Konformizam je ponašanje pojedinca koje je u skladu sa normama i očekivanjima njemu važne društvene grupe. Takvo ponašanje ide u pravcu nekritičkog saglašavanja sa važećim, opšteprihvaćenim grupnim normama i vrijednostima, posebno pod grupnim pritiskom. U praksi, to je težnja pojedinaca i grupa da se potpuno prilagode okruženju i da ne čine ništa što bi se smatralo ekscentričnim ili neobičnim od strane okruženja ili autoriteta. Rezultati pokazuju da su ljudi skloni konformiranju (nekritičkom prihvatanju mišljenja većine) u grupnim situacijama čak i kada je situacija toliko „čista“ da se svodi na jednostavnu percepciju.
Religijski konformizam u Bibliji
„To se dogodilo zato što su Izraelovi sinovi zgriješili Gospodu… Bojali su se drugih bogova i živjeli su po običajima naroda koje je Gospod otjerao pred Izraelovim sinovima i po običajima koje su uveli kraljevi Izraela… Oni su služili odvratnim idolima iako im je Gospod govorio da to ne čine… Išli su za ništavnim idolima, pa su i sami postali ništavni oponašajući narode koji su bili oko njih, premda im je Gospod zapovijedio da ne budu poput njih… Služili su i Gospoda, ali su se klanjali i svojim bogovima prema običajima naroda iz kojih su bili odvedeni u izgnanstvo. Sve do današnjeg dana oni se drže starih običaja… Ali oni nisu poslušali, nego su se držali starih običaja. Tako su ti narodi služili Gospoda, ali su služili i svojim rezbarenim likovima.“ (2. Kraljevima 17. glava)
Zapazimo reakciju naroda na poruku proroka Jeremije:
„Tada su svi muškarci koji su znali da njihove žene prinose kad drugim bogovima i sve žene koje su u velikom broju stajale tamo i cio narod koji je živio u egipatskoj zemlji, u Patrosu, odgovorili Jeremiji: ‘Riječ koju si nam rekao u Gospodnje ime nećemo poslušati, nego ćemo činiti po svakoj riječi koja je izašla iz naših usta: prinosićemo kad carici nebesa i izlivaćemo joj žrtve ljevanice, kao što smo mi i naši praočevi, naši kraljevi i naši knezovi činili po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama. Tada smo bili siti hljeba i dobro nam je bilo i nismo doživljavali nikakvu nevolju. A otkad smo prestali da prinosimo kad kraljici nebesa i da joj izlivamo žrtve ljevanice, u svemu oskudijevamo i ginemo od mača i gladi. Kada prinosimo kad kraljici nebesa i izlivamo joj žrtve ljevanice, kada pravimo kolače u obliku njenog lika da bismo joj ih prinijeli i izlivamo joj žrtve ljevanice, zar to činimo bez pristanka svojih muževa?’“ (Jeremija 44:15-19)
Zastranjenje od Boga kroz kompromis sa demonima možda je najbolje izraženo od strane jednog zapadno afričkog plemena koji na ovaj način opisuje Stvoritelja u njihovoj kulturi:
„Da, stvorio nas je; ali nakon što nas je stvorio, napustio nas je, ne mari za nas; daleko je od nas. Zašto da mi marimo za Njega? Niti nam pomaže, niti nas povređuje. Duhovi su oni koji nas mogu ranjavati, njih se bojimo, i njih obožavamo. Za njih marimo.“[1]
Nije li ovo fascinantno? Ima nečeg u krilatici da „ovom narodu treba samo kandžija“. Demoni su „naši“ bogovi sa strastima i zloćudnošću kao kod ljudi. A Tvorac je navodno daleko i nezainteresovan.
Ovo je obrazac kako se sklapa pakt sa zlom o nenapadanju. Od vas se očekuje da budete demokratični i tolerantni prema svim religijama. Zar nisu svi ravnopravni? Kako je to divno. Međusobno priznavanje u lažima. Religijski konformizam uvijek podrazumijeva prihvatanje miješanja istine i zablude.
Tu, nažalost, nije kraj. Ima onih koji će se pored svega izloženog pozivati na Bibliju da opravdaju svoj konformizam. Jedan od takvih tekstova nalazi se u Rimljanima poslanici 14. glava, gdje Pavle savjetuje da se oni koji su početnici ili slabi u vjeri ne osuđuju ili sablažnjavaju sporednim stvarima kao što su način ishrane, odnos prema određenim danima i sl. Drugo omiljeno mjesto konformista je 1. Korinćanima 8. glava koja govori o hrani žrtvovanoj idolima. Međutim, oni će preskočiti tekst u nastavku iste poslanice:
„Šta dakle hoću da kažem? Da ono što je žrtvovano idolu znači nešto ili da idol znači nešto? Ne, nego kažem da ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu. A ja ne želim da vi imate išta zajedničko s demonima. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku. Ne možete jesti sa stola Gospodnjeg i sa stola demonskog. Ili zar prkosimo Gospodu? Zar smo jači od njega? Sve je dozvoljeno, ali nije sve umjesno. Sve je dozvoljeno, ali nije sve na izgradnju.“ (1. Korinćanima 10:19-23)
Najveći primjer potpune poslušnosti Bogu i nekonformizma sa svijetom svakako nalazimo u Isusu Hristu. Isus nije pokazivao ni najmanju tendenciju da stekne ljudsku slavu. I to ga je stavilo u oštri kontrast i stalni sukob sa „uglednim“ vjerskim vođama.
Tri Bogu odana mlada Judejca u ravnici Duri nisu se poklonili zlatnom kipu kralja Nebuhadnezara (Danilo 3). Odbili su da budu konformisti, čak i ako je to značilo sigurnu smrt. Zar nisu mogli iskoristiti tih par minuta da „poprave remenje“ na svojim sandalama u masi? Ne bi niko primijetio šta zapravo rade. Ali nisu, jer su služili Bogu poznaje naša srca. Važno je zapaziti da oni nisu bili motivisani prkosom ili buntom, već poslušnošću Bogu Stvoritelju, koja isključuje klanjanje bilo kakvim idolima (Izlazak 20:3-6; Ponovljeni Zakon 4:15-19).
Stajanje za istinu nasuprot usklađivanja sa opšteprihvaćenim ponašanjem i mišljenjem
Većina bira laž umjesto istine. Unutrašnji sukob nastaje kad otkrivena istina pogodi laži u koju smo ulagali godine, ponos, emocije i identitet. Kad je osoba suočena sa dokazom koji ruši njeno temeljno uvjerenje, ona osjeća nelagodu, gotovo bol. A umjesto da se pokori istini, ona počinje racionalizovati, iskrivljavati, poricati – samo da bi zaštitila ono u šta želi da vjeruje, čak i ako to vjerovanje vodi u propast. Umjesto da dopusti da istina promijeni njega, čovjek pokušava promijeniti istinu da bi se ona uklopila u njegovu iluziju, ambiciju, strasti, privremenu korist… Tako nastaje svijet u kojem ljudi više ne traže istinu, već potvrdu. Radije će zanemariti osvjedočenje, nego da ih društvo odbaci. Prosječan čovjek se ne vodi istinom, već pritiskom većine.
Konformizam je raditi ono što rade svi drugi, bez obzira na to šta je ispravno. Konformizam ne zahtijeva razmišljanje – samo poslušno prilagođavanje. Ljudi ne žele izgledati „čudno“, pa nemaju hrabrost biti drugačiji. Osvrću se, računajući šta sve mogu izgubiti, ne shvatajući da gube Boga – i sam život. Božja poslušnost boli. Kad poslušate Boga, izgubićete odobravanje svijeta. Kad birate istinu, izgubićete naklonost mase. Kad stojite za pravednost, stajaćete sami. Biblijska poslušnost znači vjerovati Bogu više nego sebi, više nego osjećanjima, više nego društvu. Konformizam gleda što je popularno. Poslušnost vidi što je sveto. Konformizam traži sigurnost. Poslušnost traži vjeru. Konformizam se klanja čovjeku. Poslušnost se klanja Bogu. Istinski vjernik će činiti ono što je ispravno, bez obzira šta drugi rade. Konformizam je kopija. Poslušnost je original. Konformizam se prilagođava svijetu. Poslušnost se drži Boga.
Prilagođavanje svijetu
Da li je nešto istinito i ispravno zato što mnogi ljudi tako misle? Logika kaže da nije, ali istraživanja pokazuju da je popularno mišljenje nevjerovatno uvjerljivo. Propaganda i pritisak okoline su moćna sredstva koja oblikuju većinu ljudi. Naravno ponavljanje laži ne može je učiniti istinitom, ali ponavljanje svakako doprinosi efikasnoj propagandi. Ljudski mozak ima tendenciju da upadne u pogrešan obrazac razmišljanja (kognitivna pristranost), koji se naziva efekt iluzorne istine, gdje poruka zvuči istinito jer se često ponavlja.
Kada proučavate grčku riječ za konformizam u Bibliji, u Novom savezu ćete pronaći dvije vrste konformizma; tjelesni konformizam i dobar oblik konformizma. Tjelesni konformizam uzrokuje da se ljudi vode svojim prirodnim željama i snagom svoje volje u pokušaju da se uklope u svoju okolinu. Prilagođavanje požudama naše stare prirode vratiće nas tamo gdje smo bili prije nego što smo sreli Hrista. Naše tjelesne želje imaju način da nas prilagode kako bismo dobili ono što želimo. Stara priroda može žudjeti za pažnjom, prihvatanjem, moći, prestižem itd. Te požude proizvode žudnje koje nas navode da se prilagodimo sistemu ili grupi ljudi kako bismo ostvarili svoje želje. Kada stvari idu dobro, ne vidimo razlog zašto se ne bismo trebali prilagođavati drugima, ali čak i u tim vremenima trebali bismo se suzdržati od prilagođavanja. Hrišćani često dozvoljavaju sebi da budu impresionirani ljudima. Biti impresioniran ljudima je zamka. Biti „prilagođen“ je zamka. Jer „ide vam dobro“ samo zato što ste usklađeni sa načelima boga ovog svijeta. I sa grijehom kojem se više ne opirete i nemate konflikt, prestali ste da „plivate“ uzvodno.
„Ne dajte da vas i dalje oblikuje ovo doba, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da utvrdite šta je Božja volja – šta je dobro, ugodno i savršeno.“ (Rimljanima 12:2)
Pavle pretpostavlja da nećemo i ne možemo ostati nepromijenjeni u životu. Nećemo i ne možemo ostati ono što jesmo upravo sada. Pitanje je, dakle, kako ćemo se promijeniti i kome ćemo dozvoliti da utiče na nas. Hoćemo li se prilagoditi svijetu oko nas ili će nas Bog preobraziti?
Konformizam je stalna opasnost. Prvi način da se prilagodimo svijetu jeste da budemo privučeni njime, da budemo očaran njime i da ga oponašamo. Ovo je veliko iskušenje za mnoge ljude, a možda posebno za mlade ljude koji su deklarativno prihvatili hrišćanstvo. Na stotinu malih načina mladi se mogu prilagođavati svijetu sve dok ne postanu nerazlučivi od svijeta. Mnogi su se namjerno potpuno prilagodili.
Za većinu nas, međutim, konformistička moć svijeta dolazi u mnogo suptilnijem obliku. Postajemo konformisani svijetu jednostavnim spuštanjem gardova, zanemarivanjem održavanja budnog ponašanja, nemogućnošću da zauzmemo ofanzivni stav protiv prodiranja svijeta.
Možemo se prilagoditi svijetu na ovaj način kroz našu zabavu, nepažnjom oko onoga što vidimo, čujemo i čitamo i koliko toga konzumiramo. Možemo se prilagoditi kroz naše obrazovanje, previše pod uticajem ljudi koji se protive Bogu, a premalo pod uticajem onih koji ga vole. Možemo se prilagoditi kroz naša prijateljstva, održavajući naše najbolje i najformativnije odnose s nevjernicima ili otvorenim antagonistima. Možemo se prilagoditi svijetu podlijeganjem pritisku popularnih praznika. Možemo se prilagoditi svijetu kroz našu apatiju, zanemarujući Božja uobičajena sredstva blagodati, ne angažujući se u privatnom i porodičnom bogosluženju.
I šta se dešava? Vremenom, naše razumijevanje naše svrhe oblikuje se onim što je na listi bestselera, umjesto onim što Bog kaže u svojoj Riječi. Naše razumijevanje svijeta određuje se postojećom društvenom paradigmom i školskim gradivom, umjesto da se mjeri u odnosu na Bibliju. Naše razumijevanje seksualnosti zasniva se na postojećim kulturnim normama i uticaju masovnih medija nego Stvoritelju i naših tijela i naše seksualnosti. Polako se prilagođavamo zbog nepažnje, zbog nedostatka pažnje, zbog čistog zanemarivanja. Gdje ste u iskušenju da spustite gard? Gdje dopuštate svijetu da samo malo prodre u vaše srce i vaš um? Ovo može biti sredstvo kojim se prilagođavate svijetu.
Svjetovnost je poput gravitacije, uvijek tu, uvijek nas pritiska, uvijek vrši svoj uticaj na nas. Hrišćani se mogu osjećati prisiljenima da se prilagode onima oko sebe kako bi bili prihvaćeni. Međutim, hrišćanska dužnost je ne prepuštati se kolotečini ovog svijeta. Jer to je upravo onaj „široki put“ na koji je Isus upozorio (Matej 7:13-14). Hrišćani nisu i ne mogu biti „neutralni“. Gospod želi da svaki vjernik ima živi i rastući odnos s Njim. Jedina usklađenost koju Bog traži jeste da se svaki vjernik saobliči slici Njegovog sina! To je bio Božji plan od početka. Na kraju svi ćemo biti konformisani ili preobraženi.
Konformizam proizvodi trajnu i dugoročnu štetu
Hoće li nam „zamjeriti“ ljudi zbog naše doslednosti istini? Da li ćemo im pomoći konformizmom? Ili ćemo im pružiti satisfakciju da to što rade i mi odobravamo svojim učešćem? Može li odobravanje prevare postati svjedočanstvo za istinu?
Šta će nam donijeti „prihvaćenost“ zbog konformizma? Stvarnu ljubav i poštovanje?
Konformista je „mali Mujo“ iz poslovice „Kud svi Turci, tu i mali Mujo.“ Ili anonimna osoba iz pjesme Bijelog Dugmeta „Pristao sam, biću sve što hoće…“
Zemlja je dolina konformizma. Iz te matrice nijesu izuzeti ni oni koji se predstavljaju kao najveći intelektualci i naučnici. Konformizam i poltronizam zapravo su neophodni za „uspjeh“ u svijetu. Biblija govori o „naučnicima“ koji namjerno odbacuju ono što je očigledno – Boga i stvaranje (vidi 2. Petrova 3:3-7).
Konformizam neminovno vodi gubitku zdravog razuma, individualnoj i kolektivnoj neodgovornosti i nesposobnosti razlikovanja dobra i zla.
Konformizam udara u temeljni princip Božjeg poziva čovjeku: „iziđite i odvojte se“ i ruši status „pozvanog (iz svijeta, od Boga)“.
Pavle Simović
_____________________
[1] Schmitt str. 171-174 & Cottie Burland, Sjevernoamerička antologija Indijanaca (London, N.Y., Sydney, Toronto: Hamlvnn Publ., 1965) str. 73, 103-106 & Diamond Jenness, The Faith of a Coast Salish Indian (B.C. Provincial Museum: Anthropology in B.C., Memoir 131 str. 35, 36.
Pogađa u srž,pametnom dovoljno.