Nova godina kuca na vratima…

Većina ljudi živi u bezbrižnom uvjerenju da je novogodišnje slavlje hrišćanski običaj. Da li je praksa „ispraćaja stare i dočeka nove godine“ zaista zasnovana na Bibliji? Da li 1. januar zaista predstavlja pravi početak nove godine? Ko ima autoritet da odredi početak nove godine?

 

Drevni paganski običaj

Proslava Nove godine je jedan od najstarijih i najuniverzalnijih paganskih tradicija! Ovaj običaj se faktički ne mijenja skoro već 4000 godina. „Jedva da postoji narod u prošlom ili sadašnjem vremenu, domorodački ili civilizovan, koji ne slavi Novu godinu u ovom ili onom vidu,“ piše Teodor Gaster u svojoj krucijalnoj knjizi Nova godina. „Nema praznika u svijetu sa toliko različitih datuma u koje se proslavlja, niti sa naizgled toliko mnogo raznovrsnih običaja.“ U starom Vavilonu novogodišnji festival je bio tijesno povezan sa paganskom svetkovinom koja je danas poznata kao Božić. Malo poznata veza koja postoji između Nove godine i Božića pojašnjena je u članku Prava istina o Božiću.

Kada i kako je nastala novogodišnja noć? Ko je započeo taj običaj? Obratite pažnju na istorijski dokaz: „Mesopotamija – veoma stara Majka civilizacije,“ piše Erl Kaunt. „Božić se proslavljao u Mesopotamiji prije više od četiri hiljade godina u vidu festivala posvećenog obnavljanju svijeta u još jednoj godini. ‘Dvanaest božićnih dana’, vatre, vjerovatno i cjepanica sreće (badnjak), davanje poklona, poklade i karnevali na plovilima, pantomimičari koji od kuće do kuće pjevaju i izvode svoje tačke, praznovanje, crkvene povorke sa svjetlima i pjesmama – sve ovo i više od toga rodilo se u Mesopotamiji nekoliko vjekova prije Hristovog rođenja. Ti pagani su proslavljali i dolazak Nove godine!“ („4000 godina Božića,“ str. 20-21)

Eto kako je sve započelo! Proslava Nove godine započela je u starom Vavilonu, u oblasti nekadašnje Mesopotamije. Takav paganski običaj iz drevnog kulta sunca datira 2000 godina prije rođenja Isusa Hrista. Biblija nijednom ne upućuje na proslavu novogodišnje noći. Ni Isus ni apostoli nikada nisu držali Novu godinu, a još je Mojsije zabranio takvo slavlje! Nemojte reći „nema veze,“ jer za Boga ima veze to da li prihvatamo bezbožne običaje ili ne. Vaša Biblija kaže: „Ne učite se putu kojim idu (paganski) narodi.“ (Knjiga proroka Jeremije 10:2)

 

Paganski rimski praznik

Novogodišnje slavlje koje potiče iz Vavilona utrlo je sebi put do stare Grčke, a potom i do Rima. Taj praznik, koji su Rimljani zvali „Saturnalija“ (po bogu Saturnu), bio je popularan do krajnjih granica. Te noći ljudi su bančili i orgijali u nastupu pijanstva, a proslava bi dostigla svoj vrhunac prinošenjem ljudskih žrtava, nakon čega bi se konačno sve završilo!

„Kalendarski dan u koji pada prvi dan Saturnalije pomjerao se tokom rimske istorije. On je počinjao negdje sredinom decembra i trajao bi sve do prvog januara. Usred tog praznika padao je 25. decembar po rimskom kalendaru kada je sunce dostizalo svoju najnižu tačku…“ (E. V. Kaunt, 4000 godina Božića, str. 28). Julije Cezar, jedan od imperatora u paganskom Rimu, konačno je uspostavio 1. januar kao dan novogodišnjeg slavlja. Godine 46. prije Hrista, Cezar prihvata julijanski kalendar i prenosi sve razvratne običaje iz rimske Saturnalije na prvi dan u januaru!

Za Rimljane je mjesec januar imao poseban značaj. Ime je izvedeno od dvoličnog božanstva Janusa, boga promjene i početaka. Janus je bio viđen kao simboličan osvrt na staro i naprijed ka novom, a ova ideja se vezala za koncept tranzicije iz jedne godine u drugu.

Rimljani bi slavili 1. januar davanjem ponuda Janusu u nadi da će steći sreću za novu godinu. Na ovaj dan se gledalo kao na postavljanje pozornice za narednih dvanaest mjeseci, a bilo je uobičajeno da prijatelji i komšije pozitivno započnu godinu tako što jedni s drugima razmjenjuju dobre želje i darove smokava i meda. Prema pjesniku Ovidiju, većina Rimljana je takođe odlučila da radi barem dio Nove godine, jer se nerad smatrao lošim znakom za ostatak godine.

 

Prihvaćen od „crkvenih otaca“

Ali kako je ovaj posve paganski dan uopšte uspio da se uvuče i ustoliči u naš savremeni „hrišćanski“ kalendar? Odgovor se nalazi u crkvenoj istoriji. Ovaj dan je ušao u hrišćanstvo oko 375. godine naše ere, u periodu kada je car Konstantin nametnuo „hrišćanstvo“ rimskom svijetu. „U tom periodu u redovima hrišćana našlo se mnogo ‘imigranata’,“ piše Erl Kaunt. „Crkveni oci su, na svoj užas, otkrili da se suočavaju i sa najezdom paganskih običaja. Navika kod ljudi da proslavljaju Saturnaliju bila je toliko jaka da nisu mogli da je se oslobode. U početku je Crkva zabranjivala taj praznik, ali uzalud.“ (str. 31) Umjesto da se odupru uticaju paganskih običaja, oci crkve su se kompromitovali! „Crkva je najzad uspjela da oduzme Saturnu slavlje, zelenilo, svjetla i poklone i da ih podari bebi iz Betlehema… Paganski Rimljani su postali hrišćani – ali je ostala Saturnalija!“ (Erl Kaunt, strana 31).

Savremeni hrišćani su otišli korak dalje! Umjesto da predaju poklon Isusu Hristu na dan za koji se netačno pretpostavlja da je Njegov rođendan, ljudi trguju međusobno! Ne samo da se na Božić zaboravlja na Hrista, već se niko ne sjeti ni da nazdravi u Njegovo ime tokom novogodišnjeg slavlja!

Dolaskom neznabožačkih obreda teutonskih plemena u Srednjem vijeku, mnogi stari rimski običaji su sačuvani i obogaćeni. U tom periodu sada već ustaljena novogodišnja svetkovina dobila je dva nova običaja: imelu i cjepanicu sreće, odnosno badnjak! Badnjak je ostatak iz paganskog kulta sunca, a parazitsku biljku, imelu, koristili su Druidi kao simbol obožavanja seksa u svojim obredima! Kako su teutonski običaji dodavani na već postojeću svetkovinu, datum Nove godine je privremeno pomeren na 25. mart kako bi se ona vremenski poklopila sa germanskim obredima plodnosti u proljeće. Najzad, papa Grgur ponovo uspostavlja drevni paganski datum iz Rima – 1. januar! Ovaj rimski poglavar je nametnuo prvi januar cjelokupnom zapadnom svijetu 1582. godine, kada Zapadno Rimsko carstvo prihvata njegove kalendarske „reforme.“ Sve rimokatoličke zemlje istovremeno prihvataju tu promjenu! U 18. vijeku bastioni druidskih običaja – Švedska, Njemačka, Danska i Engleska – najzad popuštaju Rimu.

 

Današnje kompromitovanje

Ljudi se na današnjim novogodišnjim slavljima valjaju u litrama alkohola! Savremeni stav je „lijepo se provedi za Novu godinu i okreni novi list u životu!“ Novogodišnja obećanja su isprazna, bez ikakvog značenja i obično se daju više u šali! Malo ljudi učini neke dalekosežne promjene u svom životu nakon te noći. Većina je izgleda ubijeđena da se Bog zauvijek povukao sa scene novogodišnjeg slavljenja; kao da taj Bog nimalo ne mari zbog modernih terevenki, pijanih žurki i promiskuiteta!

Šta Bog ima da kaže o Novoj godini? Da li odobrava svetkovanje paganskog festivala i praktikovanje paganskih običaja u Hristovo ime?

 

Bog označava Novu godinu kao „paganizam“!

Svemogući Bog nema kompromisa! Obratite pažnju na strogo upozorenje koje je Gospod dao Izraelu kada je taj narod pokorio paganska plemena koja su naseljavala Obećanu zemlju:

„Čuvaj se da se ne povedeš za njima i da ne padneš u zamku pošto budu istrijebljeni pred tobom, i da ne počneš da se raspituješ o njihovim bogovima, govoreći: ‘Kako su ti narodi služili svojim bogovima tako ću činiti i ja.’ Ne čini tako Gospodu, svom Bogu, jer sve što je Gospodu odvratno i što on mrzi oni čine svojim bogovima…“ (Peta Mojsijeva 12:30-31)

Koje to običaje Bog mrzi i osuđuje u Petoj knjizi Mojsijevoj? Kakvi su to paganski obredi gadost za Njega? Upravo obredi i običaji starog Hanana i Sirije koji u sebi sadrže novogodišnje festivale! Grci su naučili te obrede od starih Hananaca.

 

Grčki „bog vina“

Teodor Gaster piše o obredima starih plemena vezanih za „novogodišnju bebu“: „Nova godina je zapravo mnogo starija nego što izgleda. Još je u staroj Grčkoj postojao običaj da se tokom velikog slavlja u čast Dionisa paradira sa bebom u pletenoj korpici. Ovo je uzeto kao simbol duha plodnosti koji svake godine regeneriše tog boga!“ (ibid).

Ko je Dionis ili Dionizije? Niko drugi do Bahus – bog vina u čiju čast su Grci držali „Festival vinskih buradi“ u mjesecu januaru i februaru! Tokom današnjih prazničnih dana ljudi popiju više alkohola nego u bilo koje drugo doba godine! Novogodišnja noć se ističe po razuzdanim, divljim i razbludnim žurkama. Divljački duhovi paganskih svetkovina (koji uglavnom izlaze iz vinskih boca) varaju ljude, iako oni te praznike nazivaju „hrišćanskim!“

 

„Otac“

Postoji još jedan simbol sa novogodišnjih proslava koji je paganski koliko i svi ostali! To je poznata figura sjedokosog čovjeka sa kosom za sijeno u ruci. Šta on predstavlja? Starog grčkog boga Hronosa (od čijeg imena je nastala riječ hronologija – nauka o mjerenju vremena). Hronos je jedini grčki bog koji je po izvornom običaju kosio ljudske žrtve svojom naoštrenom kosom! U stravičnim epizodama mitskog kanibalizma iz starog vremena ovaj „tihi žetelac“ je „žeo“ malu djecu! Taj grčki obred žrtvovanja ljudi prihvatio je i stari Rim gdje se prinošenje ljudskih žrtava praktikovalo najmanje do 300-te godine naše ere. Stoga nije čudo što Svemogući Bog upozorava da je za Njega pagansko novogodišnje slavlje gadost! Pogledajte Petu knjigu Mojsijevu 12:31.

Možda izgleda čudno, ali nominalni hrišćanski svijet uzdiže i praktikuje običaje i dane paganskog porijekla koje je zaogrnuo u tanak ogrtač imena koja zvuče „hrišćanski!“ Možda ste i vi prihvatili te zaludne ljudske tradicije a da nikada niste shvatili da su one paganske do srži! „Uzalud me poštuju“ – rekao je Isus Hrist – „učeći naukama i uredbama ljudskim!“ Isus kaže da je moguće služiti Bogu – obožavati ime Hristovo – a da sve to opet bude uzalud! „Lukavo ukidate Božji uput da biste sačuvali svoje predanje (tradiciju)“ – nastavio je On – „…Tako obezvređujete riječ Božju svojim predanjem koje ste prenijeli drugima. I još mnogo toga sličnog radite.“ (Jevanđelje po Marku 7:7, 9, 13).

Dobri poznavaoci istorije priznaće, ako ih natjerate, da su ti dani paganskog porekla, ali tvrdoglavo odbijaju da prestanu da ih se pridržavaju! Bog je njihov Sudija. Nemojte da učinite istu grešku kao oni.

 

Kada Bog započinje novu godinu?

Ne zaboravite jedno: Bog Svemogući stvorio je svemir i prilikom tog stvaranja postavio je nebeska tijela na njihove putanje. Tako je vrijeme određeno po Njegovom „satu.“

Zemljina rotacija reguliše dužinu dana, mjesečeve mijene ukazuju na dužinu mjeseca, a Zemljina orbita oko Sunca diktira dužinu jedne godine! Samo Bog ima autoritet da uspostavi datum za svaku novu godinu! Božija sveta kalendarska godina počinje u proljeće, a ne usred mrtve zime! Pogledajte šta piše u Drugoj knjizi Mojsijevoj 12:1-2: „Gospod reče Mojsiju i Aronu u egipatskoj zemlji: Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima. Neka vam bude prvi mjesec u godini.“

U Bibliji se prvi mjesec u Božijem svetom kalendaru zove „aviv,“ što znači mjesec „zelenih izdanaka.“ Jevreji su taj mjesec kasnije nazvali „nisan“ po vavilonskoj riječi koja ima isto značenje. Izrael je pod Mojsijevim rukovodstvom izašao iz egipatskog ropstva u mjesecu avivu ili nisanu (Druga knjiga Mojsijeva 34:18). Jevrejski mjesec aviv preklapa se sa martom i aprilom iz paganskog rimskog kalendara koji se danas koristi u svijetu. Bog je uredio da sveta godina počne u rano proljeće kao znak za početak sezone žetve. Dvije godišnje žetve u Izraelu predstavljale su sliku Božijeg plana o dvostrukoj duhovnoj žetvi duša koje će se roditi u Njegovo kraljevstvo.

Biblija govori o velikom lažnom religijskom sistemu koji „namjerava da promijeni vremena i zakon“ (Knjiga proroka Danila 7:25). U pokušaju da prikrije Božiji Plan za spasenje čovječanstva, ovaj sistem je namjerno smislio promjenu početka božanske kalendarske godine! Čovjek nema vlast da mijenja Božiji „sat,“ ali je đavo vješto prevario svijet u vjerovanju da nova godina počinje prvog januara!

 

Zašto je stari Izrael otišao u ropstvo?

Naš savremeni svijet je ovjekovječio iste paganske svetkovine koje Bog osuđuje u Starom savezu! Festivali paganštine, koje su prihvatili stari Izraelci, postali su sastavni dio savremenog društva! Čitajte u Drugoj kraljevima 17:15-23 razlog zbog kojeg je Svevišnji Bog odveo stari Izrael u ropstvo:

„Spaljivali su svoje sinove i svoje kćeri u vatri, gatali su i vračali, i prodali su se da čine ono što je zlo u Gospodnjim očima, da bi ga vrijeđali. Zato se Gospod mnogo razgnjevio na Izrael i odbacio ga od sebe. Nije ostavio nikoga osim Judinog plemena. Ali se ni Juda nije držao uputstava Gospoda, svog Boga, nego se držao običaja koje su uveli Izraelci. Zato je Gospod odbacio sav Izraelov rod, nanosio mu je nevolje i predavao ga u ruke pljačkašima, dok ga nije sasvim odbacio od sebe. Jer je otrgao Izrael od Davidovog doma, a oni su sebi za kralja postavili Jeroboama, Nebatovog sina. Jeroboam je odvratio Izraelce od Gospoda i naveo ih na veliki grijeh. Izraelovi sinovi činili su sve grijehe koje je činio Jeroboam. Nisu odstupili od njih, dok Gospod nije odbacio Izrael od sebe, kao što je govorio preko svih svojih slugu, proroka. Tako je Izrael bio izgnan iz svoje zemlje u Asiriju, gdje se nalazi do današnjeg dana.“

Izraelski narod se nikada nije potpuno vratio u svoju zemlju! Njemu se izgubio svaki trag i ta plemena su asimilovana u drugim narodima!

 

Savremeni paganizam čeka kazna

Da li pomišljate da je Bog možda promijenio svoj stav u pogledu kompromisa sa paganizmom? „Jer ja Gospod ne mijenjam se!“ upozorava Gospod u Knjizi proroka Malahije 3:6. Ista izjava ponavlja se u poslanici Jevrejima 13:8 u Novom savezu. Govoreći o savremenim izraelskim narodima Svemogući Bog kaže: „Vama, dome Izraelov, ovako kaže Gospod: ‘Samo idite i služite svojim odvratnim idolima! A onda, ako nećete da me poslušate, više nećete skrnaviti moje sveto ime svojim darovima i svojim odvratnim idolima.’“ (Knjiga proroka Ezekijela 20:39) Drugim riječima, Bog kaže: „Budite pagani ako tako hoćete, ali prestanite da nazivate paganstvo hrišćanstvom.“

U Knjizi proroka Osije 2:11, Bog nastavlja sa upozorenjem današnjem Izraelu protiv svetkovina u kojima se veliča paganizam: „Učiniću kraj svoj njenoj radosti, njenom prazniku, njenim mladinama, njenim Šabatima i svim njenim svečanostima.“ Primijetite da su ovo Izraelovi praznični dani, to jest slavlja koja je Izrael naslijedio od paganskih naroda iz svog okruženja, a ne praznici koje je Bog izvorno odredio preko Biblije! „Pozvaću je na odgovornost zbog onih dana kad je likovima Bala prinosila kad, kada se ukrašavala minđušama i drugim nakitom i išla za svojim ljubavnicima, a mene je zaboravila’, govori Gospod.“ (13. stih)!

Ista kazna očekuje svaki narod koji danas ostavlja Božiji zakon otkriven u Svetom pismu i okreće se običajima paganskih naroda svetkujući paganske dane u kojima se služi paganskim bogovima! Da li je zaista toliko važno da li ćete nastaviti da držite paganske običaje kao što je Nova godina? Itekako! Bog kaže da je važno!

 

Šta sad?

Svemogući Bog proriče o završnom preporodu vavilonske religije koja će uskrsnuti u velikoj sili prije nego što On prekrati nesrećnu ljudsku vladavinu na ovoj zemlji. Čitajte Njegovo upozorenje u Otkrivenju 18: „Nakon toga vidio sam jednog drugog anđela kako silazi s neba s velikom vlašću i sva je zemlja zasjala od njegove slave. I povikao je snažnim glasom: ‘Pade, pade Vavilon Veliki i postao je prebivalište demonima, stanište svakog nečistog duha i skrovište svih nečistih i mrskih ptica! Jer svi su se narodi opili vinom gnjeva njenog bluda. Kraljevi zemaljski s njom su blud činili, a trgovci zemaljski obogatili su se od silne i besramne raskoši njene.’ Onda sam čuo jedan drugi glas s neba kako govori: Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje!“

Novogodišnja proslava započela je da se praktikuje u Vavilonu prije 4.000 godina, a danas skoro svaki narod na kugli zemaljskoj slijedi ovaj običaj. Đavo i sotona je zaista prevario cio svijet (Otkrivenje 12:9)! Ali Svemogući Bog je poslao svoje glasnike da upozore taj isti svijet – da viču iz sveg glasa, da se ne ustežu i da objave narodu njegovom bezakonja njegova (Knjiga proroka Isaije 58:1). Kazna neće zauvijek ostati da visi negdje u vazduhu. Neka vam Bog pomogne da poslušate ovo upozorenje i ostavite paganske prakse sadašnjeg svijeta!

Dakle, kao biblijski vjerujući hrišćani, mi nećemo sudjelovati u paganskim praksama, idolatriji i potrošačkoj groznici novogodišnjih praznika, iako kao svi ostali građani koristimo zvanično važeći kalendar u svjetovne svrhe.