Podjela životinja na „čiste“ i „nečiste“ je stvar koja je poznata još od stvaranja, prije nego što je uopšte bila dozvoljena mesna hrana za čovjeka. To je bilo jasno iz žrtvenih prinosa koje su ilustrovale veliku Hristovu žrtvu. Noje je takođe poznavao tu podjelu i dobio je precizne upute od Gospoda da u Arku uvede po 7 čistih životinja (mužjake i ženke), a samo po dvoje (par) od nečistih (Postanje 7:1-3).
Takva podjela životinja detaljno je specificirana u 3. Mojsijevoj 11. glava, pošto je meso posle Potopa dozvoljeno za ishranu, u nedostatku biljnih resursa koji su postojali u pretpotopnom svijetu. Meso je tako postalo trećerazredna ishrana, a navedena podjela, logično, važi za svako vrijeme. Tu nema nikakvog spora, iako se većina otpalog hrišćanstva drži kompromisnog stava da je „Isus svu hranu proglasio čistom“ (ako uzmemo ovo zdravo za gotovo, morali bismo vjerovati da je Isus bio neka vrsta čarobnjaka koji je pretvorio nečiste životinje u čiste, a da je to ostalo potpuno neprimjetno u njihovoj fiziologiji) ili da su to uradili apostoli na saboru u Jerusalimu (Djela 15).
Šta je sa masnoćama (salom i lojem)?
Da li je masnoća dobra ili loša za naše zdravlje? Sigurno smo čuli različite odgovore od takozvanih stručnjaka. Neki tvrde da su sve masti loše i da bismo trebali imati ishranu sa niskim udijelom masti da bismo postigli optimalno zdravlje. Drugi tvrde da su masti zdrave i da su bogat izvor energije. U potrazi za pravim odgovorom, koga biste trebali poslušati? Da li nam ostaje samo da biramo kome da vjerujemo i da se nadamo najboljem?
Srećom, možemo se pozvati na Tvorca koji je dizajnirao naše ljudsko tijelo. Ako postoji jedno Biće koje nam može reći da li je masnoća dobra za nas ili ne, to bi trebao biti vrhovni Bog Univerzuma. Nismo ostavljeni u mraku kada je u pitanju pronalaženje istine o ovoj stvari. Uvijek se možemo obratiti Božjoj nadahnutoj riječi i čitati Bibliju da bismo saznali odgovor.
Dakle, šta Biblija kaže o jedenju masti? Da li Bog dovoljno brine o našem zdravlju i ostavlja li nam smjernice za ishranu? U ovom članku, podijelićemo s vama brzu, sveobuhvatnu i lako razumljivu studiju o tome što Biblija uči o jedenju masti.
Biblijska uputstva
Na pitanje gdje se u Bibliji govori o temi o jedenju masti, većina ljudi bi se okrenula sledećem stihu:
Levitski zakonik 3:16, 17: „Sve salo pripada Gospodu. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mjestima gdje živite: ne jedite ni salo ni krv.“
Levitski zakonik 7:22-25: „Gospod je još rekao Mojsiju: Reci Izraelovim sinovima: ‘Ne jedite salo od goveda ni od ovaca ni od koza. Salo od uginule životinje i salo od rastrgnute životinje može da se upotrijebi za bilo šta, ali ne smijete da ga jedete. Svaka duša koja jede salo od životinje koju prinosi kao žrtvu koja se spaljuje pred Gospodom, neka se istrijebi iz svog naroda.’“
Iz ovih stihova se vrlo lako vidi da Bog zabranjuje jesti salo. Međutim, drugi spisi naizgled protivrječe ovoj pretpostavci. Neki od ovih stihova uključuju sledeće:
Postanje 45:18: „Uzmite svog oca i svoje ukućane i dođite kod mene i daću vam ono što je dobro u egipatskoj zemlji, pa jedite ono što je najbolje u ovoj zemlji.“
Nehemija 8:10: „On im je još rekao: Idite, jedite sočna jela i pijte slatko piće i šaljite hranu onima za koje ništa nije pripremljeno, jer je ovaj dan svet našem Gospodu. Ne budite žalosni, jer je radost Gospodnja vaša tvrđava.“
Luka 15:22,23: „A otac je rekao svojim slugama: ‘Brzo, iznesite najbolju haljinu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obujte mu sandale. Dovedite ugojenog junca i prigotovite ga, pa da jedemo i veselimo se.’“
Upoređujući sve ove stihove, ovdje imamo dilemu. Da li Bog zabranjuje jedenje masti ili ne? Da li se i sam Bog dvoumi i s vremena na vrijeme mijenja svoje mišljenje? Naravno da ne! Pa kako možemo objasniti ove stihove i pomiriti ih jedni s drugima?
Zabranjena je određena vrsta masti
Evo istine o jedenju masti prema Bibliji: Bog NE zabranjuje jesti sve vrste masti. Postoji samo specifična vrsta masti koju On želi da izbjegavamo. Možemo naučiti o ovoj masti ako dublje pogledamo šta Biblija zaista kaže o jedenju masti. Da bi nam ovo bilo jasno potrebno je napraviti razliku između obrednih žrtvenih propisa i zdravstvenih trajnih uredbi. (Na primjer, zapazite da se zabrana sala u 3. Mojsijevoj 7:22-25 ne odnosi samo na životinje koje se prinose na žrtvu, jer su pomenute i uginule i rastrgnute životinje koje ni u kojem slučaju nisu mogle biti korišćene za žrtvu.) Kao hrišćani, mi bismo trebali biti najviše zainteresovani da prepoznamo potonju kategoriju. No to nije uvijek jednostavno jer neki obredni propisi imaju zdravstvene konotacije. Zapravo spajanje obrednih i zdravstvenih odredbi je bio vrlo dobar način da Izraelci nešto usvoje kao trajnu i obavezujuću normu.
Levitski zakonik 1-7 govori o različitim uputstvima o tome kako prinijeti žrtvu Bogu. Levitska 1:8 nam kaže:
„Zatim neka Aronovi sinovi, sveštenici, naslažu komade mesa, s glavom i lojem, na drva koja su na vatri na oltaru.“
Ako pogledate hebrejsku riječ prevedenu kao loj iz ovog stiha, to je „peder“ (nema nikakve sa žargonskom upotrebom te riječi u našem jeziku). Strongov rječnik ovo definiše kao „od neupotrijebljenog korijena koji znači biti mastan; salo, loj – masnoća.“ Izraz „peder“ je u Starom savezu korišten samo tri puta i dosljedno se koristio u vezi sa žrtvovanjem životinja.
„Peder“ je izvedeno od korijenske riječi koja znači „masno“ i odnosi se na TEŠKU MASNOĆU u životinji, koja se obično nalazi oko bubrega, slabina i jetre. Ovo je potkrijepljeno Svetim pismom dok čitamo sledeće stihove:
Levitski zakonik 9:10: „A salo, bubrege i salo sa jetre od žrtve za grijeh spalio je na oltaru, kao što je Gospod dao uputstva Mojsiju.“
Levitski zakonik 3:4: „oba bubrega i salo na njima, kao i salo na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima.“
Salo i bubrezi se mogu lako razumjeti. Ali šta je „salom iznad jetre?“ Angerov biblijski rječnik (Unger’s Bible Dictionary) definiše „caulas“ kao „mrežicu jetre, ili želučanu mrežu, koja počinje na podjeli između desnog i lijevog režnja jetre i proteže se s jedne strane preko želuca, a s druge do područja bubrega.“
Zašto bi Bog naredio takvo ograničenje? Sve ove masti i tkiva služe za zadržavanje, filtriranje i skladištenje otpadnih proizvoda i toksina koji mogu biti štetni za tijelo. Bog zna svrhu ovih masti i tkiva i stoga ih smatra neprikladnim za ljudsku ishranu.
Dakle, u raspravi o masti, Bog je posebno identifikovao loj ili masnu, čvrstu masnoću životinje kao nešto opasno po naše zdravlje. Bog želi da se pobrine da ove vrste masti budu sagorene tokom ceremonije žrtvovanja i da ih stoga Njegov narod ne pojede.
Odnos između masti i mlijeka
Evo jedne zapanjujuće i nevjerovatne činjenice koju većina ljudi ne zna o masti i mlijeku. Oni dijele istu neupotrijebljenu hebrejsku riječ koja znači „biti mastan“! Kao što smo ranije raspravljali, hebrejska riječ za mast je „peder“, ali postoji i druga hebrejska riječ odakle potiče riječ mast. To je „keleb“. Mlijeko ima skoro istu hebrejsku riječ koja je „kâlâb“. Imajte na umu da originalni hebrejski tekst ne sadrži samoglasnike. Dakle, kad god vidimo mast ili mlijeko u hebrejskom tekstu, to je ekvivalentno „klb“ i na prevodiocu je da li će to prevesti sa „mast“ ili „mlijeko“ u zavisnosti od konteksta.
Dakle, koji je značaj u razumijevanju ovog koncepta? Mlijeko se smatra masnim! U stvari, nalazimo VIŠE OD 400 različitih masnih kisjelina u mlijeku i većina njih su zasićene masti.
Postavlja se pitanje: „Ako Bog zabranjuje svom narodu da se suzdržava od masti, da li onda treba da prestanemo da pijemo mlijeko?“ Očigledan odgovor je NE! Čitamo:
„Zato sam sišao da ih izbavim iz ruku Egipćana i da ih izvedem iz te zemlje i da ih dovedem u dobru i prostranu zemlju, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko…“ (Izlazak 3:8)
Bog je uvijek iznova ponavljao da će dovesti Izraelce u zemlju u kojoj teče mlijeko i med (Izlazak 3:17; Levitska 20:24; Brojevi 13:27; i Ponovljeni zakon 31:20, da spomenemo samo neke). Pa šta nam ovo govori? Uči nas da Bog ne zabranjuje jedenje svih vrsta masti, ali je posebno identifikovao određenu vrstu masti koju ne bismo trebali jesti.
Opšte pravilo koje treba slijediti
Ponovićemo uputstvo iz Levitske knjige 7:23:
„Ne jedite salo od goveda ni od ovaca ni od koza.“
Iz ovog stiha možemo izvesti opšti princip. Ne treba jesti ništa od vidljive masti čistih životinja.
Tokom drevnog vremena, Bog je odredio područja životinja na kojima obično možemo pronaći masne naslage iz njihovih tijela. Te uzgojene životinje jele su na pašnjaku gdje je bila zdrava, zelena trava. Štaviše, ove životinje su imale dnevnu dozu vježbanja. Dakle, možemo biti sigurni da su životinje u to vrijeme bile zdrave i davale hranljivo meso sa minimalnom štetnom masnoćom.
Međutim, u našim modernim vremenima u kojima dominira komercijalizam, glavni cilj je da vaša stoka bude što deblja. Što je životinja deblja, to je njihova cijena veća. U tu svrhu, farmeri hrane svoju stoku komercijalizovanom hranom. Što je još gore, životinje na farmi se malo ili nimalo vježbaju jer se drže u kavezima.
Iako su se vremena možda promijenila, motiv i namjera iza Božjih uputa o jedenju masti ostaju isti. Trebali bismo izbjegavati vidljivu masnoću što je više moguće.
Danas ne možemo u potpunosti izbjeći jedenje masti od domaćih životinja. Postoje samo neke masti koje je teško uočiti. Ne vidimo neke masti koje su pomiješane sa proteinima mesa. Odatle proizilazi da je prihvatljivo jesti masti koje ne vidimo, a koje se takođe nalaze zajedno sa proteinima mesa. Takođe je vjerovatno da je Bog mislio na vidljivu masnoću kada je dao instrukciju koju vrstu masti ne jesti.
Dalje razmatranje
Kada uzmemo u obzir višestruke reference da je Bog Izraelcima dao zemlju u kojoj teče mlijeko i med, možemo vidjeti da Bog ne upozorava svoj narod da jedu previše masti.
Uzmite, na primjer, puter. Maslac je koncentrisani oblik mlijeka i masti. Kada je Gospod (Sin Božji) došao i posjetio Abrama zajedno sa dva anđela, vidimo da im je Abram ponudio maslac (Postanje 18:8). Čak je i Isaija prorekao da će Mesija jesti maslac (Isaija 7:15). Iz ovog stiha, Biblija podržava konzumaciju putera.
Vrijedi napomenuti da drevni narodi nisu konzumirali maslac na način na koji puter konzumiramo danas. Oni ne koriste samo maslac kao sredstvo za mazanje na rezani hljeb ili dodavanje maslaca u svoje obroke. Oni su konzumirali maslac u većoj količini u odnosu na ono što mi konzumiramo u moderno doba. Maslac je zapravo glavni dio bliskoistočne prehrane i dostupan je slobodno i velikodušno.
Dakle, koja je poenta u svemu ovome? Poenta je da nas Bog ne upozorava da ne jedemo previše masti. Samo nas je uputio da ne jedemo određenu vrstu masti, a to je vrsta masti o kojoj smo već diskutovali.
Još jedna stvar koju treba uzeti u obzir je maslinovo ulje, koje takođe sadrži masti. U biblijska vremena, maslinovo ulje se koristilo za pečenje, prženje i kuvanje. Takođe se izdašno dodaje u supe, salate i povrće. Imajući to na umu, nikako ne možemo zaključiti da Biblija podstiče ishranu s niskim udijelom masti.
Loša i ružna mast
Ako postoji jedna vrsta masti koju bi svi trebali izbjegavati, to bi bile trans masti. Iako se trans masti ne spominju posebno u Bibliji, možemo dobiti određena načela zašto su trans masti loše za naše zdravlje.
U Bibliji čitamo da je maslac dobar za naše zdravlje. Međutim, znamo da je prirodni ljudski um neprijateljski raspoložen prema Bogu (Rimljanima 8:7). Dakle, čovjek je rekao da puter nije dobar za naše zdravlje i stvorio je svoju verziju putera i tako sada imamo margarin.
U osnovi postoje dvije vrste masti: zasićene masti i nezasićene masti. Zasićene masti su čvrste, a nezasićene su tečne na sobnoj temperaturi. Šta zasićene masti čini „zasićenim“? One su zasićene molekulima vodonika. S druge strane, nezasićenim mastima nedostaju molekuli vodonika. Dakle, naučnici koji se bave hranom imaju lakši način da petljaju sa nezasićenim mastima.
Kada naučnici dodaju vodonik nezasićenim mastima, one postaju hidrogenizovane masti i tako dolazimo do „hidrogenizovanih masti“. poznatijih kao trans masti.
Zašto naučnici trebaju „hidrogenizovati“ masti? Pa, kao prvo, oni žele da pretvore zdravu tečnu masnoću u čvrstu materiju i spriječe ih da se užegnu. Čitav proces pretvara zdrava i korisna ulja u masti koje uništavaju zdravlje. Kada pogledate etikete hrane, trebali biste izbjegavati hranu sa hidrogenizovanim mastima, trans mastima ili djelimično hidrogeniziranim uljem.
Još u danima kada su trans masti postale popularne, prvi put su pronađene u margarinima i biljnim kremovima. Kako ljudi otkrivaju sve više upotrebe trans masti, one su postale komercijalno dostupne i većina prerađene hrane ih sadrži, poput peciva, kolačića i pomfrita (evo još jednog razloga da prestanete jesti pomfrit)!
Zašto su trans masti loše za vas? Trans masti povećavaju količinu lošeg holesterola u vašem tijelu i istovremeno smanjuju količinu dobrog holesterola. Trans masti su takođe povezane sa povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, moždanog udara i srčanih bolesti.
Završne riječi
Bog je obećao fizičkoj naciji Izraela da će ih dovesti u zemlju u kojoj teče mlijeko i med. Kao dio Božjih blagoslova, dao je izobilje zemlje da bude izvor hrane za Njegov narod. Masti koje se nalaze u mliječnim proizvodima, jajima, čistom mesu i maslinovom ulju namijenjene su ljudskoj ishrani. Međutim, Bog je bio vrlo specifičan za nas da ne jedemo čvrstu životinjsku masnoću.
Da li, dakle, Bog zabranjuje jedenje masti? Vidjeli smo odgovor i taj odgovor zavisi od vrste masti o kojoj govorimo. Dakle, sledeći put kada vas neko pita smijete li jesti masno ili ne prema Bibliji, definitivno znate odgovor.
Napokon, trebamo se čuvati fanatizma i sektaškog umnog sklopa u svojoj religioznosti. Upravo na to Pavle podsjeća u Kološanima 2:20-22: „Ako ste zajedno s Hristom umrli u odnosu na načela ovoga svijeta, zašto se onda, kao da još pripadate svijetu, podvrgavate propisima: ‘Ne diraj, ne probaj, ne dotiči,’ koji se odnose na ono što upotrebom propada, prema uputstvima i učenjima ljudi?“ Neobraćena osoba će uvijek težiti da nadomjesti svoje duhovne nedostatke strogim „tjelesnim“ pravilima. Naravno prava duhovnost nije izgovor za kršenje načela zdravlja.
