Lucifer i trojstvo

Proučavajući dogmu o trojstvu, bavili smo se mnoštvom tekstova iz Biblije, posebno onima koji se tiču djelovanja Duha Božjeg, za kojeg zvanično hrišćanstvo kaže da predstavlja treće lice Božanstva. Otkrili smo da je ovo učenje bilo od ključne važnosti za kreatore nove ekumenske državne religije koja je namjeravala objediniti stara vjerovanja antičke misterijske religije i rapidno rastuće hrišćanske vjere, koja se nije mogla zaustaviti nikakvom represijom, zastrašivanjem, mučenjem, progonstvima i sličnim metodama. Kao ubjedljivo najdjelotvornije oruđe pokazalo se lažiranje izvorne vjere, što je bio slučaj u svim vjekovima prije i poslije ove asimilacije. Kao rezultat tog strateškog poteza rimskih vlasti, pravi hrišćani koji nijesu pristali na ovu podvalu ubrzo su stavljeni van zakona kao sektaši i jeretici, koja praksa se dalje prenosila u sve zemlje u kojima se baštini ovo nasleđe.

Umjesto da se predstavljaju kao bogovi i božanstva nezavisno od hrišćanstva, vladari su to od tada mogli činiti kao navodni naslednici apostola Petra i „Hristovi namjesnici“ na zemlji. U stvarnosti, gospodar je bio isti, a monopol nad hrišćanstvom učinio ga je nebrojeno puta strašnijim i opasnijim.

Svjedočanstva Elen Vajt, koja je imala mnoge vizije i otkrivenja o Bogu, pobuni na Nebu, Planu spasenja i djelovanju Lucifera, nedvosmisleno potvrđuju vrhovni autoritet Boga Oca koji se zatim prenosi na Njegovog Sina, nama objavljenog kao Isus Hrist. Oni su jedine božanske Ličnosti na Nebu. Treća ličnost po svom autoritetu i poštovanju na Nebu bio je anđeo najvišeg reda, heruvim zaklanjač ili zaštitnik, kojeg Biblija naziva „Sin Jutra“, što znači svjetlonoša[1] (ili Lucifer na latinskom, koje ime je prihvaćeno među teolozima).

Šta je Lucifer mogao očekivati od svoje pobune protiv Boga?

Da li ste nekad razmišljali o tome kako je u stvari Lucifer namjeravao da se bori protiv Boga? Da li se on nadao da može Stvoritelja nekako anulirati i sam preuzeti vlast? Drugim riječima, da li je vidio neku slabu tačku kod Boga? Biblija opisuje Boga kao savršenog, oličenje Istine, Pravde, Ljubavi i Milosti, Biće koje nema ni početka ni kraja, Tvorca svega, samopostojeći entitet. Zaista je nerazumno pretpostaviti da je Lucifer očekivao ili planirao da eliminiše Stvoritelja.

Luciferovo nezadovoljstvo zapravo je počelo zavišću prema Sinu. Sin, koji je punina Očeva tjelesno, je taj koji neposredno komunicira sa stvorenjima – anđelima i ostalim, kao i sa Adamom i Evom prije Pada u Edemskom vrtu. Lucifer je želio da i on ima isti autoritet kao Sin. I to je bio uvod u veliku borbu između Hrista i Sotone. Zapazite da se neposredna borba vodi između Hrista i Sotone, što dalje uključuje borbu između Hristovih anđela i demona odnosno palih anđela koji su stali na stranu Lucifera. Te dvije sile takođe vode borbu za ljudske duše na našoj planeti, jer Bog za nas realizuje Plan spasenja, s jedne strane, dok Sotona i demoni po svaku cijenu žele svoj kutak u univerzumu nakon izgnanstva sa Neba, ne bi kako ovjekovječili svoj koncept nezavisnosti od Boga, s druge strane. Nema potrebe da ulazimo u detalje velike borbe koji su nam već poznati. Ovaj dio možemo zaključiti konstatacijom da stvarne namjere Sotone možemo sumirati u dva strateška cilja:

i) zadobiti autoritet i vlast Sina Božjeg;

ii) ovjekovječiti koncept nezavisnosti od Tvorca, Njegovih zakona života i poretka u univerzumu kroz sistem mješavine dobra i zla.

Na koji način funkcioniše Sotonin koncept života? Odgovor možete naći u svim lažiranim svjetskim religijama i filozofijama, koje uče o tzv. ravnoteži (balansu) dobra i zla. Za oboje se tvrdi da su vječni i neuništivi, da se vječno prožimaju i ne mogu postojati jedno bez drugoga, kao što nema svjetlosti bez mraka, itd. Stoga i lažirano hrišćanstvo insistira na vječnom raju, vječnom paklu, besmrtnoj duši i sl. Potpuno je svejedno da li vjerujete u ove dogme ili recimo u neprekidan ciklus reinkarnacija, ili u amazonke djevice koje vas čekaju u „raju“ da zadovolje vaše neiživljene strasti. Matrica je ista, a njen temelj čini vjerovanje da je zlo, pomiješano sa dobrom ili samo po sebi, u stvari neuništivo i vječno.

Sotona nije stvoritelj, on nije stvorio ništa, i on odlično zna da se mora koristiti resursima koje je Bog stvorio. Bog je njemu potreban, ali ne da bi Ga slavio i tvorio Njegovu volju, već da bi sebično koristio tvorevinu, da bi zlo parazitiralo uz dobro.

Zašto je Sotoni važno trojstvo?

Bog je vrhovni suveren, po osnovu stvaranja i davanja života, Njemu pripada sva vlast, kao i isključivo pravo na obožavanje. Ako bi Sotonin plan uspio, makar polagao pravo samo na planetu Zemlju, koliko god ona bila mala u odnosu na svemir ili čak sistem univerzuma, to bi značilo da je i on bog. Nije uopšte slučajno što se Sotona i demoni predstavljaju kao bogovi. Nije slučajno što je Evi i Adamu rečeno da će postati „kao bogovi“. Nije slučajno ni to što su različiti zemaljski vladari, svjetovni i duhovni, pripisivali sebi božanske atribute. Zbog toga je biblijsko poređenje Lucifera sa tirskim carom sasvim adekvatno (Ezekiel 28. glava). Duh je isti i matrica je ista.

Iz Biblije i istorije znamo da su Sotona i demoni nakon Potopa opet uspjeli raspiriti pobunjeničke strasti u ljudima, kroz gradnju Vavilonske kule kao globalne prijestonice idolatrije i simbola centralizacije, što je bilo suprotno Gospodnjim naredbama i namjerama za čovječanstvo. Ličnosti iz tog vremena koje su demonskom manipulacijom uzdignute na nivo božanstava bili su Nimrod i Semiramis, koje su ušle u legende svih naroda pod raznim imenima, i čije misterije su prenesene preko tajnih društava i okultista do današnjih dana.

Svi ozbiljni teolozi složiće se da ta prvobitna trijada koja se sastojala od božanskog oca, žene i sina, potiče od Nimroda, Semiramis i Tamuza. Semiramis je „duh“ ženskog roda.

„Trojstvo se sastojalo od boga Serapisa (=Oziris+Apis), boginje Izis (=Hator, božanstvo krave-mjeseca), i bogo-djeteta Horusa. Na ovaj ili onaj način, svi ostali bogovi su bili identifikovani sa nekim od ova tri aspekta tog boga, čak i bog sunca Mitra kod Persijanaca. I oni su bili međusobno prožeti; bili su trio, ali su takođe bili jedan.“[2]

Ova dogma prenesena je u tradicionalno hrišćanstvo i zaodjenuta hrišćanskom terminologijom. Danas i među protestantima postoji mnoštvo njenih zagovornika. Tako, na primjer, poznati svjetski predavač Valter Fajt, koji je uradio i radi lavovski posao na razobličavanju grijeha Vavilona i svjetske zavjere protiv Boga, na ovoj tački ostaje nedorečen i nedosledan. On kaže da je doktrina o trojstvu biblijski održiva, i da to nije isto što i katoličko trojstvo, koje se sastoji u obožavanju oca, majke i djeteta – tajno – dok javno i za mase oni slave Oca, Sina i Svetog Duha. Međutim, i dalje ostajemo bez pravog odgovora zašto im je baš to imperativ i toliko važno da se nijedna crkva ne može zvati hrišćanskom ako ne prihvati dogmu o trojstvu. Zašto je toliko važno da postoje tri lica Božanstva?

Zašto je ovo uopšte važno Sotoni? Da li je njegov cilj samo da promoviše pagansko trojstvo kroz mitologiju o ocu, majci i djetetu, praveći tako pandan božanskom trojstvu? Vidite li da se tu nešto ne uklapa? Kao da nam izmiče nešto u sjenci što ne možemo jasno uočiti.

Da li je Duh neko zaseban, drugi, odvojen od Oca i Sina kao ličnost?

Ako je tako, prema dogmi o trojstvu, taj Duh prožima sve, on je u svemu. On sve vidi i sve zna. Nazirete li zašto Sotoni ovo treba? Dok Biblija jasno konstatuje da oni koji nemaju Duha Hristova nijesu Njegovi (Rimljanima 8:9), Sveti Duh kao zasebna ličnost je (navodno) u svima. Sotona može biti odbijen kao ličnost, ali „svetog duha“ zaista je teško odbiti, a još teže prepoznati. „Sila duha“ je ono što danas dominira lažnim hrišćanstvom svuda po svijetu. Nije li to simptomatično?

Sotoni je, dakle, potrebna treća odvojena ličnost, koju će ljudi takođe smatrati Bogom. Ta ličnost mora biti misteriozna, nedokučiva, neshvatljiva razumu. Takva je i dogma o trojstvu, koja atakuje na logiku i zdrav razum. Možda će nam biti jasnije o čemu se tu zapravo radi nakon citata jedne osobe duboko upletene u okultizam. „Lucifer je božanska i zemaljska Svjetlost, ‘Sveti Duh’ i ‘Sotona’ u jednom i istom trenutku.“ (Helena Petrovna Blavatski, osnivač Teozofskog društva, u knjizi „Tajna učenja“, str. 539, 1888) Kao što vidimo, u tajnoj doktrini, Sveti Duh, kao nezavisna ličnost od Oca i Sina, je u stvari Sotona. Drugim riječima, kad kažu „Sveti duh“ oni misle na Sotonu.

Sotona traži OBOŽAVANJE od svojih sledbenika. On je isto to želio i na Nebu (vidi Isaija 14:13, 14). On to sebi obezbjeđuje infiltracijom još JEDNE božanske ličnosti. Eto zašto su potrebna tri lica božanstva, eto razloga zbog kojeg je ovo učenje imperativ.

Ova obmana ima i svoj univerzalni aspekt, tj. ovo nije samo još jedan demonski izum za dovođenje stanovnika zemlje u zabludu, već predstavlja i Sotoninu prvobitnu želju i namjeru da bude TREĆI bog, u ravni sa Sinom ili na zemlji kao (lažni) predstavnik Oca i Sina. Ali da bi to bilo ostvarivo, njegovi sledbenici ga moraju prihvatiti kao boga. On se ne može zadovoljiti ničim manjim. Potreban mu je status boga da bi opstao sa svojim konceptom.

Dakle, sada kad smo našli zajednički imenitelj koji povezuje hrišćanstvo po imenu, filozofiju Novog doba (New Age), razne harizmatske pokrete, tajna društva, jezuite i sl. možemo zaključiti ovu temu, uz molitvu Bogu da kroz Hristove zasluge otvori oči svim iskrenim ljudima koji su indoktrinirani ovom i drugim zabludama, kako bi mogli primiti spasenje i pripravni dočekati Njegov dolazak.

Pavle Simović