Kada religiozni ljudi ukazuju na složenost živih bića kao dokaz za Dizajnera (tj. Boga), podrugljivci vole prigovarati da se mnoge od tih istih ‘dizajnerskih karakteristika’ koriste za lov i hvatanje plijena, ili pak za onesposobljavanje grabljivaca. Jedan od takvih primjera svakako je meduza koja se ubraja među najotrovnija morska stvorenja. Pitanje koje se postavlja je zašto bi Bog koji je dobar i začetnik svih vrsta, kojima upravlja zakon ljubavi, stvorio meduzu sa tako neopravdanom i genijalnom okrutnošću? I ko bi želio da ga ubije boks meduza? Tako skeptici izvlače slične primjere iz svijeta prirode, zaključujući da je bolje da ne postoji nikakav bog nego biblijski Bog.
Odgovarajući na slične izazove u vezi sa odbrambeno-napadačkim strukturama, hrišćani bi trebali imati na umu da Biblija uči da je izvorna prehrana ljudi i svih životinja bila vegetarijanska (Postanje 1:29-30). Stoga nije bilo smrti ljudi ili životinja kičmenjaka, što hebrejska Biblija zajednički naziva „živim dušama“ ili nefeš haja ( נֶפֶשׁ חַיָּה). Biljke i beskičmenjaci nisu tako opisani, pa tako nisu ni ‘živa bića’ u istom biblijskom smislu. Tek je Adamov pad donio smrt i patnju na svijet (Postanje 3:19; Rimljanima 8:20-22) kad je prokletstvo posledično zahvatilo cijelu tvorevinu.
Prije pada sve su životinje bile biljojedi (Postanje 1:30-31), ali u današnjem drastično degradiranom svijetu čini se da će gotovo svako stvorenje pribjeći mesožderstvu ako je dovoljno gladno ili mu eventualno nešto nedostaje u prehrani. Jedan britanski istraživač je zapazio kako ovca vreba, ubija i jede pticu. Ovca je uhvatila jarebicu u šikari, što je ponašanje svojstveno mesojedima, ne biljojedima.[1] U istočnoj Indiji zabilježen je slučaj krave mesožderke koja je pojela 48 kokošaka. Farmeri su najprije mislili da su to uradili lokalni psi, ali kad su jedne noći postavili stražu da uhvate krivca, na njihov užas vidjeli su kravu kako podlo hvata kokoške i ždere ih u sekundi. Slike krave mesožderke, koju su, da ironija bude veća, zvali Voljena, emitovane su na lokalnoj televiziji, a slučaj je potvrdio i mjesni veterinar.[2]
Međutim, slučajevi biljojeda koji su prešli u mesoždere nisu neuobičajeni. Ovo pokazuje kako neka životinja koja je normalno biljojed može da se obrati u mesojeda, što se dogodilo sa mnogim životinjama posle Pada. Recipročno tome, današnji mesojedi mogu postati biljojedi, kao što je to bio slučaj sa poznatom lavicom Leom koja je dobila nadimak „špageti lavica“[3] – što je eho prvobitnog savršenog svijeta u kojem su sve životinje bile vegetarijanci.
Naravno da je mesožderstvo lakše za stvorenja, poput velikih mačaka, obdarenih velikim zubima i oštrim kandžama!
Iz ovog biblijskog okvira, hrišćani mogu logično odgovoriti na svaki izazov rugača. Bilo koji određeni slučaj vjerovatno će spadati u ove opšte kategorije objašnjenja:
(a) One stvari koje se sada koriste kao odbrambeno-napadačka struktura možda nisu dizajnirane u tu svrhu i imale su drugačiju funkciju prije Pada. Sadašnju funkciju postigli su degeneracijom, npr. mutacijama.
(b) Informacije o dizajnu za odbrambeno-napadačku strukturu već su bile prisutne prije Pada, možda u latentnom ili maskiranom obliku. Bog je predvidio mogućnost Pada, tako da je vjerovatno On programirao stvorenja za informacije i pokretanje mehanizama potrebnih za preživljavanje u palom svijetu.
Takva je i spektakularna efikasnost meduze da peče ćelije, sa mehanizmom pokretanja i otrovnim djelovanjem koji su u nekim slučajevima specifični za plijen, što znači da prva opcija izgleda malo vjerovatna. Dakle, Bog je vjerovatno dizajnirao složene informacije za ove pekuće ćelije, koje će biti uključene posle Pada. Ali, šta su jele meduze prije Pada? Možda nam sljedeća zapažanja meduza danas daju uvid u svijet prije Pada:
- Kaže se da se neke meduze hrane iz fitoplanktona (tj. iz biljaka, a ne životinja). Na web stranici Scientific American stručnjak za meduze piše: „Neke su meduze (poput naopake meduze, Cassiopeia xamachana) vegetarijanci koji sami uzgajaju hranu i nose je sa sobom. Ove meduze uzgajaju alge u trbuhu, dajući im izvor hrane koju nose dok plutaju okeanima.“[4]
- Mnoge ribe se ‘sklanjaju’ pod zvona meduza, slobodno plivajući među pipcima. Njihov kontakt ne pokreće pucanje nematocista.
- Imajte na umu da pojam „otrova“ zavisi o količinama – od većine otrova ima koristi u malim količinama, npr. smrtonosni botulin toksin koristi se u modernim kozmetičkim tretmanima (botoks). Suprotno tome, čak i „dobre“ stvari poput kiseonika mogu u velikim količinama djelovati kao otrovi.[5]
Zapravo, evolucionisti su ti koji imaju problem! Mnogo je poteškoća s kojima se suočavaju, zbog čega pribjegavaju pseudo-teološkim argumentima, umjesto da se bave naučnim.
- Evolucijsko porijeklo meduza i njihov navodni evolucijski odnos s drugim životinjama često se opisuje kao „još uvijek okruženo sa puno misterije“ i „jedna od najzanimljivijih zagonetki biologije“.[6]
- Za meduze se kaže da su „vrlo jednostavne“ i „obično se smatraju primitivnima“. Ali evolucionisti priznaju da su nematociste među najsloženijim životinjskim strukturama, a „pucanje bodlje je možda najbrže poznato biološko kretanje.“[7]
- Različite vrste meduza uveliko se razlikuju po programskom paketu toksina koje ubrizgavaju – istraživačima je često smislenije klasifikovati meduze prema tipu nematocista i načinu djelovanja, a ne prema filogenetskim vezama (ogromna poteškoća za evolucioniste koji pokušavaju objasniti porijeklo takvih različitih, složenih i efikasnih peckavih ćelijskih mehanizma).
- Dvije glavne evolucijske teorije o tome zašto su boks meduze otrovne su: (a) da su krhke životinje koje svoj plijen moraju brzo pokoriti kako bi spriječile oštećenje; i (b) da im je potreban tako moćan toksin kako bi se zaštitili od grabljivaca, poput kornjača. No, istraživači priznaju da se čini da obje ove teorije imaju malu potporu, jer su krhke vrste manje toksične od nekih robusnijih vrsta, a poznato je da kornjače i razne vrste riba konzumiraju boks meduze bez uticaja od njih.[8]
Ako su meduze prisutne onoliko dugo koliko evolucionisti kažu da jesu, za šta su prvobitno koristile svoje pekuće ćelije? Kako kaže jedan evolucionista, „nezamislivo je da su veliki grabljivi organizmi poput meduza mogli postojati u vrijeme kad oko njih nije bilo ničega drugoga za prehranu!“[9] A isto tako, meduzama ne bi trebale pekuće ćelije da bi odvratile predatore, jer, prema evolucijskoj teoriji, još nijedan grabljivac nije evoluirao! Ali dokazi su u skladu sa biblijskim izvještajem o Padu, čije posledice su je istovremeno zahvatile sva stvorenja, sa dodatno teškim konsekvencama nakon Potopa i promjenama koje su tada nastale.
________________________
[1] Herald Sun, 21 February 2002, p. 9.
[2] ABC News Online, www..abc.net.au/news/newsitems/200703/s1865991.htm, 8 March 2007.
[3] https://creation.com/lea-the-spaghetti-lioness
[4] Scientific American www.sciam.com/print_version.cfm?articleID=00031A14-67F1-1C72-9EB7809EC588F2D7, 1 July 2003.
[5] Bergman, J., Understanding Poisons from a Creationist Perspective, Journal of Creation 11(3):353–360, 1997.
[6] FAQ—Where do the jellyfish come from? www.odc.ucla.edu/html/body_faq.html, 2 July 2003.
[7] California Academy of Sciences—The Venoms Lecture Series, www.calacademy.org/publications/course_catalog/fall_winter_2000-2001/lectures.html, 1 July 2003.
[8] Why are Box Jellyfish toxic? www.jcu.edu.au/interest/stingers/biology%204stings.htm, 30 June 2003.
[9] Phylum Cnidaria, www.palaeos.com/Invertebrates/Coelenterates/Cnidaria.htm, 1 July 2003.
