Mnogi ljudi, uključujući hrišćanski svijet, ne obraćaju pažnju na jasne opomene u Bibliji da se nikada, bilo kakvim povodom, ne konsultuju sa spiritualističkim medijumima niti upuštaju u okultne prakse.
Medijumstvo je praksa posredovanja u komunikaciji između poznatih duhova ili duhova mrtvih i živih ljudskih bića. Praktičari su poznati kao „medijumi“. Postoje različite vrste medijumskog ili spiritualnog kanalisanja, uključujući stolove za seanse, trans i vidža table. Praksa je povezana sa spiritualizmom i spiritizmom. Slična New Age praksa je poznata kao kanalisanje.
Vjerovanje u medijumsku sposobnost je široko rasprostranjeno. Naučni istraživači su pokušavali da utvrde validnost tvrdnji o medijumstvu više od stotinu godina i konstantno nisu uspijevali.
Opisano je nekoliko različitih varijanti medijumstva; vjerovatno najpoznatiji oblici uključuju duh koji navodno preuzima kontrolu nad glasom medija i koristi ga za prenošenje poruke, ili gdje medij jednostavno „čuje“ poruku i prenosi je dalje. Drugi oblici uključuju materijalizaciju duha ili prisustvo glasa i telekinetičku aktivnost.
Medijumi tvrde da mogu slušati i prenositi poruke od duhova, ili da mogu dozvoliti duhu da kontroliše njihovo tijelo i govori kroz njega direktno ili koristeći automatsko pisanje ili crtanje.
Spiritualisti klasifikuju tipove medijumstva u dvije glavne kategorije: „mentalnu“ i „fizičku“.
Mentalni medijumi se navodno „prilagođavaju“ duhovnom svijetu i slušaju, osjećaju ili vide duhove ili simbole. Vjeruje se da fizički mediji proizvode materijalizaciju duhova, aporta objekata i drugih efekata kao što su kucanje, lupkanje, zvonjava, itd., te korišćenjem „ektoplazme“ stvorene iz ćelija njihovih tijela i ćelija učesnika seanse.
Tokom seansi, za medijume se kaže da ulaze u trans, koji varira od laganog do dubokog, što dozvoljava duhovima da kontrolišu njihove umove.
Kanalisanje se može posmatrati kao moderni oblik starog medijumstva, gdje kanalizator navodno prima poruke od „duhovnih učitelja“, „uzašlih majstora“, od Boga ili od anđeoskog entiteta, ali u suštini kroz filter njegove sopstvene budne svijesti (ili „višeg Ja“).
Spiritualisti vjeruju da su fenomeni koje proizvode medijumi (i mentalni i fizički medijum) rezultat vanjskih duhovnih agencija.
Od svojih najranijih početaka do savremenih vremena, prakse medijacije su imale mnogo slučajeva prevare. Neki medijumi umiješani u prevaru, ponekad koriste tehnike scenskih mađioničara u svojim pokušajima da uvjere ljude u njihove vidovnjačke moći.
Bez sumnje, mnogi medijumi, vračari, magovi, vidovnjaci, bioenergetičari, fakiri i slični koriste obmanu u svojim praksama. Oni imaju svoje motive da se pretvaraju da imaju posebne moći, uključujući potragu za slavom i bogatstvom. Ali ostaje zabrinutost zašto bi Bog u Bibliji postavljao zabrane za okultne prakse ako se radi samo o običnim prevarama.
Šta su ili ko su „poznati duhovi“?
Duhovi su shvaćeni kao entiteti koji se povezuju sa medijumima. U Bibliji nalazimo pojam „poznati duhovi“ (Ponovljeni Zakon 18:11). Ova riječ potiče od latinskog familiaris, što znači „sluga u domaćinstvu“ i ima za cilj da izrazi ideju da su magovi imali duhove kao svoje sluge spremne da poslušaju njihove naredbe. Oni koji pokušavaju da kontaktiraju mrtve, čak i danas, obično imaju neku vrstu duhovnog vodiča koji komunicira sa njima. Ovo su poznati duhovi.
Levitska 19:31; 20:6, 27; i Ponovljeni zakon 18:9-14 odnose se na „medijume i poznate duhove“ i zabranjuje kontakt s njima, jer su oni odvratni Gospodu. Zašto? U stvarnosti, medijumi kontaktiraju demone koji ih ubjeđuju da su „poznati duhovi“ i da im se može vjerovati. Vjerovanje u neki oblik zagrobnog duhovnog života prožima gotovo sve religije, uključujući i tradicionalno hrišćanstvo. To širom otvara vrata palim anđelima da se predstavljaju kao duhovi različitih osoba. Prakse povezane sa medijumima i poznatim duhovima bile su zabranjene u Izraelu, a kazna za praktikovanje takvih stvari bila je smrt.
Poznati duhovi i duhovni vodiči su pod kontrolom svog gospodara, Sotone. Oni utiču na ljude da šire laži i obmane kako bi osujetili Božju namjeru za čovječanstvo. Svjesno se otvoriti za rad demona je zla stvar: „Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama (astrolog), ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva poznate duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu.“ (Ponovljeni zakon 18:10-12a)
Neki putevi kroz koje demoni ili „poznati duhovi“ mogu ući u život osobe su vračanje, proricanje, transcendentalna meditacija, vizualizacija New Agea, nekromantija, vještičarenje, ritualni blud, droga i alkohol. Sve su to aktivnosti na koje se vjernici pozivaju da izbjegavaju. Takođe treba da budemo na oprezu, „jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovnih poglavara, protiv sila, protiv kosmičkih vladara tame ovog doba, protiv zlih duhovnih sila na nebesima.“ (Efescima 6:12)
Zadovoljavanje sopstvenih želja i oslobađanje od zla preko medijuma
Koji su najčešći motivi sa kontaktiranje spiritualističkih medijuma? Mogli bismo ih podijeliti u nekolike kategorije:
- Sujevjerje je često glavni podstrekač da osoba potraži pomoć „bijelog maga“ ili nekog medijuma koji je na „glasu“ da „pomaže“. Sujevjerje je posebno izraženo među stanovništvom gdje je teološka (biblijska) nepismenost velika i takođe povezano sa nerazumijevanjem svijeta u kojem živimo.
- Lične slabosti i nemoć ljudi da podnesu realnost. Na primjer, pojedinci, koji nisu u stanju da se nose s gubitkom voljene osobe, žele se ponovo povezati putem vidovnjaka kako bi ublažili tu tugu.
- Ljudi takođe traže vidovnjake da im pomognu u karijeri, sticanju bogatstva, ljubavnom životu ili nemirima.
- Oslobađanje od navodnih malera, nesreće, zlih sila, čini, zavračanosti, crne magije i sl. Traženje ovakve vrste „pomoći“ u stvarnosti jednako je apsurdnom očekivanju da demoni pomognu ljudima da se oslobode od demona.
Zajednički imenitelj za sve pomenute kategorije je traženje natprirodne pomoći kao prečica za postizanje ciljeva koji su moralno sumnjivi ili su u najmanju ruku u sivoj zoni. Druga zajednička karakteristika je ignorisanje Boga i Božjih uputa. I dok tražioci „pomoći“ mogu biti u neznanju, sami medijumi se često pozivaju na Boga, ali nikada na biblijski način – ako to čine, primjetno je da zagovaraju pomoć „svetaca“ ili idolatrijske prakse tradicionalnog hrišćanstva po imenu.
Ono što je veoma važno zapamtiti je da u biblijskom hrišćanstvu Bog definiše šta je dobro a šta zlo i koje su opasnosti upuštanja u spiritualističke prakse. Sam Isus prima svoje direktive, kao i svi vjernici, od Boga. Kad se branio od Sotoninih iskušenja, Isus je citirao Sveto Pismo (Matej 4:3-11). Iako se spominju u Novom savezu, spisi koji citiraju Božje odredbe da se izbjegavaju okultisti prvenstveno su dio Starog saveza prije Isusovog rođenja. Budući da Biblija ukazuje da Isus nije zgriješio protiv Boga, moramo pretpostaviti da je u svemu slijedio Božje upute.
Duhovne opasnosti su stvarne
Bog nas opominje na opasnosti koje su stvarne. Svaki kontakt sa onostranim koji izlazi izvan ograde Božjeg Zakona i uputa, izlaže ljude uticaju palih anđela odnosno demona. Demoni manipulišu ljudima. Oni često prividno pomognu osobama koje traže pomoć od okultista samo zato da bi ih učvrstili u obmani i naveli mnoštvo drugih da vjeruju kako je to dobro i učinkovito. Na taj način ljudi su u ropstvu Sotone i diskvalifikovani izvan okrilja Božje spasonosne blagodati, bez obzira koliko „iskreno“ vjeruju da je ispravno to što rade ili čak ako i sami medijumi „vjeruju“ da čine dobre stvari. Problem je u tome što nijedna strana ne poštuje Božji autoritet koji je jedini kvalifikovan da definiše šta je dobro a šta zlo. Tako, na primjer, koliko god neko bio čvrsto ubijeđen da će primiti pomoć u nekom crkvenom svetilištu gdje se sprovode idolatrijske prakse i promoviše neka mrtva osoba koja navodno čini čuda za žive, to je jednostavno antibiblijski i Bog ne može imati ništa s tim. Ako razumijemo funkciju Božjih čuda, to ćemo će postati vrlo jasno.[1]
Lažno pozivanje na Boga biće potpuno bezvrijedno na sudu:
„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospode, Gospode,’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju moga Oca, koji je na nebesima. Mnogi će mi onoga Dana reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali u tvoje ime? Zar nismo istjerivali demone u tvoje ime? I zar nismo u tvoje ime činili mnoga čuda?’ Tada ću im otvoreno objaviti: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!’“ (Matej 7:21-23)
„Činjenje bezakonja“ svakako podrazumijeva ignorisanje i kršenje Božjih zabrana interakcije sa bilo kojom vrstom okultizma, čak i onima koji se navodno vrše egzorcizam u „ime Gospodnje“. Ovo bi nam trebalo služiti kao opomena kad god bi nam palo na pamet da tražimo „prečice“ za rješavanje svojih problema u svijetu mistike i paranormalnog.
Neke od posledica upuštanja u okultne aktivnosti su:
- sklonost ka spiritualizmu;
- opčinjenost okultnim i fanatična uvjerenost u djelotvornost okultnih praksi;
- odbojnost ka istini od Boga (Svetom Pismu);
- izopačenost karaktera;
- duševne bolesti;
- česte druge bolesti (naročito psihosomatske);
- ugnjetavanje porodice i bližnjih;
- česti nesrećni slučajevi i samoubistva;
- neposredno prisustvo demonskih duhova ili posjednutost.
Što se navedeni i drugi problemi više umnožavaju, to je kontaminirana osoba nesposobnija da shvati uzroke svog stanja i sklonija da se još dublje uplete u okultizam.
Ljudska glupost i lakovjernost
Jedan od najuočljivijih pokazatelja da osoba nema ispravnu vjeru je pribjegavanje sumnjivim resursima za navodnu natprirodnu pomoć ili uvid u budućnost putem nekog oblika gatanja (obično se počinje od „bezazlenog“ gledanja u šolja kafe, gledanja u dlan ili praćenja horoskopa). Povodi za ovo su podložnost tipičnim ljudskim slabostima i neznanju. Tuga zbog gubitka voljene osobe je užasno iskustvo, pa nije iznenađujuće da će ljudi biti veoma motivisani da dobiju informacije zbog kojih će se osjećati bolje. Ali činjenica da ljudi misle da se zbog posjete okultistima osjećaju bolje nije dokaz o istinitosti onoga što im medijumi govore, jer odražava motivisani zaključak, a ne pouzdanije rezonovanje. Ono što okultistima daje prividnu veliku prednost je djelovanje iza kulisa misticizma i služenje lažima i obmanama. Koristeći se motivima pale ljudske prirode, kao što su težnja za moći i dominacijom i tjelesne želje, oni lako pronalaze svoje žrtve, bilo kao magovi ili navodni spasitelji i zaštitnici od magije.
Kada se „klijentu“ učini da mu je odlazak kod vrača, maga, hipnotizera, hodže, i bilo kog drugog okultiste pomogao, to je stoga samo što su demoni privremeno otklonili neki problem, ili promijenili strategiju djelovanja, da bi kasnije nametnuli još teže oblike tlačenja svoje žrtve. Često se dešava da zli duhovi privremeno pomažu čovjeku da bi on još više vjerovao u moć magije i demona, kako bi što prije i brže predao svoju dušu njima na upravljanje. Ujedno takve osobe služe kao pronosioci ili promoteri okultizma.
Tzv. „bijela magija“ nikada u stvarnosti ne neutrališe crnu magiju. Bijela magija je lukava prevara Sotone da čovjeka uvuče u okultni svijet. Bijeli mag je satanista isto toliko koliko i crni mag, ali je još opasniji jer mu čovjek poklanja povjerenje, misleći da mu bijeli mag pomaže, a on na prepreden način zavodi njegovu dušu i uvlači ga u propast. Svaka radnja koju bijeli mag predloži „klijentu“ je neko činodejstvo. Bijeli mag i crni mag su vođeni od istih duhova, jedni se predstavljaju kao dobri, a drugi kao loši, ali učinak je isti: oni dušu vezuju ga za onostrano gdje vladaju pali anđeli. Kasnije kroz život duhovno kontaminiranih osoba dešavaju se različiti nesrećni slučajevi, negativne promjene karaktera, teški ispadi, ludilo, ubistva i samoubistva. Svaki oblik magije je opasan, kako god se ona zvala.
Ljudi takođe mogu biti pod uticajem drugih vrsta grešaka u razmišljanju koje su dobro poznate, kao što su iluzija grupisanja i pristrasnost potvrđivanja. Dakle, prihvatanje tvrdnji medijuma od strane ranjivih ljudi bolje je objašnjeno greškama u razmišljanju nego istinitošću tvrdnji medijuma.
Još jedan, možda i najčešći razlog zašto bi se medijumi mogli smatrati vjerodostojnim je njihova reputacija. Ova vrsta „reklame“, ukoliko se ne radi o javnim ličnostima, obično se prenosi polutajno, od usta do usta. Taj je „pouzdan“, „provjeren“, „pomogao je mnogima“.
Ljudska glupost zaista nema granica. Na osnovu čega „klijenti“ spiritualističkih medijuma očekuju da im takva osoba može pomoći tako što će primjenom određenih tajnih tehnika osloboditi klijenta „zla“ za koje smatra da dolazi na natprirodni način? Ukoliko „klijent“ vjeruje u natprirodne sile, to bi moralo unijeti pretpostavku da medijum (bez obzira kako se identifikuje) morao imati moći da gospodari ili manipuliše tim silama. Da li je to realno? Nije li zapravo obratno? Medijum je takođe prevaren, bez obzira šta mislio o sebi ili vjerovao. Odatle se nameće logičan zaključak da će interakcija sa medijumom zapravo otvoriti vrata demonima i dovesti „klijenta“ pod njihovu neposredniju kontrolu i manipulaciju.
Mreža obmana u okultnom svijetu je veoma zamršena. Pošto su i sami pali anđeli stekli ogromno iskustvo u bavljenju ljudima, vrlo je teško, ako ne i nemoguće, razlikovati gdje su posrijedi trikovi i iluzije, a gdje zaista postoji umiješanost duhova. Stoga je najbolje što možete uraditi da se ni u kom slučaju i bilo kakvim povodom ne petljate u taj svijet.
Problematika magije
Magija je pogrešna na nekoliko nivoa.
(1) Snagu i mudrost trebali bismo tražiti samo od Boga i vjerovati mu kao svemoćnom izvoru svega što je dobro; ne smijemo tražiti moć ili mudrost od lažnih, nečistih duhova niti im vjerovati na bilo koji način.
„Ako vam kažu: ‘Obratite se onima koji prizivaju duhove ili onima koji gataju, koji šapuću i mrmljaju’ – zar narod ne treba da se obraća svom Bogu? Zar da se mrtvima obraća umjesto živima? K zakonu i svjedočanstvu! Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaija 8:19-20)
(2) Naš cilj bi trebao biti ostvarenje Božje volje, a ne postizanje vlastitih sebičnih ciljeva.
(3) Traženje kontrole nad drugima ili vladanje njima protivno je Božjoj namjeri da ljudi upražnjavaju slobodnu volju i donose moralne odluke.
(4) Otvaranje sebe direktnom demonskom uticaju je ultimativna glupost, jer je đavo protivnik koji želi uništiti čovjeka.
„Budite trezveni, budno pazite! Vaš protivnik, Đavo, ide unaokolo kao ričući lav i traži koga da proždere.“ (1. Petrova 5:8)
Bog želi da Njegov narod dođe k Njemu sa svojim potrebama radije nego da se okrene okultnim praktičarima. Biblija se snažno zalaže protiv toga da imamo bilo kakve veze sa onima koji se uključuju u okultizam zbog demonske moći, uticaja i kontrole. Okultne aktivnosti su praktikovali narodi koji su okruživali Izrael za vrijeme Mojsija.
Stoga je Bog izričito upozorio svoj narod na njih:
„…Ne bavite se vračarstvom i pretskazanjima. Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove i ne pitajte za savjet vračare da zbog njih ne postanete nečisti. Ja sam Gospod, vaš Bog.“ (3. Mojsijeva 19:26,31)
Kako se zaštiti od okultnog?
Nekoliko odlomaka iz Svetog Pisma otkrivaju nam dva aspekta zaštite.
„Znamo da svako ko je rođen od Boga ne griješi, nego se čuva onaj koji je rođen od Boga, i Zli ga se ne dotiče.“ (1. Jovanova 5:18)
Prvi aspekt je biti „rođen od Boga“ i znači primiti punu Božju istinu u pogledu našeg stanja i spasenja u svoje srce i živjeti po njoj, što nas kvalifikuje kao sudionike Božjeg kraljevstva. Apostol Jovan kaže da takva osoba „ne griješi“, jer se čuva. Ona je, dakle, upoznata sa stvarima iz prve ruke, od Boga i Hrista, što omogućava razboritost i donošenje dobrih i ispravnih odluka na svim nivoima, posebno u domenu svog ponašanja i odgovornosti pred Bogom. Evo kako to izražava apostol Jakov:
„Pokorite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Đavolu, i pobjeći će od vas.“ (Jakov 4:7)
Sve to je dio koji se nalazi u našem domenu. Ako, dakle, pripadamo Bogu, ako smo poslušni Bogu, Zli odnosno Đavo nas se ne dotiče. Drugim riječima, nema kontrolu nad nama. Zapazite da Biblija govori decidno o poslušnosti Bogu, i ne miješa to ni na koji način sa poslušnošću ljudskim autoritetima koji se mogu (lažno) predstavljati kao posrednici između čovjeka i Boga.
Osim ovoga, s naše strane možemo uraditi još neke stvari kao prevenciju protiv uticaja sila tame. U takve korake spada:
- uništavanje okultnih predmeta, literature i sl. koje eventualno imamo u svom posjedu;
- prekidanje svih medijumskih kontakata i prijateljstava; prepoznavanje i priznavanje vlastitih zabluda i krivice;
- odricanje od bilo kakvih daljih okultnih aktivnosti;
- izbjegavanje bilo kakvih kompromisa sa okultnim svijetom;
- druženje po mogućnosti sa biblijski religioznim osobama koje mogu biti dobri savjetnici ili posredovati molitvom za vas pred Bogom;
- vođenje molitvenog života, uz uvjerenje da je Bog jači od svih sila tame i da je zlo na zemlji samo privremeno;
- svijest o mogućnosti pokušaja povratka demona ili otvaranja drugih kanala za ponovno potpadanje pod njihovu kontrolu preko lažnih oblika religioznosti, jeresi, fanatizma, grijeha i sl.
Drugi aspekt zaštite nalazi se u domenu vančulnog i nevidljivog svijeta, tj. Božje zaštite.
„Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela.“ (4. Mojsijeva 23:23)
Ukoliko je ispunjen prvi uslov, drugi se podrazumijeva i garantuje ga sam Bog.
Bog svom narodu pruža zaštitu od svega što je okultno.
„Zato što si rekao: ‘Gospod je utočište moje,’ učinio si Najvišeg okriljem svojim. Nikakvo te zlo neće snaći, pošast se neće približiti šatoru tvome. Jer će on uputiti anđele svoje k tebi, da te čuvaju na svim putevima tvojim.“ (Psalam 91:9-11)
„Obucite svu Božju ratnu opremu da biste mogli da se oduprete Đavolovim spletkama. Jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovnih poglavara, protiv sila, protiv kosmičkih vladara tame ovog doba, protiv zlih duhovnih sila na nebesima. Zato uzmite svu Božju ratnu opremu, da biste mogli da se oduprete u zli dan i da opstanete nakon što sve to oživotvorite. Dakle, budite postojani. Opašite bedra istinom, na grudi stavite oklop pravednosti, i obujte noge spremnošću da propovijedate dobru vijest mira. Iznad svega, uzmite veliki štit vjere, kojim ćete moći da ugasite sve goruće strijele Zloga.“ (Efescima 6:11-16)
Dakle, potrebna je zdravo utemeljena i čvrsta vjera da nas samo Bog može zaštititi od zlih natprirodnih sila i uticaja kroz Hristove zasluge. Jednostavno nije moguće imati bilo kakav pakt ili saradnju sa demonima i stajati u savezu sa Bogom, pod okriljem Njegove zaštite.
___________________________
[1] Vidi: „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ i „Znaci i čuda u funkciji pronošenja obmana“.
