Ljudima je sve manje važna istina. Da li zato što je ona nebitna ili postoje drugi razlozi? O značaju istine Isus Hrist je jednom prilikom kazao sledeće:
„Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Jovan 8:31,32)
Istina ima moć da oslobađa.
Ako istina oslobađa, logično je da laž zarobljava. Zapazimo da je Isus prethodno istakao potrebu ostajanja u Njegovoj riječi. To je uslov da bi se zaista spoznala istina.
Istina ima svoj Izvor koji je u Bogu: „Posveti ih istinom. Tvoja riječ je istina.“ (Jovan 17:17) Stoga ona nije i ne može biti relativna iako ljudi na sve načine pokušavaju manipulisati sa istinom i prilagoditi je svojoj vizuri, interesima ili stanju.
Laž
Laž je tvrdnja suprotna istini. Laž i obmana su negiranje istine. Laž proizlazi iz sebičnosti, usmjerenosti na sebi i težnje da se manipulacijom drugi ljudi dovedu u zabludu. Da bi bila uspješna, laž se zasniva na izopačenju istine. Otuda poslovica da u svakoj laži ima pola istine.
Kako Bog gleda na laž rečeno nam je u samom Dekalogu gdje deveti uput obavezuje na istinu i govori protiv upotrebe laži. U završnoj knjizi Biblije, u Otkrivenju 21:27, stoji da ništa nesveto i niko ko se služi lažima ne može ući u Božji grad i naslijediti spasenje.
„Ima šest stvari koje Gospod mrzi, a sedmo je odvratno duši njegovoj: ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolivaju nedužnu krv, srce koje smišlja opake stvari, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj ko izaziva svađu među braćom.“ (Priče 6:16-19)
„Ko postupa prepredeno, neće stanovati u domu mome. Ko laži govori, neće opstati pred očima mojim.“ (Psalam 101:7)
Kao što postoji Izvor istine, koje je Bog, tako postoji i prvobitni inicijator laži. U Bibliji ta ličnost se identifikuje kao Sotona ili Đavo, pali anđeo najvišeg reda, Lucifer.
„Vaš je otac Đavo i želite da postupate po željama svog oca. On je bio ubica ljudi od početka i nije ostao postojan u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažov i otac laži.“ (Jovan 8:44)
Ovu svoju osobinu, Sotona je „imputirao“ ljudskom rodu kad je naše praroditelje naveo na grijeh. Od tada istorija čovječanstva je isprepletena lažima i obmanama svih vrsta.
Dugoročno gledano, odsutnost istine, neznanje i zablude nas ostavljaju u mraku, ne dopuštaju nam da objektivno sagledamo stvarnost, navode nas na pogrešne zaključke i u konačnici i na pogrešno djelovanje. Zato je govor o istini i razotkrivanje neistine najvažniji zahtjev koji se stavlja pred čovjeka. Istina obavezuje.
Laž je prisutna svuda, uvukla se u srce života, u sve naše odnose. Ljudi lažu iz straha, da prikriju svoje nedostatke, da sakriju loš karakter, da uljepšaju biografiju, da se prikažu drugačijima nego što jesu, da opravdaju svoja zla, da prebace odgovornost na druge, da izvuku korist za sebe… Ljudi lažu da se drugima dodvore, da laskaju drugima i podržavaju ih u njihovom zlu kako bi sami od toga imali koristi. Ljudi lažima podrivaju djelovanje dobra, podvalama blate i uništavaju korisnost nosilaca istine. Lažljivci se suprotstavljaju istinskom dobru i sve čine da ga bar malo okrnje i dovedu u pitanje i da druge ljude pritom zavedu na krivi put – manipulacijama, dezinformacijama, lažnim svjedočenjem i krivotvorenjem.
Laž nije samo svjesno izricanje neistina, ona je možda i daleko češće poricanje i prećutkivanje istine, što opet ima velike posljedice i na individualne i na kolektivne odnose.
Laž u ličnim i intimnim međuljudskim odnosima vjerovatno ima teže posljedice za ljude, od političkih, medijskih, religijskih, ekonomskih i dugih „kolektivnih“ laži, ali ove su dugoročno pogubnije za svijet. Svijet je podijeljen u dva tabora: jedan, u manjini, počiva na mislećem svijetu koji se s oprezom i postojanošću zna nositi s kompleksnošću i može odvojiti opsjenu od istine, i drugi, a to je većina koja se svakodnevno povećava, povlači iz realnosti u lažnu sigurnost i čaroliju i u tom drugom taboru, koji žudi za fantastikom, zanosom, transom i opsjenom, smisleni, pametni razgovori, bivaju potisnuti na margine, a na vidjelo izlazi sva bijeda samoopsjene (Chris Hedges, Carstvo opsjena. Kraj pismenosti i trijumf spektakla).
Laž kao nevjerodostojnost, ignorisanje, prećutkivanje ili odbijanje da se prihvati istina, u individualnim međuljudskim odnosima može imati zastrašujuće posljedice, jer uništava povjerenje i bliskost među ljudima i u konačnici razdvaja ljude.
Nepoznavanje i ignorisanje istine čini nemogućim vrednovanje slobode
Milioni ljudi koji danas žive smatraju sebe slobodnima. No oni zapravo nijesu slobodni.
U 1. Jovanovoj poslanici iznesena je jedna zastrašujuća činjenica:
„Cio svijet je u vlasti Zloga.“ (1. Jovanova 5:19)
U istom kontekstu se kaže da samo oni koji su „rođeni od Boga“ bivaju zaista oslobođeni od vlasti Sotone, jer su ponovo povezani sa Izvorom života u Njegovom duhu istine (Jovan 16:13).
Pavle u svom pismu Korinćanima vrlo konkretno ukazuje na to da se pravi vjernici odriču svih prevara i lukavstva ili izvrtanja Božje Riječi kako bi se istina mogla prezentovati ljudskoj savjesti (2. Korinćanima 4:1,2). Kad se istina kakva je data od Boga propovijeda ljudima, onda je odgovornost za neprimanje samo na onima koji je ignorišu ili odbacuju:
„A ako je i pokrivena dobra vijest koju objavljujemo, pokrivena je onima koji odlaze u propast, onima kojima je bog ovog doba zaslijepio nevjernički um, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vijesti o Hristu, koji je obličje Boga nevidljivog.“ (2. Korinćanima 4:3.4)
Drugim riječima, odbijanje istine ima samo jedan ishod – robovanje lažima, nebitno u kojoj mjeri i u kakvim oblicima.
Istina oslobađa i posvećuje
Vidjeli smo da kad je Isus govorio o istini koja oslobađa, On nije mislio na „akademsku istinu“, već konkretno na istinu čiji izvor je sam Bog. Ta istina nam je obznanjena u Božjoj Riječi – Bibliji. Ona ima svoje oličenje u Isusu Hristu kao Spasitelju i Posredniku (Jovan 14:6), čija misija je podrazumijevala svjedočanstvo za istinu (Jovan 18:37).
Oslobađanje u istini stoga je u uskoj vezi sa oslobađanjem od grijeha (vidi: Jovan 8:33-36). Nevjerstvo u Božju Riječ podrazumijeva ostanak u lažima i smrt u (nepokajanim i neoproštenim) grijesima (Jovan 8:23,24). Pravo učeništvo je zato mnogo više od intelektualnog pristanka. Ono podrazumijeva držanje istine, postojanost u istini i akciju – djela vjere. Zbog stanja u kojem se čovječanstvo nalazi, primanje i dalji rast u istini logično je progresivan.
Dakle, ukoliko odbijamo da se oslobodimo od „okupatora“ uzročnika svakog ropstva, a to je grijeh, mi nikad nećemo iskusiti istinu koja oslobađa o kojoj je Hrist govorio. Naravno treba imati na umu da će konačno i puno oslobođenje postati realnost o Drugom Hristovom dolasku. Ali i dotle možemo iskusiti i uživati u blagodatima istine koja oslobađa:
- Od stare prirode kompatibilne sa grijehom koja vodi u smrt;
- Od robovanja laži i zabludama;
- Od izopačenih ideologija i religija;
- Od vještačkih podjela među ljudima (Djela 17:26; 1. Solunjanima 2:15,16; Matej 28:19,20);
- Od neizvjesnosti i nagađanja o porijeklu, problematici i budućnosti čovječanstva i planete Zemlje;
- Od besmislenosti, gluposti i lakomislenosti;
- Od nemorala, perverzija i devijantnih oblika ponašanja;
- Od praznovjerja;
- Od idolatrije, paganstva i okultizma;
- Od ropstva sebičnosti;
- Od robovanja materijalizmu;
- Od ropstva lažnom sistemu vrijednosti;
- Od ropstva lažnoj ljubavi, oličenoj u opčinjenosti, zanesenosti, strastima i promjenljivim osjećanjima, i lišenosti prave ljubavi;
- Od kolektivnih laži koje se nameću svijetu putem sistema;
- Od ličnih i intimnih laži koje razaraju izgradnju karaktera i ličnosti i uništavaju normalne, zdrave, srećne i smislene porodične odnose;
- Od straha od smrti u smislu vječnog gubitka života (Jevrejima 2:14,15; 1. Korinćanima 15:26);
- Od različitih neracionalnih strahova (na primjer, straha od mrtvih);
- Od zavisti, zlobe, mržnje, pakosti, gnjeva, huljenja, svega nečasnog i nepoštenog;
- Od taštine;
- Od isprazne samoživosti, samouzvisivanja, oholosti, gordosti, paradiranja i nošenja maski (opterećenosti samodokazivanja na principu sopstvenog izvora života);
- Od stalnog nemira i nezadovoljstva kao rezultata života u grijehu;
- Od pogrešnih motiva.
