Islam je religija mira. Da li vam je poznata ta tvrdnja? Popularno je vjerovanje da je riječ Islam izvedena od arapske ‘Sallam’, što u prevodu znači mir. No ipak svaka prosječno informisana osoba zna o mnogobrojnim zločinima koji bivaju počinjeni svakog dana u ime Alaha. Samo u godini 2014. „Washington Post“ objavljuje da se desilo preko 17.000 hiljada terorističkih napada od strane ISIS-a (Islamska država Iraka i Sirije) koji su odnijeli preko 45.000 života. U zemljama kao što su Sudan, Mauritanija, Irak, Iran, Avganistan, Saudijska Arabija, Jemen, Pakistan gdje se praktikuje Šerijat (Islamski zakonik iz Kurana) u svom punom obliku, žene i djeca bivaju svakog dana bivaju izloženi svakojakim brutalnostima i perverzijama. U islamskim zemljama, za prestupe kao pijanstvo, kockanje, laž, blud, preljuba, krađa… slijede kazne kao što su bičevanje, odstranjivanje uda, kamenovanje, dekapitacija. U nekim krajevima i dalje postoji ropstvo i trgovina ljudima, najčešće ženama. Praktikuje se i pedofilija jer muškarci putem ugovorenih brakova se žene djevojkama mlađim od 16 godina, jer smatraju da posle prvog menstrualnog ciklusa postaju „žene“. Ne treba da ulazimo u sve detalje da zaključimo da muslimanski narodi sa istoka žive po veoma strogim teokratskim zakonima, koji bivaju regulisani od strane vjerskih lidera. Ako njih pitamo, oni samo postupaju po principima svoje religije i svoje svete knjige.
Njihova stvar! Zar ne? Pa i ne baš, uzevši u obzir da broj pripadnika ove vjeroispovjesti iz dana u dan raste, pogotovo u Evropi. Politika evropskih lidera podržava u velikoj mjeri imigracije ljudi upravo iz gore navedenih zemalja. Smatra se da do 2020. godine broj muslimana u Evropi bi mogao da nadmaši brojku od 40 miliona. No nije to alarmantno, pa mi živimo sa muslimanima. Pogotovo ako živite negdje na zapadnom Balkanu, sigurno ste imali priliku da upoznate muslimana. Možda čak da uvidite da su normalni ljudi sa normalnim ljudskim vrijednostima. Ne kamenuju nikoga, ne raznose se bombama, ne podržavaju praktikovanje nasilja nad drugim ljudima. Nego pitanje je sledeće… u kojoj mjeri žive po principima svoje vjere? I prinuđeni smo da priznamo da jako malo znamo o Islamu, i da bivamo u rascjepu između fundamentalnih ekstremista i miroljubivih muslimana koji nam govore da Islam nije ono što izgleda. Islam je lako osuditi, nego prije nego osudimo ovu religiju, hajde na momenat da se prisjetimo da nosioci hrišćanskih vrijednosti znaju bolje nego bilo ko drugi da ako je neko na pogrešan način interpretirao neko učenje, ne mora da znači da je učenje samo po sebi loše. Dokaz toga, na primjer, jeste način na koji su katolici tokom srednjeg vijeka pripovjedali ono što su zvali „Volja Božija“. No svako ko istinu voli i traži je može ustanoviti da za nedjela koja su izvršili nemaju uporište u Bibliji. Stoga bi bilo pošteno isti princip primijeniti za Islam. Da li se Islam na pogrešan način interpretira ili ipak zločini fundamentalnog Islama imaju uporište u Kuranu?
Sveti rat
Kako nas islam uči, džihad (borba/napor) je rat koji muslimani vode da odbrane svoja vjerovanja, svoj narod, svoju svetu knjigu i tradiciju. Džihad je rat sa „dobrim povodom“. Istorijski gledano džihad je sveti rat vođen protiv nevjernika, pagana ili mnogobožaca. Džihad je defanzivni rat. Periodi vladavine dinastije Omajada i Abasida (od VII-XIII vijeka) kada se islam oštrim mačem proširio od Arabije preko mediteranskog dijela Afrike sve do Pirinejskog poluostrva muslimani zovu džihad. Odatle se može zaključiti da su bili vođeni principom „napad je najbolja odbrana“, jer u suprotnom kakav napad trebate da pretrpite da bi odgovor na to bio 11.100.000 km2 velika imperija.
Mogli bi da napravimo samo seriju predavanja na temu muslimanskih osvajanja i ratova u istoriji, nego zarad jednostavnosti svakako da niko ne može da porekne da je Kuran pun tekstova koji pozivaju na rat. U Kuranu postoje oko 150 redova koji se tiču džihada i to na sledeća tri načina:
– Muhamedovo loše mišljenje o onima koji nisu išli u rat;
– Nagrade koje je Alah obećao onima koji idu u rat;
– Mnogo spomena i sjećanja na ratove i pobjede koje su muslimani izvojevali.
Naravno muslimani nam objašnjavaju da smo pogrešno shvatili pojam džihada i da se džihad odnosi na duhovnu borbu a ne na fizičku. Borbu protiv grijeha i Šejtana (Sotone). I tu nastaje problem pošto ne nalazimo takve primjere u Kuranu. Već kad Alahov poslanik poziva na borbu, poziva bukvalnu borbu, kako nam objašnjava sledeći tekst:
„Vjernici (muslimani) koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Alahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Alah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On (Alah) svima obećava lijepu nagradu. Alah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu.“ (Kuran 4:95)
Kao što vidite, jasna je razlika između onih koji idu u bitku i onih koji su ostali kod kuće. Vrlo je jasno da je u pitanju fizička akcija. Pogledajte sledeći primjer:
„Oni koji su izostali iza Alahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Alahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: ‘Ne krećite u boj po vrućini!’ Reci: ‘Džehenemska [džehena = pakao] vatra je još vruća!’ – kad bi oni samo znali! Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. I ako te Alah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj, ti im reci: ‘Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti! Bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj.’ I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Alaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.“ (Kuran 9:81-84)
Jasno je da se kada se spominje kretanje u boj protiv neprijatelja ne misle na misionarsko pripovijedanje Alahove dobre poruke. Ne samo to, već Alah obećava kaznu za one koji nisu pošli u boj.
Međutim, neki pribjegavaju drugim objašnjenjima. Kuran poziva na rat protiv nevjernika, pa i Biblija poziva (Stari Savez) no svaki poziv na rat u Bibliji isključivo se odnosio na paganske narode koji su prešli granicu Božje milosti. Da li je to slučaj i sa Kuranom? Pogledajte sledeće pasuse:
„Borite se protiv onih kojima je data Knjiga [Biblija], a koji ne vjeruju ni u Alaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Alah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno. Jevreji govore: ‘Uzejr je – Alahov sin’, a hrišćani kažu: ‘Mesih je – Alahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Alah! Kuda se odmeću?“ (Kuran 9:29-30)
Alah poziva preko svog poslanika na borbu protiv onih koji mu se ne pokoravaju, očigledno ni hrišćani ni Jevreji nisu pošteđeni. Takođe obratite pažnju na dio gdje se kaže da Jevreji vjeruju da je Uzejr sin Božiji a hrišćani Isus. Dovodi se u pitanje ozbiljnost i informisanost onih koji su pisali Kuran, jer kao što znate Jevreji nisu još nikoga prihvatili za sina Božijeg. Nego vraćamo se nazad na temu. Ako mislite da jedan pasus ne dokazuje ništa, obratite pažnju:
„Zbog toga smo Mi [muslimani] propisali sinovima Israilovim [Jevrejima]: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao [citat iz Talmuda]. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. Kazna za one koji protiv Alaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika.“ (Kuran 5:32-33)
Ovaj tekst se kao što vidite odnosi na Jevreje. Mislim da bilo koji pokušaj da se ovakav tekst tumači drugačije vrijeđa inteligenciju. Sjetite se na početku kada sam vam rekao da je popularno mišljenje da je riječ Islam izvedena iz „Sallam“ što znači mir. U slučaju da se još pitate, Islam je u stvari izveden iz riječi „aslama“ što znači predati se nekome ili nečemu. I da postoje ekstremisti, ali iskreni da budemo nije baš da nisu motivisani za svoja djela.
„Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po vratovima udarite…“ (Kuran 8:12)
„Alah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Kuran 61:4)
„Muhamed je Alahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.“ (Kuran 48:29)
„O Vjerovjesniče, bori se protiv [u ovom slučaju džihad] nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo biće Džehenem [pakao], a grozno je on boravište.“ (Kuran 9:73)
„Alah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dženet [raj, nagrada] koji će im dati – oni će se na Alahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.“ (Kuran 9:111)
„Mi nijedan propis ne ukidamo niti ga u zaborav potiskujemo.“ (Kuran 2:106)
Poslednji citat je veoma važan zato što se odnosi na sve prethodne. Dakle, ništa se ne mijenja i ne ukida. Svi propisi ostaju isti. Što je Alah tražio onda traži i sad.
Alahovi poslanici su strogi prema nevjernicima i licemjerima [muslimanima koji nisu u potpunosti predani, što objašnjava zašto toliko muslimana gine od strane ekstremista], Alah voli one koji se bore za njega i oni daju svoje živote i svoje imetke za obećanje koje im je Alah dao.
Muhamed – prvi borac za ljudska prava
U cilju efikasnosti i konciznosti ovog rada, ne bih vas mučio sa detaljima, ali površno bih pomenuo neke od sloboda koje vam pruža islam.
„Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Alaha! A Alah je silan i mudar.“ (Kuran 5:38)
„Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Alahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje.“ (Kuran 24:2)
„Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Alah ne nađe izlaz neki.“ (Kuran 4:15)
„Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici [oni koji su se odrekli Islama], pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvatajte kao prijatelje dok se radi Alaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvatajte.“ (Kuran 4:89)
Evo sada par informacija koje vas nisu učili u školi. Da li ste znali da ko drži rekord u trgovini robova iz Afrike? Neki „liberalniji“ istoričari tvrde da u periodu od 1500-te do 1900-te godine oko 17 miliona ljudi iz Afrike je uzeto za robove od strane Arapa (John Ralph Willis, „Jihad and the ideology of enslavement“, 1985) Ali nećemo sad o onome što je bilo, ipak je to ostalo u prošlosti. Šta je aktuelno? BBC je u maju 2015. godine objavio da se u Mauritaniji oko 600.000 hiljada ljudi muškarca, žena i djece nalazi u ropstvu. Vjerovali ili ne, u toj zemlji je 2007 godine ropstvo zvanično „kriminalizovano“ ali se i dalje praktikuje u punoj snazi. Takve aktivnosti su zabilježene i u još 5 afričkih zemalja gdje je islam dominantna religija. Ne samo ISIS, postoje i druge terorističke organizacije kao Boko Haram iz Nigerije koje se bave trgovinom ljudi. No da li to ima veze sa Kuranom. Teroristi kažu ima, islamski lideri ćute, školarci kažu nema, a šta nam plemeniti Kuran kaže.
„Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.“ (Kuran 4:2)
„A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše…“ (Kuran 4:25)
„Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj.“ (Kuran 4:92)
„Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode. To vam se naređuje – a Alah dobro zna ono što vi radite.“ (Kuran 58:3)
Kao što vidite koncept ropstva je jako prisutan u Kuranu, no dok čitate ove djelove imajte na umu da nas muslimani uče da je Kuran vječita i savršena riječ Alahova.
Po Kuranu muškarac može imati najviše 4 žene, izuzetak je Muhamed koji ih je imao 11 ali je on bio posebno privilegovan. Ali im nije dozvoljeno za ženu ili konkubinu da uzmu ženu koja je već udata… osim ako nije uzeta za robinju. Zabranjuju im se „i udate žene, osim onih koje zarobite;“ to su vam Alahovi propisi. (Kuran 4:24)
Jasno je da pozicija žene nije zavidna u islamskim zemljama, te nije ni čudo zašto u zemljama kao što je Avganistan više od 85% žena bivaju izložene fizičkom i seksualnom nasilju. Jer Kuran kaže:
„Muškarci vode brigu o ženama zato što je Alah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Alah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih udarajte; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Alah je, zaista, uzvišen i velik!“ (Kuran 4:34)
„Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Alaha i znajte da ćete pred Njega stati.“ (Kuran 2:223)
I hrišćani su bili robovi muslimanima. To se vidi u sledećem primjeru:
„Alah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Alah borbe poštedio – Alah je, uistinu, moćan i silan – a sljedbenike Knjige [hrišćane i Jevreje], koji su ih pomagali [nevjernike], iz utvrda [gradova] njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje [roblje] uzeli.“ (Kuran 33:25-26)
I na kraju, da li je Islam religija mira? Zaključite sami. I imajte na umu, nije problem ako ste ekstremni u propagiranju svoje vjere, sve dok je vaša vjera u biti miroljubiva.
Damjan Marinović
Da li mozete napisati clanak kako je Islam nastao i zasto je lazan,onako detaljno kako vi samo umete? I interesuje me takodje da napisete clanak da razoblicite ovaj tekst? http://tanah-nz.blogspot.com/p/ko-je-mesija-na-osnovu-tanaha-da-li-se.html
Prokomentarisaću kratko iako autor ovog teksta nijesam ja. Islam je nastao kao kombinacija preislamske arapske religije i određenih uglavnom iskrivljenih shvatanja stvari iz Starog i Novog saveza. Alberto Rivera je pisao da je tu veliku ulogu odigrala Katolička crkva, a očito je da se neki koncepti poklapaju.
Što se tiče pisanije ovih Jevreja, nije vrijedno komentara. Oni zagovaraju koncept neke vrste kolonijalizma i dominacije Jevreja nad ostalim narodima a tako vide i svoga mesiju koji se poklapa sa karakteristikama antihrista, tako da će biti među prvima koji će podleći završnim obmanama na zemlji.