Slobodno zidarstvo obuhvata učenja i prakse bratskog (samo muškarci) reda slobodnih i prihvaćenih masona, najvećeg svjetskog tajnog društva – društva vezanog za zakletvu, često posvećenog zajedništvu, moralnoj disciplini i uzajamnoj pomoći, koje skriva barem neke od svojih rituala, običaja ili aktivnosti od javnosti (tajna društva ne kriju nužno svoje članstvo ili postojanje). Rašireno napredovanjem Britanske imperije, slobodno zidarstvo ostaje najpopularnije na Britanskim ostrvima i u drugim zemljama koje su prvobitno bile unutar imperije. Procjene o članstvu u slobodnom zidarstvu širom svijeta početkom 21. vijeka kretale su se od oko dva miliona do više od šest miliona.
Slobodno zidarstvo je evoluiralo iz esnafa klesara i graditelja katedrala u srednjem vijeku. Sa opadanjem izgradnje katedrala, neke lože operativnih (radnih) zidara počele su primati počasne članove kako bi ojačale svoje članstvo u opadanju. Iz nekoliko od ovih loža razvilo se moderno simboličko ili spekulativno masonstvo, koje je posebno u 17. i 18. vijeku usvojilo obrede i obilježja drevnih vjerskih redova i viteških bratstava. 1717. prva Velika loža, udruženje loža, osnovana je u Engleskoj.
Slobodno zidarstvo je, gotovo od svog početka, nailazilo na značajno protivljenje organizovane religije, posebno od strane Rimokatoličke crkve i od raznih država. Slobodno zidarstvo nije hrišćanska institucija, iako se često pogrešno smatra takvom. Masonerija sadrži mnoge elemente religije; njena učenja, makar u dijelu javnog predstavljanja, nalažu moralnost, dobročinstvo i poslušnost zakonu zemlje. U većini tradicija, od kandidata za prijem se zahtijeva da bude odrasli muškarac, a svi podnosioci zahtjeva takođe moraju da vjeruju u postojanje Vrhovnog Bića i besmrtnost duše. U praksi, neke lože su optužene za predrasude prema Jevrejima, katolicima i ne-bijelcima. Uopšteno, masonerija u latinskim zemljama privlači one koji dovode u pitanje vjersku dogmu ili koji se protive sveštenstvu, dok u anglosaksonskim zemljama članstvo uglavnom dolazi iz redova bijelih protestanata. Moderna francuska tradicija, osnovana u 19. vijeku i poznata kao Ko-masonerija ili Le Droit Humain, prihvata i žene i muškarce.
U većini loža u većini zemalja, slobodni zidari se dijele na tri glavna stepena – upisani šegrt, kolega zanatlija i zidarski majstor. U mnogim ložama postoje brojni stepeni – ponekad i do hiljadu – superponiranih na tri glavne divizije; ove organizacione karakteristike nisu ujednačene od zemlje do zemlje.
Pored glavnih tijela masonerije proizašlih iz britanske tradicije, postoji i niz pridruženih grupa koje su prvenstveno društvenog ili rekreativnog karaktera, koje nemaju službeni status u masoneriji, ali crpe svoje članstvo iz viših stupnjeva društva. Posebno su rasprostranjeni u Sjedinjenim Državama. Među onima koji su poznati po svom dobrotvornom radu su i Drevni arapski red plemića Mističnog svetilišta (Shriners). U Britaniji i nekim drugim zemljama postoje zasebne lože ograničene na žene. Osim toga, i rođake majstora zidara mogu se pridružiti Redu istočne zvijezde, koji je otvoren i za žene i za muškarce; dječaci se mogu pridružiti Redu De Moleja ili Redu graditelja; a djevojke se mogu pridružiti Redu Jovovih kćeri ili Redu Duge. Engleskim masonima je zabranjeno da se povezuju sa bilo kojom od rekreativnih organizacija ili kvazi-masonskih društava, pod prijetnjom suspenzije.
Britanska masonerija
Slobodno zidarstvo, iako njegove vođe to odlučno poriču, je tajno društvo. U Engleskoj i Velsu ima više od 600.000 inicijata; dodatnih 100.000 u Škotskoj i između 50.000 i 70.000 u Irskoj. Svi članovi ovog Bratstva su muškarci, i svi osim onih koji su druga, treća, ili četvrta generacija Slobodnih zidara – koji se mogu pridružiti sa osamnaest godina – su dobi preko dvadeset jedne godine. Slobodno zidarstvo kritičari opisuju kao poslovni kult, sotonsku religiju i političku zavjeru. Branioci masonerije kažu nam da to nije ništa drugo do dobronamjerno i dobrotvorno bratstvo.
Sjedište Bratstva u Engleskoj i Velsu je u Londonu. Ovo je sjedište „Ujedinjene Velike lože Engleske“, upravnog tijela više od 8.000 loža u Engleskoj i Velsu. Ove lože, kojih ima još oko 1.200 pod jurisdikcijom „Velike lože Škotske“ i oko 750 pod „Velikom ložom Irske“, obavljaju svoje tajne poslove i rituale u masonskim hramovima. Hramovi mogu biti namjenski građeni ili mogu biti sobe u hotelima ili privatnim zgradama koje su privremeno preuređene za masonsku upotrebu. Duboko su involvirani u sve važne strukture društva, uključujući policiju i tajne službe.
Prema antimasonskim knjigama i nekim savremenim djelima, slobodno zidarstvo je formirano i nastavlja da radi na „varanju prostih u korist lukavih“ (Proceedings of the US Anti-Masonic Convention, p. 33, 1830). Slobodnozidarski sistem vrijednosti i organizacijska struktura mogu se koristiti za prikrivanje i nemoralnih i nezakonitih djela, ali njegovi članovi imaju koristi od Bratstva samo dok se održava status kvo. Knjiga Unutar Bratstva: Daljnje tajne slobodnih zidara, Martina Šorta, nastavlja istraživanje Stivena Najta o modernoj engleskoj masoneriji i daje dodatne informacije o američkoj masoneriji. „Oslanjajući se na dokaze iz prve ruke gdje god je to moguće, knjiga istražuje u kojoj mjeri su masonske zakletve o uzajamnoj pomoći i tajnosti kontaminirale bratstvo, izazvale rastuće neprijateljstvo crkava, političara i javnosti i izazvale optužbe za korupciju u ključnim područjima zakona, lokalne uprave, obrazovanja, medicinske profesije, biznisa, oružanih snaga, državne službe i tajne službe.“
Iniciranje
Iniciranje u razna tajna društva – slobodni zidari su jedno od njih, ako ne ono najpoznatije, i ono o kome se ovdje govori – ovih dana je relativno lako. Potencijalni inicijati se personalno biraju i pozivaju da se pridruže, iskušani obećanjem da će im se, kada budu prihvaćeni u organizaciju, nuditi mnoge lične prednosti: poboljšani izgledi za karijeru uz lakše postizanje napredovanja, prosperitetniji način života i nestajanje prepreka za uspjeh. Drugim riječima, ova obostrano korisna „mreža starih momaka“ će se sama pobrinuti za sebe.
Velika većina članova nalazi se na prve tri stepenice hijerarhije od 33 nivoa i nemaju pojma o skrivenoj agendi. Jednom inicirani na najniži nivo – prvi od 33 stepena – zavjetuju se na vjernost društvu iznad svega. Većina posvećenih je spremna to učiniti jer je teško odbiti iskušenje moći, bogatstva i znanja. Nagovještava se da postoje kazne koje se plaćaju za izdaju svog društva i otkrivanja njegovih tajni, ali na ovom nivou njeni članovi doživljavaju organizaciju kao malo više od tajnovitog društvenog kluba s moralom zasnovanim na viteštvu. Ono što se čini kao određene ezoterične tajne, njima se otkriva po inicijaciji kao „degustacija“ onoga što će doći ako ostanu vjerni. Inicirani tada plaća novac kako bi napredovao do drugog stepena kroz ceremoniju koja uključuje otkrivanje još daljeg tajnog znanja uz obećanje za više koje će doći na svakom stupnju. Inicijacija u više stepene zahtijeva sve veće sume novca a indicije i dalje dolaze. Pored iskorišćavanja obične ljudske znatiželje, očigledno da je postepeno otkrivanje „tajne iza tajnog društva“ neophodno i iz razloga što bi malo ko to prihvatio kad bi mu odmah sve izložilo. Obećanja o čudesnom tajanstvenom znanju su stalna, ali stvarno otkriveno znanje ostaje kodirano i služi samo da probudi apetit. Nikome nikada nije dat cijeli scenario, samo djelovi onoga što se čini kao slika od najvećeg značaja. Kako se sve više i više otkriva i što je više na ljestvici inicijatu dozvoljeno, to su veće pogodnosti koje se pružaju i otvaraju se vrata u smislu karijere i društvenog statusa. Štaviše, upozorenja protiv kršenja pravila tajnog društva postaju očigledna i zlokobnija na svakom koraku. Nemoguće je postići visoke nivoe iniciranja unutar Slobodnog zidarstva osim ako ga personalno ne biraju oni iz viših stupnjeva. Da bi se kvalifikovao, inicijat mora ispuniti njihove kriterijume bogatstva, statusa, društvene klase i karaktera. Do dostizanja dvadesetog stepena potreban je minimum prihoda na profesionalnom nivou za finansiranje napredovanja kroz sistem. Rezultat ove finansijski zavisne progresije je to da su članovi najvišeg nivoa elite Bratstva među najbogatijim i najuticajnijim na svijetu. Oni su takođe odgovorni, direktno i indirektno, za većinu kriminala zasnovanog na novcu/moći, kao što je industrija ilegalnih droga, politička ubistva, satanizam i kontrolu uma, što se dešava svaki dan širom svijeta.
Knjiga Stivena Najta Džek Trbosjek: Konačno rješenje (Jack the Ripper: The Final Solution, by Stephen Knight), pružila je dokaze da je ubistvo Trbosjeka bila masonsko zataškavanje koje uključuje najviše nivoe britanske vlade i monarhije. To je važan istraživački napor koji ukazuje na nivoe uticaja na kojima su stariji članovi bratstva slobodnih zidara djeluju i njihova ravnodušnost prema granicama zakona.
Baristeri i sudije
Da bismo razumjeli zašto je masonerija tako moćna u pravu, korisno je upoznati se s različitim ulogama dvije grane pravne profesije. Barister (titula engleskih advokata koji vode sporove pred visokim sudovima) je jedini član struke koji ima pravo saslušanja pred bilo kojim sudom u zemlji. Dok se pravni zastupnici/advokati (eng. solicitor) mogu saslušati samo u magistratskim sudovima, okružnim sudovima, a u određenim okolnostima i sudovima krune, barister može predstaviti i argumentovati slučaj klijenta u svim ovim slučajevima, kao i na Višem sudu, Apelacionom sudu i Domu lordova. Ali za razliku od advokata, barister ne može da ima posla sa klijentom direktno. Kontakt između klijenta i baristera je uvijek pretpostavljen da bude preko advokata, iako to ne funkcioniše uvijek u praksi. Etiketa profesije zahtijeva da advokat, a ne klijent, daje uputstva baristeru. Tako je barister zavisan o advokatu za život. U Engleskoj, čin baristera dodjeljuju isključivo četiri neinkorporirana tijela u Londonu, poznata pod zajedničkim nazivom Časna društva gostionica suda (Honourable Societies of the Inns of Court). Četiri gostionice, osnovane između 1310. i 1357., su Lincoln’s Inn, Greys Inn, Middle Temple i Inner Temple.
Prije ustanovljavanja potonje dvije gostionice, „Hram“, koji nalazi se između Fleet Streeta i rijeke Temze, bilo je sjedište „Vitezova templara“ – hrišćanskog/vojnog reda koji je stekao zapanjujuće bogatstvo i bogatstvo ezoterijskog znanja između jedanaestog i trinaestog vijeka, ali ih je francuski kralj Filip IV „Lijepi“ proglasio jereticima i bili su zbrisani tokom ranog četrnaestog vijeka. Pohapsio je sve templare u jednom danu 13. oktobra 1307. godine (odatle vjerovanje da je petak 13. „baksuzan dan“). Templari su izvrgnuti torturi, pa svi priznaju krivicu, tj. herezu. Vitezovi templari su postali slobodni zidari (čiji je simbol crveni krst ili ruža na bijeloj pozadini, što predstavlja krv i spermu u satanističkom ritualu), a moderni „Red vitezova templara“ unutar britanske masonerije polaže pravo na direktno porijeklo od srednjovekovnog reda. Svaka gostionica u vlasništvu Časnog društva ima svoju biblioteku, trpezariju i kapelicu, i njome upravljaju njeni vlastiti stariji članovi – baristeri i sudije – koji su poznate kao Sudski savjetnici (eng. Benchers). Sudski savjetnici odlučuju koji će studenti biti pozvani u advokatsku komoru (odnosno postati baristeri), a koji neće. Njihova odluka je konačna. Kao i u mnogim drugim stvarima u britanskom zakonu, drevni običaji prate prolaz učenika na završni ispit i prijem. Kandidati, naravno, moraju položiti ispite, koje utvrđuje Savjet za pravno obrazovanje, ali pored toga oni moraju ‘držati dvanaest termina’. U svakodnevnom jeziku to znači da u određenom broju navrata u svakom zakonskom terminu (Hilarije, Uskrs, Trojstvo i Mišelma) tokom tri godine, kandidati moraju objedovati u svojoj gostionici. Ako to urade bez greške, polože ispite i plate svoje honorare, biće pozvani, a diploma ili čin baristera će im biti dodijeljena. Advokati, posebno oni izvan Londona, imaju poseban podsticaj da postanu slobodni zidari. Po pravilima profesije zabranjeno im je oglašavanje. Stoga se oslanjaju na prolaznu trgovinu, koja je često rijetka, i preporuku koju je teško dobiti. Advokati se pridružuju slobodnom zidarstvu samo da bi bili bliski sa poslovnim ljudima i uvaženim članovima njihove zajednice, i da bi stekli lični kontakt sa policijom, službenicima za prekršaje i lokalnim članovima pravosuđa – ljudima na koje bi mogli da se oslone.
Od početka su ljudi zakona bili povezani sa slobodnim zidarstvom. Izraz „masonska firma“ se češće koristi u pravu nego u bilo kojoj drugoj profesiji. To je zato što postoji veća prevaga kompanija koje isključivo vode članovi Bratstva u ovoj oblasti društva nego drugdje. Ovo se odnosi na one advokatske firme čiji su stariji partneri, bez izuzetka i kao dio smišljene politike, slobodni zidari.
Neke masonske firme neće dozvoliti mogućnost partnera ne-masona. U ovim slučajevima će biti uzeta samo postojeća braća. U nekim većim masonskim firmama biće jedan, možda dva, mlađa partnera koji nisu masoni. Ovi ne-masoni uglavnom nikada ne sumnjaju u tajnu odanost svojih kolega partnera. U određenoj fazi svoje karijere mogli bi dobiti pristup od nekog od braće u firmi – ne puki poziv da se pridruže, već suptilnu implantaciju ideje, lagano povlačenje zavjese sa strane. Obično ako se ovo ignoriše gotovo ništa dalje se neće desiti. Ako bude prepoznato i odbijeno, ne-mason će vjerovatno ubrzo nakon toga aktivno tražiti partnerstvo negdje drugdje, jer posao postaje neopisivo zahtjevniji i kako on smatra da više ne ispunjava standarde koji se od njega očekuju.
Ukratko, prema kritičarima masonerije, masonerija je bratstvo ili još prikladnije kult koji nalaže tajnost i poslušnost unutar svojih redova, pruža zaštitu i unapređenje interesa svojih članova, kažnjava svoje neprijatelje i zatvara oči pred kriminalnim ponašanjem počinjenim od strane svojih članova protiv ne-članova. Slobodno zidarstvo pruža sistem vrijednosti i organizacionu strukturu koja radi na tome da braću masone postavi na položaje moći u svim organizacijama i mogu je koristiti njeni članovi u najnemoralnije i nezakonite svrhe. Čini se da njegov temelj počiva na spremnosti njegovih članova da sebično razmijene svoju etiku za ličnu korist. Čini se da njegova snaga leži u sveprisutnoj prisutnosti, neopaženoj od strane onih van bratstva, djelujući zajedno da zaštite i prošire svoje bogatstvo i moć.
Lokalne vlasti
Gotovo svaka lokalna vlast u zemlji ima svoju masonsku ložu, hram često situiran zapravo unutar grada ili County Hall. Ove lože lokalne samouprave poznate su na različite načine kao (a) ‘Borough Lodge’, (b) ‘County Lodge’, (c) ‘Town Hall Lodge’, ili (d) ‘Council Lodge’, zavisno o tome gdje se nalaze. Samo u Londonu nema manje od dvadeset četiri lože za koje se prema njihovim nazivima u Masonskom godišnjaku može utvrditi da su bazirane na lokalnim vlastima. Ponovo ih ima barem toliko u Velikom Londonu čiji je identitet sakriven klasičnim ili drugim opskurnim naslovom poput ‘Harmony’. Osim ovih, tu su i lože bazirane na City of London Corporation i Loža br. 2603 za oficire i članove onoga što je ranije bilo poznato kao Vijeće Velikog Londona (GLC), prvobitno posvećeno kao Loža Vijeća Londona 1896. godine. U provincijama, većina okružnih vijeća i okružnih vijeća i mnoge parohije imaju svoju ložu. Jedno je jasno, ogromna većina odbornika i funkcionera pristupa ovim ložama, a ne ložama po geografskom području ili instituciji ili profesiji, jer smatraju da to povećava njihov uticaj na lokalne poslove. To znači, moglo bi se tako reći – u lokalnoj kao i nacionalnoj vladi, premda nam je rečeno da živimo u ‘demokratiji’ – kakva god debata da se pojavi u javnosti to je fasada koja pokriva uznemirujuću istinu da je sve unaprijed odlučeno.
Slobodni zidari su se zakleli da će pokazati favorizovanje u unapređenju interesa brata masona. Mason kraljevskog slavoluka se zaklinje: „Promovisaću političke preferencije kompanjona kraljevskog zidara, umjesto drugog jednake kvalifikacije.“ (The Address of the US Anti-Masonic Convention, p. 9, 1830.)
Masoni u medicini, obrazovanju i javnim službama
Zidarstvo u medicinskoj profesiji preovlađuje, posebno među ljekarima opšte prakse i višim bolničkim doktorima. Bolničke lože su korisna mjesta za sastanke medicinskog osoblja i administratora. Većina glavnih bolnica, uključujući sve londonske nastavne bolnice, imaju svoje lože. Mnogi od najviših članova profesije su masoni.
Mason kraljevskog slavoluka se zaklinje: „Pomoći ću i asistirati kolegi masonu kraljevskog slavoluka, kada se upusti u bilo kakvu poteškoću, i zastupati njegovu stvar, tako da ga izvučem iz iste, ako je u mojoj moći, bio on u pravu ili ne… Tajne kolege masona kraljevskog slavoluka, koje su mi povjerene kao takve, i ja znam njega kao takvog, ostaće sigurne i neprikosnovene, u mojim grudima kao i u njegovim, bilo to ubistvo i izdaja bez izuzetka.“ (The Address of the US Anti-Masonic Convention, p. 9, 1830).
Slobodno zidarstvo igra značajnu ali moguće u opadanju ulogu na polju obrazovanja.
Uobičajeno je da direktori nižih i srednjih škola i predavači na fakultetima budu ‘braća’.
Hitna pomoć i vatrogasne službe su snažno zastupljene u masoneriji, a u Bratstvu je veći udio zatvorskih službenika nego policajaca. Ipak, za razliku od policije, malo je bratimljenja između viših i nižih činova u Zatvorskoj službi. Viši zatvorski službenici imaju svoje lože, ‘šrafovi’ svoje, a rijetko će se dvojica sastati.
Jedna stvar bi do sada trebala biti jasna: Bratstvo posjeduje zakon, oni posjeduju vojsku, posjeduju naftne kompanije, farmaceutske kompanije i skoro sve što daje gorivo za status kvo. Ono postavlja standarde za obrazovanje, setove nastavnog plana i programa (kurikulume), ono uzgaja sjeme preko medija i obrazovnog sistema onoga što će kasnije postati, kroz nježno upražnjavanje moći nad gladnima, nezadovoljnima, duhovno nesvjesnim robovima njihovog sistema. Kad to ne bilo tako zlokobno, bilo bi čisto savršeno u svom sveobuhvatnom dizajnu.
Masoni bi mogli protestovati i ukazati na značajne dobrotvorne akcije koje je bratstvo učinilo. Milioni za dobročinstvo! Ali su milioni beznačajni u poređenju sa iznosima koji bi se mogli ostvariti prema predloženom nivou uticaja. Narko kartel Cali u Kolumbiji davao je milione u dobrotvorne svrhe dok su stavljali milijarde u džep. Poput kartela Cali, možda bi se isplatilo uložiti malo u svrhe odnosa s javnošću.
Masonski bog
Pravo ime, iako ne i priroda, masonskog boga je otkrivena samo onim masonima trećeg stepena koji izaberu da budu „uzdignuti“ u Sveti kraljevski slavoluk. Za Kraljevski slavoluk (Royal Arch) se često mislilo da je Četvrti stepen, ali Četvrti stepen je Tajni majstor. U stvari, Kraljevski slavoluk je produžetak Trećeg stepena i predstavlja završetak ‘iskušenja’ Mastera masona. Samo jedna petina od svih Mastera masona su uzvišeni. Ali čak ni ova petina, koji se podučavaju „neizrecivom imenu“ masonskog boga, ne shvata njegovu pravu prirodu. To je u osnovi zbog namjernog zamagljivanja istine od strane nekih od onih koji znaju i opšteg prihvatanja da je sve onako kako im kaže većina članova Bratstva.
U ritualu egzaltacije, ime Velikog Arhitekte Univerzuma otkriva se kao JAH-BUL-ON, a ne opšti krovni izraz otvoren za bilo koje tumačenje koje pojedini mason može izabrati, već precizna oznaka koja opisuje specifično natprirodno biće – složeno božanstvo sastavljeno od tri odvojene ličnosti spojene u jednu. Svaki slog „neizrecivog imena“ predstavlja jednu ličnost ovog trojstva:
JAH = Jahve, Bog Jevreja
BUL = Bal, drevni hananski bog plodnosti, povezan sa ‘razuzdanim obredima podražajne magije’
ON = Oziris, drevni egipatski bog podzemlja.
Bal je bio ‘lažni bog’ koji je konkurisao Jehovi za odanost Izraelaca u Starom savezu. Ali nedavno, u roku od sto godina od stvaranja boga masona, demonolog iz šesnaestog vijeka Džon Vir identifikovao je Bala kao đavola. Ova manifestacija zla imala je tijelo u obliku pauka i tri glave – čovjeka, žabe i mačke.
Godine 1873, poznati masonski pisac i istoričar general Albert Pajk, koji je kasnije postao veliki komandant južne jurisdikcije Vrhovnog vijeća (33. stepena) u Čarlstonu, SAD, pisao je o svojoj reakciji kada je saznao za Jah-Bul-Ona. Bio je uznemiren i zgrožen tim imenom i nastavio je: „Ni jedan čovjek ili tijelo ljudi ne mogu me natjerati da prihvatim kao svetu riječ, kao simbol beskonačnog i vječnog Božanstva, riječ mješanca, dijelom sastavljenu od imena jednog prokletog i zvjerskog paganskog boga, čije je ime već više od dvije hiljade godina ime Đavola.“
U ovom „trojnom“ imenu važno je zapaziti da se Sotona „šifrovano“ predstavlja kao bog dobra i zla, a mješavina dobra i zla je vezivno tkivo masonskog koncepta.
U knjizi Martina Šorta Unutar Bratstva (Inside the Brotherhood, by Martin Short), nastavlja se istraživanje Stivena Najta o engleskom masoneriji i daju dodatne informacije o američkoj masoneriji. U njoj se sugeriše da su rasistički Klu Kluks Klan stvorili američki masoni oko 1860. i oživjeli ga 1915. „novom generacijom masona“. On bilježi: „Izgleda da gdje god masoni imaju zajedničke političke ciljeve, ali ih ne mogu ostvariti kroz masoneriju, oni su uspostavili paralelne javne pokrete.“ (str. 239)
Uprkos svemu ovome, Društvo za propagiranje hrišćanskog znanja Crkve Engleske (SPCK) za primjer, čak ni danas nema literature za ispitivanje Slobodnog zidarstva i ne raspravlja o tome da li hrišćanin treba da bude mason. SPCK je izdao direktivu njihovim knjižarama da knjigu „Vidljiva tama“ (Darkness Visible), koja je vjerovatno još uvijek najtačnije i najuopštenije naučno djelo na tu temu, ne treba stavljati u zalihe. Odatle je očito da masoni kontrolišu i crkvene poslove ili su istovremeno crkveni velikodostojnici i članovi loža.
Nema sumnje da je masonerija izuzetno zabrinuta da ima ili da se čini kako ima dobre odnose sa svim hrišćanskim crkvama, i, znajući da nijedan ozbiljan masonski učenjak i nijedan hrišćanski teolog nisu bili spremni da raspravljaju o kompatibilnosti, pokret ostaje tih. Postoje dokazi o veoma značajnim naporima koje su uložili masoni, uključujući pritiske na izdavače, distributere i biblioteke, da potisnu djela kritična prema Bratstvu. Ovo se čak proširuje i na publikacije samog Bratstva. Kada je Britanska biblioteka 1981. godine podnijela zahtjev za dva primjerka Masonskog godišnjaka za čitaonicu na uobičajen način od Freemasons Hall-a, obaviještena je da joj tada ili u budućnosti neće biti dozvoljeno imati kopije imenika. Nije dato nikakvo objašnjenje.
Postoji namjerna politika koja djeluje unutar engleske hijerarhije Rimokatoličke crkve kako bi njeni članovi bili u neznanju o pravom položaju Crkve po pitanju masonerije. Ova politika je namijenjena da pokrije ogromnu grešku koju su napravili engleski katolički biskupi 1974. godine, što je dovelo do toga da su katolici u Britaniji bili obaviješteni da se, nakon dvije stotine godina neumoljivog protivljenja Rima, Sveta Stolica predomislila i da uz dozvolu svojih lokalnih biskupa katolici sada mogu postati masoni. Osim što prikriva ono što se sada može otkriti kao zabluda engleske hijerarhije, politika zida šutnje skriva, možda i nehotice, zlokobniju situaciju u Rimu. Postoje dokazi da je i sam Vatikan infiltriran od strane slobodnih zidara.
Slobodno zidarstvo ima mnogo rangova ili stepena i rigidno je hijerarhijsko. Majstori masoni su „zakleti da će se pokoravati svim naredbama, hirovima, itd., tih visokih i moćnih velikih uzvišenih Uzvišenosti“ (Masonsko spasenje, p. 24, Fred Husted, oko 1910) iznad njih.
Izdaja Bratstva je najgori mogući zločin u očima njegovih članova i na kraju se kažnjava smrću.
Bratstvo je svemoćno: svi pripadnici najvišeg nivoa policije i vojnih snaga tamo su postavljeni kroz Bratstvo kao oruđe Bratstva. Sudije i advokati, medijski moguli, biznismeni i političari se regrutuju tako da nijedan član elite Bratstva nikada nije u opasnosti da odgovara Sistemu za bilo kakav zločin ili prekršaj. Bratstvo može, i bukvalno to čini, izbjeći ubistvo jer jeste takođe zakon koji se tome protivi. Ako se neko ko nije član Bratstva provuče kroz mrežu i postigne visok status, onda postoje načini da se osigura da takvi ljudi ne budu u stanju da ostvare svoj puni potencijal. Infiltrirani su u svako područje našeg društva na svim nivoima, ali na vrhu, u najvišem socijalnom i monetarnom rangu, Bratstvo prevladava gotovo u potpunosti.
Dok prva tri stepena masona skupljaju novac za dobrotvorne svrhe i sudjeluju u relativno bezopasnim društvenim događajima, njihovi nadređeni u Zanatu organiziraju ratove, guraju droge, koordiniraju atentate, kontrolišu um, siluju i ubijaju malu djecu u satanističkom zlostavljanju i formulišu planove za svjetsku dominaciju.
Reference
Osim ako nije drugačije naznačeno, izvori informacija za ovaj članak su:
- Encyclopaedia Britannica, art. “Freemasonry secret organization”
- „Bratstvo“, autor Stiven Najt (The Brotherhood, by Stephen Knight)
- „Bratstvo i manipulacija društva“, Bilten ‘The Truth Campaign’ iz decembra 1996.
