Jedan od mnogih naučnih dokaza protiv neo-darvinističke evolucije uključuje koncept nesvodive složenosti. Mikrobi, biljke, gljive, životinje i ljudska bića imaju tijela koja se sastoje od izuzetno složenih mikroskopskih mašina. Različiti djelovi biološke ćelije međusobno su zavisni. Odnosno, svaki dio ćelije zavisi o svim ostalim djelovima ćelije kako bi pravilno funkcionisao. Uklonite bilo koji bitni dio i ćelija će umrijeti. Dakle, ćelija nije samo složena; ona je nesvodivo složena. Odnosno, ne može se smanjiti na ćeliju koja jednostavnije funkcioniše uklanjanjem bilo koje bitne komponente. Ipak, neo-darvinistička evolucija zahtijeva da je cijeli život nastao iz jednostavnijih oblika, s novim komponentama koje su se vremenom dodavale mutacijama. Stoga je neo-darvinistička evolucija nekompatibilna s nesvodivom složenošću.
Otisak prstiju inteligencije
Nesvodiva složenost znak je inteligentne promišljenosti. Ručno izrađene mašine gotovo uvijek pokazuju nesmanjivu složenost. Razmislite o automobilu. Ima mnogo međusobno zavisnih djelova koji zajedno rade na postizanju cilja – u ovom slučaju da osiguraju prevoz ljudi i imovine. Ako uklonite bilo koji bitni dio (motor, točkove, pogonski sklop, mjenjač, upravljač, rezervoar za gorivo itd.), vozilo neće moći raditi ono za što je dizajnirano.
Naravno, nisu svi djelovi automobila bitni. Mogli biste ukloniti radio, kasicu, USB priključak, unutrašnja svjetla, sastav klima uređaja, a vozilo bi vas i dalje moglo dovesti od tačke A do tačke B. Određena druga svojstva takođe se mogu ukloniti što rezultira smanjenom funkcionalnošću. Mogli biste ukloniti brisače vjetrobrana i dalje doći od A do B, ali samo po lijepom vremenu. Mogli biste ukloniti prednja svjetla i dalje doći od A do B, ali samo danju (a ne legalno). Mogli biste ukloniti prigušivač i automobil bi i dalje funkcionisao (sve dok susjedi ne pozovu policiju). No postoje neki bitni djelovi koji se ne mogu ukloniti ako vozilo nije onesposobljeno za transport. Otuda, vozilo ima nesvodivu složenost.
Nesvodiva složenost uvijek je rezultat mentalnog procesa svjesnog planiranja. Nijedan dio automobila ne može sam od sebe prevesti ljude s jedne proizvoljne lokacije na drugu. Potrebna je kreativna misao za dizajniranje sistema u kojem će više djelova raditi međusobno kako bi se postigao zajednički cilj. Sam proces zahtijeva razumijevanje kako svaki dio funkcioniše, a zatim planiranje sistema u kojem su djelovi međusobno povezani kako bi se postigla željena funkcija. Tek kada su svi bitni djelovi sastavljeni u ispravnim odnosima, sistem će moći učiniti ono za šta je dizajniran.
Može li takva složenost evoluirati?
Pretpostavimo da je neko tvrdio da automobile nisu dizajnirali ili napravili ljudi, već su nastali bezumnim, evolucijskim procesom koji se odvijao milionima godina. Pretpostavimo da ta osoba tvrdi da je prije više miliona godina nekako došlo do evolucije zupčanika, pa još jednog stupnja prenosa, pa pogonskog vratila, pa pogona itd. Neki od ovih djelova potom su se spojili na načine koji su sve više ličili na moderno vozilo. Naravno, mnogi djelovi nisu se spojili na pravi način, ali oni su odbačeni kao beskorisni. Ali one rijetke kombinacije koje su radile sačuvane su jer su pružale skromnu transportnu korist, sve dok vozila postepeno nisu postala potpuno korisni oblici koje danas vidimo.
Da li je takav scenario realan? Teško. Ni u jednoj fazi takvog hipotetičkog procesa takvo proto-vozilo ne bi bilo ni izdaleka korisno kao oblik prevoza sve dok svi bitni dijelovi ne budu prisutni u ispravnoj konfiguraciji. Čemu služi pogonsko vratilo i dva zupčanika? Dva procenta vozila neće vam dati dva posto prednosti pri prelasku iz A u B. Zapravo, bilo bi teže doći iz A u B ako morate nositi dva stupnja prenosa i pogonsko vratilo. U takvoj fazi one štete putovanju i odbaciće se. Niti 50% bitnih komponenti automobila neće vam dati nikakvu prednost pri prelazu od A do B. Vozilo ne može funkcionisati kao vozilo ako nisu prisutni svi njegovi bitni djelovi.
Prema tome, do nesvodivo složenih sistema ne može doći bezumni, evolucijski proces u kojem se svaki dio dodaje jedan po jedan u već funkcionalni sistem. To je zato što sistem ne funkcioniše ako svi bitni djelovi već nisu tamo. 2% ili 50% ili čak 99% osnovnih stvari funkcionalnog vozila ne pružaju nikakvu transportnu prednost. Mašina mora imati sve bitne komponente da bi bila korisna.
Izazov evoluciji
Dizajn živih organizama daleko je sofisticiraniji i složeniji od bilo kojeg automobila. Ovo bi trebalo sugerisati da je dizajner daleko inteligentniji od bilo kojeg čovjeka. No, da li je ta složenost nesvodiva ? Ima li neke bitne karakteristike koje su međusobno zavisne, pa ako se bilo koja ukloni, sistem će otkazati? Ako je tako, onda do njega nije moglo doći evolucijskim procesom, gdje je svaka faza funkcionalni organizam koji ima samo jedno poboljšanje u odnosu na prethodnika. Nisu sve osobine svih stvorenja nužno nesvodivo složene. Ali postojanje čak i jedne takve osobine nije u skladu s neo-darvinističkom evolucijom.
Uzmite u obzir kardio-vaskularni sistem. On ima sistem arterija, vena i kapilara, od kojih svaka sadrži krvna zrnca i krvnu plazmu. Uključuje srce koje pumpa krv. Neki od krvnih žila takođe prolaze kroz respiratorne organe (pluća ili škrge, zavisno o organizmu) gdje krv oslobađa ugljen-dioksid i prima kiseonik. Svaki dio zavisi o svim ostalim. Uklonite bilo koji od ovih djelova i organizam umire.
Prilikom razmatranja hipotetičke evolucije svakog složenog sistema, korisno je postaviti dva pitanja. Prvo, koji je bitni dio prvi evoluirao? Drugo, koji je bitni dio evoluirao posljednji? U kardio-vaskularnom sistemu, koji je prvi evoluirao – srce ili krvni sudovi? Bez jednoga, drugo je beskorisno. Da li su se krvne ćelije razvile prije ili poslije krvne plazme? Bez plazme, krvne ćelije se ne mogu pravilno kretati. Ali plazma nema kapacitet transporta kiseonika krvnih ćelija. Svaki je beskoristan jedan bez drugog.
Evolucionisti bi mogli tvrditi da su svi ovi sistemi evoluirali iz jednostavnijih verzija. Ali čak i najjednostavniji sistem ove vrste mora imati nešto poput srca za kretanje krvi, krv za kretanje, plazmu za kretanje krvi i neki način izmjene ugljen-dioksida za kiseonik iz okoline. Svaki sistem zahtijeva barem osnovnu verziju ostalih kako bi funkcionisao. Dakle, koji je dio evoluirao prvi? Nijedan. Svaki je sam po sebi beskoristan. Koji je dio posljednji evoluirao? Nijedan. Bez svih ovih djelova organizam umire.
Prirodna selekcija
Ponekad će evolucionista tvrditi da prirodna selekcija može prevladati takve prepreke. Prirodna selekcija odnosi se na zapažanje da organizmi koji najbolje odgovaraju svom okruženju imaju tendenciju preživljavanja i razmnožavanja u većem broju od onih organizama koji manje odgovaraju tom okruženju. U ekstremnim slučajevima, manje prikladni organizmi mogu biti dovedeni do izumiranja. Imamo mnogo zapažanja koja potvrđuju ovu stvarnost. Ali ovo nije kreativan proces. Prirodna selekcija ne stvara nove osobine. Ona se jednostavno odnosi na smanjenje ili uklanjanje organizama sa osobinama koje nisu već pogodne za okolinu. Pažljivim razmišljanjem otkrićemo da prirodna selekcija zapravo sprječava nastanak neo-darvinističke evolucije.
Jedan ozbiljan problem s evolucijskim scenarijima složenih sistema je to što bi neki neophodni posredni koraci imali štetan učinak na preživljavanje i nastojali bi se ukloniti. Razmotrimo prve organizme koji su razvili krvni sistem. Koji je dio prvi evoluirao? Ako primitivno srce evoluira prvo, nema krvi za pumpanje i beskorisno je. Ipak, organizam bi morao održavati i opskrbljivati hranjive tvari za ovaj novi, beskorisni organ, koji uzima energiju. To ima negativan uticaj na preživljavanje. Drugim riječima, organizmi bez beskorisnog organa imali bi mnogo veću vjerovatnoću preživljavanja.
Prirodna selekcija nema predviđanja. Ne čuva osobine koje bi mogle postati korisne u budućnosti, nakon što se razviju i druge ko-zavisne osobine. Ne, to se odnosi na uspjeh organizama koji imaju korisne osobine odmah, a smanjenje ili uklanjanje organizama koji nemaju korisne osobine sada. Iz tog razloga, prirodna selekcija ne može objasniti bilo koji nesvodivo složen sistem.
Jedan primjer: koagulacija
Jedan primjer je mehanizam zgrušavanja krvi. Ovo je zaista nevjerovatni sistem međuzavisnih djelova koji sprječava ljude da iskrvare svaki put kad im se na koži nanese mala posjekotina. Krvni trombociti ostaju neaktivni kada su u krvotoku. No, kada se krvni sud slomi tako da ispušta krv, trombociti se zgrušaju i počnu „začepljati curenje“. Biohemijski sistem pomoću kojeg se to događa je nevjerovatan i daleko je izvan opsega ovog članka. No, razmotrite samo dva aspekta ovog procesa.
Prvo, postoji sistem hemijskih provjera i balansa koji sprječava zgrušavanje trombocita u zdravom krvnom sudu. Bez tog sistema krv bi se zgrušala u svim vašim krvnim žilama što bi dovelo do trenutne smrti.[1] Drugo, postoji i sistem koji aktivira trombocite kada naiđu na oštećenu krvnu žilu tako da se zgrušaju zajedno i začepe curenje.[2] Bez ovog sistema trombociti se ne bi zgrušali i bili bi beskorisni. Nadalje, osoba bi bila u opasnosti da iskrvari svaki put kad se ozlijedi.
Dakle, prema neo-darvinističkom gledištu, koje se poslednje razvilo – trombociti, sistem koji ih aktivira pri pucanju žile ili sistem koji ih sprječava da se aktiviraju u zdravim krvnim žilama? Svaki sistem je beskoristan ili smrtonosan bez druga dva. Dakle, ti sistemi nisu mogli evoluirati na neo-darvinistički način. Naprotiv, svaka komponenta je dizajnirana da radi u skladu s ostalim komponentama.
Da li je život nesvodivo složen?
Čarls Darvin je napisao: „Kad bi se moglo dokazati da postoji bilo koji složeni organ koji nikako nije mogao nastati brojnim, uzastopnim, malim izmjenama, moja teorija bi se raspala. Ali ne mogu otkriti takav slučaj.“[3] Dakle, Darvin je priznao da bi svaki zaista nesvodivo složen organ krivotvorio njegovu ideju zajedničkog porekla. Ali nije mislio da ima primjera. Sada ih imamo mnogo. Kako su biolozi proučavali žive sisteme, otkrili smo da oni imaju daleko više međuzavisnih komponenti nego što je Darvin mogao zamisliti. Uklonite sve bitne komponente i sistem će otkazati.
Razmotrite „najjednostavniju“ živu ćeliju. Najmanje, živa ćelija sadrži DNK, enzime koji dupliciraju DNK pri dijeljenju, enzime koji prevode DNK u mRNK, ribozome koji očitavaju mRNK i sintetiziraju proteine koji omogućuju ćeliji da funkcioniše, te ćelijsku membranu koja drži te stvari zajedno. Koja je od ovih komponenti evoluirala prva? Je li to bio DNK? DNK je sama po sebi beskorisna. Ona nema kapacitet za proizvodnju proteina, niti da se duplira. Šta je sa mRNK? Ali mRNK je beskorisna bez ribozoma koji je čitaju i proizvode proteine, uključujući i same enzime koji prevode DNK u mRNK. Jesu li enzimi duplicirali DNK? Ali oni nemaju nikakvu svrhu bez DNK i ne mogu se duplicirati. Da li su to enzimi koji prevode DNK u mRNK? Oni nemaju nikakvu svrhu bez DNK. Jesu li ribozomi proizvodili proteine prema uputima u mRNK? Ali oni su beskorisni bez mRNK. Upute za proizvodnju enzima koji prevode ili repliciraju DNK sadržane su u DNK koja bez njih ne može funkcionisati niti se umnožavati.
Funkcionalna ćelija koja se samo replicira zahtijeva da svi ovi sistemi budu postavljeni istovremeno. Stoga, ćelija ne može evoluirati neo-darvinistički korak po korak. Složenost živih ćelija bila je nepoznata u Darvinovo doba. A nismo znali ni približno toliko o složenosti bioloških organa i sistema. Dakle, Darvinovo nepoznavanje mnogih primjera nesvodive složenosti donekle je razumljivo s obzirom na vrijeme u kojem je živio. Ali danas nema opravdanja. Sada mnogo razumijemo kako funkcionišu biološki sistemi i imamo bezbroj primjera nesvodive složenosti. Znanje je neprijatelj evolucije. Ali sva ova nauka samo potvrđuje ono što su biblijski religiozni ljudi znali milenijumima. Biblijsko stvaranje je istinito – sva živa bića su kao genetski „prototipovi“ stvorena potpuno funkcionalna, sposobna za život i dalju reprodukciju!
____________________________
[1] Zbog prokletstva grijeha, mehanizam zgrušavanja krvi ponekad ne funkcioniše i formira krvni ugrušak unutar zdrave krvne žile, čime se sprječava cirkulacija u tom sudu. To može dovesti do ozbiljnih oštećenja ili čak smrti.
[2] Takođe zbog prokletstva grijeha, mehanizam zgrušavanja krvi je oštećen kod nekih ljudi, što smanjuje sposobnost trombocita da se zgrušaju oko posjekotine. Ovo stanje se naziva hemofilija.
[3] Darwin, C., On the Origin of Species by means of Natural Selection, 6th edition, p. 154.
