Neuro-lingvističko programiranje

Neuro-lingvističko programiranje (NLP) je pristup u komunikaciji, ličnom razvoju i psihoterapiji koji su stvorili Ričard Bandler i Džon Grinder u Kaliforniji, SAD, u sedamdesetim godinama XX vijeka.

Dopustimo da nam zagovornici NLP-a objasne pojmovnik. 

Neuro (grč. neuron = nervna ćelija) znači da je ljudsko iskustvo posljedica kombinacije primanja i obrade informacija našeg nervnog sistema. Svijet doživljavamo pomoću svojih čula (vid, sluh, dodir, miris, ukus) i u svojem mozgu obrađujemo ono što smo čulima primili i stvaramo svoju ličnu sliku svijeta.

Lingvističko (lat. lingva = jezik) upućuje na verbalni i neverbalni jezik. Proučava kako jezik utiče na naše razmišljanje, raspoloženje i određuje naše ponašanje.

U suštini NLP treneri tvrde da ćete kroz njihove programe steći pravo uputstvo za upotrebu vašeg mozga, pokrenuti unutrašnje moći, jer „ako neko nešto može, svako to može“.

NLP se bavi vještinama komunikacije i uključuje alate koji nam omogućavaju bolje razumijevanje s ljudima. NLP nas uči vještine i znanja kako se bolje razumjeti, iako smo različiti, kao i tehnikama i vještinama koje nam omogućavaju da se riješimo naših negativnih navika, emocija, reakcija, stresa.

NLP je sistematizacija vještina i znanja kojima upravljamo svojim osjećajima. NLP uči kako postati uspješan bez obzira čime se bavimo.

Programiranje se odnosi na unutrašnje procese koji se odvijaju po određenim obrascima, jer sve što radimo (kupujemo, prodajemo, pregovaramo, zaljubljujemo se, radujemo se, učimo), radimo po određenim obrascima. Svako od nas ima obrasce koji nas dovode do željenih ciljeva, ali postoje i oni koji nas sprječavaju ostvariti željene ciljeve. NLP nam svojim tehnikama omogućava promjenu neučinkovitih obrazaca u učinkovite.

Dakle, osnivači i promoteri NLP-a tvrde da vještine izuzetnih ljudi mogu biti „kopirane“ pomoću metodologije NLP i da te vještine može steći svako.

Pored toga, oni tvrde da NLP može tretirati probleme kao što su fobije, depresija, poremećaji navika, psihosomatske bolesti, kratkovidost, alergije, prehlade i poremećaji učenja, često u jednom sastanku. NLP je takođe usvojen od strane mnogih hipnoterapeuta, a često se koristi i na promotivnim seminarima za preduzetnike i državne institucije.

Mora se priznati da je promotivna strategija NLP-a toliko dobro razrađena da sve šljašti i blješti od budućeg uspjeha na svim poljima, pa čak i ako biste željeli postati uspješan zavodnik/ca.

Međutim, uravnoteženi naučni dokazi upućuju da je NLP uveliko diskreditovana pseudo nauka. Naučna mišljenja ukazuju da sadrži brojne činjenične greške, a ne ostvaruje rezultate obećane od strane svojih zagovornika.[1]

 

Ima li nešto još što trebamo znati?

Neuro-lingvističko programiranje (NLP) je maska za hipnozu i samo-hipnozu i treba ga razotkriti kao takvo.

Hipnoza se koristila kao metod mentalnog, emocionalnog i fizičkog iscjeljenja i promjene ponašanja stotinama ili čak hiljadama godina. Vračevi, islamski mistici, šamani, hindusi, budisti i jogiji su praktikovali hipnozu, a sada to čine medicinski doktori, stomatolozi, psihoterapeuti, i mnogi drugi koji se priključuju takvom trendu. Od vračeva do medicinskih doktora i od prošlosti do sadašnjosti, rituali i rezultati se reprodukuju, revidiraju i ponavljaju.

Hipnotički trans počinje fokusiranjem pažnje osobe koja mu se podvrgava i proizvodi mnoge rezultate. Prema njenim zastupnicima, upražnjavanje hipnotizma može promijeniti ponašanje na takav način da promijeni navike, stimuliše um da prizove zaboravljene događaje i informacije, osposobi osobu na nadvlada stidljivost, strahove i depresiju, iscijeli oboljenja kao što su astma i alergija na polen, unaprijedi seksualni život i ukloni bol.

Samo-hipnoza obiluje u rok muzici, materijalima za samo-pomoć i drugim „tražite i dobićete“ poslovnim motivacionim treninzima. Očekivano, svoju primjenu pod plaštom nauke našla je i u crkvama koje imaju nasušnu potrebu da uvuku i zadrže ljude pod svoj krov. Neki praktičari „životne obuke“ prikrivaju ovaj metod pod raznim maskama radi osvajanja svog tržišta. Kao potrošač vi ste upoznati kako početi ali ste u mraku u pogledu toga kad i kako će se završiti.

Časopis „Psychology Today“ objavio je članak pod naslovom „Hipnoza može biti opasna“, u kojem stoji: „Jedna tinejdžerka koja nije imala istoriju psiholoških problema bila je hipnotisana na bini kao dio priredbe. Ubrzo nakon odlaska sa prijateljima, ona je ponovo pala u trans. Niko je nije mogao povratiti. Morali su je hospitalizovati i intravenozno hraniti, jer su prošli mjeseci dok se oporavila.“

Bilo je i smrtnih slučajeva kao posledica primjene hipnoze, ali, kao što ćemo vidjeti u nastavku, postoji nešto gore i od toga.

 

Zašto je hipnoza i bilo kakvo „programiranje uma“ opasno?

Čovjek ne bi bio to što jeste i u problemima u kojima jeste, kad bi naučio jednostavnu istinu da nije dobro sve što se predstavlja dobrim. U Bibliji stoji da se i sam Sotona pretvara u anđela svjetlosti (2. Korinćanima 11:14).

Kad je hipnoza u pitanju, kao i kod drugih okultnih i sumnjivih praksi i tehnika, većinu ljudi više zanima šta se hipnozom može postići nego što ona zapravo jeste. Ljude interesuje šta dobijaju, cilj, ali ne i sredstva kojim će se cilj postići.

Posljednjih decenija ljekari u mnogim zemljama hipnozu preporučuju kao uobičajenu metodu liječenja. Na primjer, časopis „Psychology Today“ je pisao: „Hipnoterapija liječi glavobolju, ublažava porođajne bolove, pomaže prilikom odvikavanja od pušenja, zamjenjuje anesteziju te poboljšava navike učenja – i to sve bez nuspojava.“

S druge strane, mnogi hipnozu povezuju sa spiritizmom i okultizmom.

Postoji li veza između hipnoze i okultizma? Premda su bajke i filmovi možda doprinijeli tome da ljudi vjeruju kako je to sve plod mašte, veza između hipnoze i spiritizma nije izmišljena. U vezi s hipnozom Encyclopedia of Occultism and Parapsychology navodi: „Istorija [hipnoze] sasvim je prožeta okultizmom.“ Tako se opšte smatra da je stanje vjerskog transa, koje je kroz čitavu istoriju bilo sastavni dio vračanja i magije, jedan oblik hipnoze. Isto tako, stanje nalik hipnozi izazivali su i sveštenici u drevnom Egiptu i antičkoj Grčkoj kada su u ime svojih lažnih bogova pokušavali izliječiti razne bolesti. Pomenuta enciklopedija navodi: „Čak i danas se veliki broj neobičnih pojava koje su povezane s hipnozom ubraja u spiritizam.“ Mada je teško tačno odrediti do koje mjere različiti oblici hipnoze mogu biti povezani s okultizmom, činjenica je da Bog jasno osuđuje svaki oblik spiritizma:

„Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama [astrolog], ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva [prijateljske] duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve [nekromant]. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu.“ (5. Mojsijeva 18:10-12)

Opsjenar je u stvari mađioničar, hipnotizer, opčinitelj, harizmatični šarmer, sposoban da opčini drugu osobu i upravlja njenim postupcima i mišljenjem.

Negativne efekte hipnoze u praksi potvrđuje i svjetovna nauka. The Encyclopedia Americana bilježi: „Hipnotisana osoba može biti podložna čak i indirektnim sugestijama hipnotizera, može lakše potpasti pod uticaj svojih obično prikrivenih i podsvjesnih nagona te osjećati kako su odstranjene sve društvene i lične barijere koje je sputavaju.“ Djelo Collier’s Encyclopedia navodi: „Hipnotisana osoba duboko je koncentrisana na svoje sposobnosti, zbog čega s izuzetnom pažnjom prati sugestije hipnotizera i spremno ih izvršava.“ Evo tajne uspješnosti i harizme mnogih, čak i u stvarima koje zahtijevaju najveći stepen vještina i koncentracije (glumci, vrhunski muzičari, neki sportisti, majstori borilačkih vještina i sl.).

Ovo je potpuno suprotno načelima i savjetima biblijske vjere. Apostol Pavle poziva:

„Zato vas, braćo, usrdno molim Božjom samilošću … da služite Bogu koristeći svoj razum. I ne dajte da vas i dalje oblikuje ovo doba, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da utvrdite šta je Božja volja – šta je dobro, ugodno i savršeno.“ (Rimljanima 12:1,2)

Prema Bibliji, prva hipnotisana osoba na zemlji bila je Eva, a hipnotizer je bio sam Lucifer koji je iskoristio zmiju kao medijum (1. Mojsijeva 3:1-6). Kao što je tom prilikom bio potreban medijum da prenese i kanališe demonske sugestije koje uvode um u režim nekritičkog razmišljanja i potčinjavanja zamorca, tako i danas postoje medijumi koji to isto mogu, svjesno ili nesvjesno, raditi pod plaštom nauke i raznih tehnika čiji su navodni ciljevi unapređenje ljudskih sposobnosti i učinka. Podsjetimo da je Evi takođe bilo ponuđeno sticanje veće spoznaje (navodno unapređenje postojećeg stanja) i „božanski status“ u konceptu mješavine dobra i zla.

 

Iza scene: Kako je hipnoza postala nauka?

Slijedi citat iz svjedočanstva Rože Mornoa, koji je posle 2. svjetskog rata u Montrealu, Kanada, postao upleten u elitno satanističko društvo, gdje su mu otkriveni neki planovi i metode kojima duhovna bića, koje Biblija identifikuje kao demone ili pale anđele, manipulišu sa čovječanstvom.

„1700-tih, Sotona je sazvao veliki svjetski savjet svih svojih anđela i demona da izloži okvirni plan za obraćenje svijeta na svoju stranu. Namjera je bila pripremiti svoje snage upravo pred veliki poslednji sukob između njega samog i Hrista. Kazao im je da njegov posebni cilj mora biti Amerika (jedina nacija koja priznaje da vjeruje u Boga).

Ovaj savjet je imao da pripremi i obuči njegove anđele i demone kako da djeluju, kako da pripreme svjetske ljude za veliko industrijsko doba i veće doba koje slijedi, doba velikih naučnih otkrića koja će izmijeniti put svemu živom, i napraviti uvod u poslednju veliku borbu između dobra i zla.

Sotona je rekao da će osmisliti načine putem kojih će ljudi diskvalifikovati sebe da ne budu članovi Hristovog carstva. Ovo se imalo postići pomoću:

1. uvođenja velikog industrijskog doba;
2. uvođenja hrišćanske idolatrije; i
3. obmanjivanja ljudi o dolasku slavnog Novog doba.

Plan je uključivao sledeće:

1. Zavarati ljude o postojanju Sotone i njegovih anđela, tako da ne vjeruju da oni uopšte postoje.
2. Zadobiti potpunu kontrolu nad ljudskim umovima preko hipnotizma.
3. Uništiti Bibliju ne spaljujući je, kroz teoriju evolucije.
4. Hrišćansku idolatriju.

Da bi stavio svoj plan u pokret, Sotona je otpočeo preuzimanjem kontrole nad ljudskim umovima preko hipnoze. U vrijeme održavanja ovog savjetovanja u XVIII vijeku hipnoza se koristila samo u okultnim službama. Sotona je rekao da će je iznijeti na otvoreno i učiniti je naukom, napravivši je naizgled na dobrobit čovječanstva, naučno prihvatljivom. On je objasnio kako će zadobiti povjerenje ljudi iscjeljujući bolesti, uvodeći hipnozu u medicinsku praksu za liječenje bolesti, ublažavanje mentalnih problema, i korišćenje iste za anesteziju pacijenata koji se podvrgavaju hirurškim zahvatima i u rješavanju kriminalnih problema.

Kako se plan razvijao, on je uveo psihološke principe kao što je hipnotička regresija koja navodno vraća osobu u pređašnji život kao nekog drugog, ili u prošla iskustva u ovom životu. Ovo je naravno pospješilo predstave o životu posle smrti i reinkarnaciji, koje su oboje nebiblijska vjerovanja. Kazao je saboru da će kroz ovu aveniju misticizma dehristijanizovati zapadni svijet.

Da bi započeo ovaj pokret, Sotona je odabrao jednog ljekara po imenu Franc Mesmer [Franz Mesmer, 1734-1815] da uvede hipnozu na velika vrata i da se ona prihvati kao legitimna koristeći je u svojoj medicinskoj praksi.[2] Najprije je nazvana ‘životinjski magnetizam’ a potom poznata kao ‘mesmerizam.’ Od 1815. godine kada je Mesmer umro, mnogi evropski liječnici koristili su hipnozu kao anesteziju za svoje pacijente prilikom hirurških zahvata.“[3]

 

Zaključak

Mi, dakle, živimo u duhovnom svijetu sa mnogim nepoznanicama, priznavali to ili ne. Ako tražite instant rezultate kroz određene tehnike, mistične i magične sile, možda ćete ih dobiti ali po kojoj cijeni?

„Šta vrijedi čovjeku da dobije cio svijet, a izgubi dušu?“ Ovo su riječi Isusa Hrista zapisane u jevanđelju po Marku 8:36. Najbolje što možete učiniti za sebe je da se okanete falsifikata i potražite pravu stvar. „Carstvo nebesko je slično blagu sakrivenom na njivi: čovjek ga nađe pa ga sakrije i radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.“ (Matej 13:44)

___________________

[1] Witkowski, Tomasz (1 January 2010). „Thirty-Five Years of Research on Neuro-Linguistic Programming. NLP Research Data Base. State of the Art or Pseudoscientific Decoration?“. Polish Psychological Bulletin.

Carroll RT (2009-02-23). „Neuro-linguistic programming (NLP)“. The Skeptic's Dictionary.

Beyerstein, B.L (1990). „Brainscams: Neuromythologies of the New Age“. International Journal of Mental Health.

Corballis, Michael C. (2012). „Chapter 13 Educational double-think“. In Della Sala, Sergio; Anderson, Mike. Neuroscience in Education: The good, the bad, and the ugly (1st ed.). Oxford: Oxford University Press. pp. 225–6. The notion of hemisphericity is also incorporated into such cult activities as Neuro Linguistic Programming (NLP)…. In any event, NLP is a movement that is still going strong, but has little scientific credibility.

Singer, Margaret, and Lalich, Janja (1997). Crazy Therapies. Jossey-Bass.

(Eds.) Lilienfeld, S., Lynn, S., & Lohr, J. (2004). Science and Pseudo-science in Clinical Psychology. The Guilford Press.

Della Sala, Sergio (2007). „Introduction: The myth of 10% and other Tall Tales about the mind and brain“. Tall Tales About the Mind and Brain: Separating Fact from Fiction (1st ed.). Oxford: Oxford University Press. p. xx.

William F. Williams, ed. (2000), Encyclopedia of Pseudoscience: From Alien Abductions to Zone Therapy, Fitzroy Dearborn Publishers, p. 235

Lum.C (2001). Scientific Thinking in Speech and Language Therapy. Psychology Press. p. 16.

Lilienfeld, Scott O.; Lohr, Jeffrey M.; Morier, Dean (1 July 2001). „The Teaching of Courses in the Science and Pseudoscience of Psychology: Useful Resources“. Teaching of Psychology.

Dunn D, Halonen J, Smith R (2008). Teaching Critical Thinking in Psychology. Wiley-Blackwell. p. 12.

Harris, Lauren Julius (1988). „Chapter 8 Right-Brain Training: Some Reflections on the Application of Research on Cerebral Hemispheric Specialization to Education“. In Molfese, Dennis L.; Segalowitz, Sidney J. Brain Lateralization in Children: Developmental Implications (1st ed.). New York: Guilford Press. p. 214. ISBN 0-89862-719-2. NLP began in 1975 and has quickly achieved cult status.

For a description of the social influence tactics used by NLP and similar pseudoscientific therapies, see Devilly, Grant J. (1 June 2005). „Power Therapies and possible threats to the science of psychology and psychiatry“. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry.

[2] Vidi: Psychology Today – The Trouble With Hypnosis

[3] Vidi: Rože Morno, Skriveni svijet natprirodnih sila, Dodatak: „Rože Morno i Sotonino savjetovanje iz 1700-tih“.