste magičnu riječ „abrakadabra“. Gospod nije dozvolio djeci Izraela da vide Njegov oblik kada je izgovorio Deset Uputa da ne bi pokušali da naprave idola (Ponovljeni zakoni 4:15, 16). Takođe je sakrio Mojsijevo grobno mjesto kako bi spriječio ljude da od njega naprave svetište (Ponovljeni zakon 34:6). Isto tako je moguće da Bog ne želi da ga obožavamo zato što ima veličanstven oblik ili mistično ime, već radije zbog toga ko je On – naš Stvoritelj – i zbog Njegovog karaktera.

„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:3)

Mislite li da ćemo zadobiti vječni život tako što ćemo „saznati“ koje je Božje „pravo ime“? Ili ćemo dobiti život tako što ćemo uspostaviti odnos sa Bogom i Hristom? Naravno tačno je ovo potonje!

Kada je Petar izliječio prosjaka na vratima hrama, rekao je: „„Srebra i zlata nemam, ali ono što imam, to ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazarećanina, hodaj!“ (Djela 3:6) Čudo se dogodilo zahvaljujući sili, autoritetu i ličnosti Isusa, a ne ispravnim izgovorom Njegovog imena.

 

Uzalud uzimati Gospodnje Ime

Korišćenje Božjeg imena bez stvarnog znanja o Njemu dio je grijeha istaknutog u trećem Uputu. „Ne spominji ime Gospoda svog Boga na nedostojan način, jer Gospod neće smatrati nevinim onoga ko bez svrhe spominje njegovo ime.“ (Izlazak 20:7) Često razmišljamo o ovom Uputu kao da prvenstveno osuđuje profanizaciju, i sigurno jeste, ali to je najmanje njegovo značenje. Uzalud uzimati ime Gospodnje znači uzeti Njegovo ime za sebe i koristiti ga na način koji je u neskladu sa istinom i Božjim karakterom.

Kada postanemo hrišćani, uzimamo ime Isusovo. Nažalost, neki ljudi samo postaju „nominalni“ hrišćani, što znači „samo po imenu“. Ovi ljudi u suštini uzalud uzimaju ime Gospodnje.

Uzaludno uzimanje Božjeg imena je i promovisanje lažirane teologije, pozivanje na Boga za različite gluposti i nebuloze, polaganje prava na Božje vođstvo ili otkrivenja kad to očigledno nije slučaj i sl.

Govoreći o velikom sudu koji dolazi, Isus je rekao: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospode, Gospode,’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju moga Oca, koji je na nebesima. Mnogi će mi onoga Dana reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali u tvoje ime? Zar nismo istjerivali demone u tvoje ime? I zar nismo u tvoje ime činili mnoga čuda?’ Tada ću im otvoreno objaviti: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!’“ (Matej 7:21–23)

Isus vrlo jasno daje do znanja da ponavljanje Njegovog imena nikada ne može biti zamjena za istinsku pokornost i poslušnost.

 

Dobro ime

„Bolje je izabrati dobro ime nego veliko bogatstvo, i naklonost drugih bolja je od srebra i zlata.“ (Izreke 22:1). Dobro ime podrazumijeva dobru reputaciju, ugled stečen putem ispoljavanja čestitog karaktera koji se veže i za cijelu porodicu pa čak i za bliže pretke.

Isto tako, zaštita vašeg svjedočenja i očuvanje besprekornog integriteta je posebno važno za hrišćanina. Svako loše ponašanje ili sumnjivo ponašanje ne samo da će štetiti našoj ličnoj reputaciji i ugledu naše porodice, već će na kraju donijeti i sramotu na ime Hristovo.

Istorija nam govori da je Aleksandar Veliki imao vojnika u svojoj vojsci koji je stekao lošu reputaciju. Kada bi borba postala žestoka, mladić bi počeo da se povlači dok su se svi oko njega borili. General je pozvao ovog vojnika, koji se takođe zvao Aleksandar, i rekao: „Čujem kako se ponašaš u borbi. Mladiću, ili moraš promijeniti svoje ponašanje ili promijeniti svoje dobro ime! Ne želim da se ime Aleksandar povezuje sa kukavičlukom.“

Kada kažete da ste hrišćanin, imate odgovornost da uzdižete Božje ime riječima i djelima. Isus je započeo molitvu Gospodnju rekavši: „Oče naš koji si na nebesima, neka je sveto ime tvoje.“ (Matej 6:9) Ako uzalud uzimamo ili pogrešno pronosimo (reprezentujemo) ime Gospodnje, činimo da dobro ime našeg Oca izgleda loše.

Uzmite i ovo u obzir: Zašto bi nas Isus učio u modelu molitve sa najvažnijim prioritetima da se Bogu obraćamo sa „Oče naš nebeski“ ako bi Božji identitet bio uslovljen Njegovim „pravim imenom“?

 

Ime kao brend

Uspješni sportisti često zarađuju bogatstvo prodajući svoja popularna imena kako bi preporučili različite proizvode.

Koje bi ime moglo dodati više vrijednosti pobjedničkom životu od imena Isusa? On je jedini šampion kojeg Sotona nikada nije mogao navesti na grijeh.

U viziji, Jovan vidi da je 144.000 „zapečaćeno“ Božjim imenom na čelima. „I pogledao sam, kad gle – Jagnje stoji na gori Cionu i s njim sto četrdeset i četiri hiljade onih koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima.“ (Otkrivenje 14:1)

Na kraju ovog doba, svi će biti povezani sa određenim imenom. Jedna grupa dobija žig imena zvijeri na svom „čelu“ (Otkrivenje 14:9, 11). Druga grupa će imati napisano ime svog nebeskog Oca na čelima. Ta imena nešto znače i imaju vječne implikacije!

Razmislite šta znači imati Božji potpis, Njegovo sveto ime, na našim čelima! Prvo, Jovan opisuje te ljude kao one koji „slijede Jagnje [Isusa] kuda god ono pođe… U njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božjim.“ (Otkrivenje 14:4, 5)

U Otkrivenju 7:1–4, date su nam povlašćene informacije u vezi sa završnom dramom u poslednje vrijeme neposredno prije oslobađanja sedam posljednjih zala.

 

Pečat Božiji

Jovan slikovito opisuje ovo jedinstveno vrijeme u istoriji Zemlje. On počinje opisujući svoju viziju četiri anđela koji zadržavaju četiri zemaljska vjetra, da nijedan vjetar ne duva ni na kopnu ni na moru. I tada Jovan čuje zašto: Pojavljuje se drugi anđeo s Božjim pečatom, pozivajući četiri anđela koji drže vjetrove: „Nemojte nauditi ni zemlji ni moru ni drveću, dok pečatom ne zapečatimo sluge našeg Boga, na čelima njihovim!“ (Otkrivenje 7:3) Taj pečat je ime Isusovog Oca „napisano na njihovim čelima.“ (14:1)

Svi znamo značaj pečata. Mnogi proizvodi se ne mogu prodati bez pečata odobrenja – pečata koji nam govori da je proizvod prošao sve potrebne testove. Važni i validni dokumenti moraju biti pečatirani. Pečati su veoma važni: nema pečata, nema servisa! Bog govori svemiru kada napiše svoje ime na čela svojih vjernih: „Slušajte ih.“ On kaže: „Možete vjerovati njima i onome što govore. Ponosan sam što im dajem svoj pečat odobravanja. Kvalitet odraza Mojeg karaktera u njima potvrđuje validnost datog imena!“

Ovo naglašavamo jer je poznavanje Božjeg imena više od pitanja u nekoj učionici. Njegovo ime ima sve veze s tim gdje provodimo vječnost. Kasnije u Otkrivenju 22:4, Jovan zakucava budućnost zapečaćenom narodu: „Oni će vidjeti njegovo lice i njegovo će ime biti na njihovim čelima.“

 

Konačno značenje

Pogledajmo ponovo šta znači Božje ime, za danas i za vječnost. Anđeli zadržavaju sedam poslednjih zala, deceniju za decenijom, da bi Božji narod mogao primiti to ime. Zbog toga Isus još uvijek čeka da se vrati kao što je obećao. To je ime pod kojim će se voditi bitka poslednjih dana između Isusa i Sotone. Sotona to zna. Ali znate li vi?

Kada zapečaćenje Božjeg naroda, Njegovim imenom, bude završeno, anđeli će osloboditi Sotonin bijes dok on pokušava zauzeti svijet olujom. Kraj će doći kada Božje ime bude napisano na svakome ko odluči da mu bude odan.

Ovaj pečat ljuti Sotonu, poput lava koji riče. Ali šta je to u Božjem imenu što otključava njegov gnjev?

Kada su ljudi učvršćeni u istini i intelektualno i duhovno, vjera je dostigla svoj cilj. Istinska vjera spaja glavu sa srcem, a ne samo informacije i ne samo emocionalni osjećaj. Ovi hrišćani su u svojim životima otkrili sigurnost u istinskoj religiji kakvo zaista naučava Sveto pismo. Njihovo intelektualno shvatanje istine dostiglo je svoju preobražujuću svrhu; to su muškarci i žene koji su razvili karaktere koji će potvrditi Božju mudrost i strpljenje, u suprotnosti sa Sotoninim lažima da je Božja volja nemoguća za ljudski rod.

 

Njegovo ime u našim srcima

Dakle, da li pečat Božji znači da će ljudi u poslednjoj generaciji na Zemlji imati istetoviranu riječ „pravog Božjeg imena“ između očiju? Jasno da ne. U Bibliji, čelo predstavlja um. U Ponovljenom zakonu 6:6–8, Bog kaže Izraelcima: „I neka ove riječi kojima te danas podučavam budu u tvom srcu… Priveži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu kao povez među očima.“ „Povez među očima“ je figurativan način da se kaže da Božji Uputi trebaju biti u njihovom umu.

Poslanica Jevrejima citira proročanstvo iz knjige Isaije: „Ovo je savez koji ću sklopiti s njima posle tih dana, govori Gospod; Svoje zakone staviću u njihova srca i upisaću ih u njihov um.“ (Jevrejima 10:16) Rezultati ovog obećanja biće „uživljavanje u istinu, i intelektualno i duhovno, tako da se ne mogu pokrenuti“. Imati Božje ime znači imati Njegov zakon – ne samo pisane riječi Deset uputa, već njegov duh – zapisan u našim srcima.

 

Ime kojem možemo vjerovati

Bog želi da naučimo prepoznati pravu vrijednost Njegovog imena. Naravno, ovaj svijet nam nudi bogatstvo, užitke, pa čak i ime za sebe. Na kraju, međutim, sve do čega to vodi je bezvrijedno samozadovoljstvo, sramota i smrt.

Nasuprot tome, Božjim obećanjima se može vjerovati. Njegovo ime ima dobru reputaciju. Isus nam je rekao: „I što god zamolite u moje ime, učiniću to, da bi se Otac proslavio u Sinu. Ako nešto zatražite u moje ime, ja ću učiniti.“ (Jovan 14:13, 14)

Shvatate li koliko je površno i glupo vjerovati da bi Isusovo (Gospodnje) ime samo po sebi bilo dovoljno da se ostvare naše molitve? Naravno naše molitve mogu biti uslišene od Boga samo ako su u skladu sa Božjom voljom. S druge strane, korišćenje imena kao „magične riječi“ može vas povezati samo sa demonima. „Ko odvraća uho da ne sluša zakon, i molitva je njegova mrska.“ (Izreke 28:9)

 

Isusova imena

Za Isusa nalazimo preko 200 imena i naslova u Bibliji. On je (jedinorođeni) Sin Božji, Sin čovječiji, Riječ, sin Davidov, Dobri Pastir, Jagnje Božje, Hljeb života, Lav od koljena Judina, Svjetlost svijetu, Vrata, Drugi Adam, Kralj nas kraljevima, Gospod, Spasitelj, Veliki Prvosveštenik, Zastupnik, Jutarnja zvijezda… itd.

Koje od njih je ono „pravo“? Naravno, svako, jer sva ta imena i titule predstavljaju određene aspekte Njegovog identiteta, ličnosti, učinka u Planu spasenju i odnosa sa Bogom Ocem i nama.

„Zato ga je Bog i uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena, da se u Isusovo ime savije svako koleno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2:9-11)

Koje je to „ime iznad svakog imena“? Očigledno da Pavle govori o položaju koji je Isus stekao kao Spasitelj pred cijelim univerzumom!

„Onoga ko pobijedi učiniću stubom u hramu mog Boga i on više neće izaći odatle. Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime.“ (Otkrivenje 3:12)

Pored mnoštva „imena“, Isus će imati „novo ime“. Zar to nije najbolja potvrda shvatanja imena na način kako je izloženo u ovom članku i kako nas uči Božja Riječ?

 

Vaše novo ime

U Bibliji je skoro svako ime imalo određeno značenje. Neka imena su opisivala karakter osobe, kao u priči o Nabalu, ime koje znači „budala“ (vidi: 1. Samuelova 25:25). Neka imena su bila uspomena na događaje koji su se desili u vrijeme rođenja deteta; jedan primjer je Ikabod (1. Samuelova 4:21). Drugi su bili proročki, ukazujući na budući događaj u životu te osobe — kao što je to bilo s Isusom (Matej 1:21).

Ponekad bi Bog promijenio nečije ime zbog promjene u srcu osobe. Na primjer, Jakovovo ime znači „istiskivač“ ili „prevarant“. Naravno, prevario je svog brata blizanca Isava oko prava prvorođenja i blagoslova. Ali nakon što se Jakov borio sa anđelom i priznao svoj grijeh, Bog je promijenio njegovo ime u Izrael, što znači „Borac sa Bogom“ (Postanje 32:28).

Saulovo ime je promijenjeno u Pavle. Isus je promijenio Simonovo ime u Petar. Bog želi da učini isto za nas. On želi uzeti loše ime koje smo sebi napravili i dati nam dobro novo ime koje nam je dao Njegov Sin. Isus nam govori da će svako ko bude spašen imati novo ime. „Onome ko pobijedi daću od skrivene mane, i daću mu bijeli kamen, i na kamenu napisano novo ime, koje ne zna niko osim onoga koji ga prima.“ (Otkrivenje 2:17)

Kako to da niko ne zna za to novo ime osim onoga ko ga prima? To može biti istina samo ako se radi o specifičnom karakteru spasenog pojedinca! On ili ona su jedinstveni i zato dobijaju jedinstveno „ime“ koje ne pripada nikome drugom.

Apostol Jovan kaže: „Bog je ljubav“ (1. Jovanova 4:8). Ovo je jedno od Božijih imena! To je ujedno i najbolja definicija toga ko je Bog. Ovo je ime koje Bog želi da nam da, kao što je učinio za Jakova. Mi, kao i Jakov, ponekad steknemo lošu reputaciju zbog svog ponašanja. Bog kaže da možemo dobiti novo vječno ime i novi ugled na osnovu našeg pokajanja i Božje milosti.

 

Nema drugog imena

„I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.“ (Djela 4:12)

Ime „Isus“ je grčki oblik imena Ješua ili Jehošua, što znači „Gospod je Spasitelj“. Zbog toga je anđeo rekao: „Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih.“ (Matej 1:21)

Ali zašto je u onda u Isaiji 7:14 najavljeno drugo ime za Mesiju? „Zato će vam sam Gospod dati znak: Evo, djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina i daće mu ime Emanuel.“ „Emanuel“ znači „s nama je Bog“.

Druga Korinćanima 5:18,19 daje objašnjenje: „A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Isusa Hrista i dao nam službu pomirenja; jer je Bog bio u Hristu pomirivši svijet sa sobom, ne računajući im njihove prestupe, i povjerio nam riječ pomirenja.“

Da li je jasno zašto nam Bog daje sva ova imena? Ono za šta je Bog stvarno zainteresovan je da upoznamo ko je On tačno otkrivajući nam svoj karakter, božanske atribute i različite aspekte spasenja – otkrivajući se kao Bog koji želi da uspostavi odnos sa nama zasnovan na istini, pravdi, ljubavi i milosti.

Tako je svako insistiranje na navodnom Božjem „pravom imenu“ ili ispravnom izgovaranju tog imena ništa drugo do fanatizam i nerazumijevanje suštine Božje poruke čovjeku.