Mnoge biblijske ličnosti, kao što su Abram, Isak, Jakov, Mojsije, David i drugi, vodile su nomadski način života. Nomad je živio u šatorima i putovao s lokacije na lokaciju u potrazi za vodom i pašnjacima za svoju stoku.
Priroda
Dom nomada bila je priroda, često pusta i neplodna, ali s povremenim oazama, rijekama, slivovima i pašnjacima. Nomad se u prirodi osjećao kao mi u našim kućama. Takođe, veoma dobro je poznavao područje kojim je putovao. Znao je gdje se nalaze svi izvori voda, gdje su pašnjaci u različito doba godine, kao i sve orijentire koji su ga usmjeravali na njegovim putovanjima.
Kiša je najvažniji element za nomada jer bez nje on, njegova porodica, njegova stada i krda ne mogu preživjeti. Svako područje dobijalo je kišu u različito doba godine i na različitim mjestima.
Odgovornost poglavara je bila da osigura da oni budu na pravim mjestima, u pravo vrijeme. Kiše su mogle biti lokalne, obezbjeđujući vodu i pašnjake, ali su mogle padati i veoma daleko. Te udaljene kiše bi izazvale izlivanje rijeka, natapajući zemljišta u blizini rijeka, unutar radijusa njihovog kretanja.
Imovina
Nomad je živio veoma jednostavnim životom i zbog stalnih putovanja nije mogao nositi velike količine zaliha niti opreme. Njegov glavni posjed bio je šator napravljen od kozije dlake, stubovi, kočići i užad za podupiranje šatora, pregrada koja je dijelila šator na dva djela (muški i ženski dio) i tepih za pod.
Bogatstvo nomada mjerilo se veličinom njegovih stada i krda, koja su mu podmirivala većinu potreba, uključujući mlijeko, meso, kožu, dlaku za šatore, rogove za trube i posude za tečnost, kao i mnoge druge sitnice.
Njegova oprema za hranu sastojala se od vreća napravljenih od kože za nošenje rezervi hrane poput žitarica i sušenog voća, nekoliko kašika noževa i činija, te mlina za pravljenje brašna od žitarica. Takođe je nosio i nešto oruđa za žetvu, poput srpova i motika, kako bi sakupio usjeve kada su bili dostupni. Za odbranu je nosio oružje kao što su luk i strijela, koplja i noževi. Šatorski stubovi koji su na jednom kraju bili zaoštreni služili su i kao koplja.
Detaljnije o šatoru i logoru
Šator je bio podijeljen na dva dijela. Glavni dio, odmah iza vrata šatora, je muški dio. Drugi dio je ženski dio, a zid je dijelio ta dva prostora. Jedine osobe kojima je dozvoljen ulazak u ženski dio (osim žena) jesu poglavar šatora i djeca.
Riječ „bet“ nije samo naziv slova, već i uobičajena hebrejska riječ koja znači „dom“. Ovo slovo je zapravo prikaz tlocrta šatora, doma nomadskih Jevreja.
Ulaz u šator je pokriven zavjesom koja visi sa vrha ulaza. Hebrejska riječ „dal“ znači „visiti“ i to je korijen riječi „dalet“ koja znači „vrata“. Vrata šatora su najvažniji dio šatora, ne zbog svog izgleda, već zbog svoje funkcije kao ulaza.
„…dok je on [Abram] za vrijeme dnevne žege sjedio na ulazu u šator.“ (Postanje 18:1)
Vrata šatora mogu se izjednačiti sa prijestolom kralja. U jevrejskoj kulturi, otac je „kralj“ porodice, onaj koji ima punu vlast nad porodicom. Otac bi često sjedio kod svojih vrata baš kao što kralj sjedi na svom prijestolu. Sva porodična pravna pitanja rješavala su se kod šatora. Ovdje bi on nadgledao svoje domaćinstvo i motrio na putnike u prolazu. Nomadska pravila gostoprimstva su veoma stroga i složena.
Šatori su izrađivani od crne kozje dlake.
„..crna kao šatori kedarski, lijepa kao šatorska platna Solomonova.“ (Pjesma nad pjesmama 1:5)
Dlaka se prede u niti koje se zatim tkaju zajedno formirajući pokrovna platna širine oko 60 cm i dužine šatora. Vremenom, platna počinju da blijede usljed izlaganja suncu i zamjenjuju se. Vrlo malo toga se baca jer je mnogo rada uloženo u izradi. Djelovi šatora koji se uklanjaju, recikliraju se u pregrade ili prostirke.
Još jedno hebrejsko slovo izvedeno iz samog šatora je slovo „het“, riječ koja znači „zid“.
Veličina šatora zavisi od brojnosti i bogatstva porodice. Kako porodica raste, ubacuju se dodatna platna kako bi se povećao šator.
„Raširi svoj šator. Neka razapnu platna tvog veličanstvenog prebivališta. Ne usteži se. Produži uža svog šatora i učvrsti svoje šatorske klinove.“ (Isaija 54:2)
Šator od kozje dlake je jedinstven po tome što je savršeno pogodan pustinjskim predjelima Bliskog istoka. Šator je pružao hlad od sunca.
Tokom jake dnevne vrućine, otac bi često sjedio kraj vrata posmatrajući svoju porodicu, blago (stoku) i eventualne prolaznike (Postanje 18:1-2). Zidovi šatora su se mogli podići radi provjetravanja. Crni šator apsorbuje toplotu održavajući unutrašnjost toplom. Takođe, vatra se ložila odmah unutar.
Kao i kod svake druge tkanine, postoji prostor između niti dlake. Svjetlost koja prolazi kroz crni krov je izgledala kao zvijezde na noćnom nebu.
„On razastire nebesa kao veo, razapinje ih kao šator za stanovanje.“ (Isaija 40:22)
Kada se dlake pokvase od kiše, one se šire, formirajući vodonepropusni krov.
Jaka užad, osigurana klinovima zabijenim u zemlju, podržavala su stubove koji su držali šator.
„Uglaviću ga kao klin na tvrdu mjestu i postaće prijesto slave domu oca svoga.“ (Isaija 22:23)
Riječ „čvrsto“ u prethodnom stihu je hebrejska riječ „aman“ i često se prevodi kao „vjerovati“. Hebrejsko slovo „vav“ je prikaz klinova koji se koriste za osiguravanje šatora. Riječ „vav“ je takođe riječ u hebrejskom jeziku koja znači „klin“.
Nomadska porodica sastojala se od beta (kuće, porodice), mišpaha (klana) i mateha (plemena). Porodica – djeca, roditelji i babe i djedovi – svi su stanovali u jednom šatoru. Klan je činila šira porodica: babe i djedovi, tetke, ujaci i stričevi, rođaci, itd., i svi su stanovali u jednom logoru.
Logor je mogao sadržati čak 50 do 100 šatora raspoređenih u kružnom obrascu. Kada klan postane prevelik da bi ga jedno područje izdržavalo, dijeli se na dva klana (vidi Postanje 13).
Svi klanovi (koji potiču od jednog pretka) mogu pokriti stotine kvadratnih kilometara, čineći pleme.
Hanan (ָחָנן) je hebrejska riječ koja se često prevodi kao „milost“, ali se na hebrejski način razumije kao „logor“. Logor je mjesto ljepote, ljubavi, topline i udobnosti.
Porodice
Nomadski klan sastojao se od oko 25 do 50 članova. Bilo šta manje od toga otežavalo bi zaštitu porodica, a više od toga bilo bi teško nahraniti. Obično je najstariji član porodice bio poglavar. Ostatak klana činili su njegova braća, sinovi, nećaci i unuci, kao i njihove žene. Svaki klan bio je nezavisan entitet sa poglavarom kao sudijom i vladarom. On je imao vrhovni autoritet u svim pitanjima, uključujući: gdje idu, zavođenje discipline, upravljanje stadima i krdima, kao i pitanja svakodnevnih zadataka u klanu.
Kada bi klan postao prevelik da bi se održao, bio bi podijeljen i razdvojen, pri čemu su svi podijeljeni klanovi i dalje pripadali jednom plemenu. Ime plemena obično je bilo ime prvobitnog patrijarha porodice, a svaki klan nosio je ime svog starješine.
Hrana i ljekovi
Ishrana nomada sastojala se od hljeba, voća (kada je bilo dostupno), mlijeka, sira i mesa. Žitarice, poput ječma i pšenice, sakupljane su i mljevene u brašno, miješane s vodom i stavljane na vruće kamenje da bi se napravio hljeb. Neki od dostupnih plodova bili su grožđe, nar, masline i urme. Oni su se često sušili za kasniju upotrebu, a ponekad miješali s brašnom za kolač. Mlijeko se uzimalo od ovaca i koza, a koristilo se i za pravljenje sira. Životinje iz stada povremeno su se klale, naročito za posebne događaje kao što je dolazak gostiju, ali ne redovno.
Masline nisu korišćene samo kao hrana, već i u medicinske svrhe. Njihovo ulje se pilo za želudačne i crijevne probleme i nanosilo na rane kao antiseptik. Od životinjske masti pravio se sapun za pranje.
Društvene aktivnosti
Muškarci bi se često okupljali, obično u vrijeme obroka, da razgovaraju o prošlim događajima, potrebama, lokacijama i drugim detaljima upravljanja klanom. Žene su se okupljale da pripremaju hranu, prave odjeću i zakrpe za šatore. Pripovijedanje je vjerovatno bio jedan od glavnih oblika zabave. Stariji članovi klana prepričavali bi istoriju djeci kako bi prenijeli iskustva plemena i klanova na sljedeću generaciju.
Jedna od glavnih odgovornosti klana bila je pružanje gostoprimstva svakome ko im dođe. To je mogao biti član srodnog klana ili čak neprijatelj iz drugog plemena.
U oba slučaja, bila je odgovornost klana da obezbijedi hranu, sklonište i zaštitu sve dok su oni unutar njihovog tabora.
Religija
Religija nomada veoma se razlikuje od našeg razumijevanja religije. Cjelokupan život nomada bio je njegova religija. Pošto je njegova sama egzistencija zavisila od kiše, on je razumio da je njegov život u svakom trenutku u Božijim rukama. Nomad je vidio snagu, pravdu, ljubav i milost Božiju u svim stvarima, i sve njegove aktivnosti, od jela do pravljenja skloništa, smatrane su službom Bogu. Nomad je živio u harmoniji sa svojim okruženjem i razumio to kao jedinstvo s Bogom koji je stvorio sve stvari. Ukratko, njegov život bio je jedna duga molitva Bogu.
Jeff Benner
