Istaknuta ideja unutar sekularne kulture je da je Biblija uređivana i da su neki djelovi teksta izvađeni. Jedan takav primjer koji navode feministkinje je lik Lilit.
Prema priči, Lilit je bila prva Adamova žena i stvorena je od praha zemaljskog poput njega. Ona je tražila jednak status s njim i odbila je leći pod njim zbog toga. Lilit je pobjegla iz Edenskog vrta i odbila se vratiti kada su je tri anđela pokušala uvjeriti da to učini. Tada je bila prokleta da bude majka demona i da će tražiti da ubije Adamove sinove. Adamu, koji sada nema ženu, data je Eva koja je bila pokornija i koja ga je slušala i pokoravala se.
Da li je Lilit postojala?
Neki će tvrditi da je ova priča izvučena iz Postanja kako bi se podržao muški značaj i žene podredile željama muškaraca. Međutim, kada pogledamo drevne izvore, otkrivamo da Lilit nema biblijsko, već pagansko porijeklo. Ona nije zapisana u izvještajima iz Postanja jer se ova priča nikada nije dogodila.
Lilitino prvo književno pojavljivanje je u Epu o Gilgamešu u kratkom komentaru. Ona je jedno od stvorenja koje Gilgameš mora izbaciti iz Hulupu drveta. Nije dat njen detaljan opis, a ploča na kojoj se ova priča nalazi vjerovatno je kasnije vavilonsko izdanje tradicije Gilgameša.[1]
Sledeći drevni tekst u kojem se Lilit pominje nalazi se u Bibliji. Isaija 34. i 35. glava su proročanstva o uništenju Edoma. Kada se Lilit spominje u Isaiji 34:14, ona je jedno od mnogih stvorenja na listi, od kojih sva predstavljaju smrt, uništenje i zlo.[2] U većini modernih prevoda ne stoji „Lilit“, već se odlučuju za uopštene fraze kao što su „noćna ptica“ ili „sova kreštalica“.
Ipak, postoje mnogi tekstualni problemi s čitanjem „lilit“ kao vlastite imenice. Prvo, sva stvorenja koja su imenovana prije i poslije su u množini i nema stilskog smisla imati riječ u jednini usred te množine. Drugo, ton teksta je hiperbolične prirode kada se opisuje sud Edomu.[3] Prvobitna publika teksta bi najvjerovatnije shvatila „lilit“ kao predstavnika demonskih stvorenja. Prevodi koji koriste pticu umjesto Lilit ispravno prenose ove ideje pustoši i propasti.
Ali čak i ako se ovaj stih uzme kao referenca na Lilit, on ne objašnjava zašto postoji mit o njoj kao prvoj Adamovoj ženi.
Odakle je došao mit o Lilit?
Ovaj mit potječe iz jevrejskog djela pod nazivom Alfabet Ben Sira koje je napisano negdje između osmog i desetog vijeka.[4] Mit prisutan u popularnoj kulturi je izveden odavde; međutim, priroda ovog rada se rijetko uzima u obzir kada ljudi prepričavaju ovu priču.
Alfabet Ben Sira je satirično djelo čija je svrha kritika rabinskog judaizma srednjeg vijeka. Rad je veoma vulgaran i nije ga trebalo shvatiti ozbiljno. U stvari, neki od sadržaja smatrani su jeretičkim, a različiti jevrejski naučnici su ga iz ovih razloga odbacili.[5]
Mit o Lilit samo je jedna od niza priča koje se koriste za odgovore na pitanja koja Nabuhadnezar postavlja sedmogodišnjem Benu Siru. Ove priče su ispričane kao „ponovo napisana Biblija“.
Umetanje Lilit ima prednost u vavilonskom Talmudu jer je opisana kao zavodnica, ali je teško odrediti kojoj satiričnoj svrsi ova pripovijest služi, pogotovo jer je njen fokus na smrti novorođenčadi. Jedna teorija je da možda kritikuje ideju o dvostrukom stvaranju koju su promovisali neki rabinski krugovi u to vrijeme. Vjerovatniji fokus satire nije sama Lilit nego Adam.
Rabinski judaizam u to vrijeme svalio je krivicu za pad isključivo na Evu, a Adam nije bio kriv. Međutim, u Alfabetu Ben Sira, muškarci u priči su prikazani kao slabi i nesposobni da imaju veći autoritet nad ženom.[6] Adam krivi Boga što mu je dao Lilit koja ga neće poslušati, ali kasnije ne može spriječiti Evu da jede voće i jede ga i sam.
Iako je Alfabet Ben Sira izvor ovog mita o Lilit kao Adamovoj prvoj ženi, ovoj priči se nije pridavalo povjerenje sve do moderne ere. Sledeći jevrejski izvor koji je prikazuje, mistični Zohar, ne daje joj status Adamove žene. Ona je žena demona Samaela, zlog dvojnika Adamu, i služi kao zli pandan Evi.[7]
Zohar je skup djela koji je povezan s Kabalom i koji je nastojao premostiti sekularne ideje sa jevrejskim.[8] Pa ipak, čak i ne imenuje Lilit kao Adamovu prvu ženu.
Lilit u noveli Klajva S. Luisa
Interesantno je da je poznati britanski pisac i hrišćanski apologeta Klajv Stepls Luis (C.S. Lewis, 1898-1963) spekulisao sa mitom o Lilit i očito volio fantastični narativ, poput njegovog bliskog prijatelja Dž.R. Tolkina, autora Gospodara prstenova. U prvoj i najpoznatijoj noveli Hronika Narnije (The Chronicles of Narnia) pod nazivom „Lav, Vještica i Ormar“ (The Lion, The Witch, And The Wardrobe) nalazimo sledeći pasus:
„Ona bi voljela da vjerujemo u to“, rekao je gospodin Dabar, „i to je ono kako ona pokušava da se nazove Kraljicom. Ali ona nije Evina kći. Ona dolazi od prve žene tvog oca Adama, Lilit. Ona je bila jedan od džina. S druge strane ona dolazi od divova. Ne, u Vještici nema ni kapi prave ljudske krvi.“
Zaključak
Kako se prati istorija ovih dokumenata, postaje očiglednije da ideja da je Lilit Adamova prva žena nema biblijsku osnovu. Da bi se pronašlo stvaranje žene koja nije Eva, moramo čitati Postanje 1 i 2 kao odvojene događaje, a ne kao dva dijela istog izvještaja.
Važno je da analiziramo izvore odakle dobijamo informacije. Mnogi će reći da je Lilit izbačena iz Biblije, ne znajući da njena priča potiče iz srednjovjekovne satire. Ali možemo imati povjerenja dok analiziramo ove tvrdnje protiv Svetog pisma, da će Riječ Božja ostati istinita i izdržati bilo koju optužbu protiv nje.
Ipak nameće se zaključak da je lik Lilit zaista demonski i da neki demon prisvaja i koristi to ime, što opet korespondira sa demonskim obmanama koje su nastale i bile promovisane preko okultnih instanci. Drugim riječima, demoni koriste ono što odgovara ljudskim mitovima u svrhu zavođenja i širenja zablude.
___________________________
[1] Nicola Vulpe, “Irony and the Unity of the Gilgamesh Epic,” Journal of Near Eastern Studies 53 no. 4 (October 1994): 275.
[2] Ida Fröhlich, “Theology and Demonology in Qumran Texts,” Henoch 32, no. 1 (January 2010): 103.
[3] Otto Kaiser, Isaiah 13–39, trans. R. A. Wilson (Philadelphia: The Westminster Press, 1973): 359.
[4] Wojciech Kosior, “A Tale of Two Sisters: The Image of Eve in Early Rabbinic Literature and Its Influence on the Portrayal of Lilith in the Alphabet of Ben Sira,” Nashim: A Journal of Jewish Women’s Studies & Gender Issues, no. 32 (Spring 2018): 114, Google Scholar.
[5] Joseph Dan, “Ben Sira, Alphabet Of,” in Encyclopaedia Judaica (Detroit: Macmillan Reference, 2007): 375.
[6] Kosior, “A Tale of Two Sisters,” 115.
[7] Joseph Dan, “Samael, Lilith, and the Concept of Evil in Early Kabbalah,” AJS Review 5 (April 1980): 25.
[8] Oded Yisraeli, “Jewish Medieval Traditions Concerning the Origins of the Kabbalah,” Jewish Quarterly Review 106, no. 1 (Winter 2016): 41, Google Scholar.
