Mnogo je napisano o tačnom značenju Lukinog rodoslova, kao i o Matejevom rodoslovu. Genealogije su bile izuzetno važne za jevrejski narod tog vremena, a Matej će napisati ovu knjigu imajući na umu svoje kolege jevrejske čitaoce. Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju da je Isus Mesija, moraće početi tako što će pokazati da je Isus legitimni potomak Abrama, a posebno Davida. Matejevo spominjanje Abrama i Davida značajno je iz još jednog razloga. Oni su predstavljali dva Božja velika saveza sa izraelskim narodom. Božji savez s Abramom (Postanje 12:1-3; 22:18) proglasio je Izrael Njegovim izabranim narodom uz obećanje da će ga uveliko blagosloviti. Bog je takođe rekao Abramu da će cijeli svijet biti blagoslovljen preko njegovih potomaka. To obećanje je ispunjeno u Hristu. Božji savez sa velikim kraljem Davidom, sklopljen kroz proročanstvo proroka Natana, bio je da će Davidova loza vladati Izraelom zauvijek (2. Samuelova 7:16). Matej će pokazati da je Isus konačno ispunjenje tog obećanja Davidu.
U Jevanđelju po Mateju i Jevanđelju po Luki nalazimo dva različita rodoslova koji vode do Isusa Hrista. Luka prati Isusovo zemaljsko rodoslovlje do Adama. Za Adama se kaže da je „sin“ Božji, jer nije imao zemaljske roditelje. Svrha ove liste je bila da pokaže da je Isus Davidov potomak (Luka 3:31), i da naglasi njegovu potpunu ljudskost. Isusova služba imala je za cilj da ponudi spasenje svim ljudima, svim nacijama. Neki muškarci koji se spominju su potpuno nejasni, i nemaju nikakav drugi trag u zapisanom Pismu. Međutim, rodoslovi u Luki i Mateju se očigledno razlikuju, a čini se kao da oba vode do Josifa, Marijinog muža. U Mateju 1:16 čitamo: „Jakovu se rodio Josif, muž Marije koja je rodila Isusa zvanog Hristos.“ U Luki 3:23 nalazimo da se Josifov otac zvao Elije. Dalji niz predaka se takođe ne poklapa.
S jedne strane, popis tri seta od 14 generacija koje idu od Abrama do Hrista (nasuprot 2-16), čini ovo nemogućim. Ako je Josif u Mateju 1:16 Marijin suprug, na poslednjoj listi od 14 generacija bilo bi samo 13 generacija. Takođe, aramejski tekst u ovom stihu čita drugačije nego u 19, a u 19. stihu Josif se nepogrešivo naziva Marijinim mužem. Razlika u rječniku ukazuje na razliku u odnosu.
„Otac“ na grčkom je anēr (# 435 ἀνήρ) i znači „odrasli muškarac“. Generalno se pretpostavlja da anēr u ovom stihu (Matej 1:16) znači „muž“, ali to ne može biti slučaj. Matejevo jevanđelje sadrži rodoslovlje od Davida do Isusa preko njegove majke Marije. Suprotno tome, Lukino evanđelje sadrži rodoslovlje od Davida do Isusa preko njegovog usvojenog oca Josifa. Bilo je puno kontroverzi oko Isusova rodoslovlja, jer na prvo čitanje i Matej 1:16 i Luka 3:23 ukazuju na rodoslovlje koje dolazi preko Josifa, što je zbunjujuće. Kao prvo, Josif završava s dva različita oca, „Jakovom“ (Mat. 1:16 ) i „Elijem“ (Luka 3:23 ), a Marija, koja je krvna veza između Davida i Isusa, na kraju nema genealogiju u Bibliji.
Razni naučnici su pokušali objasniti kako oba rodoslovlja mogu biti Josifova. Na primjer, neki kažu da je i sam Josif usvojen kao dijete, te je stoga imao i „prirodnu“ genealogiju i „usvojenu“ genealogiju. Drugi kažu da su oba rodoslovlja Josifova, ali kontradikcije među njima jednostavno su stvar lošeg vođenja evidencije u to doba. Drugi naučnici tvrde da se oba rodoslovlja odnose na Josifa, ali ljudi u njima imali su više imena, tako da se dva rodoslovlja zapravo odnose na iste ljude. Sve te teorije postavljene su kako bi se objasnilo zašto se čini da Josif ima dva rodoslovlja u Bibliji, ali svi oni imaju ozbiljnih problema, zbog čega postoji toliko različitih teorija i zašto nijedna od njih nije široko prihvaćena.
Dok proučavamo genealogije, postaje jasno da Luka sadrži Josifovu. Lukino rodoslovlje prikazuje Isusovo porijeklo koje je preko kralja Davida došlo preko njegovog sina Natana (Luka 3:31). Natan, koji nije toliko poznat kao Solomon, bio je jedno od četvoro djece koje je David dobio od Batšebe (1. Dnevnika 3:5). O Natanovom životu se ne zna ništa osim da je imao djecu i potomke koji su se potom umnožili u Izraelu, pa se tako spominje u Zahariji 12:12 kao da ima klan. Rodoslovlje u Luki glasi na jednostavan način od Boga preko Adama do Josifa, navodnog Isusovog oca, završavajući s Isusom. Još jedan dokaz da Luka sadrži Josifovo rodoslovlje je što se Marija nikada ne spominje, ali se ime „Josif“ u njemu pojavljuje tri puta. Često se u biblijskoj kulturi (ali i modernim kulturama) događalo da su djeca dobivala imena po pretku (zbog čega su Zaharijini rođaci željeli njegovo dijete nazvati po njemu; Luka 1:59 ), pa činjenica da su dva pretka u Lukinom rodoslovlju imaju ime „Josif“, ali nijedno od njih u rodoslovlju po Mateju nije dobra podrška Luki koja sadrži Josifovo rodoslovlje.
Uprkos činjenici što izgleda da Luka daje rodoslovlje o Josifu na vrlo jasan i neposredan način, neki učenjaci tvrde da je rodoslovlje u Luki Marijino, a ne Josifovo. Glavni razlog zašto kažu da Luka ima Marijino rodoslovlje je taj što vjeruju, i to s pravom, da bi Marija trebala imati rodoslovlje u Bibliji. Zatim to tvrde jer Luka kaže da je Josif „smatran“ Isusovim ocem (Luka 3:23), Marija je u rodoslovlju kod Luke iako u njemu nikada nije imenovana. Ali činjenica je da Marija nije imenovana u Luki, a samovoljni pokušaji prikazivanja da Luka sadrži Marijino rodoslovlje samo da bi Marija imala rodoslovlje u Bibliji nije način za rješavanje biblijskog problema. Naučnici to prepoznaju, zbog čega to „rješenje“ genealoškog problema nije široko prihvaćeno. Čini se jasnim da, ako je Luka imao Marijino rodoslovlje, kako mnogi vjeruju, da bi Luka spomenuo Mariju, a ne bi imao skrivenu izjavu da je Josif navodni Isusov otac. Zato s razlogom vjerujemo da se Lukino jevanđelje može uzeti za stvarnu vrijednost i da ono bilježi Isusov rodoslov kroz Josifa.
Marija zaista ima rodoslovlje u Bibliji u Matejevom jevanđelju. Međutim, može se činiti da Matej bilježi Josifovo rodoslovlje. Ali ako se Matejevo rodoslovlje odnosi na Josifa, onda postoje neki značajni problemi u biblijskom tekstu. Jedno je da bi Josif tada imao dva kontradiktorna rodoslovlja u Bibliji, dok Marija nije imala rodoslovlje. Međutim, još veći problem bi bio matematički. Ako računamo Josifa kao „muža“ Marijinog (Mat. 1:16), od odvođenja u Vavilon do Hrista ima samo 13 generacija, a ne 14 generacija, kako to kaže Matej 1:17: „U svemu, dakle, od Abrama do Davida četrnaest pokolenja, od Davida do izgnanstva u Vavilon četrnaest pokolenja, i od izgnanstva u Vavilon do Hrista četrnaest pokolenja.“
Prva grupa od 14 generacija, od Abrama do Davida, su: 1) Abram, 2) Isak, 3) Jakov, 4) Juda, 5) Fares, 6) Esrom, 7) Aram, 8) Aminadav, 9) Našon, 10) Salmon, 11) Boz, 12) Obed, 13) Jesej, 14) David.
Druga grupa od 14 generacija, od Davida do odvoženja u Vavilon, su:
1) Solomon, 2) Roboam, 3) Abija, 4) Asa, 5) Josafat, 6) Joram, 7) Ozija, 8) Jotam, 9) Ahaz, 10) Ezekija, 11) Manasija, 12) Amon, 13) Josija, 14) Jehonija.
Kad je pak riječ o posljednjem popisu od 14 generacija, ako računamo generacije kako su prevedene u većini Biblija, postoji samo 13 generacija, iako Sveto Pismo kaže da ima 14 generacija. 1) Salatiel, 2) Zerubabel, 3) Abihud, 4) Elijakim, 5) Azor, 6) Sadok, 7) Ahim, 8) Elijud, 9) Eleazar, 10) Matan, 11) Jakov, 12) Josif (muž Marijin), 13) Isus.
Problem s popisom je očit i na njega su ukazali mnogi komentatori: on ima samo 13 generacija, a ne 14 kao što Sveto Pismo kaže. Neki učenjaci pokušali su riješiti problem radeći stvari poput dvostrukog prebrojavanja imena, ali to teško daje pravdu tekstu.
Bilo je vrlo važno da Matej prikaže obrazac od tri seta po 14 generacija. Znamo da ako računamo stvarne generacije, bilo je više od samo 42 ljudi (3 puta po 14) od Abrama do Hrista. Da bi obrazac odgovarao, neki ljudi morali su biti izostavljeni iz Matejevog popisa. Kada se rodoslovlje u Mateju uporedi sa drugim rodoslovima u Bibliji, jasno je da iz Matejeva rodoslovlja nedostaju ljudi. Na primjer, u Mateju 1:8, između Jorama i Uzije, zapravo postoje tri nepomenute generacije. Joram je rodio Ahaziju (2. Kraljevima 8:25), koji je rodio Joasa (2. Kraljevima 11:2,21), koji je rodio Amasiju (2. Kraljevima 12:21). Ova se tri imena ne pojavljuju u Mateju, a postoje i neka druga nepomenuta imena.
Iako u Matejevom popisu nedostaju neka imena, nije bilo bitno dati svako ime u biblijskoj genealogiji kraljeva. Mnogi genealoški popisi u Bibliji imaju imena koja nedostaju iz različitih razloga. Mateju je bilo važno da je on predstavio Isusovo rodoslovlje po uzoru na tri seta od četrnaest generacija od Abrama do Hrista. Stoga, imati samo 13 imena u posljednjem skupu od 14 govori nam da je nešto vrlo pogrešno. Ali ako pomno proučimo popis, vidjećemo da on ima 14 imena, a time i 14 generacija ako svako ime predstavlja generaciju.
Marija se obično ne ubraja u popis od 14 jer se na nju i Josifa obično misli kao na muža i ženu, a samim tim i na istu generaciju. Međutim, postoje dobri dokazi da „Josif“ nije samo ime Marijina muža, već i ime njenog oca. To ne bi bilo neobično u biblijskoj kulturi, jer je Josif bilo uobičajeno ime. Na primjer, u rimokatoličkoj Bibliji, koja uključuje apokrife, postoji 16 različitih ljudi koji se zovu Josif, ne računajući Marijinog oca, koji bi bio 17-i.
Da je „Josif“ u Mateju 1:16 Marijin otac, a ne njezin suprug, tada bi postojalo 14 generacija od Vavilona do Hrista, baš kao što Pismo kaže da postoje: 1) Salatiel, 2) Zerubabel, 3) Abihud, 4) Elijakim, 5) Azor, 6) Sadok, 7) Ahim, 8) Elijud, 9) Eleazar, 10) Matan, 11) Jakov, 12) Josif (Marijin otac), 13) Marija, 14) Isus.
To što Matej sadrži Marijino rodoslovlje, a Luka Josifovo rodoslovlje, ima smisla jer Marijino rodoslovlje u Mateju ne spominje Josifa, njenog muža, koji ionako nije bio dio njenog rodoslovlja, niti Josifovo rodoslovlje u Luki spominje Mariju, koja nije imala nikakve veze s njegovom genealogijom. U Marijinom rodoslovlju u Mateju spominju se još četiri žene, Tamara, Rahava, Ruta i „Urijina supruga“, naglašavajući ulogu koju žene igraju u genealogiji. Josifovo rodoslovlje u Luki ne uključuje žene, ali uključuje dvoje njegovih predaka koji su se takođe zvali Josif.
Još uvijek postoji jedna važna stvar koju treba riješiti. Većina verzija prevodi Matej 1:16 da kaže da je Josif bio Marijin muž, a ne Marijin otac. Međutim, vjerujemo da je „muž“ pogrešan prevod. Grčka riječ prevedena sa „muž“ je aner i znači odraslog muškarca. Obično kada se aner koristi sa frazom „[ženskog imena]“, kao u „Josifu, Marijinom aneru “, to se odnosi na ženin muž. Ali postoji dobar dokaz da u ovom stihu aner treba prevesti „otac“. Prvo, prevođenje „muž“ stvara kontradikciju u Riječi Božjoj jer tada ne postoji 14 generacija od Vavilona do Hrista. Drugo, stvara zbunjujuću situaciju u Riječi jer se i Matej i Luka pozivaju na Josifovu genealogiju, tako da Josif završava s dva različita oca.
Srećom, aramejski tekst iz Mateja ima dobre dokaze da Matej 1:16 treba da glasi „otac“. U grčkom tekstu i Matej 1:16 i 1:19 koriste riječ aner („muškarac“ ili „muž“). Matej 1:19 jasno govori o Josifu kao o „Marijinom mužu“, jer govori o tome da se Josif misli razvesti od nje. Međutim, aramejski tekst iz Mateja ne koristi istu riječ u Mateju 1:16 i 1:19 , već ima dvije različite riječi i na taj način pravi razliku između njih dvojice. U Mateju 1:16 , aramejska riječ je gavra, što znači „moćni čovjek“, „otac“ ili „muž“, dok je u Mateju 1:19 riječ je bala, što je „muškarac“ ili „muž“. Stoga aramejski tekst čuva istinu da postoji razlika između „Josifa“ iz 16. stiha, „moćnog čovjeka“ Marijina i „Josifa“ iz stiha 19, „muža“ Marijina.
Treba da znamo da je Jevanđelje o Mateju izvorno pisano na hebrejskom jeziku tako da se ova izvjesno nenamjerna greška lako mogla potkrasti prilikom prevođenja na grčki jezik, tim prije ukoliko prevodilac/ioci nisu imali na uvid Josifov rodoslov u Jevanđelju po Luci, a svakako je tome mogla doprinijeti i predrasuda da rodoslov u Mateju mora biti „muški“ odnosno da vodi do Josifa, Marijinog muža.
Jednom kad shvatimo da je „Josif“ ime i oca i muža Marijinog, Božja Riječ se savršeno uklapa. Oba rodoslovlja Marije i Josifa nalaze se u Bibliji, tako da su svi mogli vidjeti da su oboje Davidovi potomci, pa je Isus zaista bio „sin Davidov“. Pismo takođe pokazuje na drugim mjestima da su i Josif i Marija od Davida (Josif: Mat. 1:20; Luk. 1:27; 2:4. Marija: Djela 2:30 ; Rim. 1:3). Luka sadrži Isusovo rodoslovlje preko svog usvojenog oca Josifa i nikada ne spominje Mariju, koja nije bila dio Josifove genealogije. Matej sadrži Isusovo rodoslovlje po majci Mariji i nikada ne spominje njenog supruga Josifa. Josif ima dvojicu predaka koji se takođe u svom rodoslovlju zovu Josif, dok su još četiri žene uključene u Marijin rodoslov. I na kraju, ali ne najmanje važno, tri skupa od četrnaest generacija spomenutih u Mateju su kompletna kad shvatimo da je Josif u Mateju 1:16 Marijin otac.
Na kraju treba spomenuti da svako od četiri jevanđelja naglašava drugačiji aspekt Hristovog života. Matej prikazuje Isusa kao Kralja, Marko kao Slugu, Luka kao Čovjeka i Jovan kao Sina Božijeg. Stoga savršeno odgovara tome što Matej prati Isusovu kraljevsku lozu i naglašava Abrama kojem je obećana zemlja i Davida, kralja, nastavljajući kraljevsku liniju niz Davidova sina Solomona. Luka, s druge strane, naglašava Isusovu ljudsku stranu, uključujući to što ga je usvojio Josif, i bilježi svoje rodoslovlje sve do Adama, prvog čovjeka.
Šta je sa Marijom? Ovdje se prvi put javlja njeno ime u Novom Savezu. Tu se kaže da je kraljevskog roda, a linija njenog oca (a samim tim i njena) ne vodi se ni od koga drugog do od samog kralja Davida. Ipak postoji još jedna, neizgovorena istina koju treba izvagati. Njena „rođaka“ bila je Elizabeta, koja je bila kćer sveštenika Arona (Luka 1:5). Elizabeta je morala biti u srodstvu s Marijom preko Marijine majke, koja je možda čak bila i sestra Elizabetina oca (Edersheim, Life and Times, book II, p. 149). Tako u Mariji vidimo susret kralja i sveštenika, a sam Isus je konačno ispunjenje tih dužnosti.
Ovo nije laka tema. Zamolio bih vas za početak, da kažete/ kažeš nešto više o Mateju na aramejskom? Ko ga je napisao i kada, kao i podatke o najstarijem rukopisu na tom jeziku? Hvala unapred
Jevanđelje po Mateju na aramejskom jeziku je poznata stvar. Ono što je važno za ovu temu jeste da se na aramejskom koristi različti pojam od grčkog iz kojeg se izvlači očito pogrešan zaključak da je Josif pomenut u rodoslovu kasniji Marijin muž. Naprotiv, stvar je sama po sebi vrlo jasna.
Tražio sam na internetu o tome. Jedino sam našao Šem Tovov prevod iz 14 veka, za koji neki misle da je ustvari preživeli ili izgubljeni Matej na Hebrejskom! Da li je to to?
Nije, Šem Tov je rabinski prevod, izmanipulisan.
https://www.religija.me/?p=11834
hvala puno !