Koliko god da je Biblija pisana jasnim jezikom, duhovna i intelektualna priroda palog čovjeka uvijek će pronaći nešto što se može iskoristiti za različita mistična i alegorijska tumačenja. Tako vjerski gurui prave otklon od zaokruženosti i jedinstva biblijskog nadahnuća i kroz osobenosti svojih učenja privlače labilne i sektaštvu podložne sledbenike kojima ne odgovara jednostavna istina. To važi za manipulaciju biblijskim otkrivenjem na svim nivoima, bez obzira na veličinu vjerske zajednice, sekte ili kulta. Ukoliko naše vjersko iskustvo nije praćeno ne samo duhovnim već i napretkom u razumu i svakoj spoznaji, postoje ozbiljni pokazatelji da je nešto pogrešno. Biblijska religija nipošto i nikada ne isključuje zdrav razum, naprotiv. Kad bi to bio slučaj, ona ne bi bila ništa više od duhovnog tripa kakav se može postići i drugim psihološkim metodama uvođenja u imaginarni svijet fantazije ili korišćenjem psihoaktivnih supstanci radi bjekstva od nepoželjne stvarnosti. Da bi čovjek na to pristao, razum mora biti isključen ili ozbiljno oštećen, što je dijametralno suprotno Božjem otkrivenju koje upravo apeluje na razum preko kojeg se uspostavlja odnos trajnog povjerenja između Tvorca i Spasitelja i stvorenih bića koja shvataju svoju stvarnu situaciju i stvarne potrebe.
Jedan od predmeta za zloupotrebu biblijske nauke je Melhisedekovo sveštenstvo i identitet.
Melhisedek je ličnost koja se pojavljuje na sceni u događaju zapisanom u 14. glavi 1. Mojsijeve knjige. Naime, u to vrijeme u plodnim dolinama pored Mrtvog mora razvili su se razni lokalni plemenski centri moći sa svojim kraljevima i vođama koji su se međusobno sukobljavali zbog prevlasti i kontrole nad važnim resursima. Lokalni kralj po imenu Hodolgomor je napravio snažnu ratnu koaliciju da bi pokorio i tlačio ostale. Druga alijansa koja je uključivala i bogate gradove Sodom i Gomor, pokušala mu se suprotstaviti ali se to završilo njihovim velikim porazom i poharom tog područja. Ratni plijen uključio je i ljudstvo, a među njima našao se Avramov sinovac Lot koji je bio stanovnik Sodoma.
Vijesti su došle Avramu koji je okupio sposobne ljude i vještom gerilskom strategijom porazio Hodolgomora, te povratio blago i oteto ljudstvo.
Melhi-Sedek znači „kralj pravde“. Termin Salim (ili Salem, budući Jerusalim – mjesto iz kojeg je dolazio Melhisedek) u svojoj osnovi znači „mir“. Smislenost biblijskih imena ukazuje da je Melhisedek, ko god on bio, zasnivao svoju ideologiju na vladavini pravednosti i mira, što je svojstveno Božjem konceptu. On se ne pominje kao učesnik pomenutih lokalnih ratova. Pored toga, naznačeno je da je on bio sveštenik Svevišnjeg Boga. Ova odrednica, kao i Melhisedekova izjava prilikom upućivanja blagoslova Avramu gdje Boga opisuje kao stvoritelja neba i zemlje, jako je važna zbog pravljenja razlike sa neznabožačkom religijom, gdje je kult lokalnih ili nacionalnih bogova bio vrlo izražen. To znači da je Melhisedek bio odlično upućen u izvornu religiju i kao takav, očigledno pun znanja i iskustva, predstavljao autoritet koji obavlja funkciju sveštenika u smislu u kojem su svi stari patrijarsi bili sveštenici. Melhisedekov autoritet bio je neupitan, jer se i sam Avram koji je tada bio u poznim godinama podredio njegovom blagoslovu. Krunska potvrda Melhisedekovog autoriteta vidi se u Avramovom činu odvajanja desetka od najboljeg plijena za njega. To je inače bio običaj koji se upražnjavao u antička vremena na prostoru Bliskog Istoka.
Dalji izvještaj u 1. Mojsijevoj 14. glava svjedoči o Avramovoj velikodušnosti i potpunom odsustvu pohlepe za zemaljskim blagom, što ga je veoma uzvisilo u očima stanovnika tog područja i takođe poslužilo kao praktično svjedočanstvo o Bogu kojem je Avram vjerovao.
Avram, dakle, nije prihvatio svjetovno bogatstvo ali je prihvatio hljeb i vino od Melhisedeka, što su simboli života koji daje Bog. S druge strane, Melhisedek je primio desetak koji je mogao koristiti za svoje potrebe.
Melhisedekov identitet
Naravno nema ni govora da je Melhisedek bio neka imaginarna ili mistična ličnost. On je očito bio dobro poznat svima u širem području, jer niko nije postavljao pitanja o njegovom identitetu, niti se on pojavio niotkuda, na neobičan način. U to vrijeme, takvih znamenitih ličnosti morao je biti jako mali broj. Stoga nije teško tipovati na jednu osobu.
Prema biblijskoj hronologiji, Noje je dobio tri sina nakon što je napunio 500 godina (1. Mojsijeva 5:32). Sim (Šem) je rođen 1559. godine od Stvaranja (tada je Noje imao 502 godine) ili 2665. godine prije n.e. (vidi 1. Mojsijeva 11:10-32). Dvije godine posle Potopa, Sim je imao 100 godina (1. Mojsijeva 7:6; 11:10). Živio je ukupno 600 godina (jer je pripadao pretpotopnoj dugovječnoj generaciji), znači sve do 2065. godine prije n.e.
Avram je rođen 2009. godine od Stvaranja ili 2215. prije n.e. i živio ukupno 175 godina, do 2040. godine prije n.e. Dobio je sina Isaka kad je imao 100 godina (2115. prije n.e.), dakle nekolike godine posle događaja opisanih u 14. glavi, što znači da su Avram i Sim u to doba bili savremenici. Uništenje Sodoma i Gomora (1. Mojsijeva 18. i 19. glava) dogodilo se 2116. prije n.e.
Stoga je vrlo realna pretpostavka da je „Kralj pravednosti“ zapravo bio stari patrijarh Sim. Svaki pobožni patrijarh istovremeno je bio Božji sveštenik. Na pitanje zašto se Sim više ne pominje u poslepotopnom periodu, odgovor se jednostavno nalazi u činjenici da je biografija pobožnih ljudi važna isključivo u njihovom djelu za Boga. Takvi ljudi vodili su nenametljiv i skroman život, gdje nema parade egoizma i ljudske „veličine“ i „podviga“ u stanju grijeha.
Melhisedekovo sveštenstvo kao tip Hristovog sveštenstva
Ono što može neke proučavaoce Biblije da dovode do izvjesne zabune je Pavlov način bavljenja Melhisedekovom ličnošću u poslanici Jevrejima.
U Jevrejima 5:10 Pavle predstavlja Hrista kao Božjeg Prvosveštenika po redu Melhisedekovu. Zatim u 11. stihu govori jevrejskim hrišćanima da je pisao i da ima još mnogo toga što bi htio izložiti o ovoj istini, ali njihov um nije u tim okvirima da to shvate jer su još uvijek bili nezreli.
U 7. poglavlju on se vraća Hristu kao trajnom Prvosvešteniku po redu Melhisedekovu. Dok čitamo poslanicu Jevrejima otkrićemo da Pavle uvijek iznova koristi frazu „Hristos Prvosveštenik po redu Melhisedekovu.“ Ovo često ponavljanje ukazuje da ima nešto vrlo bitno u ovoj istini. To on iznosi u sedmoj glavi. Prva tri stiha su krajnje važna.
Pavlova poenta je da Melhisedek predstavlja Kralja pravednosti, a takođe predstavlja i Cara mira, koje su oboje sinonimi za Boga.
U ovom kontekstu, šta znači to da je Melhisedek bio bez oca i bez majke? Da li to znači da nije imao oca? Ne. Da li to znači da nije imao majku? Ne. To znači da nije imao nasleđe, početka dana niti svršetka životu. Na Srednjem istoku genealogija je bila vrlo važna. Ono što Pavle kaže ovdje je da nemamo zapisa o Melhisedekovom rodoslovu.
Melhisedek nije Hrist. Kako možemo biti sigurni u to, pored onog što smo već konstatovali u prethodnom izlaganju? Jednostavno jer tekst u Jevrejima poslanici kaže da je on upoređen sa Sinom Božjim. Melhisedek je simbol ili tip Hrista.
Vremenski termini u 7. glavi koji opisuju Hristovu prvosvešteničku službu u nebeskoj Svetinji su „trajna“ (3. stih), „uvijek“ u smislu života Hristova (25. stih) i „zauvijek“ (28. stih) što ukazuje na Hristovo savršenstvo u odnosu na zemaljsko sveštenstvo i službu. U 24. stihu riječ „dovijeka“ koja opisuje trajnost Hristove svešteničke službe na grčkom je „eon“ sa određenim članom. To nam pomaže da shvatimo da Hristova služba traje za određeni eon Božjeg Plana spasenja sve dok se ne svrši.
Levitsko sveštenstvo je imalo problema. Kao prvo, bili su slabi. Drugo, umirali su. Tako njihovo sveštenstvo nije bilo vječno. Treće, oni nijesu mogli u punini vršiti posao jer su i sami bili grešnici. Tako se preostali dio 7. glave bavi kontrastom između Melhisedeka i levitskog sveštenstva. Levitsko je bilo privremeno u poređenju sa Hristovim stalnim i nepromjenljivim. Levitsko je bilo nepotpuno zato što su sveštenici umirali. Hrist je vječan. Levitsko je bilo slabo ali Hrist je moćan.
Levitsko sveštenstvo je inferiorno u odnosu na Melhisedekovo (stihovi 5-7). Leviti su bili Avramovi potomci. Ako je Avram bio otac Levita, ko je veći Avram ili Leviti? Može li sin biti veći od oca? Možda u našoj kulturi može ali u istočnjačkoj kulturi, nikad. Otac je uvijek glava. Podsjetimo se da Avram nije samo otac Levita. On je bio otac nacije. On je bio začetnik nove nacije.
Dakle, ako je Levije bio inferioran u odnosu na Avrama a Avram dao desetak Melhisedeku, ko je bio veći, Melhisedek ili Avram? Melhisedek je bio veći. Stoga je Levije bio inferioran u odnosu na Melhisedeka. Ovo je tipično istočnjačko dokazivanje. Imajte na umu da se Pavle obraća Jevrejima, ne neznabošcima kojima ovakvo dokazivanje ne bi bilo potrebno. Ali onima kojima je Zakon bio sve itekako je bilo potrebno.
Pavlovo dokazivanje bilo bi uzaludno bez mesijanskog proročanstva zapisanog u Psalmu 110:4:
U originalu se ne pominje izraz „red“, ali se ukazuje na kontinuitet tipskog sveštenstva narečenog od Boga koje traje od početka. Zato je Pavle bez problema mogao koristiti termin „Melhisedekov red.“
Sledeći argument u 7. glavi od četvrtog do desetog stiha je da je Levije dao desetak Melhisedeku. U kome? U Avramu.
Još jedan vrlo važan argument koji nalazimo u Pavlovoj raspravi je promjenljivost OBREDNOG zakona. Ovo je od ključnog značaja za naše biblijsko hrišćanstvo.
Pavle ovo potvrđuje u 17. i 18. stihu:
Poslednji argument u korist sveštenstva po redu Melhisedekovu umjesto levitskog sveštenstva nalazimo u 21. i 22. stihu:
Kad je Bog učinio Hrista sveštenikom po redu Melhisedekovu, On je dao zakletvu. Šta to znači? To znači da Bog nikad neće izmijeniti to sveštenstvo. Jedino sveštenstvo koje je trajno je sveštenstvo koje je Bog obećao zakletvom. Stoga kad Pavle iznosi činjenicu da Bog nije dao zakletvu kad je inaugurisao Levitsko sveštenstvo je dokaz da Bog nikad nije namjeravao da Levitsko sveštenstvo bude vječno sveštenstvo.
Stoga, na osnovu svega izloženog, nema nikakve misterije u Melhisedekovoj ličnosti, a nepostojanje njegove genealogije i jasne identifikacije u biblijskim zapisima dio je Božjeg proviđenja u svrhu tipologije i simbolike budućeg Hristovog antitipskog trajnog sveštenstva. U izvještaju u 1. Mojsijevoj knjizi 14. glava on je predstavljen sa svim odlikama ljudske ličnosti, imenom, funkcijom, postupcima i prebivalištem, a ni Pavle nijednog trenutka ne izlazi iz tog okvira.
Šta predstavlja Melhisedekov red?
Imenica „taksis“ na grčkom jeziku označava red, položaj, rang, službeno ustanovljeni poredak. Zašto Pavle naglašava Melhisedekov red? Iz razloga što Melhisedek nije sam predstavnik ili predslika Hristovog sveštenstva. Taj red postoji još od Adama, preko svih patrijarha koji su upražnjavali tipsku svešteničku službu koja je vjekovima ukazivala na Hristovo djelo pomirenja. I taj red je stariji i nadmoćniji od levitskog reda ustanovljenog u obrednom zakonu za potrebe službe u svetilištu iz praktičnih razloga.
Upravo zbog toga stoji Božja zakletva na Melhisedekovom tipu sveštenstva koje nije podložno nacionalnim ili plemenskim ograničenjima, već spasonosnoj vjeri koja pripada cijelom čovječanstvu.
Pavle Simović
