Jedan od praznika „uvezenih“ sa Zapada i veoma popularizovan među mladima koji ga doživljaju kao dobru zabavu je i tzv. „Noć vještica“. Ovaj praznik su devedesetih godina 20. vijeka na Balkanu polako uvodile ispostave poznatog jevrejskog milijardera Džordža Soroša, da bi danas ova paganska svetkovina bila uvedena i u mnoge osnovne škole.
Noć vještica (eng. Halloween) je svetkovina koja se obilježava 31. oktobra, a svoje porijeklo ima u keltskoj mitologiji i paganskim običajima u vezi sa njom.
Najčešće aktivnosti koje obilježavaju ovaj praznik su: kostimirane zabave, pravljenje lampe od tikve, gledanje horor filmova, čitanje strašnih priča. Djeca idu od vrata do vrata, traže slatkiše i uzvikuju „trick or treat“ („smicalica ili poslastica“, u slobodnom prevodu „dajte nam slatkiše ili ćemo inače biti primorani da uradimo nešto nevaljalo“). Irski imigranti su verziju ove tradicije prijeneli u Sjevernu Ameriku u 19. vijeku. Noć vještica se proslavlja u SAD, Irskoj, Kanadi, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Porto Riku, Japanu, Novom Zelandu i u nekim djelovima Australije.
Noć vještica odgovara katoličkom danu Svih svetih, ili Lučindanu u pravoslavlju.
Porijeklo ovog praznika datira još od antičke keltske svetkovine „Samhain“ posvećene istoimenom paganskom božanstvu. Kelti, koji su živjeli na prostorima današnje Irske, slavili su svoju Novu godinu 1. novembra. Noć pred Novu godinu slavili su „Samhain“ (ova riječ izgovarala se kao ‘savin’). Na lokalnom jeziku praznik se zvao Calan Gaeaf, što u prevodu znači „prvi dan zime“. Vjerovali su da se tada duhovi mrtvih vraćaju na zemlju uzrokujući probleme i uništavajući usjeve. Keltski paganski sveštenici gradili su ogromne lomače gdje su se ljudi okupljali kako bi spalili usjeve i životinje kao žrtve keltskim božanstvima. U toku proslave nosili su kostime, uglavnom od životinjskih glava i kože.
Danas ovaj praznik takođe donosi veliki biznis: roditelji razmišljaju kako da nabave ili sašiju idealni horor kostim u kojem će njihova djeca ići po kućama i tražiti slatkiše „plašeći“ komšije (trick or treating), iz izloga nam se keze i cere likovi vampira, vukodlaka i raznih demona, koji ponekad izgledaju „simpatično“ – šaljivo, a ponekad uznemirujuće. Mnogi ljudi pristaju da puste svoju djecu na „trick or treating“ uveče 31. oktobra, kad zađe sunce, iako nam je taj običaj potpuno stran i u najmanju ruku čudan.
Mnogi će, u želji da budu „u trendu“ i da se njihova djeca ne razlikuju od ostalih, učestvovati u ovom prazniku, pravdajući se da je sve to samo zabava za djecu i da tu nema nikakvog dubljeg značenja.
A evo šta je zapravo pozadina praznika Halloween:
Kao što je već rečeno, ovaj običaj ima svoje porijeklo među paganskim keltskim narodima u Irskoj, Britaniji i sjevernoj Francuskoj. Oni su vjerovali da se život rađa iz smrti, pa su za početak svoje nove godine uzimali kraj jeseni, kad priroda umire i kada, prema njihovom vjerovanju, počinje vrijeme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana su gasili vatru na svojim domaćim ognjištima i svuda je vladala tama.
Prema paganskom keltskom predanju, duše umrlih bi potpuno pripale vlasti boga Samhaina, kneza smrti, koga je valjalo umilostiviti prinošenjem žrtava na dan nove godine, a Samhain bi dozvoljavao da toga dana duše umrlih posjećuju domove svojih porodica. Otuda običaj „maskiranja“ u kosture, duhove, vještice i demone. Na taj način bi živi stupali u mističnu zajednicu sa umrlima, kroz čin podražavanja mrtvih i tumaranja po mraku. Prema vjerovanju, duše mrtvih koje bi dolazile u „posjetu“ bile su iznurene glađu i molile su za hranu, pa ih je valjalo nahraniti – otuda običaj zvani „trick or treating“. Ukoliko neko od živih ne bi ugostio (treat) duše umrlih, stigla bih ih osveta (trick) boga Samhaina.
U vrijeme kada su ovi narodi primili uveliko izopačeno hrišćanstvo, tadašnja crkva je napravila kompromis i keltsku svetkovinu proglasila praznikom „Svih svetih“ koji se obilježavao 1. novembra (na Istoku taj se praznik slavi drugog datuma), ne bi li se tako iskorijenio ovaj okultni običaj. U noći uoči praznika Svih Svetih („All Hallows eve“) služilo se svenoćno bdjenje. Međutim, ta simbioza samo je doprinijela nesmetanom širenju opasnih rituala, tako da je noć uoči novopečenog (navodno) hrišćanskog praznika postala noć vještica, vradžbina, prizivanja zlih duhova i demona i drugih okultnih radnji.
Čak je dolazilo i do krađa i skrnavljenja crkvenih predmeta. Tako je propao pokušaj zapadne crkve da se suprotstavi ovom paganskom običaju putem kompromisa.
Sa duhovne i biblijske tačke gledišta, učešće u ovoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila „samo“ zabava za djecu), predstavlja direktno odricanje od našeg Gospoda i pokazivanje lojalnosti demonskim duhovima. Jer, ako pristanemo da svoju djecu „maskiramo“ i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši (treats) koje budu dobili neće predstavljati bezazlene poklon djeci, već prinos samome đavolu. Podsjetimo se samo da su naši preci, hrišćani iz najranijih vjekova, radije birali smrt u najgorim mukama nego što bi pristali da prinesu žrtvu idolima i time se odreknu Hrista i Boga Oca, koji nam je zapovijedio: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene“.
U današnjem duhovno obogaljenom svijetu vlada teška teološka nepismenost i bezbrižnost, pri čemu je lako ubijediti gotovo svakoga, uključujući i vaspitno-obrazovne ustanove, da je porijeklo ovakvih praznika beznačajno i da je Halloween obična, bezazlena zabava.
Iza ovakvih tvrdnji nalazi se ateizam, negacija postojanja kako Boga tako i demona. Međutim, Božja Riječ nas uči da je jedino Bog sudija svim našim djelima, a da svojim djelima služimo ili Gospodu ili Sotoni, te da niko ne može služiti dva gospodara. To istovremeno znači da nema nikakve neutralnosti na duhovnom području.
U nekim zemljama, kao na primjer u Rusiji, širenje ove paklene zabave pokušaju suzbiti zakonskim restrikcijama.
Viktor Slobotčikov, doktor psiholoških nauka i glavni naučni saradnik Instituta za proučavanje djetinjstva, porodice i vaspitanja Ruske akademije za obrazovanje, sa svojim kolegama je još 90-ih godina prošlog vijeka sproveo psihološko-pedagošku analizu ovog praznika koji se u to vrijeme intenzivno uvodio u moskovske škole. Ekspertiza je sprovedena na zahtjev moskovskog Sekretarijata za obrazovanje.
„Pokazali smo da učešće tinejdžera na manifestacijama u kojima se oblače kao vještice i vampiri i na kojima imaju priliku da se igraju sila zla nosi u sebi duhovnu i moralnu opasnost. Djeca su emocionalno prijemčiva, i kada zlo pretvorimo u igru, kod njih dolazi do neodređenosti u kriterijumima dobra i zla, pa i do potpunog brisanja granice između njih“, objašnjava psiholog. „Kasnije se suočavamo sa ’hladnom bezosjećajnošću’ tinejdžera za koje je ’kul’ nanijeti drugome bol. Noć vještica nije dječija predstava, nego veliki biznis-projekat. Upravo zato smatram da su ’proslave’ takvog tipa u školama nedopustive. Želim da dodam da je u to vrijeme zaključke naše ekspertize u potpunosti podržao Sekretarijat za obrazovanje“, rekao je Slobotčikov.
To je ono što kažu mjerodavni autoriteti, ali stvarnost je mnogo složenija. Pored duhovnih aspekata o kojima je već bilo riječi, Noć vještica je „veliki praznik“ za razna tajna satanistička društva i kultove, koji, između ostalog, praktikuju krvne žrtve kojim udovoljavaju svojim demonskim gospodarima, stiču njihovu naklonost i dobijaju energiju i harizmu. Te žrtve nijesu samo životnjske (neka društva za zaštitu životinja izdaju upozorenja da vlasnici posebno paze u ovim danima na svoje kućne ljubimce, naročito crne mačke), već, na nesreću, i ljudske, što je posebno slučaj sa malom djecom. Poznato je da u Americi djeca masovno nestaju, a naročito pred Noć vještica (Halloween), tako da policija upozorava roditelje da naročito pripaze na svoju djecu pred taj „praznik“ (zvanični podaci FBI kažu da je u periodu od 1995. do 2000. u Americi nestalo oko 50.000 djece)!
Dakle, čak i ako nijesmo religiozni, činjenice govore da je Halloween ili Noć vještica u direktnoj vezi sa zlom i promocijom zla. Na vama je šta ćete s tim.
Dodatak: Ko su vještice i da li je vještičarstvo realnost?
Ateistički umni sklop i opšta teološka nepismenost navode obične ljude da olako ili čak sa podsmijehom prilaze ovom predmetu.
Vještičarstvo u raznim istorijskim, antropološkim, religijskim i mitološkim kontekstima predstavlja svako korišćenje natprirodnih i magijskih sila. Muška osoba koja upražnjava vještičarstvo je vještac, dok se za ženu koristi izraz vještica. Vještičarstvo ili vračanje u užem smislu može označavati magijsku aktivnost usmjerenu protiv nečijeg života, tijela i imovine; razni termini se, pak, koriste za razlikovanje „dobrog“ i „lošeg“ vračanja (tzv. bijele i crne magije), pa tako postoji i vračanje čiji navodni cilj je zaštita ili liječenje od posljedica „lošeg“ vračanja. Koncept vračanja u mnogim kulturama često služi kao objašnjenje za razne nesreće koje su iz nepoznatih razloga zadesile pojedince ili širu zajednicu. U tom smislu se vračanje često povezuje s pojmom lov na vještice.
Za vještice se kaže da se bave magijom. Magija je korišćenje zlih duhovnih sila da bi se postigao neki rezultat i uticalo na druge ljude. Mag ili vrač koji čara i magija ne postiže čuda svojom voljom nego to rade demonska bića koja ispunjavaju njegove naloge. Vještac ili vještica kroz činodejstvo i čarobnjačke vještine pokreću zle duhove i demonske sile u pravcu koji im naznači. Najčešće se magijom bave osobe koje su slavoljubive, pohlepne, žele da kontrolišu ljude i sudbine, koje su gorde i sujetne ili koje su opjednute demonima. Magijska znanja se uglavnom prenose nasleđivanjem ili inicijacijom.
Vješticama i vješcima se danas nazivaju sljedbenici ogranka neopaganskog pokreta poznatog kao Vika (Wicca). „Wicca“ u značenju „vještina“ je duhovna praksa koje se zasniva na obožavanju prirode i spada pod širu kategoriju neopaganizma. Vještice prepoznaju božansko kao boginju, kao ženski princip ali to ne isključuje i obožavanje muških bogova. Vika je religija prepoznavanja božanske prisutnosti u svim stvarima, a najviše u prirodi. Shodno tome, vještice izvode svoje rituale iz godišnjih doba i ciklusa Sunca i Mjeseca. Korjeni vještičarstva leže u drevnom matrijarhalnom obožavanju boginje. Wicca je religija prirode u kojoj je primarno božanstvo žensko (majka zemlja, majka priroda, velika majka i sl.).
Vještice su organizovane u kovene i okupljaju se nekoliko puta godišnje na velikim festivalima – sabatima.
Savremeno vještičarstvo, želeći da očuva kontinuitet drevnih tradicija, često se koristi mnogim panteonima iz različitih vremena i kultura. Nasuprot raširenoj predstavi vještica kao starih i ružnih baba koje piju krv, veliki broj današnjih vještica su vegetarijanke modernog imidža koje na taj način izražavaju svoju privrženost prirodi i životinjama. Vika kao praksa se u poslednje vrijeme povezuje sa feminističkom i kvir teorijom kao i sa novim društvenim pokretima. Većina vještica slijedi dva etička pravila: 1) ne povrijedi nikoga i čini šta ti je volja, i 2) šta god poslao vratiće ti se trostruko. Ova dva pravila navodno sprječavaju bacanje zlih, uništavajućih čini. Vještice koriste magiju unutar ritualnih krugova da izazovu potrebnu promjenu u sebi samima ili svojim društvima, da opšte sa božanskim, da „liječe“ pojedince i zemlju, kao i da osjete stanja ekstaze kroz bajanje, muziku bubnjeva i ples. Vještičarstvo smatra život svakog pojedinca kao sveti dar i naglašava isprepletanost svih stvari, kako vidljivih tako i nevidljivih. Sticanje znanja o magijskoj upotrebi bilja je sastavni dio obuke svake vještice.
Bog u Bibliji upozorava protiv bavljenja bilo kakvim okultnim aktivnostima koje praktikante i sudionike dovode pod kontrolu i uticaj palih anđela odnosno demona. Na taj način čovjek se diskvalifikuje izvan okrilja Božje blagodati i spasenja, postajući rob i sluga demonskih duhova radi sticanja nepoštene dobiti, „moći“ ili zadovoljavanja raznih pokvarenih želja, sujete i oholosti. Veliki broj biblijskih tekstova govori protiv okultista i okultnih radnji (vidi: 5. Mojsijeva 18:9-12). U teokratskom Izraelu krivično-pravne uredbe propisivale su smrtnu kaznu za praktikante okultnog (2. Mojsijeva 22:18; 3. Mojsijeva 20:6,27). U Novom Savezu za vračanje se koristi grčka riječ „farmakea“ (Galatima 5:20; Otkrivenje 18:23), odakle potiče i pojam „farmacija“. Vještičarstvo i spiritualizam često uključuju ritualnu upotrebu droga za kontrolu uma ili izmjenu stanja svijesti. Cilj palih anđela je zavesti čovjeka i odvojiti ga od Boga, sugerišući mu zadobijanje moći, samo-ostvarivanja i navodnog prosvjetljenja nezavisno od poslušnosti Bogu. Tako upletenost u vještičarstvo na bilo koji način predstavlja ulazak u carstvo Sotone i demona, pakt sa svijetom tame i smrti. U Otkrivenju 22:15 vračari su navedeni kao jedna od kategorija ljudi koji neće naslijediti vječni život.
