Može li se prodati duša Đavolu?

Da bismo razumjeli ovo pitanje, najprije bismo morali biti načisto sa pojmovima. „Prodaja duše“ se može metaforično shvatiti, i to je donekle u redu. Ako pod „dušom“ jednostavno podrazumijevamo život, bez nepotrebnog uplitanja u spiritualizam i dualizam, i to je sasvim na mjestu. Ali kad dođemo do „đavola“, otvara se široki dijapazon gledišta. Dok je za neke đavo metafora, nepostojeće biće u realnosti ili samo nejasno ovaploćenje zla, Biblija ga opisuje kao stvarno biće, palog anđela najvišeg reda koji se pobunio protiv Boga i „kontaminirao“ trećinu anđela pobunom koju je zatim uspio prenijeti i na našu planetu. Šta god vjerovali, činjenica je da bi Đavo morao biti vrlo lukavo i inteligentno biće, s obzirom da mu vjekovima uspijeva obmana i da ljudi prihvataju zabludu, nemoral i destrukciju kao nešto svoje, nešto što žele i čak uživaju u tome.

Ako tražimo odgovor na pitanje da li se zaista može prodati duša Đavolu, moramo ga razumjeti u pravilnom kontekstu. Drugačije formulisano, ono bi se moglo postaviti i ovako: Da li je moguće predati život Đavolu? Ako da, koji su razlozi zašto bi uopšte učinili tako nešto? Vraćajući se opet prvobitno formulisanom pitanju, „prodati dušu“ bi značilo prodati se da dobijemo nešto zauzvrat. „Prodaju duše“ svako će shvatiti kao degradaciju i pad u moralnom i karakternom smislu ili trampu poštenja i integriteta ličnosti za neku privremenu „korist“, čak iako nijesmo religiozni. Razlika je što će ateista naći lakše i brže iracionalno opravdanje od vjernika jer svrhu i smisao života vidi samo u periodu od svog biološkog postanka do smrti koja je za njega kraj svega.

Šta je to što ljudi najviše žele?

Jedan biblijski pisac je to ovako sažeo:

On dalje dodaje da je to sve prolaznog karaktera, tj. da nema trajnu vrijednost niti donosi trajno zadovoljstvo. Drugim riječima, to su sve droge kojima se ljudi opijaju uživajući u grijehu. Zloupotreba onog što je prvobitno imalo svoju upotrebnu vrijednost.

Prije nego što pređemo na neke konkretne primjere, još jednom ćemo pozvati Bibliju u pomoć da nam pojasni šta to Đavo zapravo prodaje i koja je cijena kad se odlučimo za „trgovinu“.

U jevanđelju po Mateju, 4. glava, nalazimo zapis o kušanjima Isusa Hrista od strane Đavola. U prvom kušanju, na probi je bio apetit tj. zadovoljavanje žudnje tijela prizivanjem Božje sile da natprirodno interveniše u Isusovu korist (Matej 4:1-4). Možemo primijetiti da je ovo kušanje usmjereno na sebičnost tako što bi molitelj tražio od Boga da učini čudo i zadovolji požudu tijela na štetu ili uz zanemarivanje zdravog duhovnog odnosa sa Bogom. Da li i u kojoj mjeri prepoznajemo sebe u ovome, ostavljamo čitaocu da razmisli.

Drugo Isusovo kušanje sastojalo se u navođenju na vjerski fanatizam (Matej 4:5-7).

U trećem iskušenju dolazimo do suštine trgovine sa Đavolom. Đavo predstavlja Isusu vrlo upečatljivu viziju:

Prema ovoj ponudi, Đavo očigledno sebe smatra stvarnim gazdom svijeta koji može učiniti ljude materijalno bogatima, nosiocima najviših položaja i popularnima. Poredak koji on tako stvara zasniva se na hijerarhiji moći i prestiža i ima spoljašnji sjaj i privlačnost. To njegovim pristalicama omogućava da paradiraju u svojoj oholosti i da zadovoljavaju svoje žudnje i taštinu. Uslov je da primalac usluge njega obožava kao boga i da ga prihvati za svog gospodara.

Postoji redosled u ovim iskušenjima, uz podizanje nivoa obmane i uloga za pristanak na satanizam. Prvo se čovjek navodi na udovoljavanje sebičnosti gdje se narušava zdravi balans ličnosti i preferira tjelesno u odnosu na duhovno. Narodski rečeno, dupe gospodari nad glavom i tako se postavlja trajna barijera za duhovnu prijemčivost, a plemenite vrline čovjeka se uništavaju. Sledeći nivo iskušenja vezan je za navođenje na izopačenje zdravih ideoloških odnosno vjerskih osnova, što posledično vodi u fanatizam i bolesnu duhovnost gdje se gubi veza sa Bogom, a čovjek povezuje sa demonima, šireći tako vjerske falsifikate i duhovne otrovi. Moglo bi se kazati da na prva dva nivoa Sotona ima najviše lukavo zavrbovanih „volontera“. Tek na trećem nivou predlaže se trgovina „odabranima“ za koje Sotona i demoni procijene da mogu najviše doprinijeti njihovoj stvari.

Već ovdje možemo konstatovati da se „duša“ prodaje nesvjesno (polusvjesno) zbog nekontrolisanih ličnih slabosti i povodljivosti za drugima ili sa predumišljajem kada je ulog najveći a „gazda trgovac“ spreman da se najviše „otvori“. U prvoj (i izvjesno najvećoj) grupi, spoznaja istine koja će rezultirati izlaskom i promjenom kursa je uvijek moguća, dok iz druge „elitne“ grupe takva mogućnost gotovo ne postoji.

Koliko god neko ovo mogao smatrati nerealnom pričom, svijet u kojem živimo upravo funkcioniše na opisani način. Vidjećemo kroz neke primjere da li je zaista tako.

Dotle ćemo se kratko osvrnuti na još jedan biblijski izvještaj. Riječ je o iskušenjima kojima je bio izložen stari patrijarh Jov (Knjiga o Jovu). Đavo je uputio izazov Bogu vezano za postojanost Jovovog karaktera. Bog je prihvatio, pod samo jednim uslovom, a to je da mu Sotona ne smije uzeti život. Ovo je važno za naše dalje ispravno razmišljanje i sagledavanje predmeta „prodaje duše“. Naime, svi ljudi uživaju Božju opštu blagodat i zaštitu, što znači da Đavo ne može činiti sve što bi htio od ljudskog roda. Postoje ograničenja njegovog djelovanja i stoga on ne samo što mora djelovati iza kulisa, već mora biti i veoma lukav da navede ljude da sami izabiraju ono što odgovara njemu i njegovom konceptu. Dakle, poenta je da ljudi sami hoće satanizam i da to vide kao mogućnost za zadovoljavanje požude tijela, požude očiju i ponosa života.

Gdje nas dalje vodi ova logika? Ako malo bolje razmislimo, nije teško zaključiti da bi u svijetu morali postojati promoteri satanističke propagande. To bi bili oni koji su „najuspješniji“ u sistemu vrijednosti ovog svijeta: vlastodršci, bogataši (imaoci materijalnih dobara i resursa pod svojom kontrolom), popularne i harizmatične ličnosti u industriji zabave i sl. Oni bi bili „prodavci“ ili „marketing menadžeri“ za popularisanje tog koncepta i stila života širokim masama. Koliko su oni sami svjesni više realnosti, to je relativno i zavisi od mnogih faktora kao što su pozicija u nekoj (obično tajnoj) hijerarhiji, upućenost i informisanost, sposobnost da se shvate stvari, mogući ignorantan odnos prema stvarnosti i nevoljnost za bilo kakvo preispitivanje sve dok dobijaju šta žele, itd. Kako god, možemo zaključiti da postoje „profesionalni“ satanisti koji znaju kome služe i šta dobijaju zauzvrat, dok su na nižim nivoima oni koji su djelimično ili veoma oskudno upoznati sa stvarnim stanjem stvari ali imaju svoje mjesto i funkciju u satanističkom poretku.

Osnovno pitanje koje se ovdje nameće je da li prepoznajemo to na konkretnim primjerima ili ne. Pogledajmo.

Neka priznanja iz industrije zabave

Dejvid Bouvi (David Bowie, 1947-2016) je u magazinu Rolling Stone 12. februara 1976. zapanjio muzički svijet kad je konstatovao:

U pjesmi „The Conjuring“ (Zavjera) grupe Megadeth, stvarna misija rocka je jasno izražena:

Na kraju pjesme oni ponavljaju: „Pokori se!“

Roker Frenk Zapa (Frank Zappa, 1940-1993) se ponosno hvalio:

Super grupa Metallica, u pjesmi „Skoči u vatru“ (Jump In the Fire), komanduje mladima:

U naslovnoj numeri „Princ“ (The Prince), Metallica otvoreno pjeva:

Rock zvijezda, Merlin Menson (Marilyn Manson), ponosno se hvalio:

Menson, zaređeni sveštenik Satanske crkve, sakatio je sebe na bini (vidi: 1. Kraljevima 18:28), cijepao Sveto Pismo i siktao hule protiv Gospoda Isusa Hrista. Na nekima od njegovih majica stajali su natpisi:

„UBIJTE VAŠE RODITELJE“ i „JA VOLIM SATANU“.

Menson je tvrdio da je njegov album „Antichrist Superstar“ došao putem natprirodne inspiracije:

Menson je spremno priznavao da u šuobiznisu ima nešto više od onog što se vidi na očima:

Menson je priznao da je u djetinjstvu čeznuo za Satanom:

Karlos Santana (Carlos Santana) je priznao da ga kontrolišu demoni i da ga nije briga za moralnost ili Boga:

Bon Džovi (Bon Jovi) pjeva u „Vozu na putu kući“ (Homebound Train):

U magazinu Smash Hits, Bon Džovi je izjavio: „Ubio bih majku za rock and roll. Prodao bih dušu.“

Jedna od najpopularnijih grupa u istoriji rocka je Slayer. U jednoj pjesmi oni opisuju sebe:

U pjesmi „Pakao čeka“ (Hell Awaits) oni poručuju:

Treba zapaziti da ove stihove prožimaju snažne sugestije o izgubljenosti za vječnost i da se ljudi ne mogu spasti, jer su navodno već otišli predaleko. Ovo guranje u beznađe je tipična strategija Sotone.

Početak pjesme „Hell Awaits“ sadrži unazad maskiranu poruku koju je moguće podsvjesno registrovati i primiti (riječ je o tzv. backward masking, kad se gramofonska ploča zavrti unazad). Kad se ploča regularno pusti čuje se nerazgovjetan glas, ali kad se pusti unazad, čuje se jasna poruka koja se ponavlja: „Pridruži nam se, pridruži nam se, pridruži nam se“ (Join Us).

Grupa ‘Morbid Angel’ pjeva u „Osveta u meni“ (Vengeance in Mine):

Grupa ‘Suicidal Tendencies’ (Samoubilačke sklonosti), čije pjesme glorifikuju suicid i povezane su sa samoubistvima među tinejdžerima, otkriva zastrašujuću istinu u pjesmi „Possessed“ (Opsjednut):

Grupa ‘Venom’ otkriva stvarni razlog za svoju muziku dok pjevaju:

U njihovoj pjesmi „Possessed“ (Posjednut), oni kažu:

Više dokumentovanih primjera o satanizmu u svijetu muzike možete pogledati u knjizi „Hoćemo samo tvoju dušu – Rock scena i okultizam“ od Ulricha Bäumera.

Dakle, šta mislite da radi ova muzika?

Prema knjizi „Satanizam u Americi“ (Satanism in America), koju je podržala ustanova National Criminal Justice Task Force on Occult Related Ritualistic Crimes, teški satanizam je „najbrže rastuća subkultura među američkim tinejdžerima“.

Studije koje je sprovela Policijska akademija Džordžije otkrivaju da 90% involviranih u satanizam su tinejdžeri!

Televizijska ličnost, Džeraldo Rivera, koji je istraživao zastrašujuće uzdizanje satanizma je rekao:

Glavna ciljna grupa promocije satanizma kroz muziku očito su mladi. Tinejdžerski idoli i uzori za životni stil postaju oni koji su prodali svoje duše Đavolu zarad popularnosti, novca i privilegija, navodeći ih tako da u što mlađoj dobi prihvate isti taj izopačeni sistem, čime ne samo što uništavaju njihovu korisnost, već ih u najvećem broju slučajeva profilišu kao doživotne bogomrsce, sataniste, ateiste, nihiliste i sl. koji će na kraju mnogo brže i jeftinije proćerdati i izgubiti svoje živote. Nije li to tragično?

Godine 1992, na dodjeli MTV nagrada, grupa ‘Red Hot Chili Peppers’, nakon primanja svoje nagrade „zahvalila“ se na sledeći način:

Da je muzika zaista jedan od mehanizama kontrole društva, svjedoče i sledeći navodi:

Svjedočanstva iz svijeta bogatih i moćnih

Prije nego pređemo na neke konkretne primjere, vratićemo se nakratko Bibliji. U knjizi proroka Danila zabilježen je jedan zanimljiv detalj iz više duhovne realnosti, neopaziv ljudskim čulima. Riječ je o persijskom dvoru, u to vrijeme dominantne svjetske sile. Anđeo Gabrijel objašnjavao je proroku Danilu razloge svog kašnjenja u odgovoru na Danilove molbe Bogu.

Anđeo Gabrijel je bio sprečavan u svojoj misiji 3 sedmice od strane „princa persijskog kraljevstva“. Očito se ne radi o ljudskom biću koje ni ne bi bilo u stanju da spriječi anđela Božjeg u nečemu. Sotona je polagao pravo na ovu imperiju, a anđeo Gabrijel je imao zadatak da neutrališe njegov uticaj i planove sa persijskim kraljevima koji su se ponajviše ticali Božjeg naroda.

Od pamtivijeka, moćni zemaljski vladari su kao po pravilu povezani sa okultizmom i imaju savjetnike okultiste (astrologe, gatare, magove i sl.) ili primaju naloge proslijeđene preko medijuma. Da li je to slučajno?

Međutim, ovdje je ulog daleko veći pa je utoliko teže dokumentovati dokaze nego u slučajevima drogiranih i polupanih marioneta u šoubiznisu. Stoga ćemo se radije ograničiti na svjedočanstva jednog od direktnih svjedoka koji je svoja iskustva mnogo godina kasnije prenio u knjizi „Put u svijet natprirodnih sila“ (A Trip into Supernatural), koji rukopis je u punini skorije objavljen pod naslovom „Opčinjen tamom“.

Pored mnoštva tajnih društava za koja se (s razlogom) kaže da vladaju svijetom, globalnu mrežu kontrolora društva svakako čine i kreatori novca i monetarnog sistema.

Za neke posebno upečatljive lidere, odgovorne za ratove i velika krvoprolića, je dokazivo da su se podigli iz okultizma. Tako je nacizam u Njemačkoj bio direktno vezan sa okultnim. Glavni nacisti su zapravo bili potomci tajnih društava kao što su OTO – Order of Oriental Templars (Red Orijentalnih templara), Tula društvo i Vril društvo. Hitlerov pomoćnik Hermann Rauschning u svojoj knjizi „Hitler govori“ opisuje trans u koji je Hitler ulazio tokom svojih političkih mitinga. Herman opisuje Hitlera kao medijuma za duhove i kaže da je bio zaposjednut duhovima:

Staljin (1879-1953) je vladao Sovjetskom Rusijom od 1924 – 1953, nakon smrti Lenjina i pobio 60 miliona ljudi tokom komunističkih čistki na najstrašnije načine.

Mnogi Staljinovi savremenici i rođaci potvrđuju ovaj isti umni sklop u svojim spisima o njemu. Evo nekoliko citata iz knjige „Marks i Sotona“ autora Ričarda Vurmbranda (Marx and Satan by Richard Wurmbrand):

Ne postoji drugo racionalno objašnjenje kako neki needukovani obični čovjek može steći takav uticaj nad masama i izgraditi dogmu koja naizgled opravdava njegove akcije do direktnog uticaja demonskih sila koje je apostol Pavle nazvao „vladarima tame ovog doba“ (Efescima 2:16).

Jedan upečatljiv primjer „prodaje duše đavolu“ i to čak od strane religiozne osobe, zapisan u Bibliji, svakako je slučaj prvog vladara Izraela, kralja Saula. On je zbog sve veće ljubomore prema Davidu i sumanute želje da očuva svoj presto i popularnost sve više i dublje padao pod demonski uticaj. Kap kojom je prepunio čašu bezakonja bilo je obraćanje demonskom medijumu za pomoć u želji da sazna ishod predstojećeg vojnog okršaja. Ovaj događaj je zapisan u 1. knjizi Samuelovoj 28. glava.

Prodane duše, imitatori i idolopoklonici

Kao što smo vidjeli iz navedenih primjera, „duša“ (život) se može zaista predati ili prodati Đavolu. Motivi za to su različiti i uglavnom povezani sa žudnjom da se stekne nešto što u regularnim okolnostima ljudi ne bi mogli niti pak trebali imati. Cijena je poistovjećivanje sa satanizmom i dijeljenje iste sudbine sa Đavolom (vidi: Ezekijel 28:18,19; Matej 25:41). I dok u toj zamršenoj hijerarhiji i ustrojstvu satanističkog poretka neki pokrivaju najveće pozicije moći i uticaja, drugi služe kao marionete i propagatori „na terenu“ zarad često banalnih privilegija oslikanih u krilatici „seks, droga, alkohol“. Najveći gubitnici su široke mase koje imitiraju, podražavaju, slave i podržavaju svoje idole, praveći tako od sebe duhovne ruine, nesposobne za koristan život i neprijateljski nastrojene prema Bogu, moralnosti, čistoti i istinskoj ljubavi. Da bi se cijeloj ovoj stvari dao privid nekog dobra, za krečenje fasada se brinu isti ti moćnici preko sekularnog humanizma, demokratije, ljudskih prava, pseudo moralnih zakona, raznih vidova simularkuma i simulacija i dr., postižući tako i efekat relativizma u kojem se pojedinac i cijela društva gube u lavirintu bez izlaza.

Ovaj svijet bi zaista bio zastrašujuće mjesto za život da nema Boga koji svima pruža ruku da se izvučemo iz jame pogibli.

Vezani članak na OVOM LINKU >>>

_________________________

[1] U pjesmi se originalno koristi fraza „Mote it be“, što je na jeziku okultista neka vrsta „aminovanja“.