U Americi i generalno na Zapadu se dogodila masovna generacijska promjena u novom milenijumu i posledice ovog preokreta se uveliko osjećaju. Upozoravani smo da ovo dolazi decenijama, i izvjesno je ovdje (i bez naznaka usporavanja!). Na šta mislimo? Na primjer, ako razmotrite rezultate American Worldview Inventory 2021, istraživanja koje je sproveo Kulturno istraživački centar (CRC) na hrišćanskom univerzitetu Arizona – on savršeno naglašava ovu tužnu generacijsku promjenu.
Pitanje vjere u Boga dovodi samo do slijeganja ramenima
Prema ovom novom istraživanju, šokantnih 43% američkih milenijalaca (identifikovanih u ovom istraživanju kao rođenih između 1984. i 2002.) „ne znaju, nije ih briga ili ne vjeruju da Bog postoji.“ Manje od polovine (48%) drži se „Zlatnog pravila“ „ponašajte se prema drugima onako kako želite da se oni ponašaju prema vama“, dok gotovo 4 od 10 (38%) daje zeleno svjetlo za osvetu, sa stavom da se treba „pokušati izjednačiti s ljudima koji su vam nanijeli nepravdu.“ Mnogi milenijalci vjeruju da se „abortusi vrše kako bi se smanjila lična ekonomska ili emocionalna nelagoda“ i da je „predbračni seks s nekim za koga se očekuje da će biti njihov budući supružnik moralno prihvatljiv“. Sva ova uvjerenja su u oštroj suprotnosti s onima koje su imale prethodne generacije.
Sinkretizam i moralni terapeutski deizam – put mladih
Dakle, koji je dominantni svjetonazor mlađih generacija? Doktor George Barna, uvaženi istraživač koji stoji iza ovog novog istraživanja, kaže da je dominantan pogled na svijet našeg doba sinkretizam (tj. mješavina različitih religija i vjerovanja), koji se u velikoj mjeri oslanja na svjetonazor moralnog terapeutskog deizma. Šta je MTD? To se može sažeti sa sledećim ključnim uvjerenjima:
- Bog ostaje udaljen od života ljudi.
- Ljudi bi trebali biti dobri jedni prema drugima (tj. moralni).
- Univerzalna svrha života je biti srećan i osjećati se dobro prema sebi.
- Ne postoje apsolutne moralne istine.
- Bog prima „dobre ljude“ na nebo.
- Bog ljudima postavlja vrlo ograničene zahtjeve.
To sigurno zvuči kao ono u što većina ljudi na Zapadu i u „demokratski profilisanim društvima“ danas vjeruje (posebno mlađe generacije). Kao što je gore pomenuto istraživanje pokazalo, milenijalci će „daleko vjerovatnije“ od ostalih generacija:
- Definisati uspjeh u životu kao sreću, ličnu slobodu ili produktivnost bez pritiskanja (po principu „čini što želiš“).
- Smatrati da se abortus vrši radi smanjenja lične ekonomske ili emocionalne nelagode te da je stoga moralno prihvatljiv.
- Smatrati moralno prihvatljivim predbračni seks sa nekim za koga se očekuje da će biti njihov budući supružnik, ili kod mlađih generacija isključivo kao udovoljavanje svojim potrebama.
- Smatrati reinkarnaciju stvarnom mogućnošću, olako prihvatiti prakse i učenja New Age-a i sl.
- Biti liberalni u pogledu socijalnih politika i programa sračunatih na promjenu svijesti i potpunu relativizaciju svih moralnih vrijednosti.
- Biti zagovornici liberalne teologije.
- Biti među ljudima koji ili „ne znaju“ postoji li Bog, ne vjeruju da postoji ili ih nije briga da li uopšte postoji.
Sve se svodi na to da budete „srećni“ i osjećate se dobro – nema mjesta grijehu, Božjem gnjevu, biblijskoj pravdi, apsolutnim vrijednostima, ličnoj odgovornosti, samopožrtvovanju, toleranciji prema drugima (ljubav prema neprijateljima) ili beskompromisnoj biblijskoj istini u svjetonazoru; svako je okrenut sebi, onome što misli i zbog čega se osjeća dobro ovdje i sada.
Religija od pijeska
Drugim riječima, ove mlađe generacije nisu nereligiozne ili neutralne u pogledu svjetonazora. Oni imaju religiju – to je religija koju su sami stvorili jer se ponašaju kao bogovi za sebe. Ljudska riječ se uzima kao autoritet. To je sekularizam, gdje je čovjek autoritet i on odlučuje o istini. Takav svjetonazor iz Biblije može posuditi moral ili druge istine poput postojanja Boga, ali je izrazito nehrišćanski. Zasnovan je na pijesku čovjekova mišljenja, uzimajući elemente iz raznih različitih „religijskih tradicija“, a ne na nepromjenjivoj stijeni Božje riječi. Kad se čovjeku prepusti da odlučuje o moralu, u najboljem slučaju možemo dobiti tzv. situacionu etiku, sa tendencijom stalnih promjena, relativizacije i degradacije.
Ovaj svjetonazor radikalno mijenja Zapad jer ideje imaju posledice. A ideje zasnovane na grešnom, pogrešivom čovjekovom mišljenju imaće smrtonosne posledice. Istorija to potvrđuje i moderne generacije neće biti izuzetak.
Šta da radimo?
Dakle, šta hrišćani trebaju raditi u svjetlu seizmičkog pomaka u kulturi? Ono što je istinska Božja zajednica uvijek radila kroz istoriju: vjerovala i pokoravala se Božjoj Riječi, propovijedala Jevanđelje i odbijala razvodnjavati istinu kako bi se prilagodila mračnom svijetu koji mrzi Hristovu svjetlost. Kako to možemo? Pa, započinje time što se svaki pojedini hrišćanin obaveže da će znati, vjerovati, braniti i pronositi Božju Riječ. A onda naučiti druge da rade isto. Moramo:
Boriti se za vjeru. Vjera je jednom zauvijek predana svetima, kako nas podsjeća Juda (Juda 1:3). Ne postoji drugačija „progresivna“ vjera, sinkretizovana iz gomile religija i naših ličnih iskustava, za 21. vijek. (To je zapravo religija Novog doba.) Mi nismo nekako prosvijetljeniji od prošlih hrišćana niti smo intelektualno i moralno „evoluirali“. Potrebna nam je Božja Riječ – jedino nepogrešivo Božje otkrivenje – da bismo izgradili pravilan svjetonazor i spoznali istinu koja nas oslobađa. Oni koji poznaju i vole Hrista i njegovu Riječ moraju se iskreno boriti za vjeru među lažnim učiteljima i apatičnom kulturom koja lijeno prihvata njihove vlastite ideje kao istinu, umjesto da se potrudi ispravno podijeliti Riječ istine.
Uvijek biti spremni dati odgovor (1. Petrova 3:15). Naša kultura postavlja teška pitanja o istini Božje Riječi, stvarnosti jevanđeoske poruke i autoritetu Svetog pisma. Moramo biti spremni s odgovorima za dragocjenu nadu koju imamo samo u Hrista. Moramo srušiti argumente koji se postavljaju protiv znanja o Bogu (2. Korinćanima 10:5). To uistinu znači da moramo biti opremljeni apologetikom.[1] A prva linija odbrane naše vjere je poznavanje Riječi Božje. Čitajte svoju Bibliju. Čitajte je svojoj djeci kao porodica. Ništa ne može zamijeniti vrijeme u i sa Božjom riječju. Samo je ona živa i aktivna, oštrija od svakog mača sa dvije oštrice (Jevrejima 4:12). I dok čitate i proučavate Riječ, pratite svoje proučavanje dobrim izvorima za apologetiku (poput onih koji se nalaze na sajtu Instituta za izučavanje religije).
Temeljno razumjeti jevanđeosku poruku. Mnogi „hrišćani“ danas imaju jevanđelje samopomoći, napretka ili neodređenog morala, uglavnom kao proizvod odbacivanja Božjeg Zakona i raznih liberalnih shvatanja. „Isus“ kojeg su sami stvorili je tu da im pomogne, učini da se osjećaju dobro ili im da „duhovnu“ i moralnu prednost nad drugima. To nije biblijsko jevanđelje – i ne spašava! Biblijsko jevanđelje je mnogo bolje, dublje, bogatije i ustanovljeno na vječnim temeljima Božje istine, pravednosti, ljubavi i blagodati. Biblijsko jevanđelje je da je Isus došao spasiti grešnike kako bi mogli imati život (Matej 1:21; 1. Timoteju 1:15). To ne znači da je došao kraj problemima, ugnjetavanju, siromaštvu ili nepravdi (iako će se sve to konačno ostvariti po realizaciji Plana spasenja), kao što to jasno pokazuju Jevanđelja i ostatak Novog saveza. Hrist je došao potražiti i spasiti izgubljeno (Luka 19:10), a realna spoznaja sopstvenog stanja je iznimno otežana u letargičnom nevjerstvu i sekularizmu savremenih hedonistički profilisanih generacija. Upravo zbog prilagođavanja takvom svijetu danas postoji mnoštvo lažnih jevanđelja i jeftinih verzija hrišćanstva, te je stoga neophodno da imamo duboko, utemeljeno znanje o biblijskoj poruci jevanđelja koje je moguće steći samo uvažavanjem cjelovite nauke Svetog pisma.
Ostanite postojani
Riječ Božja je ta koja nas sidri za istinu, bez obzira na generaciju kojoj pripadamo ili ono što trenutno potresa ovaj slomljeni svijet. Ostanimo nepokolebljivi, držeći se Hrista i njegove Riječi, hrabro dijeleći jevanđelje i biblijsku istinu sa svijetom koji očajnički treba napustiti svoje lažne ideologije i okrenuti se jedinom istinskom temelju koji će izdržati probu vremena: samoj Riječi Božjoj kao kompasu koji nepogrešivo pokazuje čovječanstvu put morala, pravednosti i spasenja.
________________________
[1] Savjetujemo da svojim prijateljima koji dovode u sumnju Bibliju, a preferiraju sekularni intelektualizam, filozofiju i ateističku nauku o poreklu, preporučite knjigu „Testiranje hrišćanstva“, u izdanju Instituta za izučavanje religije.
