Manipulacija je oblik ponašanja koji služi da se stvari okrenu u svoju korist u svakoj situaciji bez obzira koliko to drugome štetilo ili ne. U komunikaciji sa manipulatorom iskrenost i istina ne pomažu. Ukoliko bilo šta kažete što nije u liniji sa očekivanjima manipulatora, to će biti izokrenuto iako su činjenice na vašoj strani. Manipulator je stručnjak u izvrtanju stvari, racionalizovanju, opravdanjima, okretanju stvari na svoju „vodenicu“. Takvi ljudi mogu tako samouvjereno da lažu da će vas ubijediti da je nešto bijelo iako je crno, a vi ćete bez obzira na objektivnu činjenicu doći u situaciju da preispitujete sopstvena čula i znanje. Oni znaju da se ponašaju kao da su velike žrtve i na taj način će vas natjerati da mnoge poslove uradite umjesto njih, date im novac i sl.
Manipulacija je takođe smišljeno baratanje krivim podacima, izvrnutim činjenicama, lažnim interpretacijama, te vješto podmetanje kako bi se stvaranjem lažnog utiska ostvarila kontrola nad ciljnom grupom. Riječ manipulacija vodi porijeklo od latinske riječi manus (ruka) i znači rukovati, upravljati nečim. U kontekstu ljudskih odnosa, ona se svodi na pokušaj da upravljamo tuđim ponašanjem kroz načine kojih često nijesmo ni svjesni. Ona ima za cilj uspostavljanje kontrole nad drugom osobom zarad postizanja nekog sopstvenog cilja, ali na indirektan način kroz izazivanje određenih emocija kod nje, koje će je navesti da se sama potčini našoj volji. Postoje različita sredstva manipulacije. Jedna od uobičajenih tehnika manipulacije je lična uvreda. Kroz vrijeđanje ili ponižavanje druge osobe, nastojimo da je navedemo da uradi ili se ponaša onako kako mi mislimo da treba. Prijetnja i ucjena su takođe uobičajeni načini manipulacije. Ismijavanje tuđe ličnosti je još jedan od načina da manipulišemo drugima. Jedan od čestih vidova manipulacije jeste ulagivanje i laskanje određenim subjektima koji se smatraju uticajnim i važnim da bi ih pridobili za svoju stvar. Kao što lažna naklonost i ulagivanje mogu biti vid manipulacije, manipulisanje je takođe moguće i kada kao sredstvo koristimo prijetnje odbacivanjem. Agresivna kontra pitanja takođe mogu biti sredstvo manipulacije. Pod ovim se podrazumijeva sklonost da na svaki odgovor sagovornika nastavljamo sa agresivnim pitanjima koja imaju za cilj da relativizuju poentu koju sagovornik pokušava da iznese i obezvrijede sve njegove argumente.
Miroljub Petrović manipulator Biblijom
Miroljub Petrović je vrlo dobar kreacionista. Kroz svoja predavanja, on vas može argumentovano osvjedočiti da postoji entitet koji se u nauci naziva Tvorac a u teologiji Bog. Petrović će vas isto tako primjenom logike i razuma dovesti do saznanja da kompilovana zbirka knjiga koju nazivamo Biblijom predstavlja otkrivenje Božje volje i planova za čovječanstvo. I to je dobro. Petrović, dakle, može da skrati vaš put do istine i da posluži kao most preko kojeg ćete napraviti veliku prečicu i uštedjeti sebi i vremena i truda. Šta on ne može? On ne može umjesto vas da uspostavi odnos sa Bogom. Ako to očekujete, onda on postaje vaš guru, a vi njegov duhovni i mentalni zarobljenik. Petrović bi vam najbolje pomogao kad bi sam imao odnos sa Bogom opisan u Bibliji kao rezultat pokajanja za grijehe i pomirenja kroz savez vjere u Plan spasenja našeg Stvoritelja i Iskupitelja – Isusa Hrista. Na žalost, Petrović nije bio voljan da učini prvi neophodni korak u tom procesu, a to je da se osvjedoči u i prizna svoj potpuni moralni bankrot i nesposobnost da sam sebe spasi ili ičim doprinese tom spasenju. Umjesto toga, Petrovića su na njegovom putu vodili ponos i sujeta, pomiješani sa intelektualnim poimanjem istine o Bogu koja se razumski ne može poreći. Njemu je bilo jako važno da se predstavi javnosti kao „naučnik“, da se distancira od ljudi iz čije teologije je najviše naučio jer njihova skromnost za njega je slabost, a njihove neke zablude i ponašanje njemu su sablazan, da se pokuša zbližiti sa „velikim“ vjerama ulagivanjem i manipulacijom, da ga zovu da drži predavanja i gostuje na televiziji (jer on ne može da sluša, već očekuje da drugi njega treba da slušaju), da „izvlači ljude iz sekti“ i okupi ih oko sebe predstavljajući se kao neka vrsta srpskog Mojsija koji podiže Zakon pred narod.
Na nesreću, niti on ima karakter Mojsijev, niti Bog govori preko njega, niti uzdiže Zakon kako narod treba da ga vidi, niti pokazuje Spasitelja svijetu, niti prezentuje Božju Riječ, već manipuliše upravo na način kako je to opisano u uvodnom dijelu ovog članka. I to ne bi bio nikakav posebni problem niti išta novo pod suncem (jer ogromna većina ljudi bavi se manipulacijom) kad on to ne bi radio pod plaštom promotera Biblije, pozivajući se na Božju Riječ, kao javna uticajna ličnost.
Biblija opisuje Božji Plan spasenja na način koji se ne može dvosmisleno tumačiti, kao što opisuje i čovjeka kojemu je to spasenje potrebno. Biblijska vjera jednostavno znači prihvatanje svake istine (vidi Jovan 16:13), a ne poluistina koje nekome odgovaraju da bi opravdavao ono što Božja Riječ jasnim jezikom osuđuje. Božji Plan teče linearno i mi ga moramo slijediti vjerom (vidi Otkrivenje 14:4). Kad Bog osudi, mi ne možemo preinačiti presudu ma koliko se trudili da stvari prikazujemo kao da se ništa nije dogodilo (vidi Matej 21:33-46). Kad Bog obasja svijet novom većom svjetlošću, mi je ne smijemo prigušivati i insistirati na staroj, već mudro koristiti staro i novo (vidi Luka 5:36-39).
Kad Bog kaže da Spasitelj svijeta služi kao Veliki Sveštenik u stvarnoj nebeskoj službi pomirenja, mi ne smijemo projektovati nikakve zemaljske hramove, čak ni po uzoru na onaj gdje se obavljala tipska služba (vidi Jevrejima poslanicu)!
Kad Bog kaže da se dobra vijest (jevanđelje) propovijeda svakom narodu na planeti (Otkrivenje 14:6; uporedi sa Matej 24:14; 26:13; 28:19; Efescima 3:1-9; Djela 17:30, 31; Rimljanima 10:18), bez razlike (Galatima 3:26-29; uporedi sa Jovan 10:16; Rimljanima 10:12-15; 1. Korinćanima 12:13), koliki je grijeh usmjeravati pažnju ljudi na jednu naciju, kao što Petrović uzdiže praktično nepostojeću jevrejsku, nastojeći ih prikazati kao sveštenike i učitelje kojima se trebaju pokoriti svi ostali?
Uz to Petrović uporno pripisuje Bogu formiranje savremene države Izrael, a sve njene protivnike proglašava Božjim neprijateljima, iako je čak i ateistima jasno o čemu se tu zapravo radi. Petrović ide dalje u futurističke projekcije izgradnje hrama za prinošenje žrtava po modelu zemaljske tipske službe i stvaranja lokalnog raja, da bi se raj opet pretvorio u „pakao“ i onda konačno riješio problem zla.
Da bi se sve ovo uklopilo, potreban je veliki intelektualni napor da se izvrnu jasne biblijske istine, izvade određeni tekstovi iz konteksta i potpuno zanemare drugi tekstovi koji bacaju dodatno ili veće svijetlo na isti predmet. No Petrović i sam osjeća da to nije dovoljno uvjerljivo i onda unosi element agresije tako što prvo omalovaži sagovornika, a zatim napada koncept hrišćanstva koristeći se zabludama kojima robuju. To mu je potrebno za skriveni cilj, kojega ni sam možda nije dovoljno svjestan, a to je da ZDRAVU novozavjetnu nauku podredi (pogrešnoj) interpretaciji starozavjetne nauke.
Konkretno, to podređivanje ogleda se u dva aspekta: 1) premoć jevrejske nacije, jer Bog je „njihov“ i sam Isus je Jevrej; 2) podređivanje Zakonu koji sam sebi postaje svrha.
Proučavanjem Biblije i istorije, lako je ustanoviti da su ovo u stvari dvije osnovne zablude Jevreja „po tijelu“ (vidi Rimljanima 2:17-29; Filibljanima 3:2-11) koje su ih dovele do odbacivanja Mesije i Plana spasenja. Svjetska slava, ponos ljudski, želja očiju i želja tijela nemaju šta da traže na Hristovom putu, jer Bog ne može spasiti upravo ono što je uzrokovalo zlo i pad u grijeh!
U ulozi za koju se sam nominovao, „mali srpski Mojsije“ je otišao čak toliko daleko da je pokušao pseudo dokazima lažirati porijeklo Srba (namjerno ne kažem „sopstvene nacije“, jer Petrovićevo porijeklo vodi do Kuča, a odatle dalje neka vam kaže objektivna istorija), prikazujući ih kao Jevreje, dok je njegov kolega istoričar, dr Jovan Deretić, otišao korak dalje tvrdnjama da su Srbi zapravo „majka narodima“ i da je Mojsije dobio Zapovijesti od Srba!
Iako će se svaki ozbiljni antropolog lako složiti da su Srbi Jafetovi potomci ili dijelom mješanci, Petrović i Deretić „znaju bolje“. Očigledno je da Petrović boluje i od nacionalističkog kompleksa, a zašto, ostavimo čitaocima da prosude (kao mala pomoć neka vam posluži obrazac iz građanskog rata u Jugoslaviji, prisutan kod svih naroda, ili još jednostavnije, pogledajte ko su bili najveći nacionalisti).
U prethodnim člancima objavljenim na sajtu IRI, bavili smo se Petrovićevim manipulacijama i analizirali mnoštvo biblijskih tekstova tako da nema potrebe za ponavljanjem. Njegovu manipulaciju Biblijom mogli bismo sumirati sledećom konstatacijom: Kada ponos i sujeta preuzmu kontrolu, udruženi sa prividom autoriteta i javne veličine, subjekta (u ovom slučaju Petrovića) ništa ne može odvratiti s puta kojim je krenuo. On će na svaki mogući način braniti svoje zablude, istim ili sličnim metodama kojima se služe nepokajani Jevreji ili vođe palih crkava.
Njegovim sledbenicima ostaju dvije mogućnosti: 1) da ga proglase „Božjim zamjenikom“ (što je nedavno i učinio jedan od „fanova“ na forumu CPS-a), čiji autoritet se ne smije dovoditi u pitanje; 2) da se sami ponize, pokaju i priznaju zablude, što bi ih odvojilo od sile obmane i približilo istini. Druga opcija je uvijek teška za naše veliko „ja“ (makar u stvarnosti bili koliko miš), jer treba priznati grešku, ali to je upravo ono što Bog očekuje.
Silovanje autoriteta
Da bi očuvao svoju neprikosnovenost, Petrović pod izgovorom da samo on ima pravo da odgovara na pitanja na svom forumu i da se brani od navodnih provokatora, konstantno banuje sve one od kojih se osjeti intelektualno i teološki ugrožen (ovdje treba primijetiti da osoba koja se drži istine nema potrebe za barikadama). Svojim sledbenicima nameće da rade sve ono što sam ne čini, što uključuje i ignorisanje sistema obrazovanja, savremene medicine i institucija društva, dok sam stiče titule i zvanja. Nameće se utisak da bi želio imati samo sebe „učenoga“, dok ostali mogu raditi kao poljoprivrednici i pitati ga za savjet kad im zatreba „veća mudrost“.
I to je silovanje autoriteta, što je takođe uočljivo u Petrovićevom vokabularu, kada se ponavljanjem određenih fraza trudi da ostavi što veći dojam na slušaoce i gledaoce.
Lažni autoritet postiže se nametanjem sile, pravljenjem distance između vođe i podanika i hvalisanjem. Sve ovo su Petrovićeve metode.
Petrović kao protivnik Novog Saveza
Biblija može ljude zaista natjerati da pokažu svoju pravu prirodu, „jer Božja riječ je živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu, i može prosuditi misli i namjere srca“ (Jevrejima 4:12). Tako oni koji preferiraju Novi Savez a zanemaruju Stari pokazuju da bi željeli Boga kao popustljivog oca koji udovoljava svom sinu narkomanu, dok starozavjetni „moralisti“ u stvari žele dominaciju, kontrolu i moć nad drugim ljudima, lišeni prave ljubavi, poniznosti i nesvjesni potrebe za pokajanjem. Petrović svakako spada u ovu drugu grupu. Stoga on nerijetko ispoljava otvorenu mržnju prema hrišćanstvu, što donekle prikriva iznošenjem činjenica o otpadu unutar hrišćanstva.
Pošto zna i osjeća da novozavjetna teologija nikako ne ide na ruku njegovoj nauci, on mora na neki način omalovažiti te spise, prikazati ih netačnim, nepouzdanim, nepravilno prevedenim, krivo shvaćenim vam konteksta Tore i sl.
Petrovićeva tvrdnja da su novozavjetni originali svi pisani na hebrejskom i izgubljeni od strane „nesposobnih hrišćana“ u stvari je tvrdnja da Bog nije mogao sačuvati svoju Riječ ili da Novi Savez i nije Njegova Riječ! On je spreman proglasiti hebrejsku verziju jevanđelja po Mateju, koju je koristio rabin Šem Tov u 14. vijeku za teološke rasprave sa katolicima protiv hrišćanstva i Isusovog mesijanstva, mjerodavnijim spisom od onih koje su proizveli direktni Hristovi sledbenici!
Po istom obrascu pristrasnosti, on će pravdati sve što se dešava u i oko države Izrael, a sve one koji vide o čemu se tu radi ili imaju nešto protiv Izraela proglasiti neprijateljima. Tako je jedno vrijeme pokušao pridobiti muslimane pohvalama lažnom moralu, da bi se kasnije okomio na njih jer su napali budući mali raj (u stvarnosti ti jadni ljudi izmanipulisani su od strane svojih vođa i stranog faktora kao niži siromašni nivo, dok savremeni Izrael predstavlja manipulaciju na visokom nivou, gdje „sila Boga ne moli“).
Petroviću nikako ne odgovara Hristova nauka koja poziva da volimo čak i svoje neprijatelje, gdje najveći među ljudima naviše služi, gdje nema nikakvog dodvoravanja silnicima i svijetu, gdje nema „narodnih heroja“, gdje nema mjesta zemaljskim carstvima i nadmoćnim nacijama (Jovan 18:36). Za njega je to „okupacija“. Ali ni sam „otac jevrejske nacije“ – Avram – nije težio zemaljskom već neuporedivo boljem – nebeskom – inače ne bi bio otac vjernih (vidi Jevrejima 11:8-10).
Upravo iz tog razloga Božji narod je uvijek i u svakom vremenu bio „ostatak po izboru blagodati“ (vidi Rimljanima 9:6-9; 11:5; Galatima 6:12-16; Otkrivenje 12:17; Isaija 10:20-22). Tu ne pomaže nikakva teokratska država. Ni pod starim zavjetom, Bog nije želio praviti nikakvu svjetsku silu, već svoj narod čist, svet i odvojen od zla da bi na dostojan način mogli predstavljati Njega i Plan spasenja kroz tipsku službu, gledajući vjerom na buduće iskupljenje. „Silna“ jevrejska država napravljena je u vrijeme cara Solomona kada je primijenjena kombinacija svjetovne veličine i mudrosti stečene od Boga, ali dalja istorija je pokazala da to ne može funkcionisati u paketu, niti je bila izvorna volja Božja (vidi 1. Samuelova 8. glava).
Pod Novim savezom, vjera i duhovnost podižu se na viši nivo i pažnja se usmjerava od onog što je istorijska realnost (Hristov prvi dolazak) na konačno oslobođenje i rješavanje problema zla, što se više ne veže za neko posebno mjesto (vidi Jovan 4:20-24) niti naciju.
Petrović ne želi slijediti Hrista u nebeskom Hramu, već ga želi vratiti u zemaljski hram kao vladara nadnacije koji će pokoriti ostale narode. Petroviću je potrebno zemaljsko sveštenstvo, on prosto mora nešto da radi da bi potvrdio svoj koncept vjere. On ima potrebu da se nečim zamajava, jer nikako neće da uradi ono što Bog očekuje i želi od nas.
Sujeta i ponos ne dozvoljavaju da se pokažemo pred drugima kao grešnici. Sujetan čovjek prosto mora biti pravedni moralista, veliki učitelj spreman da osudi zlo u drugima. On nikako ne smije biti „mali“ i „ponizan“ u očima drugih ljudi. A to je suština jevanđelja, odatle počinje život novorođenog koji prvo mora umrijeti sebi i svijetu da bi Bogu živio.
Petrović kao lažni promoter Tore
Zakon Božji nije sam sebi svrha (vidi Rimljanima 3:19-24; Djela 13:38, 39; Galatima 2:16), kao što ni obredna služba nije bila cilj sama sebi (vidi Jevrejima 8:5; 10:1; Kološanima 2:16, 17). Svojim učenjem o ponovnom uspostavljanju obredne službe žrtava i prinosa u tzv. trećem hramu, Petrović ne samo što negira Novi Zavjet, već takođe i Toru i poroke koji su počevši od Adama najavili Plan spasenja i stvarne ciljeve Božje. Stoga Petrović sve što se odnosi na konačno uspostavljanje Božjeg carstva na zemlji oslobođenoj od zla pokušava tumačiti kao da se odnosi lokalno na državu Izrael. Time on najviše šteti samim Jevrejima, jer nijedan koji povjeruje u njegove dispenzacionalističke priče ne može se stvarno obratiti, već će prije postati fanatik.
Petrović kao Hristov protivnik
Može li manipulator biti predstavnik Isusa Hrista? Da li se Isus ikome dodvoravao? Treba li Bogu da lažemo i obmanjujemo za Njegove ciljeve? Trebaju li mu vojvode, junaci, teokratska Srbija u savezu sa Izraelom, sa V. Šešeljom kao predsjednikom, M.U. Legijom kao ministrom policije, Peranovićem kao „stradalnikom za Hrista“ i R. Mladićem kao glavnim likom u udžbeniku istorije? Treba li mu neko ko misli da silom palog čovjeka može braniti Božje interese? Treba li mu neko ko želi vratiti Plan spasenja unazad? Treba li mu neko ko uporno navodi ljude da se oslanjaju na svoj lažni moral i silu, umjesto na Onoga koji jedino može pomoći?
Kad govori o Hristu, Petrović ističe kako je On bio legalista, obrezan, živio po Zakonu, nije jeo svinjetinu, svetkovao je Šabat itd., ali oni koji su u duhu biblijske vjere znaju da akcenat jevanđelja uopšte nije na tim stvarima, štaviše, ti detalji se pominju sporadično. To nam govori da bi Petrović, da je živio u Isusovo vrijeme, bio među onima koji bi sa prezirom rekli: „Ko je bre mesija? Pa vidite li da se ovaj padavičar samo moli i govori o nekom nebeskom carstvu, dok narod gine pod okupatorom? Zar ne znate da će mesija biti veliki oslobodilac i ujedinitelj države Izrael?“ Za Petrovića pitanje Mesije je „složeno teološko pitanje“, te stoga Jevreji imaju problem da ga prepoznaju. Međutim, Biblija to naziva jednostavnim jezikom, kratko i jasno: nevjerstvo (vidi Jovan 5:43-47; 8:30-32; Luka 2:34; Matej 27:42; Rimljanima 9:32, 33; 1. Korinćanima 1:23; 1. Petrova 2:6-8).
Nije dovoljno zastupati kreacionističku nauku, nije dovoljno intelektualno prihvatiti Bibliju kao Božju Riječ, nijesu dovoljne nikakve titule, napori koje ulažemo, život u prirodi i sl. Sve to bez istinske obraćenosti Bogu i poznanja istine kao što je u Hristu predstavlja rad u svojoj sili.
Ulazak u savez sa Bogom i duhovno novorođenje prate jasni i nedvosmisleni pokazatelji tj. rodovi vjere (vidi Galatima 5:22, 23; Efescima 5:9; uporedi sa Jovan 15:1-5; Jakov 3:17). Ništa od ovoga ne vidi se u liku i djelu gospodina Miroljuba Petrovića, jer je vođen drugim duhom.
Pavle Simović
________________________
Ostali članci o Miroljubu Petroviću ranije objavljeni na ovom sajtu:
Analitički članak koji raskrinkava pogrešnu teologiju Miroljuba Petrovića (pdf)
Jeste, istinit tekst. Miroljub Petrović na neki način vredja. Pravi ljude budalama i samog sebe. Ona zna istinu i kako stoje stvari, ali to nije dovoljno.
Tako da je tekst dobar.
I treba da se zna. To i jeste Istina Put i Život.
Prelest je opasna. Svi u nju ulećemo svaki dan.
Gordošću svojom to i M. Petrović radi.
Gordost je oličenje Satane koliko ja znam i sam Satana.
Mislim da nema potrebe pričati previše.
Pobedi dok još možeš, da ne bi bio otrovan!
Zašto se ovako divan web sajt kvari gore navedenim komentarima u vezi Miroljuba Petrovića. Ovakvi komentari nisu dostojni ovakvog web sajta. Moje je mišljenje da se ovakve kritike se ne uklapaju u Biblijski koncept. Ne može ni Miroljub ni Pavle i da govore 100% isitnito naučiti one koji neće da misle svojom glavom. Svi pojedinačno smo obavezni da čitamo Bibliju i mislimo svojom glavom a ne institucije i pojedinci da misle za nas. Navedite stavku po stavku, šta je to nesipravno u Miroljubovim obzervacijama, ispravite, iznestie argumentovano sve što mislite da nije ispravno i recite šta je ispravno, mislim da je to dovoljno. Sta ćete onda reći za ljude koji idu u crkve u kakvom su oni problemu gde im se istina daje na kašicicu. Tamo im govore ne bojte se sve je uredu, svi ce biti spašeni, a ništa nije uredu kao što vidimo na svojoj koži? I sada treba grditi Miroljuba ka’ poslednju avetinju a koji govori procenjujem 80% istine a treba uvažavati teološki polupismene i nepismene sveštenike. Nemojmo da budemo lenji nego i mi sami pojedinačno da se potrudimo i nadjemo pravi put uz Božiju pomoć.
Biblijska religija ne poznaje opciju 80% istine, a ostalo ćemo manipulisati. Božja Riječ nalaže “ne skreći ni lijevo ni desno”. Petrović je u najkraćem prevarant, a to što o nekim stvarima dobro govori nije ništa posebno, to čine i popovi i ateisti.
Ja sam lično prezadovoljan količinom informacija koje sam uspeo da dobijem gledajući Petrovićeva predavanja. Nisam rekao 80% istine a ostalo manipulacije, to je vaš zakljucak, nemoguće je je da jedan čovek zna sve, jedino Bog zna sve. Ateisti i većina popova ne znaju ni 1% tako da je to neuporedivo. Kao što znate Kain je imao mogućnost i sigurno je znao skoro celu istinu, ali nažalost to mu to nije pomoglo da napravi pravi izbor. Stotine hiljada Jevreja koje je Mojsije izveo iz Egipta, svi su videli Božiju snagu, Božija dela, Božija čuda, Bog je sve vreme bio sa njima i svi su zajedno čuli Božije zapovesti pa opet su napravili zlatno tele, kakva ironija. Biblija je prepuna sličnih primera. Bogu hvala pročitao sam Bibliju, takodje pratim dosta predavanja i sajtova na engleskom jeziku iz oblasti teologije i nisam video kompletniji teološki sajt nego što je vaš i Miroljubov. Kamo lepe sreće da je više ljudi kao što je Miroljub, kao što je vaš sajt i da se teologija uvede u škole kao predmet broj jedan pa da deca od malena budu upućena na pravi put, gde bi nam bio kraj? Ne vidim poterbu da ljudi koji se bave najvažnijom temom, Biblijom, treba jedan drugoga da mrze i ogovaraju, baš naprotiv treba jedan drugog da pomažu, rade zajedno i uvažavaju. Teologija je daleko komplikovanija od ostalih nauka, završio sam mašinski fakultet i radim u struci u inostranstvu dugo vremena. Nije dovoljno samo plastično poznavanje činjenica.
S druge strane jedna kritika i za vas, neumesno je da preuzimate pravdu u svoje rujke i presudjujete Petroviću da je prevarant, ne vidim da je to u skladu sa Biblijskim konceptom, moralnim vrednostima koje zastupate, ne dolikuje ovome sajtu i totalno ga pogani.
Shvatićete jednom valjda.
U svakom slučju veliko hvala za ovako divan sajt, već sam preporučio mnogima i dalje ću to nastaviti da radim. Mislim da smo obavezni da mislimo svojom glavom, nijednog čoveka ne sledim slepo, svaku informaciju proveravam. Vemoa cenim i pozdravljam svaki rad na temu Biblije. Pratim destak sajtova na ovu temu i uzdam se jedino u Boga.
odličan tekst
bravo ,raskrinkao si zlo i nemaš udjela u jalovim djelima tame ,samo naprijed Pavle.
Imam par pitanja u vezi zrtvenog sistema….
Pitanja su vam prenijeta na forum, a tamo se nalaze i odgovori.