Politika u najširem smislu označava aktivnost kroz koju ljudi stvaraju, čuvaju, provode ili mijenjaju pravila po kojima žive. Kao takva označava prvenstveno društvenu aktivnost, koja je s jedne strane bitno vezana uz postojanje različitosti i konflikta, a s druge strane spremnosti na kompromis i konsenzus. Politika u pravilu nikada ne predstavlja ostvarenje, nego nastojanje da se ostvari razrješenje sukoba. Politika je i proces i metod sticanja i održavanja podrške javnosti.
Prema klasičnoj definiciji politike Maksa Vebera politika je težnja i borba za vlast. Bez vlasti, nijedan politički igrač ne može ništa postići. U demokratskim sistemima politički igrači se međusobno nadmeću za naklonost i podršku javnosti kako bi osvojili većinu. Zbog toga je i sastavni dio te igre napadanje protivnika, na primjer u izbornoj kampanji, ne bi li se privukli glasači i novi članovi stranke.
Istorija politike se odražava u porijeklu, razvoju i ekonomici institucija vlasti.
Porijeklo države se može naći u razvoju umjetnosti ratovanja. Istorijski govoreći, sve političke zajednice modernog tipa duguju svoje postojanje uspješnom ratovanju i osvajanju teritorija i važnih resursa.
Kraljevi, carevi i drugi tipovi monarha u mnogim zemljama su smatrani božanskim. Među institucijama koje su vladale državama, isticala su se kraljevstva dok Francuska revolucija nije okončala „božansko pravo kraljeva“. Kralj je često, čak i u apsolutnoj monarhiji, vladao svojim kraljevstvom uz pomoć elitne grupe savjetnika, vijeća bez kojeg on ne bi mogao da održi vlast. U cilju očuvanja vlasti uspostavljene su institucije kraljevstva kroz nasledstvo u čuvanje tradicija društvenog poretka, te zatim sposobnošću odupiranja napadima političke konkurencije i kritici.
Do sada smo govorili šta je politika u teoriji. U praksi izvjesno stvari stoje malo drugačije. Politika razdvaja i dijeli ljude, ispunjava ih strastima i borbom za gole interese. Ako nema u stvarnosti neprijatelja, političari će ga izmisliti. Odavno je poznata izreka „politika je kurva“. Međutim, ona baš ne odgovara istini. U politici nema šta da traži onaj ko je iskren. Kod kurvi je to obrnuto. One su potpuno iskrene i jasne, a foliranje im ne ide u prilog – kvarilo bi im posao. Ali sami političari se ne protive ovoj izreci. Zar to ne ukazuje na mogućnost da su političari sami za sebe izmislili i podmetnuli narodu tako jasnu definiciju sa kojom mogu pravdati sve nedoslednosti, foliranja, lažna obećanja, podilaženja, korupciju, namještaljke…? Stoga bi mnogo bolje odgovarala izreka „politika je gluma“. A gluma je u osnovi laž. Ponekad u politici zalutaju i oni koji bi da izvrše promjene i narodu kažu istinu. Ali to je nemoguće i unaprijed osuđeno da bude progutano od sistema. I od samog naroda koji to ubjedljivom većinom neće. Dakle, politika je i ogledalo naroda.
Ko je bio prvi uspješni političar?
Biblija je, između ostalog, istorijski udžbenik. U opisu razvoja i migracija ljudskog roda nakon globalnog Potopa u knjizi Postanja, nalazimo na jednu istaknutu ličnost:
Hušu se rodio Nimrod. On je postao prvi moćnik na zemlji. Bio je moćan lovac koji se protivio Gospodu. Zato se kaže: „Baš kao Nimrod, moćan lovac koji se protivio Gospodu.“ On je najprije kraljevao nad Vavilonom, Erehom, Akadom i Halnom, u zemlji Senar. Iz te zemlje otišao je u Asiriju i izgradio Ninivu, Rehobot, Halah i Resen koji je bio između Ninive i Halaha: oni zajedno sačinjavaju veliki grad. (Postanje 10:8-12)
Nimrod je, dakle, utemeljivač političko-religijskog sistema manipulativne centralizacije moći, suprotstavljenog Bogu, koji su kopirali kasniji tirani i vladari, zajedno sa klerom. Od tada pa sve do kraj Biblije „Vavilon“ je sinonim za religijsku i političku manipulaciju u pobuni protiv Boga. To je u stvari satanizam koji se upražnjava pod plaštom religije. Zloglasna kula – Babel u originalu znači „Božija kapija“, dok je Babilon (Vavilon) kasnije postao simbol zbrke. Nimrodova vlast nije bila ateistička. On je poput Kajina bio religiozan čovjek, ali „religiozan“ po sopstvenom nahođenju, ne po uputima Božjim. Takva religija oslanja se na ljudsku silu i učinak i ima tendenciju dovođenja drugih u pokornost putem manipulacije ili prisile. Vavilon je političko-religijski sistem (Otkrivenje 17) isto kao i finansijski sistem (Otkrivenje 18). Interesi i religija se udružuju i tako se formira Vavilon. Cilj palog čovjeka je da dominira, da putem svojih dostignuća i djela dosegne Božji položaj, a ne po karakteru već u moći i vlasti. Pogledajmo rezon graditelja Vavilonske kule: „Sazidajmo sebi grad i kulu kojoj će vrh dopirati do nebesa da bismo sebi stekli slavno ime i da se ne bismo rasijali po svoj zemlji.“ (Postanje 11:4) Tako ljudi bivaju prevareni. Oni misle da rade Božije djelo, ali ih motivišu ovozemaljske koristi, položaji i slava! Vavilon se predstavlja kao entitet koji pokazuje ljudima kapiju Božiju (Babel), a zapravo ih vodi na kapiju vječne propasti. Da bi to prikrio Vavilon mora da vodi mudru politiku i da pruži određenu satisfakciju svojim podanicima, zadovoljštinu u grijesima, dok istovremeno tvrdi da rješava duhovne i svjetovne probleme ili izlazi sa obećanjima da će uspješno riješiti u budućnosti. To je srž obmane. I suština politike.
S druge strane, Hrist je jasno obznanio da Božje i Njegovo kraljevstvo nemaju nikakve veze sa svjetovnom politikom i načelima. „Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta.“ (Jovan 18:36) „Ne možete služiti Bogu i pohlepi materijalizma.“ (Matej 6:24) U vizijama proroka Danila, Božje kraljevstvo biće uspostavljeno kad se staru sva zemaljska kraljevstva, čiju osnovu čini Vavilon, i bez pomoći ljudskih ruku odnosno ljudski metoda dolaska na vlast (Danilo 2:35,44,45)! Živjeti sa Bogom, u istinskoj vjeri, uvijek znači skromnost, poniznost, svijest o zavisnosti od Boga, zahvalnost, nenametljivost, samoodricanje… Mi hrišćani smo građani jednog potpuno drugačijeg poretka koji jedini ima održivu budućnost. „A naše je građanstvo na nebesima, odakle željno očekujemo spasitelja, Gospoda Isusa Hrista.“ (Filipljanima 3:20) Dužnost nam je ponašati se i živjeti u skladu sa tim građanstvom! Međutim, to ne znači pasivno neučestvovanje u društvenom životu i davanju aktivnog doprinosa lokalnoj i široj zajednici. Naprotiv.
Svijet sve to odbacuje i prezire, i da bi kamuflirao to stanje, Vavilon gradi sistem nepokornosti pod maskom pokornosti. Zbog sklonosti pale ljudske prirode, ova obmana bi bila neodoljiva bez Božjeg miješanja u ljudske poslove i Njegovog plana spasenja. „I poklonili su se aždaji [Sotoni] koja je dala vlast zvijeri [religijsko-političkoj sili]; poklonili su se i zvijeri, govoreći: ‘Ko je kao zvijer i ko može s njom ratovati?’“ (Otkrivenje 13:4) „Cio svijet je u vlasti Zloga.“ (1. Jovanova 5:19)
Savjet da se klonimo politike iz pera Duha proroštva
Gospod bi želio da Njegov narod pokopa politička pitanja. Na ove teme tišina je rječitost. Hrist poziva svoje sledbenike da stupe u jedinstvo na čistim evanđeoskim principima koji su jasno otkriveni u Božjoj riječi. Ne možemo sa sigurnošću glasati za političke stranke; jer ne znamo za koga glasamo. Ne možemo sa sigurnošću da učestvujemo u nijednoj političkoj šemi. Ne možemo se truditi da udovoljimo ljudima koji će svoj uticaj iskoristiti za suzbijanje vjerske slobode i da poduzmu prinudne mjere da vode ili prisiljavaju svoje bližnje da drže nedjelju ili subotu. Prvi dan u sedmici nije dan koji treba svetkovati. To je lažna subota, a članovi Gospodnje porodice ne mogu učestvovati sa ljudima koji uzdižu taj dan i krše Božiji zakon gazeći Njegovu subotu. Narod Božji neće glasati za postavljanje takvih ljudi na funkciju; jer kada to učine, oni sudjeluju sa njima za grijehe koje čine dok su na funkciji.
Mi ne smijemo kompromitovati načelo podređujući se mišljenjima i predrasudama koje smo možda ohrabrivali prije nego smo se ujedinili sa ljudima koji drže Božje zapovijesti. Uključili smo se u vojsku Gospodnju i ne želimo se boriti na neprijateljevoj strani, već na strani Hristovoj, gdje možemo biti ujedinjena cjelina, u osjećaju, u djelovanju, u duhu, u zajedništvu. Oni koji su hrišćani zaista će biti grane prave loze i donijeće isti plod kao i čokot. Oni će djelovati u skladu, u hrišćanskom zajedništvu. Neće nositi političke značke, već Hristovu značku.
Šta onda da radimo? – Ostavimo na miru politička pitanja. „Ne budite u istom jarmu s nevjernicima. Jer šta imaju zajedničko pravednost i bezakonje? Ili šta imaju zajedničko svjetlost i tama? Nadalje, u čemu se slažu Hristos i Belijal? Ili šta je zajedničko pobožnom i nepobožnom?“ (2. Korinćanima 6:14,15) Šta može biti zajedničko između ovih strana? Ne može biti zajedništva, nema zajedništva.
Riječ „zajedništvo“ znači učešće, partnerstvo. Bog koristi najjače figure da bi pokazao da ne treba postojati zajedništvo između ovozemaljskih stranaka i onih koji traže Hristovu pravednost. Kakvo zajedništvo može postojati između svjetlosti i tame, istine i nepravednosti? Nikakvo. Svjetlost predstavlja pravednost; tama, nepravednost. Hrišćani su iz tame izašli na svjetlost. Oni su obukli Hrista i nose značku istine i poslušnosti. Njima upravljaju uzvišeni i sveti principi koje je Hrist izrazio u svom životu… (Ellen G. White, Gospel Workers, pp. 391-395)
Postovani,
dobar dan prije svega, zaista svaka cast na svemu, toliko pojasnjenja, divnih tema.
Ja bih imala jedno pitanje za Vas, ako mi mozete pomoci jer me te malo buni. ?
Sta nije Isus rekao ucenicima da idu da nacine ucenike, pouce ih te da ih krste. Ako ne pripadamo niti jednoj organizaciji, jer spasenje je dolazi preko organizacije kojoj pripadamo vec preko Isusa Krista, sta onda to znaci, tko ce nas pouciti i krstiti.?
Unaprijed Vam zahvaljujem
Svjetlana
Poštovanje Svjetlana.
Isus jeste dao takav nalog u Mateju 28:19,20. I sve dok su se rani hrišćani držali čiste nauke jevanđelje je svuda napredovalo. Kasnije se desio otpad i sve što uz to ide. Ali istina ne dolazi preko otpalih vjerskih organizacija. Bog je uvijek imao svoj ostatak, i to su ljudi od kojih se može dobiti pouka i koji mogu obaviti validno krštenje. No sve vas to ne oslobađa od lične odgovornosti da provjeravate uz pomoć Svetog Pisma tačnost nauke i da hodite u svjetlosti koju imate.