Upečatljivi istorijski spisi otkrivaju kako je današnji napad na porodicu dio mnogo starijeg plana sa dokumentovanim vezama sa duhovnom tamom.
Trebalo bi biti ovdje negdje, pomislila sam, skenirajući obje strane staze sa drvoredom. Prije skoro 200 godina, izvjesni čovjek je bio sahranjen ovdje na pariškom groblju Monmartre. Nikako ne bih mogla propustiti da vidim njegov grob kao dio mog putovanja sa rancem na leđima da pratim istoriju i posledice marksizma.
Ovaj čovjek – zajedno sa svojim kolegom utopističkim socijalistom, Robertom Ovenom – zalagao se i prije Karla Marksa za ukidanje braka i porodice na socijalističkim osnovama.[1] Zajedno, ovi rani socijalistički spisi ilustruju kako napad na porodicu koji se odvija u današnjoj kulturi nije ništa novo, već je manifestacija mnogo starijeg plana sa dokumentovanim vezama sa duhovnom tamom.
Marks, čije je razmišljanje pomoglo da inspiriše ovaj napad na porodicu u njenom modernom obliku,[2] često je spominjao ime na nadgrobnom spomeniku koji sam sada tražila: Šarl Furije.[3] U šta su Furije i Oven vjerovali i zašto je njihovo razmišljanje važno za razumijevanje naše današnje kulture?
Utopijski socijalisti
Šarl Furije (1772–1837) i Robert Oven (1771–1858) bili su poznati „utopijski socijalisti“, što znači da su vjerovali da će reorganizovani oblik društva iskupiti čovječanstvo od njegovih suštinskih problema i uvesti neku vrstu raja na zemlji.[4] Prepoznali su svijet kao slomljeno mjesto ispunjeno siromaštvom, zlostavljanjem i patnjom. Ali oni su tu slomljenost pripisali ne ljudskoj grešnosti počevši od Adama kao što otkriva Postanje, već „proizvoljnim odstupanjima od ‘vječnih principa’ ‘prirodnog zakona’, pravde i razuma.“[5]
Ova odstupanja su navodno uključivala brak, koji su utopistički socijalisti posmatrali kao „neprirodnu“ instituciju koja ograničava slobodno seksualno izražavanje – i stoga navodno potiskuje sreću, autentičnost i produktivnost.[6] Jasno je da su ove ideje suprotne biblijskom svjetonazoru. Isus je, na primjer, citirao Postanje kada su ga pitali o braku, rekavši da „Onaj koji ih je u početku stvorio muško i žensko stvori. I da je rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom, i dvoje će biti jedno tijelo?“ (Matej 19:4-5).
Prema biblijskom svjetonazoru, odstupanja od ove Bogom određene institucije su prava neprirodna odstupanja. Ali Sotona, otac laži (Jovan 8:44), voli mijenjati etikete, nazivajući zlo „dobrim“, dobro „zlim“, slobodu „lancima“ i lance „slobodom“.
Utopijski socijalisti su kupovali i prodavali takve laži bez ograničenja. I Furije i Oven osmislili su nove šeme za društvo koje su obećavale slobodu, mir i harmoniju, ako bi ih samo ljudi ispravno usvojili.[7] Ali prvo, sadašnji društveni sistemi morali bi biti napušteni – podvig koji bi zahtijevao rušenje stubova sadašnje civilizacije.
Šta su ovi stubovi? Kao odgovor, Fridrih Engels, koji je zajedno s Marksom napisao Komunistički manifest, primijetio je: „Tri velike prepreke [Ovenu] su posebno blokirale put ka društvenim reformama: privatno vlasništvo, religija [i] sadašnji oblik braka.“[8] Dok su Marks i Engels vjerovali da će se ove institucije raspasti nakon komunističke revolucije, Furije i Oven su smatrali da bi sam čin „iskupljenja“ čovječanstva kroz socijalizam zahtijevao ukidanje porodice.[9] I Vladimir Ilič Lenjin je u svom djelu „Država i revolucija“ iz 1917. godine zagovarao ukidanje porodice i države.
Marks i Engels su kritikovali utopijski socijalizam zbog nedostatka navodne strogosti vlastitog „naučnog socijalizma“, za koji su vjerovali da pruža realističniji okvir, utemeljen na istorijskim ekonomskim analizama.[10] Ipak, kao što je jedan profesor filozofije primijetio, „Marks i Engels su izričito i više puta izjavljivali da duguju utopijskim socijalistima, koje, prema Engelsu, treba „ubrajati među najznačajnije umove svih vremena“.[11]
Povezanost sa današnjim kritičkim teorijama
Ako marksizam ima toliki dug prema utopijskim socijalistima, onda nije iznenađenje pronaći teme iz razmišljanja ovih socijalista u današnjim „kritičkim teorijama“ upućenim na neomarksistički način. Ove teorije gledaju na društva u smislu potlačenih i tlačiteljskih klasa. Potlačene grupe, prema kritičkim teorijama, moraju se probuditi u svom ugnjetavanju, pokrenuti kulturnu revoluciju i zbaciti svoje tlačitelje (obično hrišćanske evropske muškarce) kako bi stvorili pravedniji svijet.
Ove ideje nisu ništa novo. Na primjer, Furije je anticipirao temu kasnijih marksističkih feministkinja nazivajući muškarce „ugnjetavačkim polom“ i poštujući žene koje su se „opirale opresivnom sistemu koji je bio neophodan zbog bračne veze“.[12] Furije je izjavio: „Žene su te koje najviše pate od civilizacije; na njima je bilo da je napadnu.“[13] Međutim, krivio je žene što nisu dovoljno osviješćene na potrebu za pobunom protiv civilizacije.[14] Ako ove ideje zvuče poznato, onda možda ne čudi što je Furijeu pripisano kovanje termina feministkinja.[15]
Trodjelna strategija
Štaviše, ne iznenađuje, tri ključne strategije koje su utopijski socijalisti predložili za preokretanje vlastitih društava odražavaju iste fenomene koje vidimo u kulturi danas:
- Potkopati brak i porodicu.
- Ciljati mlade ljude, posebno kroz obrazovni sistem.
- Podrivati crkvu i državu, čineći ove institucije agentima revolucije, a ne osjećajima status kvo.
Već smo vidjeli kako su utopijski socijalisti željeli potkopati porodicu i brak. Ali kakvu bi ulogu imale institucije obrazovanja, crkva i država?
U odgovoru, istoričar Ričard Vikart objašnjava da su i Oven i Furije „snažno hvalili superiornost zajedničkog obrazovanja djece i uklanjanje djece iz roditeljske kontrole i uticaja“.[16] Feministički politolog Lesli Goldštajn dodaje da je u Furijeovom predloženom socijalističkom društvu, „obrazovanje trebalo da počne od druge godine i da njime upravljaju kvalifikovani stručnjaci (a ne slučajno kvalifikovani roditelji), o trošku zajednice, za sve, bez obzira na ekonomski status ili pol.“[17]
Drugim riječima, Furije je shvatio da je ključ kontrole društva kontrola mladih koji predstavljaju buduće donosioce odluka u društvu. Da bi Furijeov plan uspio, posao disciplinovanja mladih mora pripadati, ne porodici ili crkvi, već državi.
Nadalje, sama država i crkva moraju biti regrutovane da postanu agenti socijalističke agende. Robert Oven je vjerovao da se ove institucije, kao trenutne „moćne sile“, moraju uvjeriti da pomognu u postavljanju novog sistema globalnog socijalizma. U pamfletu pod naslovom Budućnost ljudske rase, Oven je upozorio:
„Stoga, uvjerite autoritete svijeta u Crkvi i Državi da postoji drugi način ljudskog postojanja od sadašnjeg, i koji je sada lako dostižan… u kojem će… uživati veće prednosti i sreću… nego što je moguće postići usred bilo kakvih okolnosti koje ljudi mogu smisliti u okviru postojećeg lažnog i iracionalnog sistema.“[18]
Napisan 1854. godine, Ovenov pamflet upečatljivo ilustruje način na koji se laži iz prošlih vjekova ponovo pojavljuju u današnjoj kulturi – i mračnu duhovnost iza ovih laži. Dakle, pogledajmo bliže ovaj dokument o kojem je riječ.
Budućnost ljudske rase
Odražavajući gore navedene strategije 1–2, Ovenov pamflet je predvidio da će čovječanstvo postići stanje čiste sreće „kada zakonski sklopljeni brakovi budu napušteni“. U ovom stanju, prema Ovenu:
„djeca se mogu osloboditi zlih posledica lažnih i neprirodnih roditeljskih udruženja, od zla porodičnog vaspitanja i obrazovanja, i od toga da budu učinjena porodično sebičnima i nepravedna prema svim drugim porodicama. Samo tako se može postići istinska jednakost, prema godinama i ličnim kvalitetima. Samo tako muškarci i žene mogu biti obučeni i obrazovani od rođenja da postanu istinski dobri, mudri i srećni, i da ljudska rasa može postati superiorni građani svijeta, i biti ujedinjena u jedno srdačno bratstvo.“[19]
U osnovi, Oven je vjerovao da će rušenje braka, porodice i obrazovanja od strane roditelja biti potrebno kako bi se došlo do nove globalističke ere zasnovane na njegovoj verziji socijalizma. Oven je takođe smatrao da bi ovo stanje utopijske globalizacije bilo nespojivo s privatnim vlasništvom, za koje je smatrao da ne služi ničemu osim da daje moć i privilegije tlačiteljima.[20] Umjesto toga, on je ustvrdio: „Pod racionalno uređenim sistemom javne svojine, svako će se osjećati kao suveren nad svijetom, sa svim njegovim nemjerljivo povećanim prednostima… uvijek otvoren za njegovu upotrebu i uživanje.“[21] Drugim riječima, Oven je izjavio da u novom globalnom socijalističkom sistemu omogućenom rušenjem braka, „nećete posjedovati ništa. I bićete srećni.“[22]
Mračne spiritističke veze
Kako je Oven vjerovao da će nastati ovaj globalni sistem? Evo gdje dolazi do neke zanimljive istorije. Davne 1817. Oven je javno ispovijedao ateizam.[23] Ali u vrijeme kada je napisao Budućnost ljudske rase, Oven je prešao na spiritizam – okultizam. Zapravo, Oven je posvetio poduži dio ovog dokumenta opisu komunikacije koju je primio od „duhova“ koji su ga savjetovali kako da distribuira dokument.[24]
Oven je vjerovao da bi uspostavljanje zamišljenog novog globalnog sistema zahtijevalo pomoć ovih duhova. Napisao je: „Mudrost prefinjenih, dobrih i superiornih duhova jedina bi mogla sugerisati smrtnicima ovaj novi pogled na društvo – ovaj visoki poredak našeg budućeg postojanja – ovo konačno iskupljenje ljudske rase, od neznanja, grijeha i bijede.“[25] Prema Ovenu, ovo socijalističko „iskupljenje“ potpomognuto duhovima sada je bilo nadohvat ruke ako bi vlade mogle „primorati sve u budućnosti da postanu dobri, mudri i ujedinjeni“ pomoću „najprijatnije neopažene sile“.[26] Oven je takođe tvrdio da su mu duhovi rekli da se ne brine ako drugi odbace njegovu poruku, jer će duhovi postepeno primorati čovječanstvo „da vjeruje u ovaj novi način ponovnog kreiranja karaktera čovjeka i rekonstrukcije društva širom svijeta“.[27]
Zapanjujuće, Oven je dalje primijetio: „Najveće je zadovoljstvo je posmatrati kako oni [duhovi] jednoliko odbacuju sve podjele klasa, sekti, boja ili država. Njihov cilj je da trajno okoriste cijelo čovječanstvo podjednako, bez pozivanja na podjele bilo koje vrste.“[28] Opet, paralele između ove poruke i današnje kulture teško je propustiti. Iako je obnova ljudskog jedinstva biblijska tema (vidi Galatima 3:28; Djela 17:26; Otkrivenje 7:9), Božja Riječ jasno saopštava da ovo pomirenje dolazi kroz Isusa, pod Božjim uslovima.
Pokušaji da se uspostave „jednakost“, „inkluzivnost“ i „harmonija“ u palom svijetu po ljudskim uslovima suprotno Božjoj Riječi nikada ne mogu dovesti do utopije – upravo suprotno. Shodno tome, eksperimentalna društva koja su pokušavala da sprovedu utopijski socijalizam širom Amerike i Evrope dosledno su propadala, žanjući frustraciju umjesto zadovoljstva.[29] Sotona, kao što smo ranije vidjeli, voli mijenjati etikete.
Kako znamo da su Ovenovi kontakti bili satanski? Iako je Oven vjerovao da komunicira s duhovima preminulih „superiornih muškaraca i žena“,[30] Sveto pismo jasno zabranjuje petljanje sa duhovima kao gadost Bogu (Ponovljeni zakon 18:10–12). Biblija takođe opominje vjernike:
„Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udijela ni u čemu što se čini pod suncem.“ (Propovjednik 9:5,6)
Sveto Pismo ne podržava nijedan oblik zagrobnog života. Ono otkriva da je kontakt sa navodnim duhovima preminulih osoba zapravo interakcija sa palim anđelima koji oponašaju mrtve (vidi: 1. Samuelova 28. glava).
Pored toga, duhovi su bogohulno rekli Ovenu da započne svoj pamflet izjavom da je Isus bio „nadahnuti medijum“ a ne Sin Božji.[31] U biblijskom smislu, Oven se srodio s duhovima koji su bili protiv Hrista – demonskim silama. I prema Ovenu, ove sile su u potpunosti prihvatile učenja koja je proveo svoj život propagirajući. On je napisao: „Duhovi… [su došli] da me posavjetuju o daljim postupcima za dobrobit ljudske rase i da me ohrabre da nastavim sa mjerama za koje sam bio podstaknut i duboko impresioniran da slijedim od svoje mladosti nadalje.“[32] Kasnije je ponovio: „Ovdje zagovarana načela i prakse su oni koje sam od svoje mladosti pa sve do sada, bez prestanka, nastojao staviti pred ljudsku rasu radi njenog vječnog usvajanja.“[33]
Uzimajući u obzir da su mjere, prakse i principi koje je Oven promovisao kroz svoj cijeli život usmjerene na komunizam, Budućnost ljudske rase predstavlja direktnu dokumentaciju da je pionirski socijalista – koga je Engels nazvao jednim od najeminentnijih umova istorije[34] – povezivao svoje političke stavove sa globalističkom agendom koju podržavaju „duhovi“ (pali anđeli).
Zanimljivo.
Ali nije iznenađujuće. Svaki sistem, sa bilo koje strane političkog spektra, koji pokušava da sruši institucije braka i porodice koje je Bog odredio u Postanju jasno ne može imati Božje odobravanje.[35] Isus je rekao: „Ko nije sa mnom, protiv mene je…“ (Matej 12:30) Neutralnost nije opcija. Bilo u utopijskim socijalističkim spisima iz devetnaestog vijeka ili popularnoj kulturi dvadeset i prvog vijeka, svaki sistem mišljenja koji je u suprotnosti s Božjom Riječi je protiv Boga i Isusa – drugim riječima, antihristov.
Shvatanje na grobnom mjestu
Na kraju, spisi ranih utopijskih socijalista poput Ovena i Furijea nude daleko dublji uvid u današnju kulturu nego što smo se možda nadali da otkrijemo. Ovi spisi ilustruju kako pokušaji da se iznova osmisli civilizacija rušenjem porodice, ciljanjem na mlade i podrivanjem crkve i države nisu ništa novo. Radije, to su vjekovima stare strategije koje su mnogi glasovi promovisali čak i prije nego što su Marks i Engels izjavili da Evropom kruži „sablast komunizma“.[36] S obzirom na Ovenovu tvrdnju da su ove strategije bile centralne za plan globalne razmjere koji su podržavali duhovi, „sablast“ je možda bio tačniji opis nego što su Marks i Engels shvatili.
To ne znači da ništa dobro nije proizašlo iz projekata utopijskih socijalista; na primjer, Oven je pomogao u reformi fabričkih uslova.[37] Ali ovi pojedinci su nastojali popraviti stvarni slom svijeta polazeći od pogrešnih temelja, što je dovelo – kao što su neuspjele eksperimentalne socijalističke zajednice ilustrovale – do pogrešnih rješenja.
Nasuprot tome, Božja Riječ nudi pravi temelj za razumijevanje i rješavanje slomljenosti svijeta. Ne samo da biblijski pogled na svijet pruža čvrstu osnovu za koncepte ljudske vrijednosti, morala i pravde na prvom mjestu, već Sveto pismo takođe ukazuje na Isusa, koji jedini nudi nadu, mir i život u izobilju kakve su utopijski socijalisti tražili.
Za ove utopiste, vječnost sa ili bez ovog života u izobilju je već odlučena. To je bilo jasno dok sam stajala pored groba koji sam konačno našla da nosi ime Šarla Furijea. Ali dok su Furije i Oven pokopani, mnoge ideje koje su promovisali žive i dalje, opijajući novu generaciju varljivim obećanjima slobode. Kao hrišćani koji su danas živi, imamo priliku i odgovornost ponuditi ovoj generaciji ono što nijedan drugi pogled na svijet – uključujući utopijski socijalizam – ne može pružiti, kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda.
Patricia Engler, AiG
__________________________
[1] Richard Weikart, “Marx, Engels, and the Abolition of the Family,” History of European Ideas 18, no. 5 (1994): 657–672.
[2] Primjer pokreta koji je premostio Marksovo razmišljanje s kasnijom seksualnom revolucijom i povezanim kampanjama za ukidanje porodice je radikalni feminizam (npr. Shulamith Firestone, The Dialectic of Sex: The Case for Feminist Revolution [New York: William Morrow, 1970. ], 232–274 ).
[3] Vidi: Avraham Yassour, “Communism and Utopia: Marx, Engels and Fourier,” Studies in Soviet Thought (1983): 217–227.
[4] Za nijansiranje objašnjenja, vidi Roger Paden, “Marx’s Critique of the Utopian Socialists,” Utopian Studies 13, no. 2 (2002): 67–91. Još jedan poznati utopistički socijalista koji se često navodi uz Furijea i Ovena bio je Henri St. Simon.
[5] Morris Hillquit, History of Socialism in the United States, 5th ed. (New York: Funk and Wagnalls, 1910), 18.
[6] Na primjer, istoričar Richard Weikart primjećuje: „Furije se zalagao za zamjenu monogamnog braka sistemom koji dozvoljava mnogo veću slobodu seksualnih strasti, budući da je vjerovao da je monogamija institucija suprotna ljudskoj prirodi i da je stoga prepreka ljudskoj sreći.“ (Weikart, “Marx, Engels, and the Abolition of the Family”).
[7] Paden, “Marx’s Critique of the Utopian Socialists.”
[8] Friedrich Engels, “Socialism: Utopian and Scientific,” in Karl Marx and Friedrich Engels: Selected Works, vol. 3, ed. Institute of Marxist-Leninism (Moscow: Progress Publishers, 1973), 125.
[9] Weikart, “Marx, Engels, and the Abolition of the Family.”
[10] Paden, “Marx’s Critique of the Utopian Socialists.”
[11] Ibid.
[12] Charles Fourier, in The Utopian Vision of Charles Fourier: Selected Texts on Work, Love, and Passionate Attraction, eds. Jonathan Beecher and Richard Beinvenu (Boston: Beacon Press, 1971), 175–176.
[13] Fourier, The Utopian Vision, 177.
[14] Fourier, The Utopian Vision, 177.
[15] Na francuskom, féministe. See Leslie Goldstein, “Early Feminist Themes in French Utopian Socialism: The St.-Simonians and Fourier,” Journal of the History of Ideas 43, no. 1 (1982): 92.
[16] Weikart, “Marx, Engels, and the Abolition of the Family,” 665.
[17] Leslie Goldstein, “Early Feminist Themes,” 98.
[18] Robert Owen, The Future of the Human Race; Or, A Great, Glorious and Peaceful Revolution Near at Hand, to Be Effected Through the Agency of Departed Spirits of Good and Superior Men and Women (London: Effingham Wilson: 1854), 13.
[19] Owen, The Future of the Human Race, 6.
[20] Na primjer, Oven je napisao: „Cilj privatnog vlasništva je da se pojedincima koji posjeduju više od drugih daju privilegije koje ne mogu ostvariti njihovi manje bogati susjedi; i dati im moć da tlače one koji su manje bogati.“ (Owen, The Future of the Human Race, 6).
[21] Owen, The Future of the Human Race, 7.
[22] Ovu čuvenu izjavu možete pronaći u tvitu Svjetskog ekonomskog foruma (@wef), Twitter, 9. aprila 2018. (Za drugi ugao komentara na ovu izjavu, pogledajte takođe: „Provjera činjenica: Svjetski ekonomski forum nema navedeni cilj da ljudi ne posjeduju ništa do 2030.“, Reuters, 25. februar 2021.
[23] Richard William Leopold, Robert Dale Owen: A Biography (Cambridge: Harvard University Press, 1940), 8.
[24] Owen, The Future of the Human Race, 19–50.
[25] Owen, The Future of the Human Race, 12.
[26] Owen, The Future of the Human Race, 17.
[27] Owen, The Future of the Human Race, 15–16.
[28] Owen, The Future of the Human Race, 15.
[29] Vidi: Paden, „Marksova kritika utopijskih socijalista“. Detaljniji pogled na različite eksperimentalne zajednice takođe je dostupan u Hillquit, History of Socialism in the United States.
[30] Puni naziv Ovenovog pamfleta bio je Budućnost ljudske rase; Ili, Velika, slavna i mirna revolucija je na dohvat ruke, koja će se izvesti kroz posredništvo preminulih duhova dobrih i superiornih muškaraca i žena.
[31] Owen, The Future of the Human Race, 29 (vidi takođe korice knjige).
[32] Owen, The Future of the Human Race, 15.
[33] Owen, The Future of the Human Race, 31.
[34] Friedrich Engels, The Peasant War in Germany (Moscow: Foreign Language Publishing House, 1956; originalno napisano u Njemačkoj 1850), 33.
[35] Ovo logično ne implicira da su svi sistemi koji podržavaju biblijsku instituciju braka nužno biblijski, ali je logično da su sistemi koji napadaju te biblijske institucije nužno nebiblijski.
[36] Karl Marx and Friedrich Engels, Manifesto of the Communist Party, trans. Samuel Moore, ed. Friedrich Engels, (Chicago: Charles H. Kerr & Company, 1910; originally published in 1848), 11.
[37] Joseph Clayton, Robert Owen: Pioneer of Social Reforms (London: A. C. Fifield, 1908), 18–26.
